Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2717/24 (R.R. i drugi)
Odluka donesena 15. 12. 2025.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2717/24
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 12. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i suci Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 15. prosinca 2025. godine, u predmetu broj AP-2717/24, rješavajući apelacije R. R. i drugih, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: R. R. protiv Rješenja Republičkog javnog tužiteljstva Republike Srpske broj T12 0 KTP 0001985 24 od 11. lipnja 2024. godine;
I. J. protiv Rješenja Federalnog tužiteljstva Federacije Bosne i
Hercegovine broj T11 0 KTA 0008825 24 od 24. svibnja 2024. godine;
V. M. protiv Rješenja Republičkog javnog tužiteljstva Republike
Srpske broj T12 0 KTP 0002018 24 od 10. srpnja 2024. godine i
Ibro Osmanbašić protiv Naredbe Tužiteljstva Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj T 18 0 KTP 0017479 24 od 24. lipnja 2024. godine,zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2717/24
1. R. R. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, podnio je 25. lipnja 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Republičkog javnog tužiteljstva Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Tužiteljstvo RS) broj T12 0 KTP 0001985 24 od 11. lipnja 2024. godine.
2. Naredbom o neprovođenju istrage Posebnog odjeljenja za suzbijanje korupcije, organiziranog i najtežih oblika gospodarskog kriminala Tužiteljstva RS (u daljnjem tekstu: Posebno odjeljenje Tužiteljstva RS) od 8. travnja 2024. godine odlučeno je da se neće provesti istraga po apelantovoj kaznenoj prijavi protiv prijavljenih J. M., D. V., D.T., B. G. i B. K., jer nema osnova sumnje da su prijavljeni izvršili kaznena djela. Rješenjem Tužiteljstva RS od 11. lipnja 2024. godine odbijena je kao neutemeljena apelantova pritužba izjavljena protiv navedene naredbe.
3. U obrazloženju osporenog rješenja Tužiteljstvo RS je navelo da je apelant podnio kaznenu prijavu protiv pravnog zastupnika suprotne strane u ovršnom postupku i sudaca Okružnog suda u Banjaluci i Višeg privrednog suda u Banjaluci. Pri tome, ukazano je da je apelant svoje navode iz kaznene prijave zasnivao na tome da su prijavljeni postupajući u ovršnom postupku koji se vodi protiv njega postupali nezakonito u cilju pribavljanja koristi i nanošenja štete apelantu. U vezi s tim, ukazano je da je izvršen uvid u kompletan spis predmeta i detaljnom analizom priloženih dokaza utvrđeno je da u radnjama prijavljenih, postupajućih sudaca, nema ni jedne radnje koja bi bila inkriminirajuća. S obzirom na to, zaključeno je da nema osnova sumnje da su prijavljeni D. V., D.T., B. G. i B. K. izvršili kazneno djelo Povreda zakona od strane suca ili javnog tužitelja iz članka 346. Kaznenog zakonika RS (u daljnjem tekstu: KZRS). Također, ukazano je da je prijavljeni J. M., kao odvjetnik suprotne strane, u ovršnom postupku postupao isključivo u cilju zaštite zakonitih prava i interesa svojeg klijenta, a ne na apelantovu štetu. Pri tome, istaknuo je da činjenica da je odlukom Agencije za zaštitu osobnih podataka utvrđeno da su u konkretnom slučaju apelantovi osobni podaci sadržani u prijedlogu za ovrhu, korišteni na nezakonit način, ne implicira da je prijavljeni time izvršio kazneno djelo, budući da su takve radnje inkriminirane Zakonom o zaštiti osobnih podataka kao prekršaj. Imajući u vidu navedeno, zaključeno je da ne postoje osnovi sumnje da je prijavljeni J. M. izvršio kazneno djelo Neovlašteno korištenje osobnih podataka iz članka 157. stavak (1) KZRS.
2. AP-2726/24
4. I. J. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, podnio je 25. srpnja 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Federalnog tužiteljstva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno tužiteljstvo) broj T11 0 KTA 0008825 24 od 24. svibnja 2024. godine.
5. Naredbom Tužiteljstva HNK od 6. rujna 2023. godine odlučeno je da se neće provesti istraga po apelantovoj kaznenoj prijavi protiv prijavljene pravne osobe „MO-GRADING“ d.o.o. Čitluk i prijavljenih fizičkih osoba A. M. i D. Š., jer je iz prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije kazneno djelo. Rješenjem Tužiteljstva HNK od 7. ožujka 2024. godine odbijena je kao neutemeljena apelantova pritužba izjavljena protiv navedene naredbe. Rješenjem Federalnog tužiteljstva od 24. svibnja 2024. godine odbijena je kao neutemeljena apelantova pritužba i navedena naredba i rješenje ocjenjeni kao pravilni i zakoniti.
6. U obrazloženju rješenja Federalno tužiteljstvo je navelo da je apelant navode iz kaznene prijave zasnivao na tvrdnjama da su prijavljena pravna osoba i prijavljene fizičke osobe, koje su ovlaštene osobe prijavljene pravne osobe, zaključile s njim predugovor o kupovini nekretnine, ali da nikada nisu imali namjeru zaključiti ugovor o kupoprodaji nekretnine, te da su time izvršili kazneno djelo Prijevare iz članka 294. stavak (2) KZFBiH. Međutim, dovodeći radnju prijavljenih u vezu s obilježjem kaznenog djela za koje su prijavljeni, zaključeno je da radnje prijavljenih nemaju obilježja kaznenog djela.
3. AP-3757/24
7. V. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kotor Varoši, podnio je 9. rujna 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Tužiteljstva RS broj T12 0 KTP 0002018 24 od 10. srpnja 2024. godine.
8. Naredbom o neprovođenju istrage Posebnog odjeljenja Tužiteljstva RS od 5. lipnja 2024. godine odlučeno je da se neće provesti istraga po apelantovoj kaznenoj prijavi protiv prijavljenih M. S., D. Z., Lj.G. i N.N. osobe, jer nema osnova sumnje da su prijavljeni izvršili kaznena djela. Rješenjem Tužiteljstva RS od 10. srpnja 2024. godine odbijena je kao neutemeljena apelantova pritužba izjavljena protiv navedene naredbe.
9. U obrazloženju osporenog rješenja Tužiteljstvo RS je navelo da je apelant podnio kaznenu prijavu protiv navedenih osoba koje su obavljale dužnost glavnog inspektora, tržišnog inspektora i veterinarskog inspektora u Republičkoj upravi za inspekcijske poslove i NN osobe, koja obavlja dužnost šefa službe za inspekcijske poslove Općine Kotor Varoš. Zatim, navelo je da su prijavljeni, u okviru svojih poslova i zadataka, u korespondenciji s gospodarskim društvom, čiji je vlasnik apelant, iznijeli svoje viđenje i tumačenje zakonske regulative koja se odnosi na djelatnost kojim se apelantovo gospodarsko društvo bavi. U vezi s tim, ukazano je da je apelant svoje navode iz kaznene prijave zasnivao na tvrdnjama da su prijavljeni navedenom radnjom izvršili kaznena djela Zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja iz članka 347. KZRS i Nesavjestan radu u službi iz članka 354. KZRS. Međutim, na temelju pribavljenih dokaza i apelantove izjave, navelo je da ne postoje osnovi sumnje da su prijavljeni izvršili kaznena djela.
4. AP-3813/24
10. Ibro Osmanbašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Mirko Simić, odvjetnik iz Brčkog, podnio je 12. rujna 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Naredbe Tužiteljstva Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužiteljstvo BDBIH) broj T 18 0 KTP 0017479 24 od 24. lipnja 2024. godine.
11. Naredbom o neprovođenju istrage Tužiteljstva BDBIH od 28. svibnja 2024. godine odlučeno je da se neće provesti istraga po apelantovoj kaznenoj prijavi protiv prijavljenog O. M., jer je nastupila zastara kaznenog progona.
12. Osporenom Naredbom Tužiteljstva BDBIH od 24. lipnja 2024. godine odbijena je kao neutemeljena apelantova pritužba izjavljena na naredbu o neprovođenju istrage. U obrazloženju osporene naredbe Tužiteljstvo BDBIH je navelo da je apelant navode iz kaznene prijave zasnivao na tvrdnjama da je navedena osoba krivotvorila potpis nasljednice i neovlašteno pokrenula ostavinski postupak iza njegovog umrlog brata, te da je na taj način izvršio kazneno djelo Krivotvorenje isprave iz članka 367. stavak (1) Kaznenog zakona Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: KZBDBiH). Zatim, ukazano je da je izvršen uvid u kompletan spis predmeta i da je detaljnom analizom priloženih dokaza utvrđeno da je punomoć u konkretnom slučaju dana 2005. godine. U vezi s tim, navelo je da je u konkretnom slučaju za kazneno djelo Krivotvorenje isprave iz članka 367. stavak (2) KZBDBiH nastupila zastara kaznenog progona 22. lipnja 2015. godine u smislu članka 15. navedenog zakona. S obzirom na to da je apelant navedeno kazneno djelo prijavio 25. siječnja 2024. godine, zaključeno je da je u konkretnom slučaju nastupila apsolutna zastara kaznenog progona i da nema zakonske osnove za provođenje istražnih radnji.
Spajanje predmeta
13. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2717/24.
Apelacijski navodi
14. Apelanti u svim apelacijama ukazuju na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelanti u apelacijama AP-2726/24 i AP-3757/24 su se pozvali na povredu prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Također, apelant u apelaciji AP-2717/24 se pozvao na povredu prava na privatni život iz članka II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije. Zatim, apelanti u apelacijama AP-3757/24 i 3813/24 su se pozvali i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Konačno, apelant u apelaciji AP-3757/24 se pozvao na kršenje prava iz članka 17. (zabrana zloupotrebe prava) i kršenje opće zabrane diskriminacije iz članka 1. Protokola 12 uz Europsku konvenciju.
15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacijsku nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom;
16. Razmatrajući pitanje jesu li u konkretnom slučaju na apelante primjenjive garancije iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud zapaža da se postupci u kojem su donesene osporene odluke, odnose na „utemeljenost kaznene optužbe“ protiv treće osobe, u kojem se apelanti pojavljuju u svojstvu podnositelja kaznene prijave. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, u kaznenim postupcima, članak 6. Europske konvencije garantira pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se „utvrđuje [...] utemeljenost bilo kakve kaznene optužbe“, zato što se samo takva osoba može smatrati „žrtvom“ u smislu tog članka. Obrnuto tumačenje članka 6. Europske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantiralo i nekome tko traži utvrđivanje utemeljenosti kaznene optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja navedenog članka 6. (vidi, Ustavni sud, između ostalih, Odluke o dopustivosti br. AP-
19/02 od 17. ožujka 2004. godine, AP-2641/17 od 7. rujna 2017. godine i AP-3809/20 od 12. siječnja 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje kaznenog postupka protiv trećih osoba. Budući da članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od članka
6. Europske konvencije, slijedi da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
17. Također, Ustavni sud ukazuje da su navodi apelanata, istaknuti u apelacijama AP-3757/24 i AP-3813/24, o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, kao akcesornoga prava, u vezi s pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
18. Zatim, Ustavni sud ukazuje da se osporenim odlukama nije odlučivalo o pravu na imovinu apelanata u predmetima u apelaciji AP-2726/24 i AP-3757/24 u smislu članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, odnosno nije se odlučivalo o pravu na privatni život apelanta u predmetu AP-2717/24. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanata o povredi tih prava, također, ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
19. Glede apelantovih navoda iz apelacije broj AP-3757/24, kojim je ukazao na kršenje članka 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da navedeni članak sadrži opće načelo zabrane diskriminacije i garantira uživanje svih prava određenih zakonom bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelant osporava odluku kojom je odlučivano o kaznenoj prijavi protiv trećih osoba, a ne o pravu zasnovanom na zakonu. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
20. Konačno, Ustavni sud ukazuje da se apelant u apelaciji broj AP-3757/24 pozvao na kršenje članka 17. Europske konvencije (zabrana zloupotrebe prava), ali da u vezi s tim nije dao bilo kakvo obrazloženje u apelaciji. Ustavni sud podsjeća da članak 17. Europske konvencije ne uspostavlja neko posebno individualno pravo, nego predviđa pravilo tumačenja čiji je cilj zaštita ideje i cilja same Europske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U-62/01 od 5. travnja 2002. godine, točka 14, i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-90/06 od 6. srpnja 2007. godine, točka 38, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud ove navode neće posebno ispitivati.
21. Sukladno navedenom, imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
22. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman