Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-737/24 (E. K.)
Odluka donesena 19. 02. 2026.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Miješanje u imovinu
- Apelacija preuranjena
- Izvršenje
- Izvršni postupak
- Proporcionalnost
- Penzija
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-737/24
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 02. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-737/24, rješavajući apelaciju Emire Komić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h) i l) i stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Emire Komić podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 I 107027 24 Gž 2 od 9. januara 2025. godine u dijelu u kojem je postupak pravomoćno okončan, tj. kojim je odlučeno o izvršenju na penziji, u odnosu na navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Emire Komić podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 I 107027 24 Gž 2 od 9. januara 2025. godine u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Emire Komić podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 I 107027 24 Gž 2 od 9. januara 2025. godine u dijelu kojim je predmet vraćen na ponovni postupak u odnosu na izvršenje na nekretninama i pokretnim stvarima zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Emira Komić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, koju zastupa Emira Imširević, advokatica iz Bihaća, podnijela je 21. februara 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 I 107027 20 I od 23. augusta 2022. godine. Apelantica je podnijela i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom je tražila da Ustavni sud obustavi zapljenu penzije do donošenja odluke po njenoj žalbi. Apelantica je 20. februara 2025. godine dopunila apelaciju tako što je osporila Rješenje Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 I 107027 24 Gž 2 od 9. januara 2025. godine, kojim je u jednom dijelu pravomoćno odlučeno o prijedlogu za izvršenje, dok je u ostalom dijelu predmet vraćen na ponovni postupak.
Uvodne napomene
2. Apelantica je bila jamac S. C. koji je s pravnim prednikom „UniCredit Bank“ d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: tužilac ili tražilac izvršenja) zaključio ugovor o kreditu koji nije uredno vraćao. Presudom Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 P 001555 05 P od 18. decembra 2009. godine obavezani su S. C., A. I. i apelantica da tužiocu solidarno isplate određeni novčani iznos. Tok izvršnog postupka
3. Tužilac je u svojstvu tražioca izvršenja 2. juna 2020. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv S. C., A. I. i apelantice na osnovu izvršne isprave – Presude Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 P 001555 05 P od 18. decembra 2009. godine. Tužilac je u prijedlogu tražio da se izvršenje provede na penziji A. I. i apelantice, odnosno na nepokretnim i pokretnim stvarima izvršenika – S. C., A. I. i apelantice.
4. Općinski sud je Rješenjem broj 17 0 I 107027 20 I od 15. jula 2020. godine dozvolio predloženo izvršenje, a rješenjem od 23. augusta 2022. godine je odbio kao neosnovan apelanticin prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju, kao i zahtjev za naknadu troškova sastavljanja prigovora.
5. Rješenjem Kantonalnog suda broj 17 0 I 107027 24 Gž od 15. augusta 2024. godine odbijena je kao neosnovana žalba izvršenika S. C., ali je apelanticina žalba djelimično uvažena, te je u odnosu na nju prvostepeno rješenje ukinuto i predmet je u tom dijelu vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.
6. U ponovnom postupku Općinski sud je donio Rješenje broj 17 0 I 107027 20 I od 17. oktobra 2024. godine kojim je djelimično usvojio apelanticin prigovor i izmijenio rješenje o izvršenju od 15. jula 2020. godine na način da je izvršenje određeno pljenidbom 1/6 apelanticine penzije (stav I izreke). Sud je u preostalom dijelu (izvršenje na nekretninama i pokretnim stvarima) odbio kao neosnovan apelanticin prigovor i ostavio na snazi rješenje od 15. jula 2020. godine, te je odbio apelanticin zahtjev za naknadu troškova sastavljanja prigovora (st. II i III izreke). Tražilac izvršenja je obavezan da apelantici naknadi troškove izvršenja, dok je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova sastavljanja odgovora na žalbu (st. IV i V izreke). Protiv ovog rješenja tražilac izvršenja i apelantica su podnijeli žalbe Kantonalnom sudu.
7. U obrazloženju rješenja sud je ukazao na odredbu člana 138. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) kojim je propisano da se izvršenje može provesti do iznosa od ½ na penziji izvršenika. Međutim, sud je obrazložio da je prilikom odlučivanja o apelanticinom prigovoru imao u vidu Odluku Ustavnog suda broj AP-3381/14, kao i apelanticine egzistencijalne i životne potrebe. U vezi s tim je cijenio apelanticino loše ekonomsko stanje, visinu penzije i činjenicu da živi u zajedničkom domaćinstvu sa sestrom kojoj je oduzeta poslovna sposobnost. Također, sud je uzeo u obzir apelanticino zdravstveno stanje, njenu starosnu dob i mali iznos penzije koji bi joj ostao ako se izvršenje provede na ½ penzije, kao što je traženo prijedlogom i određeno rješenjem od 15. jula 2020. godine, zbog čega je usvojio prigovor u tom dijelu i odlučio kao u stavu I izreke. Dalje, sud je u preostalom dijelu odbio kao neosnovan apelanticin prigovor u pogledu izvršenja na njenim nekretninama i pokretnim stvarima (stav II izreke). U vezi s tim, sud je istakao da prijedlog za izvršenje sadrži sve propisane elemente iz člana 36. ZIP-a, kao i da je dispozicija tražioca izvršenja da predlaže sredstva i predmete izvršenja koja mu daju dovoljno jamstva za potpuno namirenje. Sud je, u skladu sa odredbama čl. 386, 387. i 397. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), odlučio o troškovima apelantice i tražioca izvršenja (st. III, IV i V izreke).
Osporeno rješenje Kantonalnog suda
8. Rješenjem Kantonalnog suda broj 17 0 I 107027 24 Gž 2 od 9. januara 2025. godine odbijene je kao neosnovana apelanticina žalba, kao i žalba tražioca izvršenja i potvrđeno je prvostepeno rješenje u dijelu kojim je određeno izvršenje na 1/6 apelanticine penzije (stav I izreke). Osim toga Kantonalni sud je usvojio apelanticinu žalbu u odnosu na stav II i III izreke prvostepenog rješenja, vezano za izvršenje na nekretninama i pokretnim stvarima i troškove postupka, kao i žalbu tražioca izvršenja u odnosu na st. IV i V izreke prvostepenog rješenja, te je u tom dijelu ukinuo pobijanu odluku i predmet vratio na ponovni postupak (stav II izreke). Odbačena je žalba tražioca izvršenja izjavljena protiv prvostepenog rješenja u st. II i III, te je odlučeno da će o zahtjevima stranaka za naknadu troškova postupka odlučiti prvostepeni sud (st. III i IV izreke).
9. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je kratko ponovio utvrđeno činjenično stanje, te je, između ostalog, naveo da je prvostepeni sud, nakon što je odlučio o prigovoru izvršenika (23. augusta 2022. godine), dostavio rješenje o izvršenju na provođenje FZPIO Mostar. Dalje, prihvatio je u cijelosti obrazloženje prvostepenog suda u pogledu izvršenja na apelanticinoj penziji „pljenidbom 1/6 penzije izvršenika“. U vezi s tim je istakao da je prvostepeni sud pravilno ograničio izvršenja na apelanticinoj penziji do 1/6, odnosno da na taj način nisu povrijeđena prava tražioca izvršenja u pogledu naplate njegovih potraživanja niti će biti ugrožena apelanticina egzistencija. S druge strane, Kantonalni sud je istakao da prvostepeni sud nije odgovorio na apelanticine prigovore iznesene u pogledu izvršenja na njenim nepokretnim i pokretnim stvarima, odnosno da je učinio povredu odredbi postupka, što je direktno utjecalo na zakonitost pobijane odluke (u dijelu stava II izreke). U vezi s tim, Kantonalni sud je uvažio apelanticinu žalbu, ukinuo prvostepenu presudu u tom dijelu i predmet vratio na ponovni postupak u skladu s odredbom člana 235. stav 1. tačka 3. ZPP-a u vezi sa članom 21. ZIP-a. Također, ukinuo je i odluke o troškovima postupka (st. III, IV i V izreke prvostepene presude) i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak u smislu odredbe člana 397. stav 3. ZPP-a u vezi sa članom 21. ZIP-a, uz nalog prvostepenom sudu da odluči o troškovima žalbenog postupka stranaka. Prema stanju spisa, Općinski sud nije donio novo rješenje.
10. Apelantica navodi da su joj osporenom odlukom povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. U suštini, apelantica ponavlja navode koje je isticala tokom postupka, a naročito da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, odnosno odredbe ZIP-a. Ističe da je došlo do nezakonitog miješanja u njenu imovinu provođenjem izvršenja suprotno odredbama ZIP-a, te navodi da je rješenje o izvršenju proslijeđeno na provođenje prije donošenja odluke o njenom prigovoru. Pored toga, apelantica ističe da je osoba starije životne dobi te da sa svojom malom penzijom izdržava poslovno nesposobnu sestru. Apelantica je u dopuni apelacije osporila rješenje Kantonalnog suda od 9. januara 2025. godine kojim je u jednom dijelu pravomoćno odlučeno o visini iznosa apelanticine penzije na kojoj se provodi rješenje o izvršenju.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1) i (3) tač. h) i l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. st. (1) i (3) tač. h) i l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
l) apelacija je preuranjena; (4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno. Dopustivost ratione materiae
12. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelantica ima svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti garancija prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj načelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da su član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjivi u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
13. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem Kantonalnog suda se odlučivalo o apelanticinoj žalbi koju je podnijela kao izvršenik u postupku u kojem se odlučivalo o izvršenju na osnovu pravomoćne presude. Naime, pravomoćnom presudom na osnovu koje je pokrenut izvršni postupak obavezana je apelantica da solidarno s ostalim izvršenicima – tuženim isplati tražiocu izvršenja određeni novčani iznos. Tom presudom su već bila definirana i prava i obaveze apelantice kao dužnika. Dakle, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom izvršnom postupku nisu utvrđivana „nova građanska prava ili obaveze“, već da su ona već bila utvrđena navedenom presudom kao izvršnom ispravom (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2984/23 od 30. maja 2024. godine, tačka 6, dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju apelantica ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
Preuranjenost apelacije
14. Prema odredbama člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
15. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, rješenjem koje je apelantica osporila dopunom apelacije, u jednom dijelu (vidi tač. 10. i 11. ove odluke) ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Dakle, prema stanju spisa, u toku je ponovni postupak pred Općinskim sudom u odnosu na dio prvostepenog rješenja kojim je odlučivano o izvršenju na apelanticinim nekretninama i pokretnim stvarima, te o troškovima postupka apelantice i tražioca izvršenja. Dakle, osporeno rješenje Kantonalnog suda u tom dijelu, koji se odnosi na izvršenje na nekretninama i pokretnim stvarima i na troškove postupka, ne predstavlja konačnu odluku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u tom dijelu u vezi s navodima o povredi prava na imovinu preuranjena (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1733/21 od 27. februara 2025. godine, tačka 7, dostupna na www.ustavnisud.ba).
Prima facie dopustivost
16. Ustavni sud prvenstveno ističe da će apelanticine navode o kršenju prava na imovinu ispitati samo u odnosu na dio rješenja Kantonalnog suda kojim je postupak pravomoćno okončan, dakle u dijelu koji se odnosi na izvršenje koje je određeno na apelanticinoj penziji.
17. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43. i Khudunts protiv Azerbejdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
18. U vezi s navodima o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju nesporno radi o apelanticinoj imovini i da je osporenim rješenjem kojim je određeno izvršenje zapljenom 1/6 apelanticine penzije došlo do miješanja u apelanticino pravo na imovinu. Ustavni sud dalje konstatira da je miješanje zasnovano na relevantnim odredbama ZIP-a kojim je regulirano izvršenje na novčanim potraživanjima izvršenika, uključujući i odredbe koje se odnose na ograničenje izvršenja (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1811/22 od 14. novembra 2024. godine, tačka 25, dostupna na www.ustavnisud.ba). Navedeno miješanje služi zakonitom cilju u javnom interesu, koji se zasniva na pravu tražilaca izvršenja da u izvršnom postupku namire svoja potraživanja utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom (ibid., AP-1811/22, tačka 36). Sljedeće relevantno pitanje je postojanje proporcionalnosti miješanja u apelanticinu imovinu. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi, u skladu s odredbama člana 138. ZIP-a kojim je propisano da se izvršenje na penziji može provesti do iznosa od ½, odredili provođenje izvršenja na 1/6 apelanticine penzije. Sudovi su pri tome cijenili apelanticine prigovore o njenoj egzistencijalnoj ugroženosti i činjenicu da izdržava poslovno nesposobnu sestru. Iz navedenog slijedi da su sudovi u apelanticinom slučaju prilikom određivanja izvršenja na apelanticinoj penziji ispitali sve relevantne okolnosti – loše ekonomsko stanje i u vezi s tim visinu penzije, činjenicu da živi u zajedničkom domaćinstvu sa sestrom kojoj je oduzeta poslovna sposobnost, apelanticino zdravstveno stanje i njenu životnu dob. Takav pristup u cijelosti korespondira sa stavom Ustavnog suda iz Odluke o dopustivosti i meritumu broj AP-3381/14 od 23. januara 2015. godine (tačka 42) „da je sud dužan u svakom konkretnom slučaju ispitati sve okolnosti (posebno visinu izvršenikovih novčanih primanja), te prema tome odrediti izvršenje, u skladu sa članom 138. stav 1. ZIP-a, na način da se time ne ugrozi njegova osnovna egzistencija“. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da je miješanje u apelanticinu imovinu bilo i proporcionalno, odnosno da je uspostavljena pravična ravnoteža između općeg interesa i apelanticinog prava na imovinu. Stoga Ustavni sud zaključuje da su apelanticini navodi o kršenju prava na imovinu očigledno (prima facie) neosnovani.
19. Ustavni sud ukazuje da član 14. Evropske konvencije nije nezavisan, nego da ima važnu ulogu u nadopunjavanju ostalih odredbi Evropske konvencije i njenih protokola (vidi Evropski sud, Oreščanin protiv Hrvatske, odluka od 7. februara 2023. godine, predstavke br. 19544/15 i 44792/16, tačka 21). Imajući u vidu prethodna razmatranja Ustavnog suda, kao i činjenicu da apelantica nije dostavila nikakav dokaz koji bi mogao učiniti vjerovatnim da je u postupku diskriminirana po nekom od zabranjenih osnova u vezi s uživanjem prava iz Evropske konvencije, niti da to proizlazi iz predočenih dokumenata, Ustavni sud ove navode neće razmatrati.
20. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ničega što ukazuje da apelanticini navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ničega što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
21. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je preuranjena, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
22. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije potrebno posebno razmatrati apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere.
23. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman