Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-492/25 („EKO-VAT“ d.o.o. i drugi)

Odluka donesena 14. 05. 2026.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Procesna odluka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-492/25

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 05. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 14. maja 2026. godine, u predmetu broj AP-492/25, rješavajući apelacije EKO-VAT d.o.o. i Edina Tumbula, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: EKO-VAT d.o.o. protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 U 021352 24 Uvp od 23. oktobra 2024. godine i

Edin Tumbul protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 049740 24 Uz od 12. decembra 2024. godine,zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-492/25

1. „EKO-VAT“ d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dejan Vračić advokat iz Sarajeva, podnio je 6. februara 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 07 0 U 021352 24 Uvp od 23. oktobra 2024. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 021352 22 U od 23. januara 2024. godine.

2. Presudom Kantonalnog suda od 23. januara 2024. godine uvažena je tužba tužitelja, poništeno osporeno i prvostepeno rješenje i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Rješenjem Vrhovnog suda od 23. oktobra 2024. godine odbačen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje navedene presude Kantonalnog suda. U obrazloženju osporene odluke, Vrhovni sud je ukazao da navedenom presudom Kantonalnog suda nije meritorno riješena upravna stvar. Stoga, kako nije nastupila materijalna pravosnažnost pobijane presude, Vrhovni sud je zaključio da nisu ispunjeni svi propisani uslovi za podnošenje zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke, shodno odredbi člana 41. Zakona o upravnim sporovima.

2. AP-666/25

4. Edin Tumbul (u daljnjem tekstu: apelant), koje zastupa Miodrag Stojanović advokat iz Bijeljine, podnio je 14. februara 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 049740 24 Uz od 12. decembra 2024. godine.

5. Apelant je Sudu BiH 18. oktobra 2024. godine podnio zahtjev za zaštitu prava i sloboda zagarantovanih Ustavom BiH protiv Obavještajno sigurnosne agencije (u daljnjem tekstu: OSA BiH). Osporenim rješenjem Suda BiH odbijen je apelantov zahtjev. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH je ukazao da je prema članu 69. Zakona o upravnim sporovima BiH sudska zaštita osigurana samo ako su ispunjeni kumulativni uslovi: da se radi o slobodama i pravima zajamčenim Ustavom BiH, da je do povrede došlo radnjom službenog lica u institucijama BiH, da se pojedincu sprječava ili ograničava vršenje nekog prava ili slobode i da nije osigurana druga sudska zaštita. Dalje, navedeno je da apelantov zahtjev ne sadrži informacije o radnji niti službenom licu koje je neku radnju poduzelo da bi spriječilo apelanta u ostvarivanju svojih zagarantovanih prava i sloboda. Naime, Sud BiH je ukazao da se apelantov zahtjev bazira na sadržaju obrazloženja rješenje Granične policije od 24. februara 2020. godine kojim mu je odbijen ulazak u BiH iz razloga predviđenih članom 24. stav 1., u vezi sa članom 19. stav l. tačka e) Zakona o strancima. Apelant je istakao da je u obrazloženju tog rješenja navedeno kako se apelant vodi u registru lica koja imaju aktivnu mjeru zabrane ulaska u BiH izrečenu od OSA BiH. U vezi navedenog, Sud BiH je ukazao da je apelant imao pravo žalbe Ministarstvu sigurnosti na rješenje Granične policije o zabrani ulaska u skladu sa odredbama Zakona o strancima, te je nakon okončanog postupka po žalbi, imao i pravo tužbe protiv konačnog upravnog akta. Shodno navedenom, Sud BiH je ukazao da je apelantu bila osigurana druga sudska zaštita u vezi zabrane ulaska u BiH, pa time nije ispunjen kumulativni uslov da bi se moglo odlučivati o zahtjevu za zaštitu sloboda i prava zagarantovanih Ustavom BiH.

6. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-492/25.

7. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Pored toga, apelant u predmetu broj AP-492/25 ukazuje na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, apelant u predmetu broj AP-666/25 ukazuje na povredu prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da apelanti osporavaju odluke sudova, navedene u dispozitivu ove odluke, kojima se odlučivalo samo o procesnim pitanjima, tj. o procesnoj dopustivosti zahtjeva. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u ovim slučajevima nije raspravljano o „građanskim pravima ili obavezama“ apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv u konkretnim slučajevima. Slijedi da su navodi apelanata u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti br. AP-4959/17 od 17. jula 2018. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba ).

10. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnim postupcima, u kojima se odlučivalo samo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o ostalim pravima apelanata (vidi tačku 8. ove odluke). S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanata o kršenju tih prava također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-492/25 („EKO-VAT“ d.o.o. i drugi) | Sudska praksa | Aktio