Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1062/24 (M. M. i drugi)
Odluka donesena 27. 02. 2025.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1062/24
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 02. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 27. februara 2025. godine, u predmetu broj AP-1062/24 , rješavajući apelacije koje su podnijeli Mehmed Mulabdić i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Mehmed Mulabdić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 V 223289 23 Gž od 4. januara 2024. godine;
Ivan Džalto protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 024282 24 U od 5. marta 2024. godine;
Nedo Gojković, Ružica Radojčić, Snježana Mišić i Ravka Gojković protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 73 0 P 035287 22 Gž od 16. februara 2024. godine i
D.Ž. protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 68 1 P 014345 24 Rev od 3. septembra 2024. godine;zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP-1062/24
1. Mehmed Mulabdić iz Zenice (u daljnjem tekstu: apelant), čiji je punomoćnik Jasmin Mutapčić advokat iz Zenice, podnio je 11. marta 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 V 223289 23 Gž od 4. januara 2024. godine.
2. Apelant je podnio prvostepenom sudu prijedlog za uređenje međe između njegove parcela i parcele/prilaznog puta Grada Zenica.
3. Rješenjem prvostepenog suda od 28. septembra 2023. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda u Zenici, prvostepeni sud se oglasio apsolutno nenadležnim za uređenje međe između apelantove nekretnine i javnog dobra - javnog puta u općoj upotrebi i od općeg interesa, te je odbacio apelantov prijedlog. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja ukazao da bi apelant kroz takvo uređenje međe, u smislu člana 69. stav 2. Zakona o stvarnim pravima, mogao ostvariti pravo vlasništva na dijelu nekretnine u općoj upotrebi. Kako javno dobro u općoj upotrebi predstavlja stvar izvan prometa, sud je zaključio da ne može biti predmet postupka uređenja međe, jer rješavanje sporova u pogledu korištenja javnog dobra ne spada u sudsku nadležnost.
AP-1418/24
4. Ivan Džalto iz Čitluka (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 2. aprila 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 024282 24 U od 5. marta 2024. godine.
5. Rješenjem Disciplinske komisije Agencije za državnu službu Federacije Bosne i Hercegovine od 14. augusta 2023. godine, u relevantnom dijelu, apelant je oglašen odgovornim za počinjenu povredu službene dužnosti iz člana 55. stav 2. tačka d) Zakona o državnoj službi Federacije Bosne i Hercegovine, pa mu je izrečena disciplinska mjera „javna opomena“.
6. Rješenjem Odbora državne službe za žalbe od 9. novembra 2023. godine (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ i rješenje) poništeno je rješenje od 14. augusta 2023. godine i vraćen je predmet Disciplinskoj komisiji na ponovni postupak.
7. Rješenjem Kantonalnog suda u Mostaru od 5. marta 2024. godine odbačena je apelantova tužba protiv rješenja drugostepenog organa, jer nema svojstvo upravnog akta prema članu 8. Zakona o upravnim sporovima. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja istakao da drugostepeno rješenje ne predstavlja akt kojim nadležni organ rješava o izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravnog lica u nekoj upravnoj stvari.
AP-1994/24
8. Nedo Gojković i Snježana Mišić iz Njemačke, te Ružica Radojčić i Ravka Gojković iz Srbije (u daljnjem tekstu: apelanti), čiji je punomoćnik Ilija Đakić advokat iz Banjaluke, podnijeli su 10. maja 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 73 0 P 035287 22 Gž od 16. februara 2024. godine.
9. Apelanti su podnijeli tužbu protiv šest tuženih lica, radi utvrđivanja ništavosti ugovora i sticanja prava vlasništva. Prvostepeni sud je, postupajući po tužbi, zakazao pripremno ročište za 27. april 2021. godine. Punomoćnik apelanata nije pristupio na to ročište, iako je uredno pozvan. Zbog toga je prvostepeni sud 27. aprila 2021. godine donio rješenje kojim je odlučeno da se tužba smatra povučenom, u skladu sa članom 84. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Rješenjem prvostepenog suda od 4. oktobra 2021. godine odbijen je prijedlog apelanata za povrat u prijašnje stanje.
10. Rješenjem Okružnog suda od 16. februara 2024. godine odbijene su žalbe apelanata protiv rješenjā prvostepenog suda od 27. aprila i 4. oktobra 2021. godine i potvrđena ta rješenja. Okružni sud je u obrazloženju rješenja, u odnosu na rješenje od 27. aprila 2021. godine, ukazao da su bili ispunjeni uslovi iz člana 84. Zakona o parničnom postupku za donošenje rješenja kojim se tužba smatra povučenom, o čemu je dao detaljno obrazloženje. U odnosu na rješenje od 4. oktobra 2021. godine, sud je utvrdio da nisu bili ispunjeni uslovi iz člana 328. Zakona o parničnom postupku da se usvoji prijedlog apelanata za povrat u prijašnje stanje, o čemu je dao detaljno obrazloženje.
AP-4585/24
11. D.Ž. (u daljnjem tekstu: apelant), čiji je punomoćnik Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 16. novembra 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 68 1 P 014345 24 Rev od 3. septembra 2024. godine.
12. P.M. je podnio zahtjev da mu se utvrdi pravo vlasništva na ostalom građevinskom zemljištu u državnom vlasništvu na kojem je bespravno izgradio pomoćni objekta za koji se naknadno može izdati odobrenje za građenje. Rješenjem Općinskog vijeća Općine Bosansko Grahovo od 12. septembra 2019. godine (u daljnjem tekstu: sporno rješenje) utvrđeno je pravo vlasništva P.M. na ostalom građevinskom zemljištu u površini od 400 m2.
13. Apelant je podnio tužbu protiv Općine Bosansko Grahovo i P.M. (u daljnjem tekstu: prvotužena i drugotuženi). Tužbenim zahtjevom je tražio da se utvrdi da je sporno rješenje ništavo i da nema pravni učinak, te da se u javnim evidencijama o nekretninama uspostavi ranije katastarsko stanje, odnosno ranije zemljišnoknjižno stanje u odnosu na navedenu parcelu.
14. U postupku, koji je okončan osporenim rješenjem Vrhovnog suda, odbačena je apelantova tužba kao nedopuštena. Vrhovni sud je u obrazloženju rješenja ukazao da je prvotužena donijela sporno rješenje na osnovu svog vlasničkog ovlaštenja da raspolaže svojom imovinom/građevinskim zemljištem, shodno članu 7. Zakona o principima lokalne samouprave. Dalje je ukazao da apelant nije mogao podnijeti tužbu sudu radi odlučivanja o zakonitosti spornog rješenja, jer takvo odlučivanje ne spada u nadležnost sudova, shodno članu 27. stav 2. Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine. Osim toga, sud je istakao da apelant nije tražio da sud utvrdi da je nosilac prava vlasništva ili drugih stvarnih prava na navedenom zemljištu. Stoga je zaključio da se ne radi o građanskopravnom sporu kojeg ima u vidu član 1. Zakona o parničnom postupku.
Spajanje predmeta
15. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1062/24.
16. Apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stavak 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
17. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
18. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi, Ustavni sud, između ostalih, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da apelanti osporavaju odluke redovnih sudova, navedene u dispozitivu ove odluke, donesene u postupcima u kojima su redovni sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima, tj. o procesnoj dopustivosti prijedloga za uređenje međe i tužbi, odnosno o ispunjenosti zakonskih uslova da se dozvoli povrat u prijašnje stanje. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u ovim slučajevima nije raspravljano o „građanskim pravima ili obavezama“ apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud zaključuje da se nije odlučivalo ni o njihovom pravu na „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već samo o procesnim pitanjima, kako je to već navedeno.
19. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjivi u konkretnim slučajevima, pa slijedi da su navodi apelanata u vezi sa povredom prava na pravično suđenje i prava na imovinu ratione materiaeinkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
20. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić