Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-81/24 (M. S.)

Odluka donesena 27. 02. 2025.

  • Neovlašteno lice
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-81/24

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, dopredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudac Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 27. veljače 2025. godine, u predmetu broj AP-81/24, rješavajući apelaciju koju je podnio Mehmed Salkić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka d), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mehmed Salkić protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 126 0 V 199781 23 Rev od 3. listopada 2023. godine, zbog toga što ju je podnijela neovlaštena osoba.

OBRAZLOŽENJE

1. Mehmed Salkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lukavca, kojeg zastupa Nisad Omerović odvjetnik iz Lukavca, podnio je 5. siječnja 2024. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 126 0 V 199781 23 Rev od 3. listopada 2023. godine.

2. U postupku, koji je okončan osporenim rješenjem Vrhovnog suda, odbačen je prijedlog predlagateljice (E. S.) za određivanje naknade za eksproprirane nekretnine po pravomoćnom rješenju Skupštine općine Lukavac od 23. ožujka 1984. godine podnesen protiv protivnika predlagateljice (Grad Lukavac). U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da su prednica predlagateljice i protivnik predlagateljice, nakon donošenja navedenog rješenja, 20. travnja 1984. godine pred organom uprave zaključili sporazum o isplati naknade za eksproprirane nekretnine u određenom novčanom iznosu. S obzirom na to, ukazao je da je pravilan stav drugostepenog suda da navedeni sporazum ima karakter vansudskog poravnanja, te da u konkretnom slučaju prijedlog treba biti odbačen jer se radi o presuđenoj stvari.

3. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencije) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant ističe da je odlukom Vrhovnog suda odbačen kao nedopušten prijedlog njegove prednice za određivanje naknade za eksproprirane nekretnine, te da on je kao njezin sljednik ima pravo podnijeti apelaciju Ustavnom sudu.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka d) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

d) apelaciju je podnijela neovlaštena osoba;

5. Ustavni sud podsjeća da je odredbom članka 16. stavak (1) točka b) Pravila Ustavnog suda propisano da su sudionici u postupku pred Ustavnim sudom stranke koje su sudjelovale u postupku u kojem je donesena odluka koja se osporava apelacijom i sud, odnosno organ čija je presuda, odnosno odluka, predmet apelacije (članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine). Također, Ustavni sud podsjeća da je odredbom članka 63. stavak (2) Pravila Ustavnog suda predviđeno da će se u slučaju da ako apelant umre tijekom postupka po apelaciji, postupak obustaviti ukoliko nasljednik u roku od 30 dana od dana smrti ne podnese pismeni zahtjev da preuzima nastavak postupka.

10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant nije bio stranka u postupku, već da je stranka u tom postupku bila osoba za koju apelant tvrdi da je njegov prednik. U svezi sa tim, Ustavni sud podsjeća da Europski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) iznimno, bliskom srodniku izravne žrtve povrede nekog konvencijskog prava, priznaje aktivnu legitimaciju za podnošenje zahtjeva u vlastito ime i kad njegovi prigovori nisu vezani uz smrt izravne žrtve. Ovaj stav Europski sud obrazlaže time da podnositelj ima „nasljedni interes“ i da njegovi prigovori otvaraju i moguća važna pitanja koja se odnose na opći interes (vidi, Europski sud, Micallef protiv Malte, presuda od 7. listopada 2009. godine, predstavka broj 17056/06, toč. 44-51). Isto tako, Ustavni sud ukazuje da bi, s obzirom na prigovore na temelju članka 6. Europske konvencije, Europski sud bio spreman priznati aktivnu legitimaciju srodnika bilo kad su prigovori bili od općeg interesa, a podnositelji zahtjeva su, u svojstvu nasljednika, imali legitiman interes nastaviti sa zahtjevom (vidi, Europski sud, Marie-Louise Loyen i Bruneel protiv Francuske, presuda od 3. srpnja 2005. godine, predstavka broj 55929/00, toč. 21-31.), bilo na temelju izravnog učinka na podnositeljeva nasljedna prava (vidi, Europski sud, Cantaragiu protiv Moldove, presuda od 24. ožujka 2020. godine, predstavka broj 13013/11, toč.22-23).

11. Ustavni sud ukazuje da u slučaju kada je prednik apelanta bio stranka u postupku, ali ne i sam apelant, te kada je prednik umro prije ili nakon podnošenja apelacije, apelant-nasljednik je dužan dostaviti rješenje o nasljeđivanju, iz kojeg bi bilo vidljivo da je naslijedio stranku iz postupka u kojem su donesene odluke koje se apelacijom osporavaju. Međutim, apelant u konkretnom slučaju nije dostavio rješenje o nasljeđivanju osobe koja je bila stranka u konkretnom postupku. Dakle, apelant nije dokazao svoj „nasljedni interes“ u konkretnom slučaju, pa stoga nije ovlaštena osoba za podnošenje apelacije Ustavnom sudu (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-787/21 od 19. siječnja 2023. godine i AP-2124/23 od 19. prosinca 2024. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

12. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka d) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijela neovlaštena osoba, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-81/24 (M. S.) | Sudska praksa | Aktio