Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4972/24 (E.B.)

Odluka donesena 27. 03. 2025.

Nema povrede
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Opravdana sumnja da je učinjeno krivično djelu u kontekstu člana 5. EK
  • Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4972/24

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 03. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 27. marta 2025. godine, u predmetu broj AP-4972/24, rješavajući apelaciju E. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio E. B. protiv rješenjâ Općinskog suda u Mostaru br. 58 0 K 282833 24 Kv od 8. oktobra 2024. godine i 58 0 K 282833 24 Kpp 9 od 5. oktobra 2024. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. E. B. iz Mostara (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Adnan Beganović advokat iz Mostara, podnio je 9. decembra 2024 godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenjâ Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br. 58 0 K 282833 24 Kv od 8. oktobra 2024. godine i 58 0 K 282833 24 Kpp 9 od 5. oktobra 2024. godine.

2. Općinski sud – sudija za prethodni postupak je rješenjem broj 58 0 K 282833 24 Kpp 9 od 5. oktobra 2024. godine, apelantu odredio pritvor u trajanju od jednog mjeseca, počev od dana apelantovog lišenja slobode, odnosno od 3. oktobra 2024. godine. Apelantu je pritvor određen zbog postojanja osnova sumnje da je, skupa sa A. M., počinio krivično djelo neovlaštene proizvodnje i stavljanje u promet opojnih droga iz člana iz člana 238. stav 1. u vezi sa članom 31. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH) i pritvorskog razloga propisanog članom 146. stav 1. tačka c) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP).

3. U obrazloženju rješenja, Općinski sud je naveo da su Policijski službenici Državne agencije za istragu i zaštitu, Regionalni ured Mostar, sprovodeći istragu protiv apelanta i A. M. prikupili dokaze koji potkrepljuju osnov sumnje da su apelant i A. M. izvršili krivično djelo za koje se terete. Naime, iz rezultata posebnih istražnih radnji, koje su vođene na osnovu naredbi Općinskog suda, proizlazi da su apelant i A. M. osnovano sumnjivi da su, radi pribavljanja protivpravne imovinske koristi, vršili nabavku opojne droge speed, te je potom prodavali na teritoriju Bosne i Hercegovine. Pri tome je utvrđeno da apelant nabavlja opojnu drogu speed ili mješavinu za proizvodnju te droge od za sada nepoznatih osoba. Potom apelant tu drogu predaje A. M., koji vrši njeno skladištenje ili miješanje sa supstancama, radi dobijanja na težini nakon čega je, skupa sa apelantom preprodaje naručiteljima ili lokalnim konzumentima. Imajući u vidu navedeno, sud je zaključio da postoji osnovana sumnja da je apelant počinio krivično djelo koje mu je stavljeno na teret, za koje se može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna.

4. U pogledu posebnih razloga za određivanje pritvora, iz člana 146. stav 1. tačka c) ZKP-a, sud je naveo da postoje posebne okolnosti koje upućuju na to da bi apelant i A. M., ako bi bili pušteni na slobodu, počinili neko drugo krivično djelo ili završili započeto jer iz dokaza proizlazi da oni djeluju slobodno u dugom periodu i da rade sa velikim količinama droge. U vezi s tim, sud je opisao razloge koje je navelo Tužilaštvom Hercegovačko - neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo). Navedeno je da su protiv apelanta, na osnovu naredbe Općinskog suda, provođene posebne istražne radnje korištenja prikrivenog istražitelja i korištenje informanta kao i simulirani i kontrolirani otkup predmeta i simulirano davanje podtkupnine. O rezultatima tih radnji je sačinjen izvještaj Državne agencije za istrage i zaštitu od 21. juna 2024. godine. Iz tog izvještaja proizlazi da se apelant u kafiću sastao sa prikrivenim istražiteljem kojom prilikom je ugovorena kupoprodaja droge speed. U izvještaju je istaknuto da je apelant tokom razgovora sa prikrivenim istražiteljem izjavio da već pet godina sarađuje sa raznim kriminalnim grupama i kartelima u svim oblastima kriminala kako u BiH tako i u inostranstvu. Apelant je izjavio da je u prethodnom razdoblju vršen pretres njegove kuće, kojom prilikom je pronađena veća količina oružja kojom prilikom mu je pokazao na mobilnom telefonu veću količini oružja dugih cijevi, kratkih cijevi, snajpera, eksploziva, ogromne količine municije, minobacača kao i druge vrste naoružanja. Zatim, da je evidentno da je protiv apelanta pred Tužilaštvom, u toku istraga i zbog krivičnog djela nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih materija iz člana 371. stav 2. u vezi sastavom l. KZFBiH. Obzirom na te okolnosti, sud je zaključio da postoji realna opasnost da bi eventualno puštanje apelanta na slobodu omogućilo da nastavi sa činjenjem istovrsnih krivičnih djela. Ovaj zaključak je zasnovan na okolnosti da su apelant i A. M. u relativno kratkom vremenskom periodu počinili više krivičnih djela na potpuno identičan način. Iz do kaza koji su navedeni sud zaključuje da su ispunjeni i opći i posebni uslov za određivanje pritvora. Činjenica da je nesporan mali broj dokaza na kojim se zasniva odluka suda nije od značaja, obzirom da su dokazi jasni, nedvosmisleni i impliciraju izvršenje krivičnog djela od strane osumnjičenih.

5. Sud je po službenoj dužnosti razmotrio mogućnost izricanja mjera zabrane. Naime, sud je istakao da se mjerama zabrane, propisanim čl. 140., 140. a i 141. b. ZKP-a, apelant i A. M. ne bi spriječili da ne počine krivična djela za koja se terete ili drugo krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna

6. Rješenjem Vijeća Općinskog suda broj 58 0 K 282833 24 Kv od 8. oktobra 2024. godine odbijena je apelantova žalba podnesena protiv prvostepenog rješenja.

7. Vijeće je ocijenilo da je sudija za prethodni postupak utvrdio da u konkretnom slučaju postoji osnovana sumnja da su osumnjičeni počinili krivično djelo za koje se sumnjiče jer takav zaključak proizlazi iz dostavljenih dokaza koje je Tužilaštvo prezentovalo, što je detaljno obrazložilo.

8. Dalje, Vijeće je prihvatilo stav sudije za prethodni postupak da postoje naročite okolnosti koje opravdavaju iteracijsku bojazan, s obzirom na posebne okolnosti koje su utvrđene. Pri tome je Vijeće cijenilo i činjenicu da su oba osumnjičena lošeg imovnog stanja i da nisu zaposleni iz čega proizlazi da im promet opojnim drogama predstavlja izvor prihoda. Navedeno upućuje na zaključak da bi osumnjičeni boravkom na slobodi mogli ponoviti krivično djelo. Vijeće je zaključilo da nisu ispunjeni uvjeti za izricanje mjera zabrane

9. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Suštinski, apelant navodi da mu je rješenjem Općinskog suda određen pritvor bez konkretizacije razloga o posebnom pritvorskom osnovu, zbog čega je pritvor proizvoljan. Razlozi koji je naveo Općinski sud ne predstavljaju naročite okolnosti. U tom dijelu odredbe ZKP-a su jasne i eksplicitne, pa ne samo da zahtijevaju da obrazloženje sadrži bilo kakvu okolnost, već isključivo naročite okolnosti. Također, apelant navodi da sud nije cijenio činjenicu da su prema njemu bile usmjerene posebne istražne radnji iz kojih nije proizašao niti jedan dokaz da čini krivična djela. Osim toga, sud nije cijenio činjenicu da apelant nikada nije osuđen za bilo koje krivično djelo, niti se protiv njega vodi krivični postupak pred bilo kojim Sudom u BiH i inostranstvu.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: b)Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

12. Ustavni sud najprije ukazuje da apelant osporava rješenja redovnih sudova, odnosno obrazloženje sudova u vezi sa postojanjem naročitih okolnosti koje ukazuju na opasnost od ponavljanja krivičnog djela. Prema praksi Evropskog suda, kao i Ustavnog suda, rizik od ponavljanja krivičnog djela se, u principu, može smatrati relevantnim i dovoljnim osnovom za određivanje pritvora. Međutim, ovaj rizik mora biti propisno potkrijepljen, a obrazloženje po tom pitanju ne može biti apstraktno, uopšteno ili stereotipno (vidi Evropski sud, Merabishvili protiv Gruzije, presuda od 28. novembra 2017. godine, predstavka 72508/13, tačka 222).

13. Ustavni sud zapaža da prvostepeno rješenje koje je potvrđeno drugostepenim rješenjem Općinskog suda, sadrži jasno i uvjerljivo obrazloženje o postojanju osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo, kao i o postojanju naročitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant, boravkom na slobodi, ponoviti krivično djelo. Pri tome, Ustavni sud zapaža da se radi o inicijalnom pritvoru u trajanju od mjesec dana. Suprotno apelantovim navodima, sud je konkretizovao naročite okolnosti koje se ogledaju u načinu izvršenja krivičnog djela kao i drugom okolnostima, za šta su dati relevantni i dovoljni razlozi (vidi tač. 4. i 8. odluke). Ustavni sud napominje da okolnosti koje opredjeljuju sud da pritvor odredi zbog opasnosti od ponavljanja ili činjenja novog krivičnog djela nisu sadržajno navedeni u zakonu. To su razlozi koje sam sud ocijeni u okolnostima svakog konkretnog slučaja. Apelant insistira da su prema njemu bile usmjerene posebne istražne radnji iz kojih nije proizašao niti jedan dokaz da čini krivična djela te da apelant nije nikada osuđen za bilo koje krivično djelo. Međutim, Ustavni sud smatra da je redovni sud ispitao i dokaze nastale tim radnjama i utvrdio suprotno. Također, iz osporenih rješenja proizlazi da Tužilaštvo protiv apelanta vodi istragu zbog krivičnog djela nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih materija. Ustavni sud ukazuje da redovni sud može konstatovati da su protiv apelanta u toku postupci i za druga krivična djela. Pritom, redovni sud ne prejudicira odluku o apelantovoj krivičnopravnoj odgovornosti, ali navedene okolnosti mogu biti relevantne kako bi sud ocijenio apelantovu ličnost (vidi Evropski sud, Peep Havik i Andres Vaik protiv Estonije, Odluka od 12. maja 2020. godine, predst. br. 9044/17 i 48545/17, točka 98.).

14. Stoga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavno pitanje na koje se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, očigledno (prima facie) neosnovani.

15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4972/24 (E.B.) | Sudska praksa | Aktio