Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-101/23 (N.J. i drugi)
Odluka donesena 16. 04. 2026.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Radni spor
- Građanski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-101/23
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 04. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-101/23, rješavajući apelacije N. J. i drugih, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, dopredsjednica
Angelika Nußberger, dopredsjednica
Helen Keller, sutkinja
Ledi Bianku, sudac
Marin Vukoja, sudac
Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 16. travnja 2026. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbijaju se kao neutemeljene apelacije koje su podnijeli N. J., Aldin Krličević, Emin Vejzović i M. A. O. u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Mostaru u predmetu broj 53 0 P 070581 21 Gž od 18. travnja 2023. godine; u postupku koji je nakon podnošenja apelacije prekinut Rješenjem Općinskog suda u Sanskom Mostu broj 22 0 P 052899 21 P od 19. travnja 2023. godine; u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 1 Rs 006836 20 Rsž od 15. veljače 2023. godine i u postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 234516 23 Rsž 2 od 23. travnja 2024. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Apelanti koji su navedeni u dispozitivu ove odluke su u razdoblju od 10. siječnja 2023. do 27. ožujka 2024. godine podnijeli apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog prekomjerne duljine postupaka, pobliže naznačenih u dispozitivu ove odluke. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Čapljini i Kantonalnog suda u Mostaru zatraženo je 16. siječnja 2023. godine da dostave odgovore na apelaciju broj AP-
101/23. Od Općinskog suda u Sanskom Mostu – Odjeljenje suda u Ključu (u daljnjem tekstu: Općinski sud u Sanskom Mostu) zatraženo je 8. veljače 2023. godine da dostavi odgovor na apelaciju broj AP-558/23. Od Općinskog suda u Živinicama − Odjeljenje suda u Kladnju (u daljnjem tekstu: Općinski sud u Živinicama) i Kantonalnog suda u Tuzli zatraženo je 12. svibnja 2023. godine da dostave odgovore na apelaciju broj AP-2123/23. Konačno, od Općinskog suda u Mostaru i Kantonalnog suda u Mostaru zatraženo je 22. travnja 2024. godine da dostave odgovore na apelaciju broj AP-1355/24.
3. Navedeni sudovi su dostavili odgovore na apelacije, koji su 2. veljače 2023., 23. veljače 2023., 1. lipnja 2023. i 3. lipnja 2024. godine dostavljeni apelantima radi eventualnog izjašnjenja. Apelanti nisu dostavili izjašnjenje u ostavljenom roku.
4. Ustavni sud je, sukladno odredbi članka 34. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Mostaru i Općinskog suda u Sanskom Mostu 29. listopada 2024. godine zatražio da dostave informaciju o stanju predmetā br. AP-101/23 i AP-558/23.
5. Kantonalni sud u Mostaru je dopisom od 6. studenog 2024. godine obavijestio Ustavni sud da je na sjednici vijeća održanoj 18. travnja 2023. godine donio odluku kojom je taj postupak okončan.
6. Općinski sud u Sanskom Mostu je dopisom od 7. studenog 2024. godine obavijestio Ustavni sud da je 19. travnja 2023. godine donio rješenje kojim je prekinuo konkretni parnični postupak. III.Činjenično stanje
7. Činjenice koje su relevantne za odlučivanje o apelacijama navedene su kako slijedi.
Red. br.
Broj apelacijeIme i prezime apelanta
Punomoćnik Datum početka postupka
Nadležni sud
Ukupna duljina postupka
1. AP-101/23 N. J. ZOU „Raguž“ Stolac
19. listopada 2018. godine
Općinski sud u Čapljini i Kantonalni sud u Mostaru
Četiri godine i šest mjeseci
2. AP-558/23 Aldin Krličević
Odvjetničko društvo „Alić-
Bedak&saradnici “ d.o.o. Tešanj
9. travnja 2021. godine
Općinski sud u Sanskom Mostu
Dvije godine (postupak prekinut rješenjem Općinskog suda u Sanskom Mostu od 19. travnja 2023. godine)
3. AP-2123/23 Emin Vejzović
Odvjetnik Muriz Gurda
22. travnja 2019. godine
Općinski sud u Živinicama i Kantonalni sud u Tuzli
Tri godine i devet mjeseci
4.AP-1355/24 M. A. O. ZOU
„Kebo&Guzin“
7. svibnja 2021. godine
Općinski sud u Mostaru i Kantonalni sud u Mostaru
Dvije godine i 11 mjeseci
Spajanje predmeta
8. S obzirom na to da se navedene apelacije temelje na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-101/23.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacija
9. Apelanti smatraju da im je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te traže da im Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Osim toga, apelant u apelaciji broj AP-101/23 pozvao se i na povredu prava na privatni i obiteljski život, dom i prepisku iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine, prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, te na kršenje zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.
b) Odgovori na apelaciju broj AP-101/23
10. Općinski sud u Čapljini smatra da taj sud nije povrijedio apelantova prava, te je u prilogu odgovora dostavio popis spisa tog predmeta u kojem su navedene radnje koje je taj sud poduzimao tijekom postupka.
11. Kantonalni sud u Mostaru je u odgovoru na apelaciju naveo da u tom trenutku nije bila donesena odluka po žalbi, dok je naknadno dostavio obavijest da je postupak okončan pred tim sudom.
c) Odgovor na apelaciju broj AP-558/23
12. Općinski sud u Sanskom Mostu je, između ostalog, naveo da predmete rješava prema kronološkom redu rješavanja, te da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku.
d) Odgovori na apelaciju broj AP-2123/23
13. Općinski sud u Živinicama je naveo kronologiju postupka i smatra da je taj sud aktivno vodio postupak i zakazivao ročišta, te da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku.
14. Kantonalni sud u Tuzli je naveo kronologiju postupka pred tim sudom.
e) Odgovori na apelaciju broj AP-1355/24
15. Općinski sud u Mostaru je naveo kronologiju postupka pred tim sudom.
16. Kantonalni sud u Mostaru je naveo da je 23. travnja 2024. godine donio presudu u konkretnom predmetu.
V.Relevantni propisi
17. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Članak 10. (1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Članak 420. U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pozornost na potrebu žurnog rješavanja radnih sporova.
VI.Dopustivost
18. Ustavni sud zapaža da apelacije ispunjavaju uvjete propisane člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 18. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, da ispunjavaju i ostale razloge dopustivosti iz članka 18. stavak (3) Pravila Ustavnog suda, te da nisu očigledno (prima facie) neutemeljene u smislu odredbe članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.
VII.Meritum
19. Apelanti smatraju da je duljina sudskih postupaka o kojima je riječ nespojiva sa zahtjevom za suđenje u „razumnom roku“. Oni su se pozvali na članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
20. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim stvarima, i druga prava vezana za kaznene postupke.
21. Članak 6. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]
22. Ustavni sud podsjeća da se opravdanost duljine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te što je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidi Europski sud, Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. ožujka 2021. godine, predstavka broj 59181/18, točka 18.).
23. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnim predmetima radi o parničnim postupcima, koji u predmetima br. AP-101/23 i AP-558/23 nisu žurne prirode, dok su u predmetima AP-2123/23 i AP-
1355/24 postupci žurne prirode.
24. U predmetu broj AP-101/23 Ustavni sud zapaža da je postupak pred redovnim sudovima na dvije instance trajao četiri godine i šest mjeseci. Imajući u vidu je postupak okončan nakon podnošenja apelacije, da se ne radi o postupku žurne prirode, te da iz činjeničnog stanja predmeta ne proizlazi da su redovni sudovi neopravdano odugovlačili postupak, Ustavni sud smatra da duljina trajanja postupka ne prelazi granice „razumnog roka“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Zatim, u predmetu broj AP-558/23 Ustavni sud zapaža da je postupak prekinut do okončanja kaznene istrage koja se vodi protiv tuženog. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da za vrijeme prekida postupka rokovi ne teku, odnosno da sud za vrijeme prekida postupka ne može poduzimati nikakve procesne radnje. Stoga, Ustavni sud će, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su s ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja, prilikom ocjene duljine trajanja postupka ocijeniti razdoblje do prekida postupka (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-343/09 od 18. travnja 2012. godine, točka 18., dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ukazuje da duljina trajanja postupka od dvije godine, računajući od podnošenja tužbe do donošenja rješenja o prekidu postupka, ne predstavlja predugo trajanje postupka. Konačno, u predmetima br. AP-2123/23 i AP-1355/24 Ustavni sud zapaža da su postupci u tim predmetima trajali tri godine i devet mjeseci, odnosno dvije godine i jedanaest mjeseci. Imajući u vidu da su se postupci vodili na dvije sudske instance, te sagledavajući te postupke u cjelini, Ustavni sud smatra da duljina trajanja navedenih postupaka ne prelazi granice „razumnog roka“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
25. Na temelju navedenog, Ustavni sud smatra da su neutemeljeni navodi apelanata o kršenju prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
26. S obzirom na ovakvu odluku, Ustavni sud zaključuje da apelantima ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
Ostali navodi u apelaciji broj AP-101/23
27. Apelant se pozvao na kršenje prava na privatni i obiteljski život, dom i prepisku iz članka II/3. (f) Ustava Bosne i Hercegovine i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda da nema kršenja prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantove navode o kršenju navedenih prava s obzirom na to da ih temelji na istim razlozima kao i povredu prava na pravično suđenje.
28. U odnosu na apelantove navode kojima se ukazuje na diskriminaciju, Ustavni sud ukazuje da članak 14. Europske konvencije nije neovisan, nego da ima važnu ulogu u nadopunjavanju ostalih odredaba Europske konvencije i njezinih protokola (vidi Europski sud, Oreščanin protiv Hrvatske, odluka od 7. veljače 2023. godine, predstavke br. 19544/15 i 44792/16, točka 21.). Imajući u vidu prethodna razmatranja Ustavnog suda, kao i činjenicu da apelant nije dostavio nikakav dokaz koji bi mogao učiniti vjerojatnim da je u postupku diskriminiran po nekoj od zabranjenih osnova u svezi s uživanjem prava iz Europske konvencije niti da to proizlazi iz predočenih dokumenata, Ustavni sud te navode neće razmatrati.
VIII.Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da u konkretnim slučajevima nije došlo do kršenja prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer u okolnostima konkretnih slučajeva duljina postupaka ne prelazi granice „razumnog roka“.
30. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman