Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1089/23 (M. I. i drugi)
Odluka donesena 20. 10. 2026.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
- Radni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-1089/23
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 10. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-1089/23, rješavajući apelacije Miroslava Ivankovića i Marijana Miličevića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka e), članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), te članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, dopredsjednica
Angelika Nußberger, dopredsjednica
Helen Keller, sutkinja
Ledi Bianku, sudac
Marin Vukoja, sudac
Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 20. listopada 2026. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelomično se usvajaju apelacije koje su podnijeli Miroslav Ivanković i Marijan Miličević.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupcima koji su okončani rješenjima Kantonalnog suda u Sarajevu br. 65 0 Rs 574891 17 Rsž od 13. svibnja 2022. godine i 65 0 Rs 574955 18 Rsž od 20. listopada 2022. godine.
Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke Miroslavu Ivankoviću isplati iznos od 500,00 KM, a Marijanu Miličeviću iznos od 650,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli Miroslav Ivanković i Marijan Miličević protiv rješenjā Vrhovnog suda Federacije BiH br. 65 0 Rs 574891 23 Rev od 26. siječnja 2023. godine i 65 0 Rs 574955 23 Rev od 23. veljače 2023. godine zbog toga što se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnove za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
AP-1089/23
1. Miroslav Ivanković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 5. ožujka 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 574891 23 Rev od 26. siječnja 2023. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 574891 17 Rsž od 13. svibnja 2022. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 574891 16 Rs od 11. siječnja 2017. godine, te zbog duljine trajanja navedenog postupka.
2. Apelant je, prije podnošenja navedene apelacije, 8. srpnja 2022. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv navedenog rješenja Kantonalnog suda, ali nije naveo da je izjavio reviziju. Apelant je ukazivao da su redovni sudovi proizvoljno primijenili propise koji reguliraju troškove postupka. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti broj AP-2570/22 od 7. rujna 2022. godine odbacio navedenu apelaciju zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
AP-2059/23
3. Marijan Miličević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 1. svibnja 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 574955 23 Rev od 23. veljače 2023. godine, Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 574955 18 Rsž od 20. listopada 2022. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 574955 16 Rs od 14. ožujka 2018. godine, te zbog duljine trajanja navedenog postupka.
4. Apelant je, prije podnošenja navedene apelacije, 6. prosinca 2022. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv navedenog rješenja Kantonalnog suda, ali nije naveo da je izjavio reviziju. Apelant je ukazivao da su redovni sudovi proizvoljno primijenili propise koji reguliraju troškove postupka. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti broj AP-2582/22 od 23. ožujka 2023. godine odbacio navedenu apelaciju zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena. II.Postupak pred Ustavnim sudom
5. S obzirom na to da se navedene apelacije temelje na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1089/23.
6. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Općinskog suda, te od Federacije Bosne i Hercegovine, Sudbene policije FBiH (u daljnjem tekstu: tužena) zatraženo je u razdoblju od 1. listopada do 5. prosinca 2024. godine da dostave odgovore na apelacije.
7. Pozvani su dostavili odgovore na apelacije, pa su ti odgovori od 12. prosinca 2024. godine do 3. siječnja 2025. godine dostavljeni punomoćniku apelanata radi eventualnog izjašnjenja. Međutim, on nije dostavio izjašnjenje u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
8. Činjenice koje su relevantne za odlučivanje o apelacijama navedene su kako slijedi.
9. Apelanti su 17. svibnja 2016. godine Općinskom sudu podnijeli tužbe protiv tužene radi isplate potraživanja iz radnog odnosa.
10. Presudama Općinskog suda od 11. siječnja 2017. godine i 14. ožujka 2018. godine obvezana je tužena da apelantima na ime manje isplaćene naknade za korištenje godišnjeg odmora isplati novčane iznose određene u izrekama tih presuda zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Također, tužena je obvezana da apelantima naknadi troškove parničnog postupka u određenim novčanim iznosima, bliže označenim u izrekama presuda, sa zakonskim zateznim kamatama, dok su zahtjevi apelanata za naknadu troškova postupka preko dosuđenih iznosa odbijeni.
11. Rješenjima Kantonalnog suda od 13. svibnja do 20. listopada 2022. godine odbijene su žalbe apelanata izjavljene protiv prvostupanjskih presuda.
12. Rješenjima Vrhovnog suda odbačene su kao nedopuštene revizije apelanata izjavljene protiv rješenjā Kantonalnog suda.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), uključujući i pravo na pristup sudu i pravo na suđenje u „razumnom roku“, te pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti naročito ističu da su redovni sudovi proizvoljno primijenili odredbe Zakona o parničnom postupku koje reguliraju troškove postupka, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u Federaciji BiH. Osim toga, apelanti smatraju da su postupci trajali dugo, te potražuju naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovori na apelacije
14. Redovni sudovi i tužena su naveli da nisu povrijeđena prava apelanata na koja se pozivaju u apelacijama, te su predložili da se apelacije odbiju kao neutemeljene.
V.Relevantni propisi
15. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:
Članak 10. (1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Članak 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pozornost na potrebu žurnog rješavanja radnih sporova.
VI.Dopustivost u odnosu na osporene odluke
16. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija u odnosu na osporene odluke Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka e) Pravila Ustavnog suda.
17. Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
18. Članak 18. stavak (3) točka e) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnove za ponovno odlučivanje;
19. U konkretnim slučajevima Ustavni sud zapaža da su apelanti osporili i rješenja Vrhovnog suda kojima je revizija apelanata odbačena kao nedopuštena. U svezi s tim, slijedi da su konačne odluke osporena rješenja Kantonalnog suda protiv kojih nema drugih učinkovitih pravnih lijekova propisanih po zakonu. Ustavni sud zapaža da apelanti, osporavajući navedena rješenja, ističu da su redovni sudovi proizvoljno primijenili propise koji reguliraju troškove postupka. Međutim, Ustavni sud zaključuje da su apelacije podnesene u svezi s pitanjem o kojem je Ustavni sud već odlučivao (vidi toč. 2. i 4. ove odluke), a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelacijama ne proizlazi da ima osnove za ponovno odlučivanje.
VII.Dopustivost i meritum u odnosu na duljinu trajanja postupka
20. Ustavni sud zapaža da u odlukama Ustavnog suda navedenim u toč. 2. i 4. ove odluke nije odlučivano o navodima apelanata koji se odnose na duljinu trajanja postupka. Imajući to u vidu, Ustavni sud će analizirati je li povrijeđeno pravo apelanata na suđenje u razumnom roku iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
21. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
22. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...]
23. Ustavni sud ponavlja da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, opravdanost duljine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te šta je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidi Europski sud, Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. ožujka 2021. godine, predstavka broj 59181/18, točka 18.).
24. Ustavni sud će u odnosu na duljinu trajanja parničnih postupaka razmatrati razdoblje od 17. svibnja 2016. godine kao dana podnošenja tužbi do donošenja rješenjā Kantonalnog suda navedenih u izreci ove odluke kao konačnih odluka u tim postupcima, što ukupno iznosi pet godina i nešto više od jedanaest mjeseci (u predmetu broj AP-1089/23), odnosno šest godina i oko pet mjeseci (u predmetu broj AP-2059/23). Dalje, Ustavni sud zapaža da se radilo o postupcima koji su prema zakonu žurni, da se nije radilo o složenim predmetima, kao i da apelanti svojim postupcima nisu utjecali na duljinu trajanja postupaka.
25. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da su postupci pred tim sudom trajali nešto više od sedam mjeseci (u predmetu broj AP-1089/23), odnosno jednu godinu i nešto više od devet mjeseci (u predmetu broj AP-2059/23). S druge strane, Ustavni sud zapaža da je Kantonalnom sudu trebalo pet godina i oko četiri mjeseca (u predmetu broj AP-1089/23) odnosno četiri godine i oko sedam mjeseci (u predmetu broj AP-2059/23) da odluči o žalbama, a taj sud u odgovorima na apelacije nije ponudio razloge koji se mogu prihvatiti kao objektivno opravdanje. Imajući u vidu navedeno, kao i to da je Ustavni sud u nizu svojih odluka utvrdio da postoji sustavni problem s rješavanjem predmeta pred sudovima u Bosni i Hercegovini u razumnom roku, što je posljedica sustavnih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih razina javne vlasti u ovoj oblasti, za šta ne postoji ni učinkovit pravni lijek (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1680/16 od 10. svibnja 2017. godine, toč. 53−66. i druge odluke od 10. svibnja 2017. godine, sve dostupne na www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da duljina postupka u konkretnim slučajevima ne zadovoljava standard „razumnog roka“ u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
26. Na temelju navedenog, Ustavni sud smatra da u konkretnim slučajevima postoji kršenje prava apelanata na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
27. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. rujna 2022. godine, toč. 32–34.), Ustavni sud smatra da, u smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluka u razumnom roku apelantu Miroslavu Ivankoviću treba isplatiti iznos od 500,00 KM, a Marijanu Miličeviću iznos od 650,00 KM. Tu naknadu dužna je platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka apelantima plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada su postupci koji su prema izričitoj zakonskoj odredbi žurne prirode i koji nisu složeni trajali pet godina i nešto više od jedanaest mjeseci, odnosno šest godina i oko pet mjeseci, čemu je u najvećoj mjeri doprinijelo neažurno postupanje Kantonalnog suda, koji nije ponudio objektivne i prihvatljive razloge za takvo prolongiranje donošenja odluka.
29. Na temelju članka 18. stavak (3) točka e), članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) te članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman