Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-249/24 (D.S, i drugi)

Odluka donesena 15. 12. 2025.

  • Apelacija preuranjena
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-249/24

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 12. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 15. decembra 2025. godine, u predmetu broj AP-249/24, rješavajući apelacije koje su podnijeli D. S. i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. l) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: D. S. protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 0 P 025712 23 Gž 2 od 18. oktobra 2023. godine i Neđo Knežević protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 P 046291 24 Gž od 24. septembra 2024. godine, zato što su preuranjene. Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli D. S. i Neđo Knežević zbog dužine trajanja konkretnih postupaka, u kojima su donesene navedene osporene odluke, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-249/24

1. D. S. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Beograda, podnijela je 15. januara 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 0 P 025712 23 Gž 2 od 18. oktobra 2023. godine, te zbog dužine trajanja postupka.

2. Presudom Osnovnog suda u Sokocu od 7. augusta 2022. godine usvojen je apelantičin protivtužbeni zahtjev, te je utvrđeno da nisu pravno valjani upisi prava vlasništva u korist tužitelja-protivtuženog (Općina Sokolac), na parcelama pobliže opisanim u izreci presude, te da je dužan tužiteljprotivtuženi da prizna i trpi da se u apelantičinu korist upiše pravo vlasništva na konkretnim parcelama.

3. Rješenjem Okružnog suda u Istočnom Sarajevu od 18. oktobra 2023. godine uvažena je žalba tužiteljaprotivtuženog i ukinuta prvostepena presuda, te je predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

4. Prema stanju spisa, postupak pred Osnovnim sudom u Sokocu je u toku.

2. AP-4751/24

5. Neđo Knežević (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Feđa Tihić advokat iz Sarajeva, podnio je 27. novembra 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 P 046291 24 Gž od 24. septembra 2024. godine, te zbog dužine trajanja postupka.

6. Presudom Osnovnog suda u Sokocu, Odjeljenje u Istočnom Sarajevu od 4. marta 2024. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je suposjednik sa udjelima 1/2 i 1/3 na parcelama pobliže navedenim u izreci presude, da su tuženi (Lj. P., J. K., N. K. i K. K.) dužni priznati i trpjeti upis apelantovog suposjeda, te da se izvrši smanjenje suposjedničkih udjela tuženih u korist apelantovih suposjedničkih udjela.

7. Presudom Okružnog suda u Istočnom Sarajevu od 24. septembra 2024. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđena prvostepena presuda.

8. Apelant je protiv navedene presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu izjavio reviziju Vrhovnom sudu RS, te je postupak u toku.

9. Apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje, uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav (1) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tač. l) i m) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tač. l) i m) Pravila Ustavnog suda glase: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

Preuranjenost – u odnosu na osporene odluke

11. U konkretnim slučajevima, postupci o predmetima apelacija su u toku pred Osnovnim sudom u Sokocu, odnosno pred Vrhovnim sudom RS, pa slijedi da su apelacije u odnosu na osporene odluke preuranjene. Nakon donošenja odluke o reviziji u predmetu broj AP-4751/24, nezavisno od vrste tih odluka, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju, u kojoj je dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8. ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda. Neiscrpljivanje pravnih lijekova – u odnosu na suđenje u razumnom roku

12. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

13. U vezi sa navodima apelanata kojima ukazuju na povredu prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju nisu stekli uslovi za izuzetnu dopustivost apelacijā u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, budući da su apelacije podnesene nakon 1. januara 2021. godine, odnosno nakon stupanja na snagu Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“ broj 99/20; stupio na snagu 1. januara 2021. godine), koji propisuje pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku pred sudovima u Republici Srpskoj. Naime, Ustavni sud smatra da pravni lijek propisan Zakonom o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku pred sudovima u Republici Srpskoj predstavlja efektivan pravni lijek koji apelanti, u skladu sa principom supsidijarnosti, trebaju iskoristiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-148/21 od 16. marta 2021. godine, tačka 12., dostupna na internet stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba).

14. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelanti nisu, shodno odredbama čl. 6. i 21. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, prije podnošenja apelacije podnijeli nadležnim redovnim sudovima zahtjev za ubrzanje postupka i tužbu za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku i na pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da su apelanti propustili da iscrpe efektivan pravni lijek propisan navedenim zakonom, pa se podnesene apelacije ne mogu razmatrati.

15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. l) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-249/24 (D.S, i drugi) | Sudska praksa | Aktio