Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3308/24 (S.S.)

Odluka donesena 27. 11. 2025.

Nema povrede
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pritvor
  • Krivični postupak
  • Nasilje u porodici
  • Apelacija preuranjena
  • Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja izvršenja krivičnog djela
  • Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3308/24

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 11. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i suci Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 27. novembra 2025. godine, u predmetu broj AP-3308/24, rješavajući apelaciju S. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. S. podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Kalesiji broj 29 0 K 045124 24 Kps od 11. juna 2024. godine, zato što je preuranjena.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. S. podnesena protiv rješenjâ Kantonalnog suda u Tuzli br. 29 0 K 045124 24 Kž 4 od 1. avgusta 2024. godine i 29 0 K 045124 24 Kž 3 od 10. juna 2024. godine i rješenjâ Općinskog suda u Kalesiji br. 29 0 K 045124 24 Kv 5 II od 25. jula 2024. godine i 29 0 K 045124 24 Kv 5 od 27. maja 2024. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. S. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kalesije, podnio je 1. avgusta 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenjâ Općinskog suda u Kalesiji (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br. 29 0 K 045124 24 Kv 5 II od 25. jula 2024. godine, 29 0 K 045124 24 Kv 5 od 27. maja 2024. godine i 29 0 K 045124 24 Kps od „23. maja“ 2024. godine. Na zahtjev Ustavnog suda, apelant je, 13. avgusta 2024. godine, dopunio apelaciju te osporio i rješenje Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 0 K 045124 24 Kž 4 od 1. avgusta 2024. godine i rješenje Općinskog suda broj 29 0 K 045124 24 Kps od 11. juna 2024. godine. Apelant je 15. avgusta 2024. godine dopunio apelaciju. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio njegovo puštanje na slobodu. Uvodne napomene

2. Općinski sud je rješenjem broj 29 0 K 045124 24 Kpp 2 od 29. februara 2024. godine, apelantu odredio pritvor u trajanju od jednog mjeseca, a potom ga produžio za još dva mjeseca. Apelantu je pritvor određen i produžen zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivična djela nasilja u porodici, posjedovanja i omogućavanja uživanja opojnih droga te oštećenja tuđe stvari i posebnog pritvorskog razloga propisanog članom 146. stav 1. tačka c) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH).

3. Općinski sud je 23. maja 2024. godine, protiv apelanta djelomično potvrdio optužnicu broj T03 0 KT 0113125 23 od 21. maja 2024. godine, potvrdivši je za krivična djela navedena u prethodnoj tački, dok je u odnosu na krivično djelo ugrožavanja sigurnosti, potvrđivanje optužnice odbio. Rješenje od 11. juna 2024. godine kojim je odbijen prethodni prigovor na optužnicu

4. Općinski sud je rješenjem broj 29 0 K 045124 24 Kps od 11. juna 2024. godine, odbio apelantove prigovore na optužnicu, kao neosnovane. U obrazloženju je navedeno da je apelant ukazao na formalne nedostatke optužnice, ali ih nije konkretizovao. Sud je utvrdio da optužnica sadrži sve elemente propisane članom 242. ZKPFBiH. Zatim, sud je utvrdio da su dokazi pribavljeni na zakonit način, zbog čega je odbio i apelantove navode o njihovoj nezakonitosti.

Osporene odluke – produžavanje pritvora nakon potvrđivanja optužnice

5. Nakon potvrđivanja optužnice, Općinski sud je usvojio prijedlog Tužilaštva i rješenjem broj 29 0 K 045124 24 Kv 5 od 27. maja 2024. godine, apelantu produžio pritvor za dva mjeseca. Pritvor je produžen zbog osnovane sumnje da je počinio krivična djela za koja je optužen i zbog opasnosti od ponavljanja djela, prema članu 146. stav (1) tačka c) ZKPFBiH. Određeno je da pritvor traje do izricanja prvostepene presude, ali najduže godinu dana od potvrđivanja optužnice, uz kontrolu opravdanosti svaka dva mjeseca. Sud je odbio apelantov prijedlog da mu se izreknu mjere zabrane.

6. Općinski sud je u obrazloženju rješenja detaljno interpretirao radnje izvršenja krivičnih djela za koja postoji osnovana sumnja da ih je apelant počinio, opisane u tri tačke. Zatim su detaljno interpretirani dokazi iz kojih proizlazi osnovana sumnja. Među tim dokazima su i zapisnici o saslušanju apelantove supruge – oštećene, zapisnici o saslušanju svjedoka, fotografija poruka sa telefona majke i snahe oštećene koje im je upućivao apelant, zapisnik o pretresanju apelantovog vozila, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta.

7. U odnosu na postojanje iteracijske opasnosti, sud je naveo da se za krivično djelo nasilja u porodici može izreći kazna zatvora od tri godine, čime je ispunjen objektivni uvjet za određivanje pritvora prema članu 146. stav 1. tačka c) ZKPFBiH. Dalje, sud je obrazložio da je apelant osam puta proglašavan krivim za razna krivična djela (sve detaljno opisano u rješenju). Posebno je obrazloženo da postoji osnovana sumnja da je apelant nasilje nad suprugom vršio na način da joj je zadavao udarce bokserima, fizički je napadao pred djecom, šutirao je, šišao je na ćelavo, uhodio je, govorio da će joj se desiti slučaj iz Gradačca (koji je opće poznat javnosti šta se desilo u Gradačcu). Također, apelant je u porukama navodio da […]. ni u Africi nije sigurna od njega, te da ga samo smrt može spriječiti da ispuni ono što je naumi. Sud je zaključio da su te radnje jasno manifestovale apelantovu svijest i volju za njihovim izvršenjem. Dalje, iz dokaza proizlazi da apelant ne poštuje pravni poredak, jer je prekršio zaštitne mjere zabrane približavanja supruzi, zbog čega je ranije kažnjen novčanom kaznom. Stoga je zaključeno da postoji iteracijska opasnost.

8. Općinski sud je ocijenio da mjere zabrane iz čl. 140. – 140g. ZKPFBiH ne bi pružile dovoljnu garanciju zaštite od ponavljanja krivičnog djela, te je apelantov prijedlog za zamjenu pritvora mjerama zabrane odbijen.

9. Kantonalni sud je rješenjem broj 29 0 K 045124 24 Kž 3 od 10. juna 2024. godine odbio žalbe apelanta i njegovog branitelja, potvrdivši stavove prvostepenog suda o postojanju osnovane sumnje i iteracijske opasnosti. Sud je zaključio da se svrha pritvora ne bi mogla postići blažim mjerama.

Osporene odluke – kontrola opravdanosti mjere pritvora

10. Općinski sud je rješenjem broj 29 0 K 045124 24 Kv 5 II od 25. jula 2024. godine, utvrdio da nisu prestali razlozi za pritvor prema apelantu i produžio ga za još dva mjeseca, odredivši da može trajati najduže do 25. septembra 2024. godine ili do druge odluke suda. U obrazloženju, Općinski sud je ponovio ranije razloge o postojanju osnovane sumnje i iteracijske opasnosti. Također, naveo je da iz spisa predmeta proizlazi da se apelant, na ročištu od 11. juna 2024. godine, izjasnio da je kriv za sve tačke optužnice, nakon čega je predmet raspoređen drugom sudiji, radi razmatranja izjave o priznanju krivnje. Ročište je održano 10. jula 2024. godine i apelant je zatražio izuzeće postupajuće sudije i tužioca, zahtjev za postavljanje branioca Mirnesa Ajanovića i razrješenja branioca Senada Šmigalovića, zbog čega je spis proslijeđen na odlučivanje o izuzeću.

11. Rješenjem Kantonalnog suda broj 29 0 K 045124 24 Kž 4 od 1. avgusta 2024. godine odbijene su žalbe apelanta i njegovih branitelja protiv prvostepenog rješenja. Kantonalni sud je ocijenio da su u osporenom rješenju, razlozi za pritvor jasno obrazloženi, potvrdivši postojanje osnovane sumnje i iteracijske opasnosti. Također, sud je interpretirao sve tri žalbe i dao detaljno obrazloženje o njihovoj neosnovanosti. Apelacioni navodi

12. Apelant se pozvao na povredu prava iz „Anexa I stav 2. EKSLP, odnosno člana II/3.b), c), e) i

f) Ustava Bosne i Hercegovine. Ukazao je i na povredu odredaba čl. 3., 61. i 312. ZKPFBiH te čl. 383. i 389. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH). U suštini, apelant je istakao da su redovni sudovi pogrešno utvrdili činjenično stanje i primijenili propise. Posebno, apelant osporava postojanje uvjeta za pritvor, odnosno osnovanu sumnju i iteracijsku opasnost, ističući da oštećena od 3. avgusta 2024. godine ne živi s njim, pa ne može ponoviti krivično djelo. Također, smatra da njegove žalbe nisu razmatrane, već su paušalno odbijene. Apelant traži da Ustavni sud razmotri njegove žalbe i pokuša obustaviti tiraniju koja vlada u sudovima i tužilaštvima. Navodi da Općinski sud nije želio kopirati njegove podneske i tvrdi da nema podršku branilaca jer se oni, između ostalog, navodno boje podnijeti apelaciju. Dalje, apelant ističe da je zbog egzistencije svoje djece, o kojoj brinu njegovi stari roditelji, priznao krivnju za djela koja, kako tvrdi, nije počinio. Stoga je tražio zamjenu mjere pritvora mjerama zabrane. Osim toga, apelant je postavio zahtjev da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će naložiti njegovo puštanje na slobodu. U podnesku od 15. avgusta 2024. godine, dodatno je zatražio da Ustavni sud pokrene postupak pred nadležnim institucijama i postavlja pravno imovinski u iznosu od 25.000,00 KM.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena; (4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno. Dopustivost apelacije u odnosu na rješenje o odbijanju prethodnih prigovora

14. Ustavni sud ukazuje da se apelacija može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da su osporenim rješenjem Općinskog suda od 11. juna 2024. godine odbijeni apelantovi prethodni prigovori na optužnicu u navedenom postupku (vidi tačku 4. ove odluke). Međutim, u tom predmetu još nije donesena konačna odluka koja bi predstavljala rezultat cjelokupnog postupka i koja bi kao takva mogla biti predmet apelacionog ispitivanja pred Ustavnom sudom pa slijedi da je apelacija preuranjena (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-2212/17 od 18. jula 2017. godine i AP-

3800/19 od 11. marta 2020. godine, dostupne www.ustavnisud.ba).

Dopustivost apelacije u odnosu na rješenje o pritvoru

15. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.b), c), e) i f) Ustava Bosne i Hercegovine. Ta prava odgovaraju pravima iz čl. 2., 3., 6. i 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Međutim, Ustavni sud podsjeća da nije vezan pravnom kvalifikacijom iz apelacije, te da je, shodno pravilu iura novit curia, ovlašten da na činjenice predmeta primijeni relevantno ustavno i konvencijsko pravo (vidi Evropski sud za ljudska prava [u daljnjem tekstu: Evropski sud], Radomilja protiv Hrvatske [VV], presuda od 20. marta 2018. godine, predstavke br. 37685/10 i 22768/12, tačka 124, i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4348/21 od 9. februara 2022. godine, tačka 15.). Stoga će, imajući u vidu sadržaj osporenih rješenja i suštinu apelantovih navoda, navode iz apelacije ispitati s aspekta garancija prava na ličnu slobodu i sigurnost.

16. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda, apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

17. U konkretnom slučaju, apelant je problematizirao zakonitost njegovog pritvora. U svjetlu primjene člana 5. stav 1. tačka c) i stav 3. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje na opće principe iz prakse Evropskog suda u predmetima Merabishvili protiv Gruzije (presuda od 28. novembra 2017. godine, predstavka broj 72508/13, tač. 181-186, sa daljnjim referencama), Moldoveanu protiv Moldavije (presuda od 14. septembra 2021. godine, predstavka broj 53660/15, tačka 51. sa daljnjim referencama), te Bigović protiv Crne Gore (presuda od 19. marta 2019. godine, predstavka broj 48343/16, tačka 203, sa daljnjim referencama) kada je u pitanju zakonitost i opravdanje produženog pritvora, odnosno proceduralna i materijalna zaštita pritvorenih osoba i sudska obaveza preispitivanja svih pitanja u vezi sa pritvorom.

18. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi prilikom produženja pritvora apelantu, a potom i dvomjesečne kontrole, u osporenim rješenjima, obrazložili na osnovu kojih dokaza su izveli zaključak o postojanju osnovane sumnje da je apelant počinio krivična djela za koja se tereti. Ustavni sud prvenstveno smatra da obrazloženje osporenih prvostepenih rješenja sadrže razloge koji bi, u smislu stavova Evropskog suda, mogli uvjeriti objektivnog posmatrača da je apelant u mjerodavno vrijeme mogao počiniti krivična djela. Ovakav zaključak Ustavnog suda ni u kom slučaju ne prejudicira pitanje apelantove krivice, budući da se u konvencijskom smislu radi o inicijalno utvrđenim činjenicama za produženje pritvora. Kada je u pitanju zakonitost postupka za određivanje pritvora, Ustavni sud zapaža da je apelantu pritvor produžen zbog iteracijske opasnosti iz člana 146. stav (1) tačka c) ZKPFBiH. Naime, Ustavni sud smatra da osporena prvostepena rješenja, koja su potvrđena osporenim rješenjima Kantonalnog suda, sadrže dovoljno jasna obrazloženja o postojanju naročitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant, boravkom na slobodi, ponoviti krivično djelo nasilja u porodici. Ove okolnosti u početnoj fazi krivičnog postupka dovoljne su da uvjere Ustavni sud da su redovni sudovi dali „relevantne i dovoljne“ razloge. Dakle, u apelantovom slučaju nije uzeta u obzir samo težina krivičnog djela i zaprijećena kazna za krivično djelo, već i konkretne okolnosti postojanja iteracijske opasnosti. Zbog toga Ustavni sud smatra da osporene odluke nisu bile stereotipno formulisane kao i da iteracijska opasnost nije ocijenjena in abstracto, već je potkrijepljena konkretnim činjenicama, odnosno dokazima. Pritom je u konkretnom slučaju, suprotno apelantovim navodima, razmotreno može li se svrha pritvora ostvariti nekom drugom blažom mjerom za uspješno vođenje krivičnog postupka protiv njega.

19. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ničega što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ničega što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

20. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

21. Ustavni sud podsjeća da, s obzirom na odluku u ovom predmetu, apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.

22. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

23. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3308/24 (S.S.) | Sudska praksa | Aktio