Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1597/24 (S. K. i drugi)

Odluka donesena 15. 12. 2025.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1597/24

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 12. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i suci Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 15. prosinca 2025. godine, u predmetu broj AP-1597/24, rješavajući apelacije Slavka Krsmanovića i drugih, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Slavko Krsmanović protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 K 115464 24 Kblz od 13. veljače 2024. godine;

Bratislav Jotanović protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 87 0 Pr 035039 23 Pžp od 12. veljače 2024. godine;

Salih Selimbašić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 Pr 088671 24 Pžp od 13. ožujka 2024. godine;

„ECO SELO GRABOVICA“ d.o.o. Tomislavgrad protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 68 2 Pr 034223 23 Pžp od 20. veljače 2024. godine;

E. M. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 101326 24 Pžp od 24. lipnja 2024. godine i

Dž. H. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 925217 24 Pžp od 30. kolovoza 2024. godine,zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-1597/24

1. Slavko Krsmanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Glavičica, podnio je 13. travnja 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 80 0 K 115464 24 Kblz od 13. veljače 2024. godine.

2. U postupku, u kojem je doneseno osporeno rješenje Vrhovnog suda, odbačen je kao nedozvoljen apelantov zahtjev za zaštitu zakonitosti podnesen protiv presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) od 18. svibnja 2023. godine i rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) od 12. rujna 2023. godine.

3. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da je rješenjem Okružnog suda od 12. rujna 2023. godine odbačena kao nedopuštena apelantova žalba izjavljena protiv presude Osnovnog suda od 18. svibnja 2023. godine (kojom je odbijena optužba protiv apelanta, zbog nastupanja apsolutne zastarjelosti krivičnog gonjenja). U vezi s tim, ukazao je da se rješenje, kao vrsta sudske odluke, ne može pobijati zahtjevom za zaštitu zakonitosti, kao izvanrednim pravnim lijekom, sukladno odredbi članka 350. stavak (1) Zakona o kaznenom postupku RS. U odnosu na dio zahtjeva kojim apelant osporava i presudu Osnovnog suda od 18. svibnja 2023. godine, ukazao je da navedena presuda nije bila predmetom preispitivanja u žalbenom postupku. Slijedom toga, zaključio je da nisu ispunjeni zakonski uvjeti da se navedena odluka ispituje u postupku o zahtjevu za zaštitu zakonitosti u smislu odredbe članka 350. stavak (2) točka a) navedenog zakona.

2. AP-1722/24

4. Bratislav Jotanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, kojeg zastupa Marijan Savić, odvjetnik iz Teslića, podnio je 17. travnja 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 87 0 Pr 035039 23 Pžp od 12. veljače 2024. godine.

5. U postupku, u kojem je doneseno osporeno rješenje Okružnog suda, odbijen je apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje izjavljen na rješenje Osnovnog suda u Tesliću od 29. studenog 2021. godine.

6. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da je apelant podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja pojavljivanja na pretresu i zbog propuštanja roka za izjavljivanje žalbe. U vezi s tim, ukazao da je odredbom članka 134. stavak (1) Zakona o prekršajima (koje reguliraju povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja pojavljivanja na pretresu) propisano da se prijedlog za povrat u prijašnje stanje ne može podnijeti nakon proteka roka od 30 dana od dana donošenja sudske odluke. S obzirom na to da je prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnesen 15. kolovoza 2023. godine, a da je odluka donesena 29. studenog 2021. godine, zaključio je da je apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje neblagovremen u smislu navedene odredbe Zakona o prekršajima. Također, ukazao je da je odredbom članka 132. stavak (2) Zakona o prekršajima (koje reguliraju povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za izjavljivanje žalbe) propisano da se poslije isteka 90 dana od propuštanja roka ne može tražiti vraćanje u prijašnje stanje. S obzirom na to da je rok za izjavljivanje žalbe istekao 22. ožujka 2022. godine, a da je prijedlog podnesen 15. kolovoza 2023. godine, zaključio je da je prijedlog za povrat u prijašnje stanje neblagovremen i u smislu odredbe članka 132. stavak (2) Zakona o prekršajima. Imajući u vidu navedeno, ukazao je da je prvostupanjski sud trebao odbaciti apelantov prijedlog, a ne odbiti kao neutemeljen. Međutim, pošto zbog suprotnog postupanja prvostupanjskog suda apelant ne trpi štetne posljedice, zaključio je da u konkretnom slučaju nije potrebno preinačiti prvostupanjsku odluku.

3. AP-2030/24

7. Salih Selimbašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Rusmir Tanović, odvjetnik iz Kladnja, podnio je 14. svibnja 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 Pr 088671 24 Pžp od 13. ožujka 2024. godine.

8. U postupku, u kojem je doneseno osporeno rješenje Kantonalnog suda, odbačen je apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje izjavljen na rješenje Općinskog suda u Živinicama od 19. travnja 2022. godine.

9. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je sud rješenje o prekršaju donio 19. travnja 2022. godine, a da je apelant prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnio 19. siječnja 2023. godine. U vezi s tim, ukazao je da je odredbom članak 94. Zakona o prekršajima propisano da svaki prijedlog za povrat u prijašnje stanje mora biti podnesen sudu u roku tri mjeseca od dana kada je prekršajni nalog postao konačan ili izvršan ili od dana donošenja rješenja o prekršaju. Imajući u vidu navedeno, zaključio je da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje odbacio kao neblagovremen.

4. AP-2239/24

10. „ECO SELO GRABOVICA“ d.o.o. Tomislavgrad (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Slaven Jukić, odvjetnik iz Livna, podnio je 24. svibnja 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 2 Pr 034223 23 Pžp od 20. veljače 2024. godine.

11. U postupku, u kojem je doneseno osporeno rješenje Kantonalnog suda, odbijen je apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje izjavljen na rješenje Općinskog suda u Livnu-Odjeljenje suda u Tomislavgradu od 1. veljače 2023. godine.

12. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je u konkretnom slučaju ovlaštena osoba apelanta propustila pristupiti na usmeni pretres u toj pravnoj stvari, te da apelant nije dokazao da je to propuštanje nastalo iz opravdanih razloga u smislu članka 93. stavak (2) Zakona o prekršajima. S obzirom na to, zaključio je da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio kao neutemeljen apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje.

5. AP-3177/24

13. E. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Bojan Veselinović, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 23. srpnja 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Pr 101326 24 Pžp od 24. lipnja 2024. godine.

14. U postupku, u kojem je doneseno osporeno rješenje Kantonalnog suda, odbijen je apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje izjavljen na rješenje Općinskog suda u Sarajevu od 26. listopada 2023. godine.

15. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je u konkretnom slučaju apelant propustio pristupiti na usmeni pretres za koji je uredno primio poziv, te da apelant nije dokazao da je to propuštanje nastalo iz opravdanih razloga u smislu članka 93. stavak (2) Zakona o prekršajima. S obzirom na to, zaključio je da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio kao neutemeljen apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje.

6. AP-4341/24

16. Dž. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Sulejman Hadžibegović, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 31. listopada 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Pr 925217 24 Pžp od 30. kolovoza 2024. godine.

17. U postupku, u kojem je doneseno osporeno rješenje Kantonalnog suda, odbijen je apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje izjavljen na rješenje Općinskog suda u Sarajevu od 31. srpnja 2024. godine.

18. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je u konkretnom slučaju apelant propustio pristupiti na usmeni pretres za koji je uredno primio poziv, te da apelant nije dokazao da je to propuštanje nastalo iz opravdanih razloga. Pri tome, istaknuo je da je apelant obavijestio sud o promjeni adrese prebivališta, ali je to učinio tek nakon održanog usmenog pretresa i donesenog rješenja. S obzirom na to, naveo je da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da apelantovo propuštanje nije nastalo iz opravdanih razloga u smislu članka 93. stavak (2) Zakona o prekršajima, te slijedom toga odbio kao neutemeljen njegov prijedlog za povrat u prijašnje stanje.

Spajanje predmeta

19. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1597/24.

Apelacijski navodi

20. Apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Osim toga, pojedini apelanti su se pozvali i na povrede prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te kršenje zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.

21. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacijsku nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

22. Ustavni sud zapaža da se navodi apelanata odnose na odluke donesene u postupku odlučivanja o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, odnosno o zahtjevu za zaštitu zakonitosti. Stoga, Ustavni sud, najprije, mora riješiti pitanje primjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije na konkretne slučajeve, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje je li se u tim postupcima odlučivalo o „osnovanosti kaznene optužbe“ protiv apelanata. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnim slučajevima osporenim odlukama nije odlučivalo o „osnovanosti kaznene optužbe protiv apelanata“, već se samo odlučivalo o tome jesu li ispunjeni formalni zakonski uvjeti da se dopusti prijedlog za povrat u prijašnje stanje, odnosno o procesnoj dopustivosti korištenog izvanrednog pravnog lijeka tj. zahtjeva za zaštitu zakonitosti. S obzirom na to, navedeni postupci ne ulaze u obim prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine.

23. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su i navodi o kršenju zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, kao akcesornog prava, u vezi s pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

24. Glede navoda o povredi prava na imovinu, koje su istaknuli pojedini apelanti (vidi točka 20. Odluke), Ustavni sud ukazuje da se osporenim odlukama nije odlučivalo o „imovini“ apelanata u smislu članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su i navodi apelanata, također, ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.

25. Sukladno navedenom, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

26. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1597/24 (S. K. i drugi) | Sudska praksa | Aktio