Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-474/21 („Belamionix“ d.o.o. Brčko)

Odluka donesena 29. 05. 2025.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Legitiman cilj
  • Isplata duga
  • Proporcionalnost
  • Propisano zakonom
  • Šta se smatra imovinom
  • Hipoteka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-474/21

Apelacija

Odluka o meritumu

29. 05. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-474/21, rješavajući apelaciju koju je podnio „Belamionix“ d.o.o. Brčko, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Seada Palavrić, predsjednica

Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica

Mirsad Ćeman, sudija Helen Keller, sutkinja Marin Vukoja, sudijana sjednici održanoj 29. maja 2025. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio „Belamionix“ d.o.o. Brčko protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 Dn 016265 17 Pž od 6. novembra 2020. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „Belamionix“ d.o.o. Brčko (u daljnjem tekstu: apelant), koji zastupa Nedim Ademović, advokat iz Sarajeva, podnio je 11. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 Dn 016265 17 Pž od 6. novembra 2020. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Lukavcu

– Zemljišnoknjižni ured (u daljnjem tekstu: Općinski sud), te od „Nove ljubljanske banke“ d.d. Ljubljana (u daljnjem tekstu: banka) i „OS Petrol“ d.o.o. Srebrenik (u daljnjem tekstu: Petrol) zatraženo je 26. i 27. maja 2022. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. OS Petrol nije dostavio odgovor na apelaciju u ostavljenom roku. Ostali pozvani su dostavili odgovore na apelaciju 14. i 16. juna 2022. godine. Navedeni odgovori su 30. juna 2022. godine dostavljeni apelantovom punomoćniku radi eventualnog izjašnjenja, ali on nije dostavio izjašnjenje u ostavljenom roku.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.a)Uvodne napomene

5. Općinski sud je na osnovu notarski obrađenog i ovjerenog ugovora od 15. oktobra 2009. godine, radi osiguranja naplate novčanih potraživanja, odnosno kredita banke prema dužniku („Oil Metal Company“ d.o.o. Maribor), upisao založno pravo – hipoteku na nekretninama u vlasništvu Petrola (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine).

6. Općinski sud je na osnovu notarski obrađenog i ovjerenog ugovora od 28. aprila 2010. godine, radi osiguranja naplate novčanih potraživanja, odnosno kredita banke prema dužniku („Montavar Metalna Nova“ d.o.o. Maribor), upisao založno pravo – hipoteku na spornim nekretninama.

Postupak za brisanje hipoteke iz tačke 5. ove odluke

7. Odlučujući o Petrolovom zahtjevu za brisanje upisa iz tačke 5. ove odluke, podnesenom na osnovu izbrisne pobotnice (u daljnjem tekstu: brisovne dozvole) banke broj 7045/9322 od 17. decembra 2013. godine, Općinski sud je rješenjem od 3. januara 2014. godine dozvolio brisanje založnog prava.

8. Rješenjem Kantonalnog suda od 12. septembra 2014. godine odbijena je žalba banke izjavljena protiv rješenja iz prethodne tačke ove odluke i prvostepeno rješenje je potvrđeno.

Postupak za brisanje hipoteke iz tačke 6. ove odluke

9. Odlučujući o Petrolovom zahtjevu za brisanje upisa iz tačke 6. ove odluke, podnesenom na osnovu brisovne dozvole banke broj 6023/2576 od 18. decembra 2013. godine, Općinski sud je rješenjem od 3. januara 2014. godine dozvolio brisanje založnog prava.

10. Rješenjem Kantonalnog suda od 31. oktobra 2014. godine uvažena je žalba banke izjavljena protiv rješenja iz prethodne tačke ove odluke te je predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

11. Rješenjem Općinskog suda od 27. novembra 2014. godine dozvoljeno je brisanje založnog prava na spornim nekretninama.

12. Rješenjem Kantonalnog suda od 14. decembra 2015. godine odbijen je Petrolov zahtjev za brisanje založnog prava iz tačke 6. ove odluke „zbog sumnje u formalnu i materijalnu valjanost odobrenja za upis“.b)Postupak okončan osporenim rješenjem

13. Apelant je 14. decembra 2016. godine podnio zahtjev za brisanje založnog prava – hipoteke iz tačke 6. ove odluke.

14. Općinski sud je Rješenjem broj 126-0-Dn-16-011 546 od 10. februara 2017. godine apelantov zahtjev odbacio kao nepotpun. U obrazloženju rješenja sud je ukazao da su apelant kao kupac i Petrol kao prodavac zaključili ugovor o kupoprodaji spornih nekretnina od 24. januara 2014. godine. Dalje je ukazao da je apelant uknjižen kao vlasnik tih nekretnina na osnovu rješenja Općinskog suda od 31. januara 2014. godine. Sud je dalje naveo tok postupka po Petrolovim zahtjevima za brisanje hipoteke na spornim nekretninama, kako je predočen u prethodnim tačkama ove odluke. Međutim, sud je naveo da apelant uz zahtjev nije dostavio ovjerenu brisovnu dozvolu banke za brisanje hipoteke. Stoga, kako je sud obrazložio, rješenjem Općinskog suda od 5. januara 2017. godine apelantu je naloženo da dopuni zahtjev tako da dostavi navedenu brisovnu dozvolu u roku od 15 dana. Navedenim rješenjem apelant je upozoren da će, ukoliko tako ne postupi, njegov zahtjev biti odbačen kao nepotpun. Sud je istakao da apelant u ostavljenom roku nije postupio po nalogu suda, odnosno nije dostavio brisovnu dozvolu banke kao valjan osnov za brisanje založnog prava. Stoga je sud, u smislu odredbe člana 40. u vezi sa članom 43. stav (2) tačka 3. Zakona o zemljišnim knjigama (u daljnjem tekstu: ZZK), odlučio kao u dispozitivu.

15. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda apelantova žalba je odbijena i prvostepeno rješenje je potvrđeno.

16. Sud je u obrazloženju naveo da je tačno da na spornim nekretninama nije bila upisana hipoteka u vrijeme kada je apelant zaključio ugovor o kupoprodaji tih nekretnina od 24. januara 2014. godine i u vrijeme kada je apelant upisan u zemljišne knjige kao vlasnik spornih nekretnina na osnovu rješenja Općinskog suda od 31. januara 2014. godine (vidi uvodne napomene, tač. 7. i 8). Međutim, sud je obrazložio da to ne može opravdati apelantovu žalbenu tvrdnju da se ponovni upis založnog prava nije mogao izvršiti bez njegove saglasnosti u smislu člana 41. ZZK. Također, ocijenio je da se u tom pogledu ne može prihvatiti ni apelantovo pozivanje na odredbe čl. 36. i 42. ZZK. Naime, kako je sud obrazložio, prvostepeni sud nije ponovo upisao hipoteku na spornim nekretninama na osnovu zahtjeva banke, već na osnovu rješenja Kantonalnog suda od 14. decembra 2015. godine (vidi tačku 9. ove odluke). Shodno tome, sud je istakao da se u konkretnom slučaju radi o vraćanju ranijeg upisa založnog prava i da to ima karakter ispravke upisa u zemljišnoj knjizi, u smislu odredbe člana 60. stav (1) ZZK, za koji nije bila potrebna apelantova saglasnost. Dalje, sud je naveo da na drugačiji stav tog suda ne može utjecati ni apelantova tvrdnja da je on bio savjestan kupac spornih nekretnina jer ta okolnost nije od značaja u konkretnoj situaciji. Konačno, sud je zaključio da se prvostepeno rješenje zasniva na pravilnoj primjeni člana 40. stav (1) ZZK budući da je valjanu pravnu ispravu za brisanje hipoteke mogla predstavljati ovjerena brisovna dozvola banke kao založnog povjerioca, a apelant takvu dozvolu nije dostavio.c)Relevantne činjenice iz drugih postupaka u vezi s upisima na spornim nekretninama

17. Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 200803 14 Ps od 7. oktobra 2015. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 Ps 200803 20 Pž 2 od 8. decembra 2020. godine, utvrđeno je da su u pogledu autentičnosti potpisa neistinite isprave koje sadrže brisovne dozvole banke br. 6023/2576 od 18. decembra 2013. godine, 7045/9322 od 17. decembra 2013. godine i 6026/2357 od 22. januara 2014. godine (vidi tač. 7. i 9. ove odluke), tako da ne proizvode nikakav pravni učinak. Shodno tome, utvrđeno je da je Petrol dužan trpjeti da se na nekretninama preciziranim u izreci presude upiše hipoteka u korist banke, sa sadržajem kakav je imala prije brisanja.

18. Apelant je 29. decembra 2017. godine podnio tužbu protiv banke u kojoj je tražio da se utvrdi da su nezakoniti upisi hipoteke na osnovu rješenja Kantonalnog suda od 14. decembra 2015. godine. Rješenjem Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 353402 19 Ps od 18. decembra 2020. godine taj postupak je prekinut radi okončanja postupka iz prethodne tačke ove odluke.

IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije

19. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, između ostalog, navodi da u vrijeme kada je kupio sporne nekretnine i uknjižio se kao njihov vlasnik te nekretnine nisu bile opterećene. Apelant navodi da je postupao savjesno pa je, imajući u vidu princip povjerenja u zemljišne knjige, kupio sporne nekretnine bez tereta i upisao se kao njihov vlasnik. Dalje, apelant ističe da ponovni upis založnog prava na spornim nekretninama, a nakon što ih je on kupio i uknjižio se kao njihov vlasnik, predstavlja nezakonito miješanje u njegovo pravo na imovinu. Naime, apelant smatra da član 9. ZZK, kojim je propisan princip povjerenja u zemljišne knjige, „jasno regulira pod kojim uvjetima je apelant mogao steći pravo vlasništva oslanjajući se na tačnost upisa u zemljišne knjige“. Zbog toga, smatra da je miješanje u njegovo pravo na imovinu bilo nezakonito jer je bilo suprotno principu povjerenja u zemljišne knjige. U vezi s tim, apelant se poziva na odluke Ustavnog suda donesene u predmetima br. AP-2062/19 i AP-1294/19. Također, apelant smatra da se, suprotno stavu Kantonalnog suda iz osporene odluke, samo postojeći upisi mogu ispravljati u zemljišnoj knjizi, a u konkretnom predmetu to nije bio slučaj, pa je Kantonalni sud pogrešno zaključio da ponovni upis ima karakter ispravke. Stoga, apelant smatra da je taj sud arbitrarno primijenio odredbe člana 60. stav (1) ZZK.b)Odgovori na apelaciju

20. Kantonalni sud je naveo da ostaje pri razlozima datim u osporenom rješenju i predložio je da se apelacija odbije.

21. Općinski sud je naveo hronologiju postupka. Također je naveo da je Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona 16. jula 2014. godine tom sudu uputilo zahtjev za dostavljanje podataka u vezi s promjenom upisa na spornim nekretninama povodom krivične prijave koja je podnesena protiv, između ostalih, S. O. kao vlasnika i odgovorne osobe Petrola zbog krivičnih djela krivotvorenja i prevare. Dalje, ukazao je na presudu Općinskog suda u Tuzli od 7. oktobra 2015. godine, potvrđenu presudom Kantonalnog suda od 8. decembra 2020. godine, te je naveo da je apelacija neosnovana.

22. Banka je detaljno navela hronološki tok postupka i istakla da je apelacija u cijelosti neosnovana. Dalje je banka navela da je prevarnim radnjama i postupcima onemogućena u zaštiti svojih prava. U vezi s tim, banka je istakla da bi brisanjem zakonito konstituirane hipoteke na nju bio stavljen pretjeran teret, koji bez svoje krivice i doprinosa ne može ni snositi.

V.Relevantni propisi

23. Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 58/02, 19/03, 54/04, 32/19 – odluka USFBiH, 94/20 – rješenje USFBiH i 61/22) U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 58/02, 19/03 i 54/04) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 3. stav (2)

Pretpostavke za upis (2) Uz zahtjev za upis treba priložiti i dokaznu dokumentaciju na kojoj se zahtjev temelji. To mogu biti: 1) isprava koja je osnov za sticanje stvarnog prava; 2) dokument na osnovu kojeg se dokazuje stvarno pravo; 3) ovjerena kopija sudske odluke koja je osnov za upis; 4) neki drugi dokument kojim se potvrđuje stvarno pravo osigurano predbilježbom; 5) dokumenti navedeni u članu 7. ovog zakona; 6) drugi dokumenti potrebni za upis određeni zakonom. Član 9.

Javno povjerenje (1) Upisano pravo u zemljišnoj knjizi smatra se tačnim. Smatra se da brisano pravo iz zemljišne knjige ne postoji. (2) Za treća lica, koja u dobroj vjeri u postojanje neke nekretnine ili prava na nekoj nekretnini, putem pravnog posla steknu takvo jedno pravo, sadržaj zemljišne knjige se smatra tačnim, ukoliko ispravnost zemljišne knjige nije osporena putem upisa prigovora ili ukoliko je trećoj osobi poznata netačnost zemljišne knjige ili zbog grube nepažnje nije poznata. (3) Ako je nosilac prava upisanog u zemljišne knjige ograničen u pravu raspolaganja u korist neke osobe, tada ograničenje djeluje prema trećoj osobi samo onda kada je to ograničenje upisano u zemljišnu knjigu ili poznato trećoj osobi. (4) Za savjesnost treće osobe kod sticanja prava na nekretnini mjerodavno je vrijeme podnošenja zahtjeva za upis. Član 36.

Obrada zahtjeva za upis (1) Ako je podnošeno više zahtjeva koji se odnose na isto pravo, tada se ne smije izvršiti upis na osnovu kasnije podnesenog zahtjeva prije nego što se izvrši upis na osnovu ranije podnesenog zahtjeva. (2) Odredba iz stava 1. ovog člana se ne primjenjuje ako prije podneseni zahtjev bude odbijen ili povučen, odnosno određen drugačiji redoslijed obrade od strane podnosioca zahtjeva. Član 40. stav (1)

Otklanjanje nedostataka (1) Ukoliko se zahtijevanom upisu suprotstavlja neki nedostatak, koji se može otkloniti, nadležni zemljišnoknjižni referent određuje rok za otklanjanje nedostataka, koji ne može biti kraći od 15 dana. Ako po isteku pomenutog roka podnosilac zahtjeva nije otklonio nedostatak, nadležni referent zemljišnoknjižnog ureda donosi rješenje kojim odbacuje zahtjev.

Član 41. st. (1) do (4)

Zainteresovane osobe (1) Upis u zemljišnu knjigu je dozvoljen samo uz saglasnost osobe koja je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisana u zemljišnu knjigu kao nosilac prava vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava koje se prenosi, mijenja, ograničava ili briše. (2) Odobrenje, prema stavu 1. ovog člana, mora biti notarski ovjereno, osim ako se za ugovor na osnovu kojeg se vrši promjena prava zahtijeva notarska obrada. (3) Odobrenje, iz stava 1. ovog člana, može biti zamijenjeno sudskom odlukom ili sudskim poravnanjem. (4) Za ispravku zemljišne knjige nije potrebno odobrenje iz stava 1. ovog člana ako se dokaže netačnost. Ovo posebno važi za upis ili brisanje ograničenja raspolaganja. Član 42.

Provjera zahtjeva za upis Kod provjere zahtjeva za upis nadležni zemljišnoknjižni referent ispituje: 1) da li su podneseni potrebni dokumenti u propisanoj formi, 2) da li su dokumenti (isprave) identični sa stanjem u zemljišnoj knjizi, 3) da li postoji odobrenje iz člana 41. stav 1. ovog zakona.

Član 43. stav (2) tačka 3)

Odlučivanje o upisu (2) Zemljišnoknjižni referent donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za upis ako: 3) pravni osnov upisa nije vidljiv iz predočenih dokumenata;

Član 60. stav (1)

Neispravan upis (1) Ukoliko se ispostavi da je upis u zemljišnoknjižnom ulošku neispravan, zbog odgovornosti zemljišnoknjižnog ureda, tada će zemljišnoknjižni ured neodložno upisati zabilježbu pored pogrešnog upisa u datom zemljišnoknjižnom ulošku.

VI.Dopustivost i meritum

24. Ustavni sud zapaža da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie ) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

25. Apelant smatra da mu je u postupku povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

k) Pravo na imovinu.

27. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u relevantnom dijelu glasi:

Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulirala korištenje imovine u skladu s općim interesom, ili da bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

28. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je pravo na imovinu prekršeno u konkretnom postupku u kojem nije uspio sa zahtjevom za brisanje upisanog založnog prava. Apelant tu tvrdnju zasniva na činjenici da je založno pravo na spornim nekretninama ponovo upisano nakon što ih je on kupio i uknjižio se kao njihov vlasnik, a to je suprotno principu povjerenja u javne knjige. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, u skladu s dobro ustaljenom praksom Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prilikom razmatranja apelacionih navoda o kršenju prava na imovinu Ustavni sud mora utvrditi da li apelant ima imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Nadalje, ukoliko se utvrdi da apelant ima imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, potrebno je utvrditi da li je došlo do miješanja u apelantovu imovinu, te, ukoliko jeste, da li je to miješanje bilo u skladu sa zakonom i u javnom interesu i da li je bilo proporcionalno legitimnom cilju, dakle da li uspostavlja pravičnu ravnotežu između apelantovog prava i općeg interesa (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4276/22 od 19. i 20. januara 2023. godine, tačka 42, dostupna na www.ustavnisud.ba).

29. Ustavni sud ukazuje da je nesporno da je apelant vlasnik spornih nekretnina na kojima je u postupku koji je prethodio osporenim odlukama ponovno upisana hipoteka, koja je na tim nekretninama egzistirala prije nego što je apelant stekao pravo vlasništva. Apelant je u konkretnom postupku tražio brisanje založnog prava koje je na spornim nekretninama ponovo upisano. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su sporne nekretnine apelantova imovina zaštićena članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te da se može smatrati da je osporenim odlukama došlo do miješanja u tu imovinu jer je apelantovo pravo ograničeno založnim pravom banke. Imajući to u vidu, Ustavni sud treba odgovoriti na pitanja zakonitosti miješanja, postojanja javnog interesa za miješanje i proporcionalnosti između tog interesa i apelantovog prava na imovinu.a)Princip zakonitosti

30. Prilikom ocjene zakonitosti miješanja u imovinu Ustavni sud podsjeća na to da je, prema praksi Evropskog suda, prvi i najvažniji zahtjev iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju onaj koji traži da miješanje javnih vlasti u pravo na imovinu bude „zakonito“. Naime, druga rečenica prvog stava člana 1. Protokola broj 1 dopušta lišavanje prava na imovinu samo „pod uvjetima predviđenim zakonom“, a drugi stav člana 1. priznaje državama pravo kontroliranja korištenja imovine izvršavanjem „zakona“. Osim toga, vladavina prava, jedno od osnovnih principa demokratskog društva, dio je svih članova Konvencije (vidi Evropski sud, Lekić protiv Slovenije (VV), presuda od 11. decembra 2018. godine, predstavka broj 36480/07, tačka 94). Princip zakonitosti također podrazumijeva da su primjenjive odredbe domaćeg prava dovoljno dostupne, precizne i predvidive u svojoj primjeni (idem, tačka 95). Tek kada je zahtjev zakonitosti ispunjen, može se razmatrati da li postoji pravična ravnoteža između zahtjeva od općeg ili javnog interesa i zahtjeva za zaštitu pojedinačnog prava na imovinu.

31. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su se redovni sudovi u osporenim odlukama, između ostalog, pozvali na odredbu člana 41. stav (1) ZZK kojom je propisano da je upis, odnosno brisanje u zemljišnu knjigu, dozvoljen samo uz saglasnost osobe koja je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisana u zemljišnu knjigu kao nosilac prava vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava koje se prenosi, mijenja, ograničava ili briše. Također, Ustavni sud zapaža da iz odredbe člana 41. stav (1) ZZK proizlazi da to odobrenje može biti zamijenjeno sudskom odlukom ili sudskim poravnanjem. Prema tome, iz sadržaja navedenih odredbi jasno proizlazi da u zemljišnoknjižnom postupku nije moguće brisanje upisa bez saglasnosti nosioca stvarnog prava, odnosno u ovom slučaju hipoteke, ili bez sudske odluke. U skladu s tim, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi obrazložili da apelant ni po zahtjevu Općinskog suda nije dostavio valjanu ispravu za brisanje založnog prava. Naime, kako su to sudovi obrazložili, odredbama člana 40. ZZK u vezi sa članom 43. stav (2) tačka 3. navedenog zakona propisan je način postupanja nadležnog zemljišnoknjižnog referenta, kako u slučaju potrebe otklanjanja uočenih nedostataka prilikom zahtjeva za upis u zemljišnim knjigama tako i prilikom odlučivanja o upisu. Dalje, Ustavni sud zapaža da je ZZK javno objavljen u službenim glasnicima, te da su navedene odredbe formulirane dovoljno jasno i precizno, odnosno da ispunjavaju uvjete „zakona“ u smislu Evropske konvencije. Stoga će Ustavni sud nastaviti analizu smatrajući da je miješanje u apelantovo pravo bilo „propisano zakonom“, u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.b)Princip legitimnog cilja u javnom interesu

32. Ustavni sud ukazuje da su osporene odluke donesene u skladu s odredbama ZZK, iz kojih proizlazi da se u zemljišnoknjižnom postupku brisanje upisa može izvršiti samo na osnovu sudske odluke ili saglasnosti nosioca stvarnog prava. Ustavni sud smatra da takva pravila slijede princip legitimnog interesa jer se zasnivaju na zaštiti pravne sigurnosti, pouzdanosti zemljišnih knjiga, zakonitosti upisa u zemljišnoknjižnim postupcima i zaštite prava svih učesnika u pravnom prometu nekretnina, a naročito nosilaca upisanih stvarnih prava, pa tako i hipotekarnih povjerilaca. Stoga, Ustavni sud smatra da je miješanje u apelantovu imovinu služilo legitimnom cilju, a to je poštovanje procedure vezane, između ostalog, i za upis prava na nekretninama u zemljišnim knjigama.c)Princip „pravične ravnoteže“ između općeg interesa i apelantovog prava na mirno uživanje imovine

33. Ustavni sud, slijedeći vlastitu praksu i praksu Evropskog suda, ukazuje na to da u svakom pojedinom slučaju mora postojati „pravičan odnos“ između zahtjeva javnog interesa koji se želi postići i zaštite osnovnih prava pojedinaca, što nije moguće postići ako apelant mora snositi „poseban i pretjeran teret“. Čak i ako je do miješanja došlo u skladu s uvjetima predviđenim zakonom i u javnom interesu, mora postojati i razuman odnos proporcionalnosti između korištenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti bilo kojim mjerama koje država primjenjuje, uključujući i mjere predviđene da kontroliraju upotrebu imovine pojedinca. Taj je zahtjev izražen pojmom „pravična ravnoteža“, koja mora biti uspostavljena između zahtjeva općeg interesa zajednice i zahtjeva zaštite osnovnih prava pojedinca (vidi Evropski sud, Stołkowski protiv Poljske, presuda od 21. decembra 2021. godine, predstavka broj 58795/15, tačka 61).

34. Ustavni sud ukazuje da apelant smatra da mu je pravo na imovinu povrijeđeno zbog toga što su sudovi u ranijem postupku opteretili njegove nekretnine radi namirenja duga koji nije njegov, pri čemu te nekretnine, kako apelant ističe, u vrijeme kada ih je on kupio nisu bile opterećene, pa je to suprotno principu povjerenja u javne knjige. Međutim, Ustavni sud, prije svega, zapaža da je hipoteka na spornim nekretninama zasnovana na osnovu notarski obrađenog i ovjerenog ugovora od 28. aprila 2010. godine radi osiguranja naplate kredita banke prema dužniku (vidi tačku 6. ove odluke). Nasuprot tome, Ustavni sud zapaža da je osporenim odlukama odbačen apelantov zahtjev za brisanje hipoteke zbog toga što apelant, shodno relevantnim odredbama ZZK, nije dostavio dokumentaciju koja bi predstavljala valjan osnov za brisanje hipoteke. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je relevantnim odredbama ZZK propisano pod kojim uvjetima se može dozvoliti brisanje založnog prava, odnosno koju dokaznu dokumentaciju je potrebno priložiti uz zahtjev za upis. Kako proizlazi iz obrazloženja osporenih odluka, apelant u konkretnom postupku nije sudu dostavio brisovnu dozvolu banke kao valjan osnov za brisanje založnog prava, a to u postupku nije ni bilo sporno. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je apelant pokrenuo parnični postupak u kojem je tražio da se utvrdi da su nezakoniti upisi hipoteke na osnovu rješenja Kantonalnog suda od 14. decembra 2015. godine. (vidi tačku 18. ove odluke). Dakle, iz navedenog proizlazi da se o zakonitosti ponovnog upisa hipoteke vodi drugi postupak i da će apelant u tom postupku imati priliku isticati sve argumente u pogledu navodnog nezakonitog postupanja Zemljišnoknjižnog ureda prilikom ponovnog upisa hipoteke i eventualne zaštite principa povjerenja u zemljišne knjige. Stoga, u okolnostima konkretnog predmeta, imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da osporenim odlukama nije narušen princip proporcionalnosti između apelantovog prava na imovinu i legitimnog cilja koji se želi postići.

35. Konačno, Ustavni sud smatra da nije relevantno apelantovo pozivanje na odluke donesene u predmetima br. AP-2062/19 i AP-1294/19 jer se u navedenim predmetima ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, niti se radi o istim postupcima kao u konkretnom predmetu. Naime, u tim predmetima redovni sudovi su odbili tužbeni zahtjev da se utvrdi da je ništavan ugovor o zasnivanju hipoteke, odnosno dosudili su nekretnine kupcima – tražiocima izvršenja i naložili nadležnom zemljišnoknjižnom uredu da upiše promjene vlasništva na tim nekretninama i izbriše sve upisane terete. Međutim, Ustavni sud ukazuje da se apelant poziva na ove odluke u kontekstu pravnog značaja principa povjerenja u zemljišne knjige, o kojem će se, kako je već obrazloženo, eventualno odlučivati u posebnom parničnom postupku koji je pokrenuo. Imajući u vidu prethodna razmatranja Ustavnog suda u vezi s navedenim pitanjem, Ustavni sud smatra da pozivanje na navedene odluke nije relevantno za odluku suda u ovom predmetu.

36. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da je miješanje u apelantovo pravo bilo proporcionalno javnom interesu, odnosno da na apelanta nije stavljen pretjeran teret te da nije došlo do kršenja njegovog prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da osporenim odlukama nije došlo do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine budući da je miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo zakonito, da je služilo legitimnom cilju u javnom interesu, te da, imajući u vidu specifične okolnosti konkretnog slučaja, nije narušena pravična ravnoteža između apelantovog prava na imovinu i javnog interesa.

38. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić