Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2237/24 (Apoteka „Kovačević“ Bihać)
Odluka donesena 15. 12. 2025.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upravni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2237/24
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 12. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i suci Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 15. decembra 2025. godine, u predmetu broj AP-2237/24, rješavajući apelaciju koju je podnijela Apoteka „Kovačević“ Bihać, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Apoteka „Kovačević“ Bihać protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 01 0 U 017632 23 Uvp 2 od 7. ožujka 2024. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Apoteka „Kovačević“ Bihać (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Emir Imširević, odvjetnik iz Bihaća, podnijela je 27. svibnja 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 01 0 U 017632 23 Uvp 2 od 7. ožujka 2024. godine.
2. Rješenjem prvostupanjskog organa uprave od 29. srpnja 2021. godine određeno je da je podnositelj zahtjeva (Privatna apotekarska zdravstvena ustanova „B Pharm“) stekao status internacionalne apoteke na području Unsko-sanskog kantona. Rješenjem drugostupanjskog organa uprave od 1. studenog 2021. godine odbijena je kao neutemeljena apelantičina žalba protiv navedenog rješenja.
3. Presudom Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) od 20. prosinca 2022. godine odbijena je apelantičina tužba kao neutemeljena.
4. Presudom Vrhovnog suda od 7. ožujka 2024. godine odbijen je apelantičin zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke.
5. U obrazloženju osporene presude, Vrhovni sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski organ uprave, nakon održane javne rasprave u prisutnosti podnositelja zahtjeva i zainteresiranih osoba (među kojima je i apelantica) i nakon ocjene materijalnih dokaza, zaključio da podnositelj zahtjeva ispunjava uvjete za stjecanje statusa internacionalne apoteke. Vrhovni sud je ukazao na odredbu članka 39.a Pravilnika o uvjetima glede prostora, opreme i kadra, kriterijuma za osnivanje i obavljanje apotekarske djelatnosti u svim organizacionim oblicima, kao i načinu i postupku njihove verifikacije (u daljnjem tekstu: Pravilnika). Navedenom odredbom je, između ostalog, propisano da se status internacionalne apoteke može dodijeliti za najviše jednu apoteku na području kantona, te da takva apoteka obavlja nabavku lijekova iz inostranstva koji su trenutno nedostupni na domaćem tržištu. Također, ukazao je da je odredbom članka 39.b Pravilnika, između ostalog, propisano da status internacionalne apoteke može dobiti apoteka koja ispuni uvjete glede prostora, opreme farmaceutskog kadra, lokacijske pristupačnosti i informatičke podrške. U vezi s tim, istaknuo je da su organi uprave pravilno postupili kada su podnositelju zahtjeva dodijelili status internacionalne apoteke, budući da ispunjava uvjete propisane odredbama čl. 39.a i 39.b Pravilnika. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da na pravilnost odluke organa uprave ne utječe činjenica da je Komora magistara farmacije (u daljnjem tekstu: Komora) nakon što je povukla svoje mišljenje iz 2015. godine, podnositelju zahtjeva ponovno dala mišljenje 14. travnja 2021. godine, dok je konkretni upravni postupak bio pred prvostupanjskim organom. Naime, ukazao je da je, sukladno odredbama članka 56. Zakona o zdravstvenoj zaštiti u vezi s člankom 222. istog zakona, prilikom osnivanja zdravstvene ustanove potrebno priložiti mišljenje o opravdanosti osnivanja takve ustanove koje u konkretnom slučaju daje nadležna Komora. Pri tome, ukazao je da navedenim zakonom niti nekim podzakonskim aktom, kao niti Statutom ili drugim aktom Komore nije određeno ograničenje kojim bi se onemogućilo davanje mišljenja zdravstvenoj ustanovi dok traje upravni postupak stjecanja statusa internacionalne apoteke. S obzirom na to, Vrhovni sud je zaključio da su neutemeljeni apelantičini navodi da je podnositelj zahtjeva uz zahtjev za osnivanje i stjecanje statusa internacionalne apoteke priložio mišljenje nadležne Komore koje nije dano sukladno relevantnim odredbama propisa koji reguliraju to područje tj. da nije ispunio taj uvjet za stjecanje statusa internacionalne apoteke.
6. Apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantica, u suštini, ponavlja navode koje je iznosila i tijekom postupka pred redovitim sudovima, te smatra da su redoviti sudovi pri donošenju osporenih odlukā pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise. Naročito ističe da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari, budući da je Kantonalni sud u drugom predmetu, odlučujući o žalbi druge zainteresirane osobe, poništio rješenje organa uprave koje apelantica osporava u konkretnom postupku, što je „potvrdio“ i Vrhovni sud. Osim toga, apelantica se pozvala na kršenje zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacijsku nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. siječnja 2018. godine, predstavka broj 48657/16, točka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. veljače 2019. godine, točka 32., te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine, točka 9., dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, predstavka broj 5503/02, točka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. travnja 2021. godine, predstavka broj 65159/17, točka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Europski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine,odluka o dopustivosti od 18. studenog 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
9. Ustavni sud ukazuje da se apelantičini navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Europskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Europski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije (kojem korespondira članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, predstavka broj 52871/13, točka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovitih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-
4033/20 od 22. lipnja 2022. godine, toč. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).
10. Na temelju činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelantičinih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju osporene odluke dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Naime, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti i Pravilnika, jasno ukazao da podnositelj zahtjeva ispunjava uvjete za dodjelu statusa internacionalne apoteke, u čemu Ustavni sud ne uočava bilo kakvu proizvoljnost. Osim toga, Ustavni sud ne zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije na apelantičinu štetu. Pri tome, glede apelantičinih navoda da se u konkretnom postupku radi o presuđenoj stvari, Ustavni sud zapaža da apelantica, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, te navode nije isticala pred Vrhovnim sudom, niti je Ustavnom sudu dostavila dokaze u prilog takvim tvrdnjama, tako da Ustavni sud ove navode ne može ispitivati. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje. Apelantica se pozvala i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njeno pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
11. Također, apelantica se pozvala i na kršenje zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da članak
14. Europske konvencije nije nezavisan nego ima važnu ulogu u nadopunjavanju ostalih odredaba Europske konvencije i njenih protokola (vidi, Europski sud, Oreščanin protiv Hrvatske, odluka od 7. veljače 2023. godine, predstavke br. 19544/15 i 44792/16, točka 21). Imajući u vidu prethodna razmatranja Ustavnog suda, kao i činjenicu da apelantica nije dostavila bilo kakav dokaz koji bi mogao učiniti vjerojatnim da je u postupku diskriminirana po nekom od zabranjenih osnova u vezi s uživanjem prava iz Europske konvencije, niti da to proizlazi iz predočenih dokumenata, Ustavni sud ove navode neće razmatrati.
12. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantičini navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
13. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman