Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1331/24 (Omnia d.o.o. Široki Brijeg i drugi)

Odluka donesena 15. 12. 2025.

  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1331/24

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 12. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 15. decembra 2025. godine, u predmetu broj AP-1331/24 , rješavajući apelacije Omnia d.o.o. Široki Brijeg i Sabahudina Ahatovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Omnia d.o.o. Široki Brijeg protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske broj T12 0 KTPR 0001845 24 od 24. januara 2024. Godine i

Sabahudin Ahatović protiv Rješenja Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo broj T09 0 KTP 0188562 24 od 19. jula 2024. godine,zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-1331/24

1. Omnia d.o.o. Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: apelant) zastupan po zakonskom zastupniku direktoru T. M., kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured Irena Pehar & Ivan Pehar advokati iz Mostara, podnio je 26. marta 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Republičko tužilaštvo) broj T12 0 KTPR 0001845 24 od 24. januara 2024. godine.

2. Naredbom o obustavi istrage Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka od 12. oktobra 2023. godine obustavljena je istraga koja je pokrenuta protiv osumnjičenih I. V. i M. V. jer nema dovoljno dokaza da su osumnjičeni počinili određena krivična djela. Rješenjem Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) od 22. novembra 2023. godine odbijena je kao neosnovana pritužba podnosioca isprave-apelanta kao oštečenog protiv navedene naredbe. Rješenjem Republičkog tužilaštva od 24. januara 2024. godine odbijen je kao neosnovan apelantov prigovor izjavljen protiv rješenja Okružnog tužilaštva od 22. novembra 2023. godine.

2. AP-3584/24

3. Sabahudin Ahatović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 28. augusta 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) broj T09 0 KTP 0188562 24 od 19. jula 2024. godine. Apelant je 21. novembra 2024. godine dopunio apelaciju.

4. Naredbom da se istraga neće provoditi od 26. marta 2024. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga protiv J. S. jer ne postoje osnovi sumnje da je prijavljena osoba počinila krivično djelo na apelantovu štetu. Rješenja Kantonalnog tužilaštva od 19. jula 2024. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba na navedenu naredbu.

5. Rješenjem Federalnog tužilaštva FBiH od 7. oktobra 2024. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba izjavljena protiv tužilačkih odluka navedenih u izreci odluke. Spajanje predmeta

6. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1331/24. Apelacioni navodi

7. Apelanti su se pozivali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, u apelaciji broj AP- 1331/24 apelant se pozivao na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Zatim, u apelaciji AP-3584/24 apelant ukazuje i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. Razmatrajući pitanje uživaju li apelanti u ovim slučajevima zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se apelanti u konkretnim slučajevima pojavljuju u ulozi podnosioca krivične prijave protiv trećeg lica, a ne kao osoba protiv koje postoji „krivična optužba“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se „utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe“, zato što se samo takva osoba može smatrati „žrtvom“ u smislu tog člana. Obrnuto tumačenje, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi npr. odluke Ustavnog suda, br. AP 19/02 od 17. marta 2004. godine, AP 2641/17 od 7. septembra 2017. godine i AP 3809/20 od 12. januara 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

10. Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su stoga i navodi (AP-3584/24) o povredi člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi s pravom na pravično suđenje, također ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Dalje, Ustavni sud ukazuje da se osporenim odlukama nije odlučivalo ni o pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi u predmetu broj AP-1331/24 o kršenju prava na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezuje.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1331/24 (Omnia d.o.o. Široki Brijeg i drugi) | Sudska praksa | Aktio