Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2020/24 (J. D.)

Odluka donesena 15. 12. 2025.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2020/24

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 12. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 15. decembra 2025. godine, u predmetu broj AP-2020/24 , rješavajući apelaciju Jasminke Došenović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Jasminka Došenović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 09 0 U 039565 23 Uvp od 7. februara 2024. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Jasminka Došenović (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Dragomir Došenović, kao zakonski zastupnik, podnijela je 13. maja 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 U 039565 23 Uvp od 7. februara 2024. godine. Apelantica je 5. februara 2025. godine dopunila apelaciju.

2. Rješenjem JU Kantonalnog Centra za socijalni rad - Služba socijalne zaštite Općine Novo Sarajevo od 18. decembra 2020. godine taj organ se oglasio mjesno nenadležnim za daljnje postupanje u predmetu apelantičinog starateljstva koja ima prebivalište u Beočinu (Republika Srbija). Također, odlučeno je da se spis predmeta apelantičinog starateljstva dostavlja mjesno nadležnom Centru za socijalni rad Grada Novog Sada - Odjeljenje u Beočinu (Republika Srbija).

3. Rješenjem Federalnog ministarstva rada i socijalne politike od 16. juna 2021. godine odbijena je apelantičina žalba. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu od 20. oktobra 2023. godine odbijena je apelantičina tužba podnesena protiv drugostepenog rješenja.

4. Presudom Vrhovnog suda od 7. februara 2024. godine odbijen je kao neosnovan apelantičin zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke. U obrazloženju osporene presude Vrhovni sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je apelantici rješenjem Općinskog suda u Sarajevu od 4. jula 2013. godine oduzeta poslovna sposobnost, te da je na osnovu tog rješenja bila pod nadzorom organa starateljstva prema njenom mjestu prebivališta u Sarajevu. Zatim, ukazao je da je apelantica promijenila svoje prebivalište, te da iz priloženih dokaza proizlazi da joj je izdata nova biometrijska lična karta sa adresom u Republici Srbiji. Također, istakao je da je apelantici i u Republici Srbiji oduzeta poslovna sposobnost, te je stavljena pod nadzor centra za socijalni rad iz Novog Sada. U vezi s tim, Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 202. stav (1) Porodičnog zakona propisano, između ostalog, da se mjesna nadležnost organa starateljstva određuje prema prebivalištu, dok je odredbom člana 203. navedenog zakona propisano da u slučaju da se promijeni prebivalište štićenika, mijenja se i mjesna nadležnost organa starateljstva. S obzirom na činjenicu da je apelantica promijenila svoje prebivalište, Vrhovni sud je zaključio da je prvostepeni organ pravilno postupio kada je donio odluku kojom se oglasio mjesno nenadležnim i ustupio predmet nadležnom organu, shodno odredbi člana

203. Porodičnog zakona.

5. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naročito ističe da je u konkretnom slučaju pogrešno primijenjen Porodični zakon ukazujući da još uvijek ima prebivalište u Sarajevu. Osim toga, apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, te pravo na sloboda kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je dopunila apelaciju tako što je dostavila „Izvod iz knjige položenih ugovora“, ukazujući da taj izvod predstavlja „nove činjenice“.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

8. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi, Ustavni sud, između ostalih, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporena odluka donesena u postupku u kojem se Centar za socijalni rad oglasio mjesno nenadležnim za daljnje postupanje u konkretnoj pravnoj stvari. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom nije odlučivalo o apelantičinim „građanskim pravima i obavezama“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv u konkretnom slučaju.

10. Osim toga, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom postupku nije odlučivalo ni o apelantičinim imovinskim pravima iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti joj je u ovom postupku, na bilo koji način povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud zaključuje da apelantici nije bilo uskraćeno ili ograničeno ni pravo na slobodu kretanja i prebivališta u Bosni i Hercegovini, u smislu člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju, te su stoga apelantičini navodi o povredi tih prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2020/24 (J. D.) | Sudska praksa | Aktio