Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1649/24 (K.Č.)
Odluka donesena 22. 01. 2026.
- Kazna
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1649/24
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 01. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine, u predmetu broj AP-1649/24, rješavajući apelaciju K. Č., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio K. Č. protiv rješenjâ Suda Bosne i Hercegovine br. SU-10-217/24 od 9. aprila 2024. godine i S1 2 K 024465 23 Iks od 27. marta 2024. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. K. Č. iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 18. aprila 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenjâ Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. SU-10-217/24 od 9. aprila 2024. godine i S1 2 K 024465 23 Iks od 27. marta 2024. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „obustavio izvršenje kazne zatvora“.
2. Presudom Suda BiH broj S1 2 K 024465 17 K od 27. maja 2021. godine apelant je proglašen krivim zbog krivičnog djela primanja dara i drugih oblika koristi iz člana 217. stav 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZBiH) u vezi sa članom 54. KZBiH. Ta presuda je preinačena Presudom Suda BiH broj S1 2 K 024465 21 Kž 9 od 19. aprila 2022. godine u dijelu odluke o kazni i apelantu je izrečena kazna zatvora u trajanju od pet godina i šest mjeseci.
3. Rješenjem Suda BiH broj S1 2 K 024465 23 Iks od 27. marta 2024. godine odbijena je kao neosnovana apelantova molba za odgađanje izvršenja kazne zatvora. Određeno je da je apelant dužan da se, po pravomoćnosti rješenja, bez odlaganja javi na izdržavanje kazne zatvora.
4. Rješenjem Suda BiH broj SU-10-217/24 od 9. aprila 2024. godine odbijene su kao neosnovane žalbe apelanta i njegovog punomoćnika izjavljene protiv rješenja od 27. marta 2024. godine. Sud je u obrazloženju naveo da su protiv rješenja od 27. marta 2024. godine žalbe izjavili apelant i njegov punomoćnik. U rješenju je detaljno interpretiran sadržaj apelantove žalbe. Dalje, sud je naveo razloge zbog kojih je zaključio da su žalbe neosnovane, što je detaljno obrazložio.
5. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da je do navedenog kršenja došlo u postupku donošenja Rješenja broj SU-10-217/24 od 9. aprila 2024. godine. Ističe da je Sud BiH tu odluku dostavio samo njegovom braniocu. Pojašnjava da je lično 16. aprila 2024. godine izjavio žalbu na Rješenje broj S 1 2 K 024465 23 Iks od 27. marta 2024. godine i da ta žalba nije razmatrana. Dalje, apelant detaljno osporava odluku kojom je odbijena njegova molba za odlaganje izdržavanja kazne zatvora.
6. Sud BiH je odgovorio da su apelant i njegov punomoćnik 5. aprila 2024. godine izjavili žalbu protiv Rješenja Suda BiH broj S 1 2 K 024465 23 Iks od 27. marta 2024. godine. Apelant je Rješenje broj Su-10-217/24 od 9. aprila 2024. godine primio lično 17. maja 2024. godine, o čemu u spisu postoji dostavnica. Sud BiH je naveo da je u osporenoj odluci razmotrio sve žalbene razloge koje su istakli apelant i njegov punomoćnik. Istaknuto je da je apelant podnio žalbu (i) 16. aprila 2024. godine protiv Rješenja broj S 1 2 K 024465 23 Iks od 27. marta 2024. godine, koja je razmatrana i o kojoj je odlučeno Rješenjem broj Su-10-234/24 od 19. aprila 2024. godine, koje je apelant također primio 17. maja 2024. godine. Navedeno je da se apelant 23. maja 2024. godine javio na izdržavanje kazne.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Član 6. stav 1. Evropske konvencije propisuje da „prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu [...]“. Član 6. Evropske konvencije, na koji se apelant poziva, garantira pravičan postupak prilikom „utvrđivanja osnovanosti bilo kakve krivične optužbe“ protiv nekog lica. Naime, samo takvo lice se može smatrati „žrtvom“ u smislu člana 6. Evropske konvencije. U konkretnom slučaju apelantovi navodi se odnose na postupak za odlaganje izvršenja krivične sankcije izrečene u krivičnom postupku koji je okončan. Dakle, apelantovi navodi se ne odnose na utvrđivanje osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, u kojem slučaju bi ispitivanje navodnih povreda prava na koje se apelant poziva spadalo u djelokrug člana 6. Evropske konvencije. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u ovom slučaju ne pruža širi obim zaštite. Slijedi da su apelantovi navodi u vezi s povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-1388/16 od 26. oktobra 2016. godine i AP-753/17 od 18. jula 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
9. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman