Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1028/25 (N. A.)

Odluka donesena 19. 02. 2026.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Proporcionalnost
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1028/25

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 02. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-1028/25, rješavajući apelaciju koju je podnio Nusret Arifaj, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i stava (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Nusret Arifaj protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 794584 24 Gž od 15. januara 2025. godine u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi s pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Nusret Arifaj protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 794584 24 Gž od 15. januara 2025. godine u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Nusret Arifaj (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 12. marta 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 794584 24 Gž od 15. januara 2025. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Mal 794584 23 I od 3. juna 2024. godine. Apelant je podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 Mal 794584 23 I od 24. aprila 2023. godine.

2. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda od 24. aprila 2023. godine, po prijedlogu tražioca izvršenja („Oki-upravitelj“ d.o.o.), protiv apelanta kao izvršenika, određeno je izvršenje na osnovu izvršne isprave – presude Općinskog suda od 12. maja 2020. godine na način pobliže naveden u prijedlogu za izvršenje. Također, navedenim rješenjem obavezan je apelant da tražiocu izvršenja na ime troškova izvršnog postupka isplati novčani iznos od 300,80 KM.

3. Rješenjem Općinskog suda od 3. juna 2024. godine odbijen je apelantov prigovor izjavljen protiv navedenog rješenja.

4. Rješenjem Kantonalnog suda od 15. januara 2025. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno je prvostepeno rješenje. Kantonalni sud je u obrazloženju osporene odluke naveo da su neosnovani apelantovi navodi da rješenje o izvršenju ne sadrži sve zakonom propisane elemente. Naime, ukazao je da je prvostepeni sud prethodno izvršio provjeru podataka navedenih u prijedlogu za izvršenje i zaključio da je novčano potraživanje tražioca izvršenja utvrđeno pravomoćnom i izvršnom presudom Općinskog suda od 12. maja 2020. godine. S obzirom na to da prijedlog za izvršenje čini sastavni dio rješenja o izvršenju, Kantonalni sud je zaključio da je rješenje o izvršenju doneseno u skladu sa članom 39. st. (1) i (4) Zakona o izvršnom postupku. Zatim, Kantonalni sud je naveo da su neosnovani apelantovi navodi kojima osporava troškove izvršnog postupka. Pri tome, u vezi s odlukom o troškovima izvršnog postupka, sud je naveo da je apelant osnovano ukazao da je prvostepeni sud propustio cijeniti navode iz apelantovog podneska o uplati glavnog duga, ali da navedeno nije od utjecaja na pravilnost pobijane odluke. Naime, ukazao je da je apelant tek nakon pokretanja izvršnog postupka djelimično izmirio svoju obavezu prema tražiocu izvršenja. Međutim, budući da je apelant prouzrokovao pokretanje izvršnog postupka, Kantonalni sud je zaključio da je apelant dužan, bez obzira na izvršenu uplatu glavnog duga, nadoknaditi troškove postupka tražiocu izvršenja.

5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, ponavlja navode koje je iznosio i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatra da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odluka pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise. Naročito ističe da rješenje o izvršenju nije doneseno u skladu s materijalnim i procesnim pravom, te da je tražilac izvršenja u izvršnom postupku prouzrokovao troškove postupka. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda.

7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

8. Član 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; (4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Dopustivost ratione materiae – u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje i prava na djelotvoran pravni lijek u vezi s pravom na pravično suđenje

9. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika te se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da su član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjivi u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U-

21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

10. U konkretnom postupku u kojem je donesena osporena odluka odlučivalo se o ispunjenosti zakonskih uvjeta da se protiv apelanta provede prinudno izvršenje na osnovu pravomoćne presude. Ustavni sud ukazuje da u tom postupku nisu utvrđivana apelantova „nova građanska prava ili obaveze“, već da su ona utvrđena izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju apelant ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije, pa je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Imajući u vidu da su apelantovi navodi o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su stoga i navodi o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi s pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.

Dopustivost prima facie – u odnosu na navode o povredi prava na imovinu

12. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbejdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21, i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

13. U vezi s navodima o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju nesporno radi o miješanju u apelantovo pravo na imovinu koje je propisano „zakonom“ i koje služi zakonitom cilju u javnom interesu, a to je provođenje postupka prinudnog namirenja potraživanja na osnovu izvršne isprave u situaciji kada izvršenik dobrovoljno ne ispuni utvrđenu obavezu. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je apelacija u konkretnom slučaju podnesena protiv sudske odluke donesene u postupku prinudnog izvršenja obaveze utvrđene pravomoćnom presudom i troškova izvršnog postupka nastalih u vezi s tim. Ustavni sud podsjeća da postoji nesumnjiva obaveza izvršenja sudskih odluka, te se samo pozivanjem na pravo na imovinu takva obaveza ne može izbjeći. U tom kontekstu, Ustavni sud ukazuje da izvršenje radi namirenja potraživanja, kao i troškova izvršnog postupka, nesporno predstavlja finansijski teret za apelanta, ali da to upotrijebljeno sredstvo nije nezakonito, te da je nužno radi zaštite prava tražioca izvršenja. Apelant ničim nije ukazao da je upotrijebljeno sredstvo pretjerano i da se cilj mogao ostvariti na drugačiji način. Stoga, Ustavni sud zaključuje da osporenom odlukom nije narušen balans između javnog interesa koji se želi postići i apelantovog prava na imovinu. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi da mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, očigledno (prima facie) neosnovani.

14. Imajući u vidu odredbe člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1028/25 (N. A.) | Sudska praksa | Aktio