Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1368/24 (I. P. i drugi)
Odluka donesena 27. 02. 2025.
- Procesna odluka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1368/24
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 02. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 27. februara 2025. godine, u predmetu broj AP-1368/24 , rješavajući apelacije koje su podnijeli Ibrahim Petak i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Ibrahim Petak protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 214581 24 Gž od 5. marta 2024. godine;
Nevenka Šapina protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 O 209789 23 Gž od 30. januara 2024. godine;
H. H. protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 18 0 P 049949 24 Rev 2 od 16. maja 2024. godine;
TELEMACH BH d.o.o. Sarajevo protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 042511 24 Uvp od 4. jula 2024. godine i Darko Radosavac protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Rs 227490 24 Rsž 2 od 15. augusta 2024. godine,zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-1368/24
1. Ibrahim Petak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Travnika, kojeg zastupa Abid Perenda advokat iz Novog Travnika, podnio je 1. aprila 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 214581 24 Gž od 5. marta 2024. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Travniku od 15. januara 2024. godine odbačena je, kao neuredna, apelantova tužba.
3. Rješenjem Kantonalnog suda u Novom Travniku od 5. marta 2024. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje.
4. U obrazloženju osporene odluke, Kantonalni sud u Novom Travniku je naveo da iz stanja spisa predmeta proizilazi da je apelant konkretnu tužbu podnio zbog smetanja posjeda prava stvarne služnosti. Također, naveo je da se apelantova tužba nije mogla uredno dostaviti četvrtotuženoj na odgovor, jer je ona, prije podnošenja tužbe, preminula. S obzirom na to, Kantonalni sud u Novom Travniku je naveo da je prvostepeni sud pravilno odbacio apelantovu tužbu i to bez pozivanja na uređenje shodno odredbi čl. 291. stav (1) i 295. Zakona o parničnom postupku i pravnom shvatanju Vrhovnog suda Federacije BiH iznesenom u predmetu broj 65 0 P 535313 16 Spp od 23. septembra 2016. godine. Naime, ukazao je da četvrtotužena uopće nije mogla biti stranka u postupku, jer je smrću izgubila pravnu i poslovnu sposobnost. Stoga, kako se radi o neotklonjivom procesnom nedostatku, Kantonalni sud u Novom Travniku je zaključio da je pravilno odbačena apelantova tužba.
2. AP-1671/24
5. Nevenka Šapina (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Viteza, koju zastupa Miro Blaž advokat iz Viteza, podnijela je 17. aprila 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 O 209789 23 Gž od 30. januara 2024. godine.
6. Rješenjem Općinskog suda u Travniku od 3. jula 2023. godine odbačena je smrtovnica Općine Vitez od 30. januara 2023. godine.
7. Rješenjem Kantonalnog suda u Novom Travniku od 30. januara 2024. godine odbijena je apelantičina žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje.
8. U obrazloženju osporene odluke, Kantonalni sud u Novom Travniku je naveo da iz stanja spisa predmeta proizilazi da je konkretnom smrtovnicom pokrenut ostavinski postupak iza preminulog apelantičinog prednika (J. M.). Međutim, naveo je da je prvostepeni sud pravilno odbacio konkretnu smrtovnicu, zaključivši da je iza iste osobe već ranije pokrenut i okončan ostavinski postupak. Naime, Kantonalni sud u Novom Travniku je ukazao da je iza istog preminulog lica pravosnažno okončan ostavinski postupak rješenjem o nasljeđivanju od 23. aprila 2007. godine. Osim toga, ukazao je da su, u konkretnom pokrenutom ostavinskom postupku, navedena ista lica, uključujući i apelanticu, koja su navedena i kao nasljednici u rješenju o nasljeđivanju od 23. aprila 2007. godine. Stoga, kako je iza preminulog lica već vođen i okončan ostavinski postupak, Kantonalni sud u Novom Travniku je zaključio da je pravilno odbačena konkretna smrtovnica. Konačno, naveo je da je prvostepeni sud, nasuprot apelantičinim navodima, pravilno zaključio da se radi o istoj preminuloj osobi, te da činjenica, da je u donesenom rješenju o nasljeđivanju dodano još jednosrednje ime preminulog lica, nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke, jer su podaci o preminulom licu istovjetni na obje smrtovnice.
3. AP-3463/24
9. H. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanske Krupe, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Sanil Hasić i Amel Šabić iz Bosanske Krupe, podnio je 14. augusta 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 18 0 P 049949 24 Rev 2 od 16. maja 2024. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 P 049949 23 Gž od 12. februara 2024. godine.
10. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-1164/24 od 19. juna 2024. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelant podnio protiv navedene odluke Kantonalnog suda u Bihaću.
11. Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću od 12. februara 2024. godine ispravljena je presuda tog suda od 6. marta 2023. godine na način pobliže naveden u izreci rješenja. U obrazloženju odluke, Kantonalni sud u Bihaću je naveo da je u presudi tog suda od 6. marta 2023. godine omaškom propušteno u izreci napisati dio teksta, pa se taj propust konkretnim rješenjem i ispravlja shodno odredbi člana 195. Zakona o parničnom postupku.
12. Rješenjem Vrhovnog suda od 16. maja 2024. godine odbačena je apelantova revizija izjavljena protiv navedenog rješenja Kantonalnog suda u Bihaću od 12. februara 2024. godine. U obrazloženju osporene odluke, Vrhovni sud je naveo da, u konkretnom slučaju, nisu ispunjeni kumulativno propisani uslovi za ispitivanje osnovanosti revizije u smislu odredbe člana 237. st. (4) i (5) Zakona o parničnom postupku, tj. da apelant nije naveo pravno pitanje koje je važno za obezbjeđenje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti su izloženi razlozi njegove važnosti.
4. AP-3715/24
13. TELEMACH BH d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Nihad Sijerčić, Amina Đugum Brkanić, Nihad Odobašić, Ferid Kapidžić, Jasmin Omerdić, Lejla Ademović i Lejla Bošnjak advokati iz Sarajeva, podnio je 6. septembra 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 042511 24 Uvp od 4. jula 2024. godine i Presude Suda BiH broj S1 3 U 042511 22 U od 19. februara 2024. godine.
14. Zaključkom Konkurencijskog vijeća BiH od 24. februara 2022. godine (u daljnjem tekstu: tuženi) odbačena je apelantova inicijativa za preispitivanje rješenja donesenog u postupku koji se vodio, po prijavi koncentracije privrednog subjekta Mtel a.d. Banjaluka, a kojom je Mtel a.d. Banjaluka namjeravao steći pojedinačnu kontrolu na privrednim subjektom Telrad Net d.o.o. Bijeljina. U obrazloženju zaključka, tuženi je ukazao da preispitivanje rješenja može tražiti samo stranka u postupku ili sam tuženi, po službenoj dužnosti shodno odredbi člana 43. stav (5) Zakona o konkurenciji. Stoga, kako apelant nije bio stranka u postupku u kojem je doneseno rješenje čije preispitivanje traži, tuženi je odbacio apelantovu inicijativu.
15. Presudom Suda BiH od 19. februara 2024. godine odbijena je apelantova tužba podnesena protiv navedenog tuženikovog zaključka.
16. Presudom Suda BiH od 4. jula 2024. godine odbijen je apelantov zahtjev za preispitivanje sudske odluke. U obrazloženju osporene presude, Sud BiH je naveo da su prvostepeni sud i tuženi pravilno zaključili da apelant ne može tražiti preispitivanje rješenja donesenog u postupku u kojem nije bio strankastranke su bile Mtel a.d. Banjaluka i Telrad Net d.o.o. Bijeljina shodno odredbi člana 43. stav (5) Zakona o konkurenciji.
5. AP-3992/24
17. Darko Radosavac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 2. oktobra 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Rs 227490 24 Rsž 2 od 15. augusta 2024. godine.
18. Rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci od 12. juna 2024. godine odbačen je apelantov podnesak od 5. decembra 2023. godine.
19. Rješenjem Okružnog suda u Banjaluci od 15. augusta 2024. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje.
20. U obrazloženju osporene odluke, Okružni sud u Banjaluci je naveo da iz stanja spisa predmeta proizilazi da je apelant prvostepenom sudu podnio podnesak naslovljen kao „zahtjev za poravnanje troškova prijevoza“, te da se apelant, navedenim podneskom, osvrtao na pravosnažno okončan postupak. Zatim, ukazao je da je prvostepeni sud od apelanta zatražio da precizira i uredi podneseni podnesak, te da je apelant podnio novi podnesak naslovljen kao „dopuna izjave vanrednog pravnog lijeka“. S obzirom na to, Okružni sud u Banjaluci je naveo da iz stanja spisa predmeta proizlazi da je prvostepeni sud spis dostavio Vrhovnom sudu Republike Srpske, te da je Vrhovni sud Republike Srpske, spis vratio prvostepenom sudu, uz obrazloženje da je o apelantovoj reviziji već odlučeno. Slijedom navedenog, Okružni sud u Banjaluci je zaključio da je pravilno odbačen apelantov podnesak shodno odredbi člana 336. Zakona o parničnom postupku.
21. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1368/24.
22. Apelanti u svim predmetima (osim u predmetu broj AP- 3992/24) se pozivaju na povredu prava na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te da i iz predmeta AP-3992/24 proizilazi da apelant ukazuje na povredu prava na pravično suđenje. Također, apelantica u predmetu broj AP-1671/24 se pozvala i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, dok se apelant u predmetu broj AP-3463/24 pozvao i na povredu odredbe člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant u predmetu broj AP-3992/24 se pozvao na kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i povredu prava da se ne bude podvrgnut mučenju ili nehumanom ili ponižavajućem postupanju ili kazni.
23. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
24. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da apelanti osporavaju odluke redovnih sudova, navedene u dispozitivu ove odluke, koje su donesene u postupcima u kojima se odlučivalo samo o procesnim pitanjima, tj. o procesnoj dopustivosti tužbe, smrtovnice, inicijative, podneska i revizije, odnosno o ispravci presude. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u ovim slučajevima nije raspravljano o „građanskim pravima ili obavezama“ apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv u konkretnim slučajevima. Slijedi da su navodi apelanata u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti br. AP-4959/17 od 17. jula 2018. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
25. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnim postupcima, u kojima se odlučivalo samo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o ostalim pravima na koja su se pozvali pojedini apelanti (vidi tačku 22. ove odluke). S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanata o kršenju tih prava također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
26. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
27. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić