Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-859/23 (I.S. i drugi)

Odluka donesena 20. 10. 2026.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-859/23

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 10. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-859/23, rješavajući apelaciju koju su podnijeli I. S. i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudija

Larisa Velić, sutkinja na sjednici održanoj 20. oktobra 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju su podnijeli I. S., Dž. S., B. S., Z. S., K.

S., K. S., H. S., J. S., Š. S., S. Č., I. S. i M. H.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Službe za urbanizam, imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar nekretnina Grada Visokog broj 03/2-31-2-

1/14. Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Službi za urbanizam, imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar nekretnina Grada Visokog da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka, shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Gradu Visokom da I. S., Dž. S., B. S., Z. S., K. S., K. S., H. S., J. S., Š. S., S. Č., I. S. i M. H. isplati iznos od po 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Gradu Visokom da u roku od tri mjeseca obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. I. S., Dž. S., B. S., Z. S., K. S., K. S., H. S., J. S., Š. S., S. Č., I. S. i M. H. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Visokog, koje zastupa Zahid Hadžić, advokat iz Visokog, podnijeli su 20. februara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog prekomjerne dužine postupka priznavanja prava vlasništva na uzurpiranom zemljištu. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Službe za urbanizam, imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar nekretnina Grada Visokog (u daljnjem tekstu: Služba) i Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: FGU) zatraženo je 30. oktobra 2023. godine odnosno 12. februara 2024. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Služba je 9. novembra 2023. godine, a FGU je 14. marta 2024. godine dostavio odgovor na apelaciju, koji su dostavljeni apelantima radi eventualnog izjašnjenja. Apelanti su dostavili izjašnjenje u ostavljenom roku.

4. Ustavni sud je od Službe i FGU-a 31. oktobra 2024. godine odnosno 12. novembra 2024. godine zatražio dostavljanje informacije o stanju spisa predmeta. Služba je 11. novembra 2024. godine dostavila tražene informacije, a FGU 13. januara 2025. godine.

5. Također, Ustavni sud je 2. jula 2025. godine zatražio od Službe da dostavi informaciju o stanju spisa predmeta, te je Služba 8. jula 2025. godine dostavila tražene informacije. Ustavni sud je i 17. jula 2026. godine zatražio od Službe da dostavi informaciju o stanju spisa predmeta, te je Služba 31. jula 2026. godine dostavila traženu informaciju. III.Činjenično stanje

6. Činjenice koje su relevantne za odlučivanje o apelaciji navedene su kako slijedi.

7. Prednici apelanata su 1984. godine Općinskoj komisiji za urbanizam, građevinarstvo i stambeno-komunalne poslove Visoko (u daljnjem tekstu: Općinska komisija) podnijeli prijedlog za priznavanje prava vlasništva na uzurpiranom zemljištu. Rješenjem Općinske komisije od 7. maja 1984. godine, koje je potvrđeno rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Republička uprava) od 7. juna 1988. godine, prednicima apelanata nije priznato pravo vlasništva na uzurpiranom zemljištu.

8. Presudom Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine od 7. septembra 1989. godine uvažena je tužba prednika apelanata i poništeno rješenje Republičke uprave od 7. juna 1988. godine. Republička uprava je postupajući po navedenoj presudi Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine donijela rješenje od 6. novembra 1989. godine kojim je poništila rješenje Općinske komisije od 7. maja 1984. godine i predmet vratila tom prvostepenom organu na ponovni postupak.

9. Apelanti su 4. marta 2014. godine podnijeli Službi „zahtjev za nastavak konkretnog postupka“. Rješenjem Službe od 23. juna 2014. godine apelantima kao uzurpantima nije priznato pravo vlasništva na zemljištu pobliže opisanom u izreci rješenja. Rješenjem FGU-a od 21. oktobra 2014. godine poništeno je navedeno rješenje Službe i predmet vraćen tom organu na ponovni postupak i odlučivanje.

10. U ponovnom postupku Služba je donijela rješenje 16. septembra 2019. godine kojim se ne priznaje pravo vlasništva apelanata na uzurpiranom zemljištu, te je rješenjem FGU-a od 14. februara 2020. godine navedeno rješenje poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje.

11. Ustavni sud primjećuje da iz dostavljene dokumentacije i drugih pribavljenih informacija proizlazi da je Služba donijela rješenje od 11. jula 2024. godine kojim je odbijen zahtjev apelanata kojim su tražili da im se prizna pravo vlasništva na uzurpiranom zemljištu. Također, Služba je obavijestila Ustavni sud da je predmet 7. augusta 2024. godine proslijedila FGU radi postupanja po izjavljenoj žalbi apelanata, da je FGU 24. februara 2025. godine donio rješenje kojim je odbio žalbu apelanata i potvrdio prvostepeno rješenje, te da je Kantonalni sud u Zenici presudom od 27. maja 2025. godine uvažio tužbu apelanata podnesenu protiv navedenog rješenja FGU-a od 24. februara 2025. godine i da je predmet vratio Službi na ponovni postupak.

12. Služba je dopisom od 31. jula 2026. godine obavijestila Ustavni sud da je predmet u toku pred tim organom uprave. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelanti smatraju da im je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti smatraju da konkretni postupak traje prekomjerno dugo, tj. od 1984. godine, te predlažu da im Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovori na apelaciju i izjašnjenje apelanata

14. Služba je navela da se zbog nedostatka stručnog kadra, kao i personalnih promjena u Službi, na konkretnom predmetu smijenilo više voditelja postupka, te su nabrojane radnje koje su preduzimali voditelji postupka.

15. FGU je naveo da drugostepenim rješenjem od 14. februara 2020. godine ni na koji način nisu povrijeđena ili narušena zagarantirana prava apelanata. Također je naveo da nema informaciju da je u ponovnom postupku doneseno prvostepeno rješenje.

16. Apelanti su u izjašnjenju ponovili navode iz apelacije. Također su istakli da im je onemogućeno da ostvare traženo pravo zbog nepostupanja Službe niz godina. V.Relevantni propisi

17. Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH” br. 2/98, 48/99 i 61/22) U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH” br. 2/98 i 48/99) koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

VI.Dopustivost i meritum

18. Ustavni sud zapaža da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, da ispunjava i ostale razloge dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

19. Apelanti smatraju da je dužina konkretnog postupka o kojem je riječ nespojiva sa zahtjevom za suđenje u „razumnom roku“. Oni su se pozvali na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

22. Ustavni sud ponavlja da se opravdanost dužine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te šta je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. marta 2021. godine, predstavka broj 59181/18, tačka 18).

23. Ustavni sud zapaža da se apelanti žale na dužinu trajanja postupka koji su pokrenuli njihovi prednici 1984. godine. U vezi s tim, Ustavni sud prvenstveno ističe da period koji, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda počinje 14. decembra 1995. godine kao datuma kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će u okolnostima konkretnog predmeta pri ocjeni dužine postupka cijeniti period od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, tj. od 14. decembra 1995. godine, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, što je period od 30 godina (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3711/17 od 17. jula 2019. godine, tačka 46). Pri tome, Ustavni sud zapaža da su se apelanti tek 4. marta 2014. godine obratili Službi „zahtjevom za nastavak konkretnog postupka“, nakon čega je Služba uzela predmet u rad. Međutim, nezavisno od toga, imajući u vidu činjenično stanje predmeta, a posebno trajanje postupka nakon podnošenja navedenog zahtjeva, Ustavni sud smatra da je dužina postupka u konkretnom slučaju a priori suprotna načelu „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, Ustavni sud u činjenicama konkretnog predmeta nije uočio takve okolnosti ili argumente koji bi mogli opravdati sveukupnu dužinu navedenog postupka pred organima uprave, a posebno pred prvostepenim organom.

24. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava apelanata na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

25. Ustavni sud zapaža da su konkretni postupak pokrenuli prednici apelanata 1984. godine, te da su apelanti stupili u taj postupak 4. marta 2014. godine podnošenjem „zahtjeva za nastavak postupka“. Stoga Ustavni sud ukazuje da apelantima pripada naknada nematerijalne štete za period od 4. marta 2014. godine do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, za period od dvanaest godina (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3424/09 od 18. aprila 2012. godine, tačka 50). Imajući u vidu odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. septembra 2022. godine, tač. 32–34), Ustavni sud smatra da apelantima, u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznose od po 1.000,00 KM.

26. Tu naknadu dužan je platiti Grad Visoko u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VII.Zaključak

27. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom postupku došlo do kršenja prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina postupka od više od 30 godina, odnosno više od dvanaest godina (nakon što su apelanti podnijeli „zahtjev za nastavak konkretnog postupka“) pretjerano duga, za koju ne postoji razumno i logično objašnjenje.

28. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-859/23 (I.S. i drugi) | Sudska praksa | Aktio