Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-480/21 („Centrotrans-Eurolines“ d.d. Sarajevo)
Odluka donesena 23. 01. 2025.
- Neovlašteno lice
- COVID-19
- Nenadležnost za odlučivanje
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-480/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 01. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 23. januara 2025. godine, u predmetu broj AP-480/21, rješavajući apelaciju „Centrotrans-Eurolines“ d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka a), c) i d), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Centrotrans-
Eurolines“ d.o.o. Sarajevo podnesena protiv naredbi Kriznog štaba Federalnog ministarstva zdravstva br. 01-33-4000/20 od 7. jula 2020. godine i 01-33-5164/20 od 16. septembra 2020. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Centrotrans-
Eurolines“ d.o.o. Sarajevo podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 880156 20 Pr od 12. decembra 2022. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Centrotrans-
Eurolines“ d.o.o. Sarajevo podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 880142 20 Pr, SUR 65 0 Pr 903517 21 Pr, SUR 65 0 Pr 903525 21 Pr i SUR 65 0 Pr 904589 21 Pr od 31. avgusta 2022. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.
OBRAZLOŽENJE
1. „Centrotrans-Eurolines“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa zaposlenik Benaris Dedić, podnio je 12. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv naredbi Kriznog štaba Federalnog ministarstva zdravstva (u daljnjem tekstu: Federalni krizni štab) br. 01-33-4000/20 od 7. jula 2020. godine i 01-33-5164/20 od 16. septembra 2020. godine. U dopuni apelacije od 13. decembra 2024. godine, apelant je osporio i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br. 65 0 Pr 880142 20 Pr, SUR 65 0 Pr 903517 21 Pr, SUR 65 0 Pr 903525 21 Pr i SUR 65 0 Pr 904589 21 Pr od 31. avgusta 2022. godine i 65 0 Pr 880156 20 Pr od 12. decembra 2022. godine.
2. Federalni krizni štab je donio osporene naredbe br. 01-33-4000/20 od 7. jula 2020. godine i 01-
33-5164/20 od 16. septembra 2020. godine, u cilju daljnjeg praćenja situacije i poduzimanja mjera radi sprječavanja i ranog otkrivanja slučaja bolesti izazvane novim korona virusom (COVID-19). Zaključkom Vlade Federacije BiH, V. broj 164/2020 od 31. januara 2020. godine, navedena bolest je proglašena zaraznom bolešću čije je sprječavanje i suzbijanje od interesa za Federaciju BiH, u skladu sa tačkom III. stav (1) Odluke o proglašenju prestanka stanja nesreće uzrokovano pojavom koronavirusa (COVID-19) na području Federacije BiH, kao i odredbi člana 6. stav (5) Pravilnika o ustrojstvu i načinu rada Federalnog kriznog štaba.
3. Ustavni sud zapaža da su osporenim naredbama uspostavljena ili produžavana određena ograničenja i obaveze na teritoriji cijele Federacije BiH. Ograničenja su se odnosila na stanovništvo, preduzeća, ugostiteljske objekte, kao i na organe javne vlasti. Prema osporenim naredbama, trebalo je da se striktno poštuju preporuke Zavoda za javno zdravstvo FBiH koje se odnose na javni prevoz. Ove su se preporuke odnosile na mjere prilikom prevoza putnika vozilima javnog prometa tokom epidemije koronavirusa (COVID-19). U navedenim preporukama je istaknuto, između ostalog, da broj i raspored putnika po sjedištima mora biti takav da omogućava propisani razmak (1-2 m, odnosno jedno prazno sjedište) između njih. Osim toga, mjesta koja se ne koriste trebala su se označiti trakom ili znakom upozorenja, a svi putnici su morali imati zaštitne maske.
4. Ustavni sud zapaža, da su osporene naredbe donesene sa rokom važenja od 14 dana računajući od dana početka primjene naredbe, tj, računajući od 11. jula 2020. godine i 19. septembra 2020. godine. Zatim, Ustavni sud zapaža da je Federalni krizni štab nastavio donositi naredbe radi daljnjeg praćenja situacije i poduzimanja mjera radi sprječavanja i ranog otkrivanja slučaja bolesti izazvane novim koronavirusom (COVID-19), a koje su usvojane zaključcima Vlade FBiH, sa ciljem izvršenja Odluke Ustavnog suda o dopustivosti i meritumu broj AP-3683/20 od 22. decembra 2020. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba).
5. Apelant, kao preduzeće koje se bavi javnim prevozom putnika, tvrdi da su osporene naredbe neustavne i da mu je tim naredbama prekršeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U vezi s tim, apelant u suštini ističe da osporene naredbe „nisu bazirane na zakonu i suprotne su Evropskoj konvenciji, a apelant zbog primjene istih trpi svakodnevno nenadoknadivu štetu“. Apelant je pojasnio da se navedene naredbe primjenjuju pod prijetnjom prekršajne odgovornosti, pa mu je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na imovinu „koje se ogleda u plaćanju prekršajnih naloga kojima je izrečena novčana kazna za radnje koje ne predstavljaju prekršaj u skladu sa propisanim zakonima, te se imovina apelanata umanjuje“. Apelant je također istakao vezano za izdate prekršajne naloge, da nije prihvatio odgovornost za prekršaje navedene u tim nalozima i da je zahtijevao sudsko odlučivanje. Apelant je predložio da se u skladu sa članom 18. stav
2. Pravila Ustavnog suda razmotri apelaciju bez obzira što nije donesena odluka nadležnog suda.
6. Imajući u vidu apelacione navode iz kojih proizlazi da izdati prekršajni nalozi nisu konačni, odnosno da je apelant vezano za te naloge tražio sudsko odlučivanje, Ustavni sud je od apelanta tražio da dostavi brojeve predmeta prekršajnih postupaka koje je pokrenuo, kao i odluke donesene u tim postupcima, ako su ti postupci okončani.
7. Apelant je dopisom, tj. dopunom apelacije od 13. decembra 2024. godine, obavijestio Ustavni sud da je od 10 prekršajnih naloga, a povodom kojih je osporavao naredbe kriznog štaba, u osam doneseno rješenje o obustavi prekršajnog postupka, dok je u dva rješenja „okrivljeni“ proglašen odgovornim (apelant je dostavio uz dopis navedena rješenja). U vezi s tim, apelant je tražio i da Ustavni sud ispita ustavnost i zakonitost rješenja kojim su okrivljeni oglašeni odgovornim, tj. rješenja Općinskog suda od 31. avgusta i 12. decembra 2022. godine.
8. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 Pr 880142 20 Pr, SUR 65 0 Pr 903517 21 Pr, SUR 65 0 Pr 903525 21 Pr i SUR 65 0 Pr 904589 21 Pr od 31. avgusta 2022. godine, oglašen je odgovornim okrivljeni S. Č., kao odgovorno lice apelanta, za više prekršaja, te mu je izrečena novčana kazna (sve bliže precizirano u izreci navedenog rješenja).
9. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 Pr 880156 20 Pr od 12. decembra 2022. godine, apelant je oglašen odgovornim za više prekršaja iz člana 3. a u vezi sa članom 57. tačka 11. Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti i prekršaj iz člana 83. Zakona o inspekcijama Kantona Sarajevo, pa mu je izrečena jedinstvena novčana kazna (sve bliže precizirano u izreci navedenog rješenja). U obrazloženju, Općinski sud je istakao da s obzirom da je apelant prihvatio odgovornost za prekršaje koji mu se stavljaju na teret, da je taj sud samo razmatrao vrstu i visinu sankcije koja će se izreći apelantu. Apelant je navedenu novčanu kaznu uplatio 6. marta 2023. godine.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka a), c) i d) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
d) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;
U odnosu na osporene naredbe
11. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj "Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini".
12. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant predložio da se apelacija u odnosu na sporne naredbe razmotri u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, bez obzira što nije donesena odluka nadležnog suda. Ustavni sud ukazuje da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
13. Prije svega, Ustavni sud zapaža da su osporene naredbe bile donesene radi borbe protiv zarazne bolesti COVID-19, te da se nesporno radilo o pravno kompleksnom slučaju sa kojim se nadležne vlasti Federacije BiH, ali i svih ostalih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini, nisu imale ranije priliku susresti. Nesporno je, također, da se radilo o situaciji koja je ugrožavala sigurnost stanovništva u zdravstvenom smislu, te da je nadležno tijelo (Federalni krizni štab), koje je formirala izvršna vlast, donijelo mjere u borbi protiv pandemije COVID-19. S druge strane, Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu se osporenim naredbama krši pravo na imovinu, te da ove navode zasniva na činjenici da su apelantu izdati prekršajni nalozi, kojim mu je izrečena novčana kazna, radi kršenja spornih naredbi. Međutim, Ustavni sud zapaža da je u odnosu na te prekršajne naloge apelant zahtijevao sudsko odlučivanje, te da u trenutku podnošenja apelacije ti postupci nisu bili okončani.
14. Dakle, iz navedenog proizlazi da apelantu u trenutku podnošenja apelacije nije bila još utvrđena prekršajna odgovornost, te samim tim nije bio ni obavezan ni na plaćanje novčane kazne, nego se o tome tek trebalo odlučivati u prekršajnim postupcima koje je pokrenuo. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da konkretna apelacija ne ukazuje na ozbiljna kršenja apelantovih prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine i međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, da bi Ustavni sud, shodno članu 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, izuzetno razmatrao apelantovu apelaciju i ako nema odluke nadležnog suda. Naime, Ustavni sud je u svojoj praksi izuzetno razmatrao apelacije podnesene protiv naredbi koje su bile donesene radi borbe protiv zarazne bolesti COVID-19, ali samo kada su te apelacije ukazivale na ozbiljna kršenja prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3683/20 od 22. decembra 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba), na što konkretna apelacija ne ukazuje.
15. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ukazuje da nije nadležan da odlučuje o konkretnoj apelaciji, u odnosu na osporene naredbe.
U odnosu na osporeno rješenje od 12. decembra 2022. godine
16. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema osporenog Rješenja Općinskog suda broj 65 0 Pr 880156 20 Pr od 12. decembra 2022. godine, budući da je apelant po navedenom rješenju uplatio novčanu kaznu 6. marta 2023. godine, pa se podrazumijeva da je apelant tu odluku primio prije tog datuma. Budući da je apelant navedeno rješenje osporio tek svojim dopisom, tj. dopunom apelacije od 13. decembra 2024. godine, očigledno je da je protekao rok od 60 dana za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na ovo rješenje podnesena neblagovremeno.
U odnosu na osporeno rješenje od 31. avgusta 2022. godine
17. Ustavni sud zapaža da je apelant osporio i Rješenje Općinskog suda broj 65 0 Pr 880142 20 Pr, SUR 65 0 Pr 903517 21 Pr, SUR 65 0 Pr 903525 21 Pr i SUR 65 0 Pr 904589 21 Pr od 31. avgusta 2022. godine, kojim rješenjem je oglašen odgovornim S. Č. za više prekršaja. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da apelant nije bio učesnik u postupku u kojem je doneseno osporeno rješenje, niti se u tom postupku odlučivalo o apelantovim pravima ili obvezama, već isključivo o pravima i obavezama S. Č.. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant nije ovlašten da u svoje ime apelacijom osporava navedenu odluku.
18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka a), c) i d) Pravila Ustavnog suda, prema kojim će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacije, odnosno ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić