Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4658/24 (M.S.)

Odluka donesena 27. 06. 2025.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Predmeti (1)

AP-4658/24

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 06. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić , na sjednici održanoj 27. juna 2025. godine, u predmetu broj AP-4658/24, rješavajući apelaciju M. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela M. S. zbog nepoduzimanja odgovarajućih radnji JU Centra za socijalni rad Teslić radi održavanja ličnih odnosa između apelantice i njene mldb. kćerke i vraćanje mldb. kćerke, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. M. S. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Marijan Savić, advokat iz Teslića, podnijela je 21. novembra 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nepoduzimanja odgovarajućih radnji JU Centra za socijalni rad Teslić (u daljnjem tekstu: Centar) radi održavanja ličnih odnosa između apelantice i njene mldb. kćerke (u daljnjem tekstu: kćerka), i vraćanje kćerke apelantici. Također, apelantica je podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio organu starateljstva da odmah uspostavi kontakt apelantice i kćerke i da joj odmah vrati kćerku sa punim pravima i obavezama.

2. Zaključkom Centra broj 08-544-174/23 od 24. januara 2024. godine odbačen je zbog nenadležnosti apelantičin zahtjev za uređenje održavanja ličnih odnosa apelantice sa kćerkom.

3. Rješenjem Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 11/05-544-85/24 od 30. oktobra 2024. godine poništen je navedeni zaključak i predmet je vraćen Centru na ponovni postupak.

4. U obrazloženju odluke Ministarstvo je navelo da je presudom o razvodu braka kćerka povjerena apelantici na zaštitu i vaspitanje, te da je, nakon što je apelantica izvršila nasilje u porodici, apelantičina kćerka stavljena pod starateljstvo svoje bake (u daljnjem tekstu: starateljica). Dalje je navedeno da je apelantica ranije podnosila Centru zahtjev za regulisanje ličnih odnosa sa kćerkom, o čemu je postignut sporazum 21. januara 2022. godine, odnosno sporazum od 21. aprila 2022. godine, koji važi do donošenja konačne sudske odluke o izmjeni odluke o povjeravanju kćerke. Istaknuto je da su se apelantica i starateljica sporazumom od 21. aprila 2022. godine sporazumile o načinu održavanju ličnih odnosa apelantice sa kćerkom i da on ima snagu izvršne isprave prema članu 122. Zakona o opštem upravnom postupku. Imajući u vidu navedeno, te činjenicu da je apelantičin zahtjev bio nerazumljiv, Ministarstvo je navelo da je bilo nužno razjasniti da li je apelantica zahtjevom tražila administrativno izvršenje sporazuma o održavanju ličnih odnosa sa kćerkom ili uređenje ličnih odnosa uslijed bitno promijenjenih okolnosti. U vezi s tim, ukazao je da u prvom slučaju, njen zahtjev ima karakter prijedloga za dozvolu izvršenja, te prvostepeni organ na sporazum stavlja potvrdu izvršnosti i dostavlja ga nadležnom organu radi izvršenja. Dalje je ukazao da se u drugom slučaju prvostepeni organ oglašava nenadležnim, jer o takvom zahtjevu odlučuje sud u parničnom postupku shodno članu 86. Porodičnog zakona.

5. U ponovnom postupku, Centar je donio zaključak broj 14-544-321/24 od 18. decembra 2024. godine, kojim je odbačen zbog nenadležnosti apelantičin zahtjev za uređenje održavanja ličnih odnosa sa kćerkom. U obrazloženju zaključka Centar je naveo da je, postupajući po uputama Ministarstva, pozvao apelanticu i starateljicu da se izjasne. U vezi s tim, ukazao je da je apelantičin punomoćnik izjavio da sporazum ne predstavlja stvarnu apelantičinu volju, da ga prvostepeni organ treba ukinuti, da ga apelantica nije mogla potpisati i da je bez pravnog dejstva, te da organ treba odmah omogućiti apelantici da vidi kćerku i da joj se vrati. Dalje je ukazao je da je starateljica izjavila da je saglasna da apelantica i dalje viđa svoju kćerku u skladu sa sporazumom, da je po sporazumu apelantica samo tri puta vidjela kćerku i da poslije nije ni tražila da vidi kćerku. Centar je naveo da je u cilju održavanja na snazi sporazuma pokušao savjetodavno da radi sa strankama, ali to nije dalo odgovarajući rezultat, jer su samo starateljica i kćerka bile zainteresovane za održavanja sporazuma na snazi. Budući da je ocijenjeno da je izjava apelantičinog punomoćnika bile nerazumljiva, Centar je naveo da je pozvao apelanticu, preko punomoćnika, da se izjasni u pogledu zahtjeva. Dalje je naveo da je apelantica po punomoćniku u novom podnesku i dalje bila nejasna, odnosno nije se odredila u pogledu podnesenog zahtjeva, iako je bila upozorena na član 56. Zakona o opštem upravnom postupku. Stoga je Centar ocijenio da ne može sa sigurnošću utvrditi da li apelantica traži administrativno izvršenje sporazuma ili donošenja rješenja. Imajući u vidu da je brak razveden i da je članom 86. stav 2. Porodičnog zakona propisano da o zahtjevu za uređenje ličnih odnosa djeteta i roditelja odlučuje sud u parničnom postupku, Centar je odbacio apelantičin zahtjev i apelanticu uputio da pokrene postupak pred sudom.

6. Apelantica je 18. decembra 2024. godine podnijela žalbu protiv navedenog zaključka Centra, i u toku je žalbeni postupka pred Ministarstvom.

7. Apelantica navodi da joj je prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na porodičan život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica navodi da joj nadležni organi ukraćuju kontakt sa kćerkom, iz razloga očiglednog nerazumijevanja i krajnje službenosti. Ističe da Centar i Ministarstvo nisu u periodu od podnošenja zahtjeva do 18. novembra 2024. godine poduzeli ništa efektivno. Tvrdi da joj nije omogućeno da vidi kćerku, da nije upoznata sa pravnim značajem sporazuma i da je bila izložena neugodnom odnosu Centra. Traži da joj je odmah omogući kontakt s kćerkom, kao i da joj se vrati kćerka. Također traži naknadu štete zbog onemogućavanja kontakta sa kćerkom.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.

9. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

10. Apelantica smatra da su joj u navedenom postupku prekršena prava iz člana II/3.e) i f) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. , 8. i 13. Evropske konvencije. Međutim, imajući u vidu da se apelanticini navodi odnose na ostvarivanje kontakta sa kćerkom, Ustavni sud će navode iz apelacije ispitati s aspekta garancija prava iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

11. Ustavni sud podsjeća da zajedničko uživanje roditelja i djeteta u društvu jednog drugog predstavlja osnovni element „porodičnog života“ u smislu člana 8. Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Janočková i Kvocera protiv Slovačke, presuda od 8. februara 2024. godine, predstavka broj 39980/22, tačka 42). Dalje podsjeća da je, prema stavu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), pri svakom ocjenjivanju postupanja nacionalnih vlasti u ovakvoj vrsti predmeta presudno jesu li poduzele sve potrebne korake kako bi omogućile susrete i druženja djeteta i roditelja koji se mogu razumno zahtijevati u posebnim okolnostima svakog pojedinog predmeta. Obaveza nacionalnih vlasti da poduzmu mjere kako bi omogućile susrete i druženja djece i roditelja s kojim djeca ne žive nakon razvoda ili odvajanja, nije apsolutna. To je obaveza koja se odnosi na sredstva, a ne na rezultat. Uspostavljanje susreta i druženja možda se neće moći izvršiti odmah te može zahtijevati pripremne ili postupno uvedene mjere. Saradnja i razumijevanje svih uključenih uvijek će biti važan sastojak; nedostatak saradnje između rastavljenih roditelja nije okolnost koja sama po sebi može osloboditi vlasti od njihovih pozitivnih obveza na osnovu člana 8. Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Palešćak protiv Hrvatske, odluka od 22. oktobra 2019. godine, predstavka broj 20207/16, tačka 74).

12. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da se konkretni postupak jasno ticao apelantičinog porodičnog života u smislu člana 8. Evropske konvencije. Naime, apelantica traži da joj se omogući kontakt sa kćerkom i da joj se kćerka vrati. U tom cilju, apelantica je podnijela Centru zahtjev za uređenje održavanja ličnih odnosa sa kćerkom. Iz stanja spisa proizlazi da je Centar u rješenju od 18. decembra 2024. godine zaključio da nije nadležan za ovakav zahtjev i uputio apelanticu na pokretanje parničnog postupka pred nadležnim sudom. Pošto se radilo o prvostepenoj odluci, apelantica je podnijela žalbu i u toku je žalbeni postupak pred Ministarstvom. Dakle, osporeni postupka još uvijek nije okončan pred domaćim organima. Međutim, prema članu 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. Budući da je Ustavni sud utvrdio da je pred Ministarstvom u toku postupak po žalbi koju je apelantica izjavila protiv Zaključka Centra, slijedi da je apelacija preuranjena i da Ustavni sud ne može razmatrati postupanje nadležnih organa u apelantičinom predmetu (vidi mutatis mutandis Evropski sud, X. i ostali protiv Hrvatske, odluka od 23. septembra 2014. godine, predstavka broj 55848/12, tačke 64. i 65, i Ustavni sud, odluka o dopustivosti broj AP-448/20 od 26. marta 2020. godine, tačke 2, 3. i 9, dostupna na www.ustavnisud.ba).

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati zahtjev za donošenje privremene mjere.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4658/24 (M.S.) | Sudska praksa | Aktio