Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4754/24 (Stranka demokratske akcije, Općinski odbor Bugojno)

Odluka donesena 27. 03. 2025.

  • Izbori
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4754/24

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 03. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, dopredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i suci Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 27. ožujka 2025. godine, u predmetu broj AP-4754/24 rješavajući apelaciju koju je podnijela Stranka demokratske akcije, Općinski odbor Bugojno, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Stranka demokratske akcije, Općinski odbor Bugojno protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 049662 24 Iž od 23. listopada 2024. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Stranka demokratske akcije, Općinski odbor Bugojno (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Sabina Mehić odvjetnica iz Sarajeva, podnio je 27. studenog 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 Iž 049662 24 Iž od 23. listopada 2024. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio obavljanje funkcije načelnika Općine Bugojno E. M., do donošenje odluke po apelaciji.

2. Odlukom Središnjeg izbornog povjerenstva (u daljnjem tekstu: SIP) od 17. listopada 2024. godine odbijen je apelantov prigovor koji se odnosi na kršenje odredbi članka 1. 8 stavak (1) Izbornog zakona Bosne i Hercegovine.

3. Rješenjem Suda BiH od 23. listopada 2024. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđena je navedena odluka SIP-a.

4. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH je naveo da je apelant podnio prigovor SIP-u da je kandidaturom E. M. prekršena odredba članka 1.8 stavak (1) Izbornog zakona BiH jer je imenovan na funkciju načelnika, iako je i dalje u statusu državnog službenika. Pri tome, ukazao je da je E. M. 3. srpnja 2024. godine, u svojstvu državnog službenika, obavijestio Općinu Bugojno da je kandidat za načelnika na Lokalnim izborima 2024. godine, a radi reguliranja radnopravnog statusa u državnoj službi u smislu članka 19. Zakona o državnoj službi F BiH. Zatim, ukazao je da je politički subjekt, ispred koga je kandidat E. M., 8. srpnja 2024. godine predao kandidatsku listu SIP-u koja je ovjerena odlukom 18. srpnja 2024. godine. Također, ukazao je da je Općina Bugojno odlukom od 3. listopada 2024. godine odobrila E. M. odsustvo iz službe. Sud BiH je ukazao da se na radnopravni status kandidata E. M. koji nema status rukovodećeg državnog službenika, primjenjuju odredbe Zakona o državnoj službi F BiH. Odredbom članka 19. stavak (1) točka c) propisano je da se smatra da je državni službenik na odsustvu iz državne službe od trenutka kada je potvrđena njegova kandidatura za javnu funkciju na koju se bira izravno ili neizravno od trenutka kada je imenovan na položaj u bilo kojem zakonodavnom ili izvršnom organu na bilo kojem nivou vlasti u F BiH i BiH. U svezi sa tim, ukazao je da tumačenjem navedene odredbe jasno proizlazi da status odsustva državnog službenika iz službe nastupa po sili zakona, trenutkom potvrđivanja kandidature ili kasnijim izbornom na funkciju. Imajući u vidu navedeno, ukazao je da je kandidat E. M. dokazao da je postupio po zakonu koji regulira njegov radnopravni status da bi njegova kandidatura ispunjavala zakonom propisane uvjete. Slijedom toga, Sud BiH je zaključio da je SIP pravilno postupio kada je odbio kao neutemeljen apelantov prigovor da je prihvaćanjem kandidature povrijeđen članak 1.8 stavak (1) Izbornog zakona BiH.

5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Naročito ističe da SIP nije imao zakonski osnov da ovjeri kandidaturu E. M. za poziciju općinskog načelnika Bugojno ispred političkog subjekta Koalicija Trojka. Pri tome, ističe da je kandidat bio dužan riješiti svoj radnopravni status kao državni službenik sukladno odredbama članka 19. Zakona o državnoj službi F BiH, te stoga smatra da je došlo do kršenja članka 1.8 Izbornog zakona BiH.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Imajući u vidu da apelant smatra da je osporenim rješenjem Suda BiH, kojim je odbijena njegova žalba protiv odluke SIP-a, dakle u sporu proizašlom iz izbornog procesa, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, koje je garantirano člankom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud prvo mora utvrditi jesu li garancije predviđene navedenim člankom primjenjive na konkretni postupak. U svezi sa tim, Ustavni sud prije svega podsjeća na ustaljenu praksu Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) koja podržava stav da se politička prava ne smatraju građanskim pravima. Europski sud je takav stav zauzeo u predmetu Pierre-Bloch v. France (vidi, Pierre-Bloch protiv Francuske, predstavka broj 24194/94, presuda iz 1997. godine), koji u bitnom nije mijenjao ni u novijoj praksi ostajući dosljedan stavu da sporovi vezani uz prava i obaveze koje izviru iz pasivnog biračkog prava u pravilu ne spadaju u okvire građanskog, ni kaznenog aspekata članka 6. Europske konvencije (vidi, između ostalih, Mutalibov protiv Azerbejdžana aplikacija broj 31799/03, presuda iz 2004. godine; Paksas protiv Litva aplikacija broj 34932/04, presuda iz 2011. godine i Karimov protiv Azerbejdžana, aplikacija broj 12535/06, presuda iz 2014. godine). Pri tome, Ustavni sud zapaža da je u svojoj dosadašnjoj praksi zauzimao sličan stav (vidi, između ostalih, Ustavni sud, odluke br. AP-4195/16 od 23. studenog 2016. godine, AP-5005/16 od 1. veljače 2017. godine i AP-7518/18 od 10. siječnja 2019. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da se radi o sporu koji je izvan okvira članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da su stoga apelantovi navodi inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4754/24 (Stranka demokratske akcije… | Sudska praksa | Aktio