Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3591/22 (Općina Prozor-Rama)

Odluka donesena 11. 06. 2026.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Isplata duga
  • Izvršenje
  • Javna vlast
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3591/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 06. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 11. juna 2026. godine, u predmetu broj AP-3591/22, rješavajući apelaciju Općine Prozor-Rama, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Općine Prozor-Rama protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 198054 22 Pžip od 6. jula 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Općina Prozor-Rama (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa Općinsko Pravobranilaštvo/Pravobraniteljstvo, podnijela je 15. septembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Ps 198054 22 Pžip od 6. jula 2022. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 Ps 198054 18 Ps od 21. decembra 2020. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 58 0 Ps 198054 21 Pž od 18. augusta 2021. godine, između ostalog, obavezan je izvršenik JP „Elektroprivreda HZ HB“ d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: izvršenik) da apelantici na ime novčanog duga isplati precizirani novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose glavnog duga počev od dana dospjelosti do isplate.

3. Rješenjem Općinskog suda broj 58 0 Ps 198054 21 Ip od 23. februara 2022. godine po apelanticinom prijedlogu određeno je izvršenje u ovom predmetu.

4. Rješenjem Općinskog suda broj 58 0 Ps 198054 21 Ip od 30. marta 2022. godine odbijen je izvršenikov prigovor protiv navedenog rješenja o izvršenju. Općinski sud je naveo da iz dostavljenih uplatnica i nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da izvršenik nije izvršio isplatu dugovanja u skladu sa članom 313. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Navedeno je da je tim članom propisano da ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, uračunavanje se vrši tako što se prvo plaćaju troškovi, zatim kamata i na kraju glavnica. Kako iz nalaza i mišljenja vještaka koji je dostavila apelantica proizlazi da je izvršenik dugovanje isplaćivao obrnutim redoslijedom a ne kako je to propisano članom 313. ZOO, proizlazi da sa 10. novembrom 2021. godine izvršenik ima dugovanje u preciziranom novčanom iznosu pa je Općinski sud odbio izvršenikov prigovor.

5. Rješenjem Kantonalnog suda broj 58 0 Ps 19805422 Pžip od 6. jula 2022. godine uvažena je izvršenikova žalba, preinačeno osporeno rješenje Općinskog suda na način da je usvojen izvršenikov prigovor, rješenje o izvršenju od 23. februara 2022. godine je stavljeno van snage, ukinute su sve provedene izvršne radnje i prijedlog za izvršenje je odbijen. Kantonalni sud je naveo da je vještak čiji je nalaz priložila apelantica izvršio vještačenje u kojem se pozvao na primjenu člana 313. ZOO i Zakona o visini stope zatezne kamate te napravio obračun dugovanja. Kantonalni sud je naveo da, iako zakonsku zateznu kamatu u pravilu obračunavaju komercijalne banke kod kojih dužnik ima otvoren transakcijski račun, izvršni sud može prihvatiti nalaz vještaka finansijske struke koji raspolaže stručnim znanjem. U vezi s tim Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa i iz uvida u CMS sistem proizlazi da je izvršenik, u ovom postupku, navedenom nalazu i mišljenju suprotstavio nalaz i mišljenje drugog vještaka koji prvostepeni sud uopće nije uzeo u obzir niti cijenio. Kantonalni sud je istakao da iz tog nalaza i dostavljene dokumentacije jasno proizlazi da je izvršenik glavni dug isplatio prije izvršnosti izvršne isprave odnosno u paricionom, dobrovoljnom, roku od 30 dana shodno članu

179. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Navedeno je da se taj dobrovoljni rok računa od dana dostavljanja pravosnažne presude, te da samo u slučaju ako dužnik poslije proteka vremena za dobrovoljno ispunjenje obaveze plati glavnicu povjeritelj ima pravo da prvo traži isplatu kamata i troškova postupka, pa tek onda da prizna dužniku otplatu glavnice. Kantonalni sud je naveo da bi u protivnom ostavljanje paricionog roka za dobrovoljno izvršenje činidbe iz presude izgubilo svaki smisao, jer zakonodavac upravo ovom zakonskom odredbom želi izbjeći iniciranje nepotrebnih izvršnih postupaka. U tom pogledu je ukazao da iz uplatnica i nalaza vještaka financijske struke proizlazi da je presuda na osnovu koje je podnesen prijedlog za izvršenje postala pravomoćna 18. augusta 2021. godine a izvršna 7. oktobra 2021. godine, te da je izvršenik glavni dug platio prije izvršnosti presude odnosno 10. septembra 2021. godine. Zatim je istakao da je izvršenik 13. septembra 2021. godine uplatio troškove postupka, a 11. oktobra 2021. godine zakonske zatezne kamate na glavni dug i troškove postupka. Pri tome je ukazao da datumi posljednjih uplata nisu relevantni za primjenu člana 313. ZOO jer je relevantan samo datum uplate glavnog duga. Osim toga, Kantonalni sud je obrazložio da apelantica u postupku nije dokazala, ako se isključi primjena člana

313. ZOO, da izvršenik nije pravilno i zakonito obračunao zakonsku zateznu kamatu na glavni dug, kao i na troškove postupka. S obzirom na to, Kantonalni sud je zaključio da uopće nije bilo povoda za podnošenje prijedloga za izvršenje.

6. Apelantica se pozvala na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Apelantica smatra da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio propise. Naročito ističe da je u ovakvim okolnostima Kantonalni sud morao, shodno članu 48. stav 3. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) zakazati ročište za raspravljanje o prigovoru a ne sam donijeti odluku. Apelantica navodi i da je Kantonalni sud, s obzirom da se u izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP, bio obavezan u skladu sa članom 147. ZPP narediti da se izvrši nadvještačenje s obzirom da se radi o složenom matematičnom izračunu.

Relevantni propisi

7. U Zakonu o obligacionim odnosima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službeni list Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije", br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, "Službeni list Republike Bosne i Hercegovine", br. 2/92, 13/93, 13/94 i "Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 29/03 i 42/11). Za potrebe ove odluke koristi se tekst zakona kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, relevantne odredbe glase:

Uračunavanje kamata i troškova

Član 313

Ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, uračunavanje se vrši tako što se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i najzad glavnica.

8. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 29/11 - OUS BiH, 74/11 - OUS FBiH, 35/12, 35/12 - Rješenje US BiH, 46/16, 36/17 - OUS BiH, 55/18 - Rješenje US BiH i 25/20 - OUS BiH) relevantne odredbe glase: Član 48. stav 3. (3) Po prijemu odgovora na prigovor ili po isteku roka za odgovor sud će, prema okolnostima slučaja, donijeti rješenje bez određivanja ročišta ili zakazati ročište za raspravljanje o prigovoru.

9. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 147.

Sud može, na prijedlog stranke, odrediti izvođenje dokaza vještačenjem kada je radi utvrđenja ili razjašnjenja određene činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

Član 179. (1) Kad se stranci u presudi nalaže izvršenje kakve činidbe, odredit će se i rok u kojem je tu činidbu dužna izvršiti. (2) Ako posebnim propisima nije drugačije određeno, rok za izvršenje činidbe je 30 dana, ali za činidbe koje se ne sastoje u novčanom davanju sud može odrediti duži rok. U mjeničnim i čekovnim sporovima taj je rok 15 dana. (3) Rok za izvršenje činidbe počinje teći prvog dana nakon donošenja presude, odnosno, ako se presuda dostavlja u skladu s odredbama ovog zakona o dostavi, prvog dana nakon dostave prepisa presude stranci kojoj je naloženo izvršenje.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: b)Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. Ustavni sud, prije svega, primjećuje da je apelantica nositeljica javne vlasti. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema dobro utvrđenoj praksi, državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, ali ne i iz Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP-39/03od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba). Međutim, standardi koji se primjenjuju u odnosu na navedena prava su isti.

12. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti kršenje svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ta kršenja moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedeno kršenje ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

13. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o kršenju prava na pravično suđenje odnose na način na koji je Kantonalni sud primijenio relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).

14. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporene odluke dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Naročito, Ustavni sud ukazuje da je Kantonalni sud argumentirano naveo da je izvršio uvid u CMS sistem i utvrdio da je izvršenik izvršio otplatu dugovanja u paricionom roku a ne u prinudnom roku nakon izvršnosti presude kada se primjenjuje član 313. ZOO. U vezi s tim Ustavni sud smatra da su neosnovane apelanticine tvrdnje da je, u okolnostima kakve su konkretne, Kantonalni sud bio obavezan izvršiti nadvještečenje odnosno otvoriti raspravu o prigovoru izvršenika. Ovo stoga jer iz relevantnih odredbi člana 48. stav 3. ZIP-a i člana 147. ZPP-a jasno proizlazi da je sudu ostavljeno na slobodnu procjenu da li će otvoriti raspravu o prigovoru ili ne kao i da li će odrediti vještačenje. U konkretnom slučaju Kantonalni sud je utvrdio da je plaćanje duga izvršeno dobrovoljno u roku od 30 dana od dana dostave pravosnažne presude kako je to propisano članom 179. ZPP-a. Stoga Ustavni sud ne vidi proizvoljnost u zaključku Kantonalnog suda da nije postojala obaveza pokretanja izvršnog postupka i otplate dugovanja u skladu sa članom 313. ZOO. Osim toga, apelantica ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine na njenu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine očigledno (prima facie) neosnovani.

15. Apelantica se pozvala i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njeno pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

16. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelanticini navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

17. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3591/22 (Općina Prozor-Rama) | Sudska praksa | Aktio