Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4922/24 (Z. T.)

Odluka donesena 27. 02. 2025.

  • Procesna odluka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4922/24

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 27. februara 2025. godine, u predmetu broj AP-4922/24 , rješavajući apelacije koje su podnijeli Zećija Trumić i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Zećija Trumić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 03 0 U 024287 24 Uvp od 19. septembra 2024. godinei Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 03 0 U 024097 24 Uvp 3 od 5. decembra 2024. godine;

Josip Stojić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 55 0 P 007080 23 Gž od 17. aprila 2024. godine;

Mujo Trumić protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 03 0 U 024031 24 Uvp 2 od 5. decembra 2024. godine i

Mirza Akeljić protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 046161 24 Uvp od 21. oktobra 2024. godine,zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP-4922/24

1. Zećija Trumić iz Živinica (u daljnjem tekstu: apelantica), podnijela je 5. decembra 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 03 0 U 024287 24 Uvp od 19. septembra 2024. godine.

2. Apelantica je podnijela zahtjev organu uprave za nadzor zakonitosti Odluka Gradskog vijeća Grada Živinice o usvajanju ili izmjeni i dopuni regulacionog plana.

3. U postupku, koji je okončan osporenom presudom Vrhovnog suda, odbačen je taj apelanticin zahtjev zbog nenadležnosti. Vrhovni sud je u obrazloženju presude ukazao da organ uprave ne može nadzirati akte Gradskog vijeća Grada Živinice, jer to nije organ uprave nego predstavnički organ. Dalje, sud je ukazao da fizička lica nemaju zakonsku mogućnost da podnesu zahtjev za nadzor zakonitosti rada nad gradskim vijećem zbog usvajanja Odluke o usvajanju ili izmjeni i dopuni regulacionog plana. Stoga je istakao da bi bilo pravilnije da su organi uprave odbacili apelanticin zahtjev kao nedozvoljen.

AP-5152/24

4. Josip Stojić iz SR Njemačke (u daljnjem tekstu: apelant), čiji je punomoćnik Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 19. decembra 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 55 0 P 007080 23 Gž od 17. aprila 2024. godine.

5. Apelant je podnio tužbu protiv fizičkog lica M.S. i dva strana pravna lica sa sjedištem u Crnoj Gori, radi naknade materijalne štete.

6. Rješenjem prvostepenog suda od 28. aprila 2023, godine odlučeno je da će sud o apelantovom tužbenom zahtjevu protiv tuženog M.S. raspravljati odvojeno od raspravljanja o zahtjevu protiv tuženih stranih pravnih lica, te da će donijeti posebne odluke o njima.

7. Rješenjem prvostepenog suda od 28. aprila 2023. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda u Mostaru, određeno je da ne postoji nadležnost suda u Bosni i Hercegovini za rješavanje spora po apelantovoj tužbi protiv tuženih pravnih lica, pa se prvostepeni sud oglasio nenadležnim i odbacio apelantovu tužbu. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja istakao da se radi o sporu s međunarodnim elementom, jer su tuženi strana pravna lica. Usvojio je prigovore tuženih o nenadležnosti domaćeg suda za postupanje u toj parnici, te je istakao da ne postoje osnovi za nadležnost domaćeg suda u tom sporu, o čemu je dao detaljno obrazloženje.

AP-5285/24

8. Zećija Trumić iz Živinica (u daljnjem tekstu: apelantica), podnijela je 26. decembra 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 03 0 U 024097 24 Uvp 3 od 5. decembra 2024. godine.

9. Osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbačen je kao nedozvoljen apelanticin zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja tog suda od 17. oktobra 2024. godine, jer relevantnim odredbama Zakona o upravnim sporovima nije propisana mogućnost podnošenja zahtjeva za vanredno preispitivanje protiv odluka Vrhovnog suda. Rješenjem Vrhovnog suda od 17. oktobra 2024. godine odbačena je apelanticina tužba za ponavljanje postupka koji je okončan rješenjem tog suda od 15. augusta 2024. godine. Vrhovni sud je u obrazloženju tog rješenja naveo da apelantica nije učinila vjerovatnim postojanje zakonskog osnova za ponavljanje postupka iz člana 50. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, o čemu je dao detaljno obrazloženje.

AP-5286/24

10. Mujo Trumić iz Živinica (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 30. decembra 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 03 0 U 024031 24 Uvp 2 od 5. decembra 2024. godine.

11. Osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbačen je kao nedozvoljen apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja tog suda od 11. oktobra 2024. godine, jer relevantnim odredbama Zakona o upravnim sporovima nije propisana mogućnost podnošenja zahtjeva za vanredno preispitivanje protiv odluka Vrhovnog suda. Rješenjem Vrhovnog suda od 11. oktobra 2024. godine odbačena je apelantova tužba za ponavljanje postupka koji je okončan presudom tog suda od 7. juna 2024. godine. Vrhovni sud je u obrazloženju tog rješenja naveo da apelant nije učinio vjerovatnim postojanje zakonskog osnova za ponavljanje postupka iz člana 50. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, o čemu je dao detaljno obrazloženje.

AP-5350/24

12. Mirza Akeljić iz Lukavca (u daljnjem tekstu: apelant), čiji je punomoćnik Asim Ibrelić advokat iz Tuzle, podnio je 27. decembra 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 046161 24 Uvp od 21. oktobra 2024. godine.

13. U postupku, u kojem je donesena osporena presuda Suda BiH, odbačena je zbog nenadležnosti apelantova žalba protiv naredbe Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine od 30. marta 2023. godine o prestanku apelantovog radnog odnosa. Sud BiH je u obrazloženju osporene presude ukazao da se prema članu 179. stav 3. Zakona o službi u oružanim snagama Bosne i Hercegovine ne može voditi upravni spor protiv akata o prestanku profesionalne vojne službe. Također, sud je istakao donošenju navedene naredbe nije prethodio upravni postupak, pa se ne radi o upravnoj stvari definisanoj članom 1 Zakona o upravnom postupku. Iz tih razloga je zaključio da je tuženi organ pravilno odbacio apelantovu žalbu kao nedopuštenu, u skladu sa članom 23. Zakona o upravnom postupku. Spajanje predmeta

14. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4922/24.

15. Apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), dok su se apelanti u predmetima br. AP-4922/24 i AP-5152/24pozvali na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant u predmetu broj AP-4922/24 ukazuje i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te na kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelanti u predmetima br. AP-5285/24 i AP-5286/24 se pozivaju i na kršenje člana 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.

16. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

17. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije, kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi, Ustavni sud, između ostalih, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba ). Ustavni sud ukazuje da apelanti osporavaju odluke kojima su redovni sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima, tj. o procesnoj dopustivosti zahtjeva za nadzor, tužbe, zahtjeva za vanredno preispitivanje i žalbe. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u ovim slučajevima nije raspravljano o „građanskim pravima ili obavezama“ apelanata u smislu člana 6. stav

1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, niti o imovini apelanata u predmetima br. AP-4922/24 i AP-5152/24 u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su sve apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

18. Ustavni sud ukazuje da su iz istih razloga i navodi o povredi prava na djelotovoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, odnosno kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, koje su istakli pojedini apelanti, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

19. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se osporenim odlukama u predmetima br. AP-5285/24 i AP-

5286/24 nije odlučivalo ni o pravima iz čl. 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanata o kršenju tih prava, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

20. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4922/24 (Z. T.) | Sudska praksa | Aktio