Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1071/22 (A. K.)
Odluka donesena 28. 04. 2025.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1071/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 28. aprila 2025. godine, u predmetu broj AP-1071/22, rješavajući apelaciju Azre Kumalić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Azre Kumalić podnesena „zbog neizvršenja Presude Općinskog suda u Sanskom Mostu broj 22 0 P 005430 09 P od 20. septembra 2010. godine u izvršnom postupku koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću broj 22 0 I 020150 16 Gž 2 od 11. januara 2017. godine, te dužine trajanja izvršnog postupka“, zbog toga što se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Azra Kumalić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sanskog Mosta, podnijela je 23. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Presude Općinskog suda u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 22 0 P 005430 09 P od 20. septembra 2010. godine u izvršnom postupku koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 22 0 I 020150 16 Gž 2 od 11. januara 2017. godine, te zbog dužine trajanja izvršnog postupka. Apelantica je dopunjavala apelaciju podnescima od 4. aprila 2022. godine do 10. marta 2025. godine. Također, apelantica je podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „obustavio sve sudske i upravne postupke u vezi sa njenim radnim odnosom dok se ne izvrši presuda Općinskog suda, te da naloži tom sudu da hitno okonča postupak izvršenja“. Činjenično stanje
a) Parnični postupak
2. JU „Gimnazija“ Sanski Most (u daljnjem tekstu: Gimnazija) je 31. decembra 2008. godine u sedmičnom listu „Krajina“ raspisala javni konkurs za popunu upražnjenog radnog mjesta profesora bosanskog jezika i književnosti na neodređeno vrijeme. Na konkurs su se prijavile apelantica i E. P. Nezadovoljna ishodom konkursne procedure, te odlukama koje su u konkursnom postupku donesene, apelantica je Općinskom sudu podnijela tužbu protiv Gimnazije i E. P.
3. Presudom Općinskog suda od 20. septembra 2010. godine usvojen je apelantičin tužbeni zahtjev, te su poništene kao nezakonite odluke koje je u konkursnoj proceduri donijela Gimnazija (detaljno navedene u izreci presude), te je naloženo Gimnaziji da po navedenom konkursu izvrši ponovni izbor između prijavljenih kandidata u skladu sa uslovima konkursa. Protiv prvostepene presude tuženi su podnijeli žalbu.
4. Presudom Kantonalnog suda od 18. aprila 2012. godine odbijena je žalba kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.
b) Izvršni postupak
5. Apelantica je 17. maja 2012. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne presude tog suda od 20. septembra 2010. godine. Apelantica je u prijedlogu za izvršenje tražila da sud dozvoli izvršenje, te naloži Gimnaziji kao izvršeniku da, bez provođenja intervjua sa kandidatima, donese odluku o izboru kandidata na neodređeno vrijeme prema navedenom konkursu.
6. Rješenjem Općinskog suda od 7. juna 2012. godine određeno je predloženo izvršenje i naloženo je Gimnaziji kao izvršeniku da po navedenom konkursu izvrši ponovni izbor između prijavljenih kandidata u skladu sa uslovima konkursa. Također, stavom II izreke, Gimanziji kao izvršeniku i odgovornom licu – direktoru Gimnazije su izrečene novčane kazne u iznosima pobliže navedenim u izreci. Stavom III izreke odbijen je kao neosnovan prijedlog za izvršenje u dijelu kojim je traženo da sud Gimanziji naloži provođenje dužne činidbe pod dodatnim uslovima i sa dodatnim elementima koje je apelantica sama dodala u prijedlogu za izvršenje, a koji nisu naloženi izrekom izvršne isprave. Stavom IV izreke rješenja, određeni su apelantičini troškovi izvršenja, a stavom V je apelantici kao tražiocu izvršenja naloženo da plati sudsku taksu. Protiv navedenog rješenja o izvršenju izvršenici su izjavili prigovor. Rješenjem Općinskog suda od 12. septembra 2012. godine odbijen je prigovor izvršenikā kao neosnovan.
7. Rješenjem Općinskog suda broj 22 0 I 020150 12 I od 11. novembra 2015. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 22 0 I 020150 16 Gž 2 od 11. januara 2017. godine, obustavljen je navedeni izvršni postupak i ukinute su sve provedene izvršne radnje. Kantonalni sud je prihvatio činjenično utvrđenje i pravni stav prvostepenog suda, te je u obrazloženju rješenja naročito ukazao da je apelantica zasnovala radni odnos u Gimnaziji na neodređeno vrijeme upravo po navedenom konkursu. Kantonalni sud je ocijenio da je pravilan zaključak Općinskog suda da apelantica nema pravni interes za dalje vođenje ovog izvršnog postupka.
8. Dalje, proizilazi da je konkretni izvršni postupak okončan prije podnošenja ove apelacije i to Rješenjem Kantonalnog suda koje je apelantica zaprimila 21. januara 2017. godine.
c) Postupak pred Ustavnim sudom
9. Apelantica je 17. marta 2017. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 22 0 I 020150 16 Gž 2 od 11. januara 2017. godine (konačne odluke u konkretnom izvršnom postupku), te zbog dužine trajanja izvršnog postupka. Rješavajući podnesenu apelaciju Ustavni sud je na sjednici Velikog vijeća održanoj 12. marta 2019. godine, u predmetu broj AP-1002/17 donio Odluku o dopustivosti kojom je odbacio kao nedopuštenu apelaciju, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana. Prije svega, Ustavni sud navodi da je u toj odluci razmatrao apelantičine navode kojim je ukazivala da je sud postupao nezakonito obustavljanjem izvršnog postupka i ukidanju provedenih izvršnih radnji. U vezi s tim, Ustavni sud je ukazao da je „postupak obustavljen iz razloga što je provođenje izvršenja postalo nemoguće u smislu člana 63. stav 3. Zakona o izvršnom postupku. Redovni sudovi su saglasno obrazložili da apelantica nema pravnog interesa da nastavi sa izvršnim postupkom, u situaciji kada se ne može izvršiti ponovni prijem po konkursu između prijavljenih kandidata, koji bi bio u skladu sa uslovima konkursa, jer niti jedan od kandidata ne ispunjava uslove konkursa, te kada je apelantica i pored toga u Gimnaziji zasnovala radni odnos (20. septembra 2012. godine), na neodređeno vrijeme, koje je bilo predmet konkursa. Ustavni sud naročito ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka“ (vidi, Odluka o dopustivosti Ustavnog suda broj AP-1002/17 od 12. marta 2019. godine, tačka 36., dostupna na www.ustavnisud.ba).
10. Dalje, u navedenoj odluci Ustavni sud je razmatrao i dužinu trajanja izvršnog postupka te je ukazao da „u odnosu na apelantičine navode vezane za suđenje u razumnom roku, Ustavni sud uočava da je postupak trajao četiri godine i sedam mjeseci. Međutim, Ustavni sud konstatira da je Općinski sud u okolnostima konkretnog slučaja bio iznimno aktivan i da je provodio procesne radnje u redovnim i razumnim rokovima, dok je Kantonalni sud bio nešto pasivniji. Međutim, analizom svih provedenih radnji redovnih sudova, posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da se period od četiri godine i sedam mjeseci, koliko se predmet ukupno nalazio na dvije sudske instance, ne može smatrati nerazumnim periodom trajanja izvršnog postupka. Pri tome, Ustavni sud je imao u vidu značaj predmeta za apelanticu, njeno ponašanje i ponašanje suda, (pristupio kažnjavanju Gimnazije u cilju ubrzanja postupka), naročito u situaciji kada je postupak okončan (rješenjem o obustavljanju postupka) i kada je apelantica, u toku tog postupka, primljena u radni odnos u Gimnaziji. Stoga, Ustavni sud smatra da su i ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani“ (idem, odluka AP-
1002/17, tačka 38.).
11. Apelantica je ponovno, 28. decembra 2020. godine, podnijela apelaciju Ustavnom sudu „zbog neizvršenja Presude Općinskog suda od 20. septembra 2010. godine u izvršnom postupku koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda od 11. januara 2017. godine“. Ustavni sud je na sjednici Velikog vijeća održanoj 16. novembra 2021. godine, u predmetu broj AP-4737/20 donio Odluku o dopustivosti kojom je odbacio apelaciju kao nedopuštenu, zbog toga što se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
Apelacioni navodi
12. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelantica ističe da nije zasnovala radni odnos u Gimnaziji po konkursu koji je bio predmet spora. U vezi s tim, navodi da presuda Općinskog suda od 20. septembra 2010. godine nikada nije izvršena, te smatra da izvršni postupak još uvijek nije pravosnažno okončan. Također, ukazuje da navedeni postupak izvršenja Presude Općinskog suda od 20. septembra 2010. godine traje nesrazmjerno dugo, zbog čega traži naknadu materijalne i nematerijalne štete.
Odgovor na apelaciju
13. Općinski sud je naveo da je apelantica već ranije više puta podnosila apelacije o istim pitanjima, o kojim je Ustavni sud već odlučio. U vezi s tim, napominje da se radi o izvršnom postupku koji je okončan, te smatra da je njena apelacija neosnovana.
14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.
15. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;
17. Ustavni sud zapaža da apelantica u konkretnoj apelaciji pokreće identično pitanje koje je bilo predmet njene ranije podnesene apelacije. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je o tom pitanju već donio odluku broj AP-1002/17 od 12. marta 2019. godine kojom je njenu apelaciju odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu (vidi, tač. 9. i 10. ove odluke). Ustavni sud ukazuje da je apelantica, nakon toga, podnijela još jednu apelaciju o identičnom pitanju o kojem je Ustavni sud odlučio u odluci AP-1002/17. Slijedom toga, Ustavni sud je odbacio tu apelaciju, budući da je zaključio da se radilo o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji nije proizlazilo da ima osnova za ponovno odlučivanje (vidi, Odluka o dopustivosti Ustavnog suda broj AP-4737/20 od 16. novembra 2021. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu činjenicu da apelantica u konkretnoj situaciji ponovno osporava identično pitanje, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, Ustavni sud zaključuje da je i u ovom slučaju apelacija podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao.
18. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere.
20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić