Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3754/24 (M.I. i drugi)
Odluka donesena 15. 12. 2025.
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3754/24
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 12. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 15. decembra 2025. godine, u predmetu broj AP-3754/24 , rješavajući apelacije M. I. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: M. I. protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske broj T12 0 KTP 0002008 24 od 9. jula 2024. godine;
M. Ž. protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske broj T12 0 KTPR 0002059 24 od 28. augusta 2024. godine;
Neđo Lipovčić protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske broj T12 0 KTPR 0002135 24 od 8. oktobra 2024. godine i
Oleg Krautblat protiv Rješenja Tužilaštva Bosne i Hercegovine broj T20 0 KTP 0025231 24 od 5. decembra 2024. godine,zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-3754/24
1. M. I. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Republike Srbije, podnio je 6. septembra 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Republičko javno tužilaštvo) broj T12 0 KTP 0002008 24 od 9. jula 2024. godine.
2. Naredbom o neprovođenju istrage Republičkog javnog tužilaštva - Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala od 23. maja 2024. godine odlučeno je da se neće provesti istraga po apelantovoj krivičnoj prijavi protiv prijavljenog fizičkog lica (N. J.) jer ne postoje osnovi sumnje da je prijavljeni izvršio krivično djelo.
3. Rješenjem Republičkog javnog tužilaštva od 9. jula 2024. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba izjavljena protiv navedene naredbe. U obrazloženju osporenog rješenja Republičko javno tužilaštvo je navelo da je apelant podnio krivičnu prijavu protiv navedenog lica koje je obavljalo funkciju tužioca Okružnog javnog tužilaštva u Bijeljini. U vezi s tim, istaklo je da je apelant svoje navode iz krivične prijave zasnivao na tvrdnji da je prijavljeni propustio uložiti žalbu na oslobađajući dio presude u drugom krivičnom predmetu i da je na taj način izvršio krivično djelo povrede zakona od strane sudije ili javnog tužioca iz člana 346. KZRS. Imajući u vidu navode iz apelantove krivične prijave, Republičko javno tužilaštvo je zaključilo da ne postoje osnovi sumnje da je prijavljeni izvršio navedeno krivično djelo.
2. AP-4396/24
4. M. Ž. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, podnio je 11. novembra 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva broj T12 0 KTPR 0002059 24 od 28. augusta 2024. godine.
5. Naredbom o neprovođenju istrage Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružno javno tužilaštvo) od 29. aprila 2024. godine odlučeno je da se neće provesti istraga po apelantovoj krivičnoj prijavi protiv prijavljenih (Republika Srpska i M. V.) jer ne postoje osnovi sumnje da su prijavljeni izvršili krivično djelo. Naredbom o obustavi istrage Okružnog javnog tužilaštva od 29. aprila 2024. godine odlučeno je da se obustavlja istraga pokrenuta po apelantovoj krivičnoj prijavi protiv prijavljenih (Porezna uprava Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Porezna uprava) i G. M.) jer nema dovoljno dokaza da su prijavljeni izvršili krivična djela.
6. Rješenjem Okružnog javnog tužilaštva od 20. juna 2024. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba izjavljena protiv navedenih naredbi. U obrazloženju rješenja, vršilac dužnosti glavnog tužioca Okružnog javnog tužilaštva je ukazao da je apelant podnio krivične prijave protiv Republike Srpske, Porezne uprave, G. M. kao direktora Porezne uprave i M. V. kao bivšeg uposlenika Porezne uprave. U vezi s tim, istakao je da je apelant svoje navode iz krivičnih prijava zasnivao na tvrdnji da prijavljeni nisu postupili po pravosnažnim sudskim odlukama o poništenju rješenjā koja proizlaze iz konkursnih procedurā koje je provodila Porezna uprava. Konačno, naveo je da je apelant smatrao da je takvim radnjama izvršeno krivično djelo neizvršenja sudske odluke iz člana 341. KZRS.
7. Rješenjem Republičkog javnog tužilaštva od 28. augusta 2024. godine odbijen je kao neosnovan apelantov prigovor izjavljen protiv navedenog rješenja Okružnog javnog tužilaštva. U obrazloženju osporenog rješenja Republičko javno tužilaštvo je navelo da je izvršen uvid u kompletan spis predmeta i izvršene detaljne analize, te da je Okružno javno tužilaštvo pravilno zaključilo da prijavljeno djelo očigledno nije krivično djelo, odnosno da nije bilo dovoljno dokaza da su izvršena krivična djela. Slijedom toga, zaključilo je da su pravilne i zakonite tužilačke odluke o neprovođenju i obustavi istrage.
3. AP-4900/24
8. Neđo Lipovčić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, kojeg zastupa Marijan Savić, advokat iz Teslića, podnio je 2. decembra 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva broj T12 0 KTPR 0002135 24 od 8. oktobra 2024. godine.
9. Naredbom o neprovođenju istrage Okružnog javnog tužilaštva u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružno javno tužilaštvo) od 24. maja 2024. godine odlučeno je da se neće provesti istraga po apelantovoj krivičnoj prijavi jer je iz prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo. U obrazloženju naredbe Okružno javno tužilaštvo je navelo da je apelant svoje navode iz krivične prijave zasnivao na tvrdnji da se na određenoj parceli nalaze za život opasni uređaji koji ne odgovaraju tehničkim standardima zaštite od elektromagnetnih pojava i koji su pod naponom. Međutim, Okružno javno tužilaštvo je, na osnovu pribavljenih dokaza i apelantove izjave, zaključilo da se u postupcima nadležnih organa u vezi sa postavljanjem i zamjenom elektro stubova na apelantovoj parceli, ne stiču obilježja niti jednog krivičnog djela propisanog u KZRS. Slijedom toga, odlučeno je da se neće provesti istraga u smislu odredbe člana 224. stav (4) Zakona o krivičnom postupku.
10. Rješenjem Okružnog javnog tužilaštva od 26. augusta 2024. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba izjavljena protiv navedene naredbe. Rješenjem Republičkog javnog tužilaštva od 8. oktobra 2024. godine odbijen je kao neosnovan apelantov prigovor izjavljen protiv navedenog rješenja Okružnog javnog tužilaštva. U obrazloženju osporenog rješenja Republičko javno tužilaštvo je navelo da je izvršen uvid u kompletan spis predmeta i izvršene detaljne analize priloženih dokazā, te da je Okružno javno tužilaštvo jasno obrazložilo razloge svog odlučenja.
4. AP-5062/24
11. Oleg Krautblat (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 14. decembra 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH) broj T20 0 KTP 0025231 24 od 5. decembra 2024. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio Tužilaštvu BiH da predmet po njegovoj krivičnoj prijavi ustupi Kantonalnom tužilaštvu Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo).
12. Apelant je 14. marta 2024. godine podnio krivičnu prijavu Tužilaštvu BiH protiv većeg broja fizičkih lica u kojoj se pozivao da su izvršena krivična djela propisana Krivičnim zakonom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZBiH) i Krivičnim zakonom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH).
13. Tužilaštvo BiH je 28. augusta 2024. godine obavijestilo apelanta da je donesena naredba o neprovođenju istrage po njegovoj krivičnoj prijavi protiv prijavljenih fizičkih lica (B. J., A. H. i D. P.) jer iz prijave i pratećih spisa proizlazi da prijavljeno djelo nije krivično djelo. Također, Tužilaštvo BiH je obavijestilo apelanta da će krivična prijava u preostalom dijelu, kao i dopuna uz krivičnu prijavu, biti dostavljena na nadležno postupanje Kantonalnom tužilaštvu. U obrazloženju navedenog obavještenja, Tužilaštvo BiH je navelo da je razmotrilo apelantovu prijavu samo u odnosu na navode kojim je ukazivao da su izvršena krivična djela propisana KZBiH, dok je ukazalo da nije nadležno za postupanje u odnosu na dio prijave o izvršenju krivičnih dijela propisanih KZFBiH.
14. Rješenjem Tužilaštva BiH od 5. decembra 2024. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba izjavljena protiv navedene naredbe. U obrazloženju osporenog rješenja Tužilaštvo BiH je navelo da je apelant podnio krivičnu prijavu protiv ovlaštenih službenih lica koja su vršila službene radnje u krivičnom predmetu kodnog naziva „Kasa“ koji se provodio pred nadležnim policijskim i pravosudnim tijelima u Kantonu Sarajevo. U vezi s tim, Tužilaštvo BiH je razmatralo krivičnu prijavu samo u odnosu na navode da su službena lica B. J., A. H. i D. P. izvršila krivično djelo zloupotrebe autorskih prava iz člana 242. KZBiH, te navode da je prijavljeni D. P. izvršio i krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlaštenja iz člana 220. KZBiH. Međutim, Tužilaštvo BiH je ukazalo da apelant nije dostavio niti jedan validan dokaz da su ta lica učinili navedena krivična djela, niti dostavljeni dokazi ukazuju na postojanje osnova sumnje da je izvršeno bilo koje krivično djelo iz
KZBiH.
Spajanje predmeta
15. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, shodno članu 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3754/24.
Apelacioni navodi
16. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, apelant u apelaciji broj AP-3754/24 se pozvao na povredu prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, dok se apelant u apelaciji broj AP-4900/24 pozvao na povredu prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Također, apelanti u apelacijama br. AP-4900/24 i AP-5062/24 ukazuju na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, dok se apelanti u apelacijama br. AP-3754/24 i AP-4900/24 pozivaju na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Konačno, apelant u apelaciji broj AP-
3754/24 ukazuju na kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana
14. Evropske konvencije, te na povredu člana 17. Evropske konvencije (zabrana zloupotrebe prava).
17. Pri ispitivanju dopustivosti apelacijā Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
18. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
20. Razmatrajući pitanje da li su u konkretnom slučaju na apelante primjenjive garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da su postupci, u kojem su donesene osporene odluke, odnose na „osnovanost krivične optužbe“ protiv trećih licā, u kojima se apelanti pojavljuju u svojstvu podnosioca krivične prijave. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, u krivičnim postupcima, član 6. Evropske konvencije garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se „utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe“, zato što se samo takva osoba može smatrati „žrtvom“ u smislu tog člana. Obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja navedenog člana 6. (vidi, Ustavni sud, između ostalih, Odluke o dopustivosti br. AP-19/02od 17. marta 2004. godine, AP-2641/17 od 7. septembra 2017. godine i AP-3809/20 od 12. januara 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
21. Osim toga, u odnosu na navode o povredi drugih ustavnih i konvencijskih prava, koje su istakli pojedini apelanti (vidi tačku 16. ove odluke), Ustavni sud zaključuje da su i ti navodi, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
22. Imajući u vidu ovakav zaključak, Ustavni sud ukazuje da su i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te navodi o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesorna prava) u vezi sa pravima na koja se pojedini apelanti pozivaju, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
23. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
24. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere, podnesen u apelaciji zavedenoj pod brojem AP-
5062/24.
25. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman