Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1552/24 (S. K. i drugi)
Odluka donesena 15. 12. 2025.
- Postupak priznavanja strane sudske odluke
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1552/24
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 12. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i suci Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 15. decembra 2025. godine, u predmetu broj AP-1552/24, rješavajući apelacije koje su podnijeli Suzana Krivinjskij i drugi, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Suzana Krivinjskij protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 V 016335 23 Gž od 16. siječnja 2024. godine;
PRIJEDORPUTEVI“ a.d. Prijedor protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 16 0 V 002092 24 Gž od 5. lipnja 2024. godine;
Mirzeta Hirkić, Hava Jukić, Alma Vilogorac, Kemal Mehinović, Emir Kapetanović i Ferih Fazlić protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 10 0 V 005967 24 Gž od 16. srpnja 2024. godine i
„ASA NEKRETNINE BH“ d.o.o. Sarajevo protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 V 034565 24 Gž od 5. rujna 2024. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-1552/24
1. Suzana Krivinjskij (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Aleksandar Čorni odvjetnik iz Banjaluke, podnijela je 11. travnja 2024. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud RS) broj 11 0 V 016335 23 Gž od 16. siječnja 2024. godine.
2. U postupku, u kojem je doneseno osporeno rešenje Vrhovnog suda RS, priznata je strana sudska odluka – Nalog za razvod braka Federalnog mirovnog suda Austrije od 9. studenog 2011. godine. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud RS je ukazao da je nižestupanjski sud pravilno utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za priznanje navedene odluke propisani odredbama čl. 86.-96. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima (u daljnjem tekstu: ZRSZ), o čemu je dao detaljno obrazloženje.
2. AP-3675/24
3. PRIJEDORPUTEVI“ a.d. Prijedor (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Bojana Vranješ Čorokalo odvjetnica iz Banjaluke, podnio je 2. rujna 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda RS broj 16 0 V 002092 24 Gž od 5. lipnja 2024. godine. Apelant je 30. prosinca 2024. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio odlaganje provođenja ovršnih radnji u predmetu Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 I 139224 24 I, do donošenja odluke po apelaciji.
4. U postupku, u kojem je doneseno osporeno rješenje Vrhovnog suda RS, priznata je odluka stranog suda - presuda Osnovnog suda Surdulica – Sudska jedinica Vladičin Han, Republika Srbija od 2. lipnja 2021. godine. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud RS je ukazao da je nižestupanjski sud pravilno utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za priznanje navedene odluke propisani odredbama čl. 86.-100. ZRSZ, o čemu je dao detaljno obrazloženje.
3. AP-4267/24
5. Mirzeta Hirkić, Hava Jukić, Alma Vilogorac, Kemal Mehinović, Emir Kapetanović i Ferih Fazlić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju Ramo Atajić i Avdulah Kovačević odvjetnici iz Sarajeva, podnijeli su 22. listopada 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud F BiH) broj 10 0 V 005967 24 Gž od 16. srpnja 2024. godine.
6. U postupku, u kojem je doneseno osporeno rješenje Vrhovnog suda F BiH, odbačen je prijedlog apelanata za priznanje strane sudske odluke – presude Okružnog suda Južni Distrikt New York - SAD od 14. prosinca 2020. godine. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud F BiH je ukazao da je nižestupanjski sud pravilno postupio kada je odbacio prijedlog apelanata za priznanje navedene odluke kao neuredan u smislu članka 336. Zakona o parničnom postupku, o čemu je dao detaljno obrazloženje.
4. AP-4602/24
7. „ASA NEKRETNINE BH“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Haris Moro direktor društva, podnio je 18. studenog 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda F BiH broj 09 0 V 034565 24 Gž od 5. rujna 2024. godine.
8. U postupku, u kojem je doneseno osporeno rješenje Vrhovnog suda F BiH, priznata je strana sudska odluka - Presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 4. travnja 2018. godine i Presuda Županijskog suda u Splitu od 30. rujna 2021. godine. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud F BiH je ukazao da je nižestupanjski sud pravilno utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za priznanje navedene odluke propisani odredbama čl. 86.-100. ZRSZ, o čemu je dao detaljno obrazloženje.
9. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju (izuzev apelanata u predmetu AP-4267/24). Također, apelantica u predmetu AP-1552/24 se pozvala na povredu prava na privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje iz članka II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, te prava na sklapanje braka iz članka 12. Europske konvencije.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom;
11. Ustavni sud ukazuje da se navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluke donesene u postupku u kojem se odlučivalo o prijedlogu za priznanje strane sudske odluke. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba odgovoriti je primjenjivost članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje je li se u konkretnim postupcima odlučivalo o „građanskim pravima i obvezama“ apelanata. Ustavni sud je, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno ukazivao na svoju praksu prema kojoj postupak koji se odnosi na „priznanje strane sudske odluke“, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obveze apelanata, tj. da se u takvom postupku nije raspravljalo o meritumu predmeta (npr. o osnovanosti tužbenog zahtjeva), već se samo raspravljalo o tome da li su ispunjeni zakonski uvjeti za priznanje strane sudske odluke (vidi Ustavni sud, Odluke o dopustivosti broj AP-408/20 od 8. travnja 2020. godine i AP-3011/21 od 16. prosinca 2021. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u konkretnim slučajevima nije raspravljano o „građanskim pravima ili obvezama“ apelanata u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te su stoga navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Također, Ustavni sud ukazuje da se osporenim odlukama nije odlučivalo o „imovini“ apelanata u smislu članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, o pravu na dom iz članka II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, niti o pravu na sklapanje braka iz članka 12. Europske konvencije koje su istakli pojedini apelanti (vidi točka 9. Odluke). Stoga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanata o povredi ovih prava, također, ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu odluke.
14. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere u predmetu AP-3675/24.
15. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman