Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-881/25 (D.P. i drugi)

Odluka donesena 14. 05. 2026.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-881/25

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 05. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 14. maja 2026. godine, u predmetu broj AP-881/25, rješavajući apelacije D. P. i Olega Krautblata, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: D. P. protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske br. T12 0 KTP 0002206 od 4. decembra 2024. godine i T12 0 KTPR 0002073 24 2 od 30. decembra 2024. godine i

Oleg Krautblat protiv Obavijesti Tužilaštva Bosne i Hercegovine broj T20 0 KTK 0026100 25 od 4. aprila 2025. godine,zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-881/25

1. D. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 28. februara 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Republičko tužilaštvo) broj T12 0 KTP 0002206 od 4. decembra 2024. godine.

2. Naredbom Posebnog odjeljenja za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala Republičkog tužilaštva od 4. novembra 2024. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga na osnovu apelantove prijave protiv fizičkog lica zbog krivičnog djela Povreda zakona od strane sudije ili javnog tužioca iz člana 346. Krivičnog zakonika Republike Srpske u sticanju sa krivičnom djelom Samovlašće iz člana 314. navedenog Zakonika jer je iz prijave očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo. Osporenim rješenjem Republičkog tužilaštva odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba izjavljena protiv navedene naredbe.

2. AP-1408/25

3. Apelant je podnio je 28. marta 2025. godine novu apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Republičkog tužilaštva broj T12 0 KTPR 0002073 24 2 od 30. decembra 2024. godine.

4. Naredbom tužioca od 26. septembra 2024. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga na osnovu apelantove prijave protiv fizičkog i pravnog lica zbog u sticanju učinjenih krivičnih dijela Prinude iz člana 141, Povreda ravnopravnosti građana iz člana 139. i krivičnog djela Nesavjestan rad u službi iz člana 322. Krivičnog zakonika Republike Srpske jer je iz prijave očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo. Rješenjem glavnog Okružnog tužioca u Banjaluci od 27. novembra 2024. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba izjavljena protiv navedene naredbe. Osporenim rješenjem Republičkog tužilaštva odbijen je kao neosnovan apelantov prigovor izjavljen protiv navedenog rješenja.

3. AP-1806/25

5. Oleg Krautblat (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 22. aprila 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Obavijesti Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH) broj T20 0 KTK 0026100 25 od 4. aprila 2025. godine. Također, apelant traži od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom bi „naložio tužilaštvu Ze-Do kantona da predmete koji su mu ustupljeni od Tužilaštva BiH posredstvom Federalnog tužilaštva vrate Tužilaštvu BiH do odluke Ustavnog suda po podnesenim apelacijama. Također, da se naloži Kantonalnom sudu u Sarajevu da obustavi svako dalje postupanje po optužnici Kantonalnog tužilaštva protiv apelanta i drugih do odluke Ustavnog suda po podnesenim apelacijama“.

6. Osporenom obavijesti Tužilaštva BiH od 4. aprila 2025. godine apelant je obavješten da se neće provoditi istraga na osnovu apelantove krivične prijave protiv D. P., zbog toga što prijavljeno djelo nije krivično djelo Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 220. stav 1. KZBiH. Također je odlučeno da će se u odnosu na A. H. za prijavljene radnje navedena krivična prijava dostaviti Federalnom tužilaštvu radi donošenja odluke o daljem nadležnom postupanju. Spajanje predmeta

7. S obzirom na to da se navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, shodno članu 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-881/25.

Apelacioni navodi

8. Apelanti u apelacijama br. AP-1408/25 i AP-1806/25 se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, apelant u apelaciji broj AP-881/25 i AP-1408/25 se poziva na povredu prava da ne bude podvrgnut mučenju ili nehumanom i ponižavajućem postupku ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije. Apelant u apelaciji broj AP-881/25 se poziva na povredu prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Međutim, iz apelacije se može zaključiti da se navodi o kršenju prava na koje se apelant poziva dovode u vezu s pravom na pravično suđenje. Također, apelant u apelaciji AP-1806/25 se poziva i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

10. Razmatrajući pitanje da li su na apelante u konkretnim slučajevima primjenjive garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se postupci u kojima su donijete osporene odluke, odnose na „osnovanost krivične optužbe“ protiv trećeg lica, u kojem se apelanti pojavljuju u svojstvu podnosioca krivične prijave. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, u krivičnim postupcima, član 6. Evropske konvencije garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se „utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe“, zato što se samo takva osoba može smatrati „žrtvom“ u smislu tog člana. Obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja navedenog člana 6. (vidi, Ustavni sud, između ostalih, Odluke o dopustivosti br. AP-19/02od 17. marta 2004. godine, AP-2641/17 od 7. septembra 2017. godine i AP-3809/20 od 12. januara 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Također, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom nije odlučivalo ni o pravu na privatni i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, na koja se pozvao apelant u predmetu AP-881/25. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju navedenog prava, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U vezi sa navodima apelanata u predmetima br. AP-881/25 i AP-1408/25 o povredi prava da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, Ustavni sud najprije ukazuje da je u svojoj dosadašnjoj praksi naveo da član 3. Evropske konvencije štiti neke od osnovnih vrijednosti demokratskog društva. To je jedno od „apsolutnih prava“ Evropske konvencije, od čijeg poštovanja države nikada ne mogu odstupati, čak ni u periodu rata. U vezi procesnih garancija člana 3. Evropske konvencije, zabrana mučenja i nečovječnog postupanja nameće državi obavezu da efikasno istraži sve tvrdnje o takvom postupanju i da, prema potrebi, krivično goni navodne počinioce. Međutim, Ustavni sud, u okolnostima konkretnih slučajeva smatra kako se apelacioni navodi ni na koji način ne mogu dovesti u vezu sa povredom navedenog prava, naročito u odnosu na konkretne postupke u kojem je odlučeno da se protiv prijavljenih lica neće provoditi istraga zbog krivičnih djela za koja ih je apelant prijavio. Stoga apelantovi navodi ne ulaze u opseg člana 3. Evropske konvencije, pa je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud AP-

1102/22 Odluka o dopustivosti, od 6. jula 2022. godine dostupna na www.ustavnisud.ba).

13. Imajući u vidu ovakav zaključak, Ustavni sud ukazuje da su i navodi o povredi prava iz čl. 13. i

14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, koji su istaknuti u predmetu AP-1806/25, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere u predmetu broj 1806/25.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-881/25 (D.P. i drugi) | Sudska praksa | Aktio