Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2859/24 (M. Đ.)

Odluka donesena 25. 09. 2025.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Dostava
  • Vanparnični postupak
  • Isplata duga
  • Građanska prava i obaveze - utvrđivanje i spor
  • Izvršni postupak
  • Pristup sudu
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2859/24

Apelacija

Odluka o meritumu

25. 09. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2859/24, rješavajući apelaciju Momčila Đumića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (1) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica

Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudija

Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 25. septembra 2025. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Momčila Đumića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pristup sudu u izvršnom postupku koji se pred Osnovnim sudom u Prnjavoru vodi u predmetu broj 78 0 I 034597 23 I 3.

Nalaže se Osnovnom sudu u Prnjavoru da, u skladu sa članom 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, preduzme zakonom propisane radnje s ciljem zaštite prava koja pripadaju Momčilu Đumiću kao izvršeniku u izvršnom postupku u predmetu broj 78 0 I 034597 23 I 3, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da Momčilu Đumiću, u skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog utvrđene povrede ustavnih prava, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Osnovnom sudu u Prnjavoru i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Momčila Đumića podnesena zbog „postupanja Osnovnog suda u postupku polaganja novca u sudski depozit“ koji se pred Osnovnim sudom vodi pod brojem 78 0 V 033938 21 V 2 zbog toga što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Momčilo Đumić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, Ulica serdara Janka Vukotića broj 1, kojeg zastupa Milorad Đukić, advokat iz Banjaluke, podnio je 5. jula 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 78 0 I 034597 12 I 2 od 20. oktobra 2023. godine, te zbog „postupanja Osnovnog suda u postupku polaganja novca u sudski depozit za određenu pravičnu naknadu za eksproprirane nekretnine“ koji se pred Osnovnim sudom vodi pod brojem 78 0 V 033938 21 V 2. Apelant je podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „zabranio isplatu tražiocu izvršenja“ (P. Đ.) do konačne odluke o apelaciji.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 27. februara 2025. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od P. Đ. je 12. maja 2025. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. Sud je dostavio odgovor na apelaciju 13. marta 2025. godine, a apelant je dostavio izjašnjenje na taj odgovor 14. marta 2025. godine.

3. Na traženje Ustavnog suda, Osnovni sud je 29. aprila 2025. godine dostavio spis predmeta broj 78 0 V 029870 18 V, a 7. maja 2025. godine je dostavio spis predmeta broj 78 0 I 034597 21 I. Navedeni spisi su, nakon uvida, vraćeni Osnovnom sudu.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način. Uvodne napomene

Ugovor o zajmu

5. Apelant kao zajmoprimac i P. Đ. kao zajmodavac zaključili su 29. oktobra 2013. godine ugovor o zajmu, koji je obradio notar (u daljnjem tekstu: ugovor o zajmu), kojim je zajmodavac apelantu kao beskamatni zajam dao iznos od 6.500 EUR, odnosno 12.712,90 KM, a apelant se obavezao da P. Đ. vrati navedeni iznos u roku od jedne godine. U ugovoru o zajmu navedeno je da je apelantovo prebivalište u Banjaluci, na adresi Serdara Janka Vukotića broj 1.

6. Članom 3. ugovora o zajmu ugovorne strane su ugovorile da će potraživanje iz prethodne tačke ove odluke biti osigurano zasnivanjem hipoteke na apelantovim nekretninama, odnosno na apelantovom suvlasničkom dijelu od 269/600 nekretnine upisane u zemljišnoknjižnom ulošku broj 122 k.o. Potočani (u daljnjem tekstu: založena nekretnina). Članom 6. ugovora o zajmu strane su ugovorile da, ukoliko apelant ne ispati cjelokupan iznos zajma, zajmodavac je obavezan da ga pismeno opomene, a ako apelant ni u dodatnom roku od sedam dana od prijema pismene opomene ne izmiri svoju dospjelu obavezu, zajmodavcu se može izdati izvršni otpravak originala.

Eksproprijacija nekretnina

7. Rješenjem Osnovnog suda broj 78 0 V 029870 18 V od 20. augusta 2019. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 78 0 V 029870 19 Gž od 10. jula 2020. godine, na ime potpune eksproprijacije nekretnina pobliže označenih u navedenom rješenju apelantu i P. Đ. je određena pravična naknada u ukupnom iznosu od 21.125,50 KM, te je obavezan korisnik eksproprijacije (Republika Srpska) da im isplati iznos od po 10.562,75 KM srazmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima od po ½, te troškove postupka u iznosu od 2.490,00 KM.

Postupak polaganja novca u sudski depozit za određenu pravičnu naknadu za eksproprirane nekretnine koje su bile u vlasništvu apelanta i P. Đ.

8. Korisnik eksproprijacije podnio je 12. oktobra 2020. godine Osnovnom sudu prijedlog radi polaganja novca u sudski depozit. Korisnik eksproprijacije je u obrazloženju naveo da mu kao dužniku nije poznat broj apelantovog tekućeg računa, te da, cijeneći da nije u mogućnosti da ispuni obavezu u roku, predlaže da sud donese rješenje o prijemu iznosa od 11.807,75 KM u sudski depozit i da pozove apelanta da primi novac.

9. Rješenjem Osnovnog suda broj 78 0 V 033938 20 V od 14. oktobra 2020. godine dozvoljeno je polaganje novca u sudski depozit na čuvanje u Osnovnom sudu dosuđenog apelantu na ime pravične naknade za eksproprirane nekretnine.

10. Osnovni sud je pismenom od 23. decembra 2020. godine pozvao apelanta da dostavi broj transakcijskog računa na koji bi mu se isplatio položeni novac.

11. Rješenjem broj 78 0 V 033938 20 V od 1. februara 2021. godine apelant je pozvan da se u roku od osam dana izjasni da li će primiti deponirana sredstva.

12. U daljnjem toku postupka sud je više puta pozivao apelanta da dostavi broj transakcijskog računa na koji bi mu se isplatio položeni novac. Iz dostavnica u spisu predmeta proizlazi da su sve navedene odluke umjesto apelanta primali S. Đ. ili D. Đ., a u napomenu na dostavnicama upisano je „odrasli član domaćinstva – nečitko, ili nećak“.

13. P. Đ. (vidi tač. 5. i 7. ove odluke), posredstvom punomoćnika, dopisom od 10. augusta 2021. godine tražio je kopiranje dokaza o uplati deponiranih sredstava. U obrazloženju je navedeno da su mu te isprave potrebne zbog toga što kao tražilac izvršenja protiv apelanta kao izvršenika vodi izvršni postupak u istom sudu (vidi Izvršni postupak).

14. Osnovni sud je dopisom broj 78 0 I 034597 21 I od 24. maja 2022. godine (vidi Izvršni postupak) tražio da se naloži računovodstvu tog suda da prenese sredstva s depozita računa suda na račun tražioca izvršenja (P. Đ.). Sud je u dopisu, između ostalog, naveo da je računovodstvo suda dopisom od 4. februara 2022. godine obavijestilo sud da je izvršilo zabilježbu na navedenim sredstvima, ali da će se isplatiti kad se steknu zakonski uvjeti za to.

15. Rješenjem broj 78 0 V 033938 21 V 2 od 28. decembra 2022. godine prekinut je postupak zbog nemogućnosti postupanja suda dok apelant ne dostavi podatak o bankovnom računu na koji će se isplatiti novčani iznos.

16. Apelant je 19. aprila 2024. godine tražio uvid u spis i kopiranje cijelog spisa tog predmeta i predmeta broj 78 0 I 034597 23 I 3 (vidi Izvršni postupak, tačka 34. ove odluke). U podnesku je naveo da je pokušao da dobije doznaku za sječu svoje šume, da je radi toga zatražio posjedovni list i zemljišnoknjižni izvadak i da je utvrdio da je brisan iz evidencije posjeda i vlasništva na svojim parcelama. U vezi s tim, naveo je da mu je imovina nezakonito oduzeta i da je nezakonito brisan iz navedenih evidencija budući da mu nisu dostavljene sudske odluke donesene u navedenim postupcima.

17. Podneskom od 31. maja 2024. godine apelant je posredstvom punomoćnika, između ostalog, predložio nastavak postupka i zatražio da mu se deponirana sredstva isplate na račun njegovog punomoćnika, pa je Rješenjem Osnovnog suda broj 78 0 V 033938 21 V 2 od 8. jula 2024. godine taj sud nastavio postupak.

18. Rješenjem Osnovnog suda broj 78 0 V 033938 21 V 2 od 5. septembra 2024. godine određeno je izdavanje sredstava u apelantovu korist isplatom novca na transakcijski račun njegovog punomoćnika. Računovodstvu suda je naloženo da novčani iznos, po pravosnažnosti rješenja, sa sudskog depozita isplati na transakcijski račun apelantovog punomoćnika.

19. Obavještenjem koje je potpisao rukovodilac Finansijsko-računovodstvenog odjeljenja Osnovnog suda od 7. oktobra 2024. godine sud je obaviješten da ne može postupiti po rješenju Osnovnog suda od 5. septembra 2024. godine zbog toga što je na konkretnoj kartici depozita knjižena zabilježba na navedenim sredstvima (vidi tačku 14. ove odluke).

20. Iz dostavljenog spisa proizlazi da deponirana sredstva nisu isplaćena apelantu niti njegovom punomoćniku te da je postupak i dalje u toku pred Osnovnim sudom.

Izvršni postupak

21. P. Đ. (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) podnio je 19. januara 2021. godine Osnovnom sudu prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave – ugovora o zajmu (vidi tačku 5. ove odluke). U prijedlogu za izvršenje tražilac izvršenja je kao apelantovu adresu naveo adresu Potočani b. b., Prnjavor, a istu adresu naveo je i kao svoju adresu. U prijedlogu za izvršenje tražilac izvršenja je naveo da je apelant vlasnik novčanih sredstava deponiranih u Osnovnom sudu, između ostalog, na osnovu rješenja Osnovnog suda od 14. oktobra 2020. godine (vidi tačku 9. ove odluke), te je tražio da sud odredi izvršenje tako što će naložiti računovodstvu suda da s depozitnog računa suda, u dijelu na koji apelant ima pravo, zaplijeni sredstva i prenese ih na račun tražioca izvršenja.

22. Osnovni sud je zaključkom od 21. januara 2021. godine pozvao tražioca izvršenja da dopuni prijedlog za izvršenje tako da sudu dostavi pismenu opomenu koju je poslao apelantu, u smislu člana 6. ugovora o zajmu (vidi tačku 6. ove odluke).

23. Tražilac izvršenja je dostavio opomenu za plaćanje od 9. marta 2020. godine koju je poslao apelantu na adresu u Stuttgartu, Njemačka. Apelant je tu opomenu, kako proizlazi iz povratnice i izvještaja o uručenju, lično primio na adresi u Njemačkoj.

24. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda broj 78 0 I 034597 21 I od 8. februara 2021. godine određeno je predloženo izvršenje na način kako je to tražio tražilac izvršenja. To rješenje poslano je apelantu na adresu Serdara Janka Vukotića 1, 78 000 Banjaluka, i s te adrese je vraćeno s naznakom „odselio s adrese, nečitko“, pa je stavljeno na oglasnu tablu Osnovnog suda 12. maja 2021. godine, a skinuto je s oglasne table 7. juna 2021. godine.

25. Osnovni sud je dopisom od 21. septembra 2021. godine naložio računovodstvu tog suda da upiše zabilježbu na deponiranim sredstvima. Taj dopis je poslan apelantu na adresu Serdara Janka Vukotića 1, 78 000 Banjaluka, i s te adrese je vraćen s naznakom „odselio s adrese, po izjavi poštonoše“, te je stavljen na oglasnu tablu suda 23. septembra 2021. godine, a 28. septembra 2021. godine dostavljen je na adresu Potočani b. b., uz naznaku na dostavnici da je dopis primio „odrasli član domaćinstva – snaha S. Đ.“

26. Sud je u daljnjem toku postupka utvrdio da deponirana sredstva (još uvijek) nisu apelantovo vlasništvo, pa je zaključkom od 6. juna 2022. godine naložio tražiocu izvršenja da predloži druga sredstva izvršenja. Podneskom od 21. juna 2022. godine tražilac izvršenja je predložio promjenu predmeta i sredstva izvršenja tako da se izvršenje provede na više nekretnina koje su u apelantovom suvlasništvu (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine), među kojima je i založena nekretnina (vidi tačku 6. ove odluke).

27. Rješenjem Osnovnog suda broj „78 0 I 34597 22 I 2“ od 22. juna 2022. godine dozvoljena je promjena sredstva izvršenja zapljenom, procjenom i prodajom spornih nekretnina, kako je predložio tražilac izvršenja. Navedeno rješenje poslano je apelantu na adresu Serdara Janka Vukotića 1, 78 000 Banjaluka, i s te adrese je vraćeno s naznakom „odselio s adrese, po izjavi poštara“, a 27. juna 2022. godine dostavljeno je na adresu Potočani b. b., uz naznaku na dostavnici da je dopis primio „odrasli član domaćinstva – snaha S. Đ.“

28. Sud je donio zaključak o utvrđivanju vrijednosti spornih nekretnina od 8. septembra 2022. godine kojim je, između ostalog, određeno vještačenje posredstvom vještaka poljoprivredne i građevinske struke te geometra. Sud je donio i zaključak kojim je odredio prvo ročište za prodaju nekretnina. Navedeni akti poslani su apelantu na adresu Serdara Janka Vukotića 1, 78 000 Banjaluka, i s te adrese su vraćeni s naznakom „odselio s adrese, po izjavi poštonoše“, odnosno dostavljeni su na adresu Potočani b. b., uz naznaku na dostavnici da je dopis za apelanta primio „odrasli član domaćinstva – nećak D. Đ.“

29. Iz zapisnika o prvoj prodaji nekretnina broj 78 0 I 034597 22 I 2 od 4. maja 2023. godine proizlazi da za apelanta niko nije pristupio na to ročište. Također proizlazi da je ukupna tržišna vrijednost spornih nekretnina u apelantovom suvlasničkom dijelu koji iznosi 269/600, prema nalazu i mišljenju vještaka poljoprivredne i građevinske struke te geometra, iznosila 36.129,13 KM (ukupna vrijednost nekretnina je 80.585,42 KM). Konačno, proizlazi da je te nekretnine kao jedini ponuđač i kupac kupio tražilac izvršenja za 18.064,56 KM.

30. Rješenjem o dosudi Osnovnog suda od 8. maja 2023. godine određeno je da su sporne nekretnine prodate tražiocu izvršenja za iznos od 18.064,56 KM. Sud se u obrazloženju rješenja pozvao na odredbe člana 93. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Također, rješenjem je sud naložio nadležnoj područnoj jedinici Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove (u daljnjem tekstu: RUGIP) da upiše promjenu prava s apelanta na tražioca izvršenja. To rješenje dostavljeno je na adresu Potočani b. b., uz naznaku na dostavnici da je dopis za apelanta primila S. Đ., a 10. maja 2023. godine stavljeno je na oglasnu tablu suda.

31. Tražilac izvršenja je podneskom od 17. oktobra 2023. godine naveo da su iz iznosa od 18.064,56 KM namirene zakonske zatezne kamate na troškove izvršnog postupka u iznosu od 90,50 KM, troškovi izvršnog postupka u iznosu od 8.377,20 KM i dio zakonske zatezne kamate na glavni dug u iznosu od 9.596,86 KM. Naveo je da ostaje nenamiren za dio zakonske zatezne kamate na glavni dug u iznosu od 3.116,04 KM i glavni dug u iznosu od 12.712,90 KM.

32. U Rješenju o namirenju Osnovnog suda broj 78 0 I 034597 23 I 2 od 20. oktobra 2023. godine sud je naveo da se iz iznosa dobijenog prodajom nekretnina tražilac izvršenja djelimično namiruje, kako je precizirano u prethodnoj tački ove odluke. Sud se u obrazloženju rješenja pozvao na navedeni podnesak tražioca izvršenja i na odredbe člana 98. ZIP-a. To rješenje dostavljeno je na adresu Potočani b. b., uz naznaku na dostavnici da je dopis za apelanta primila S. Đ., „odrasli član domaćinstva – nečitko“.

33. Zaključkom Osnovnog suda od 7. novembra 2023. godine tražilac izvršenja je pozvan da predloži drugi predmet i sredstvo izvršenja kako bi se nastavilo s izvršenjem, pa je tražilac izvršenja predložio da se izvršenje provede na apelantovim novčanim sredstvima deponiranim u depozit Osnovnog suda.

Činjenice predmeta nakon donošenja spornih odluka

34. Apelant je 19. aprila 2024. godine tražio uvid u spis i kopiranje cijelog spisa predmeta (vidi tačku 16. ove odluke).

35. Podneskom od 15. maja 2024. godine apelant je od suda tražio da mu dostavi odluke donesene u postupku jer su mu sve odluke dostavljane na adresu na kojoj ne živi od 1963. godine, te je naveo da se podnesak ima smatrati prigovorom, odnosno žalbom protiv rješenja o izvršenju od 8. februara 2021. godine, rješenja o promjeni predmeta i sredstava izvršenja od 22. juna 2022. godine i rješenja o dosudi od 8. maja 2023. godine.

36. U podnesku koji je Osnovni sud primio 14. juna 2024. godine apelant je, između ostalog, ponovo istakao da nije primio niti jednu sudsku odluku, ni druga pismena, jer su svi dokumenti dostavljani na adresu na kojoj on ne živi, pa je te dokumente primao sin tražioca izvršenja (D. Đ.). Također je naveo da je na adresi u Njemačkoj živio do 16. marta 2023. godine, a nakon toga na adresi Serdara Janka Vukotića 1, Banjaluka, i da je tražilac izvršenja to znao.

37. Apelant je 1. jula 2024. godine Osnovnom sudu dostavio podnesak u kojem je tražio da taj sud odluči o izjavljenim prigovorima, odnosno žalbama. U podnesku je, između ostalog, ponovio navode iz podneska koji je Osnovni sud primio 14. juna 2024. godine.

38. Apelant se podnescima od 13. septembra 2024. godine i 8. oktobra 2024. godine obratio Okružnom sudu tražeći raspravu pred tim sudom te odlučivanje o njegovim prigovorima, odnosno žalbama.

39. Okružni sud je Rješenjem broj 78 0 I 034597 24 Gž od 10. oktobra 2024. godine „vratio spis predmeta Osnovnom sudu radi donošenja odluke o apelantovim zahtjevima“. Sud je u obrazloženju naveo da je apelant u svojim podnescima „stavio više prijedloga“ pa je spis vratio prvostepenom sudu da donese odluke nakon što od apelanta zatraži da uredi svoje podneske.

40. Apelant je 5. novembra 2024. godine (ponovo) podnio prigovore protiv rješenja o izvršenju od 8. februara 2021. godine, rješenja o promjeni predmeta i sredstava izvršenja od 22. juna 2022. godine i rješenja o dosudi od 8. maja 2023. godine.

41. Rješenjem Osnovnog suda broj 78 0 Zup 044805 24 Zup od 29. novembra 2024. godine predsjednik suda odredio je rok od 15 dana za preduzimanje procesnih radnji u predmetu tog suda broj „78 0 I 34597 23 I“ i rok od 15 dana u kojem sudija ima obavezu da obavijesti predsjednika suda o preduzetim radnjama u konkretnom postupku. Određeno je da se navedeni rokovi računaju od dana donošenja rješenja.

42. Apelant je 17. februara 2025. godine Osnovnom sudu dostavio podnesak kojim ponovo traži donošenje odluke po tri izjavljena prigovora.

43. Prema apelacionom spisu, postupak je u toku pred Osnovnim sudom koji još uvijek nije odlučio o izjavljenim prigovorima.

Ostale relevantne činjenice

44. Rješenjem RUGIP-a, Područna jedinica Prnjavor, broj 21.36/714.1-553/23 od 17. jula 2023. godine, postupajući po rješenju o dosudi Osnovnog suda od 8. maja 2023. godine, određen je upis prava suvlasništva na spornim nekretninama u korist tražioca izvršenja. To rješenje za apelanta je primio D. Đ. (sin tražioca izvršenja).

45. Rješenjem RUGIP-a broj 21.36/714.1-553/23 od 27. maja 2024. godine odbačena je kao neblagovremena apelantova žalba izjavljena protiv navedenog rješenja.

IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije

46. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. U odnosu na izvršni postupak, apelant, u suštini, ponavlja navode koje je isticao u podnescima upućenim Osnovnom sudu, odnosno ističe da je procijenjena vrijednost nekretnina koje je preuzeo tražilac izvršenja preko 60.000,00 KM, a da sud u rješenju o dosudi od 8. maja 2023. godine nije naveo tu vrijednost nego je samo naveo da su te nekretnine prodate za iznos od 18.064,56 KM. U vezi s tim, apelant osporava zaključak suda da je tražilac izvršenja samo djelimično namiren i da postupak treba nastaviti i u odnosu na deponirana sredstva. Naime, apelant ističe da je njegov dug po osnovu ugovora o zajmu mogao biti naplaćen samo prodajom nekretnina, te se u vezi s tim poziva na odluke Ustavnog suda donesene u predmetima br. AP-4380/13, U-3/16 i AP-1699/18.

47. Apelant navodi da apelaciju podnosi i zbog postupanja Osnovnog suda u vanparničnom postupku koji se pred Osnovnim sudom vodi pod brojem 78 0 V 033938 21 V 2, ali i u izvršnom postupku koji se vodi pod brojem 78 0 I 034597 23 I 3. U vezi s tim, navodi da mu nije omogućeno da učestvuje ni u vanparničnom ni u izvršnom postupku jer mu odluke suda nisu dostavljane na adresu na kojoj je živio, pa zapravo nije znao ništa o tome da su sredstva položena u sudski depozit, niti je znao da su njegove nekretnine prodate u izvršnom postupku. U vezi s tim, navodi da, umjesto da mu se odluke i pismena dostavljaju na adresu gdje je prijavljen (Serdara Janka Vukotića broj 1, Banjaluka), pismena i odluke dostavljani su na adresu Potočani, a apelant tu ne živi od 1963. godine. Također, navodi da je živio na adresi u Njemačkoj do 16. marta 2023. godine, a nakon toga na adresi Serdara Janka Vukotića 1, Banjaluka, i da je tražilac izvršenja to znao (te navode je potkrijepio ovjerenom potvrdom o odjavi prebivališta iz Njemačke, pečat stalnog sudskog tumača za njemački jezik S. S.). Osim toga, ističe da Osnovni sud duže vremena ne odlučuje o njegovim prigovorima, odnosno žalbama izjavljenim protiv odluka koje su donesene u izvršnom postupku, a u tim prigovorima, odnosno žalbama je isticao, između ostalog, i navode o nezakonitom dostavljanju sudskih odluka. Konačno, apelant od Ustavnog suda traži da mu na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede njegovih ustavnih prava dosudi naknadu u iznosu od 20.000,00 KM.b)Odgovor na apelaciju

48. Osnovni sud je naveo da je apelacija neosnovana.c)Izjašnjenje

49. Apelant je, u suštini, ponovio navode iz apelacije. Između ostalog, precizirao je da je glavni dug iznosio 12.712,90 KM, da je njegove nekretnine tražilac izvršenja kupio za iznos od 18.064,56 KM, a da su te nekretnine procijenjene na iznos od oko 36.000,00 KM, te da je sve to protivno odluci Ustavnog suda donesenoj u predmetu broj AP-4380/13, ali i kasnijim odlukama Ustavnog suda u pogledu visine obaveze po ugovoru o kreditu do procijenjene tržišne vrijednosti nekretnina. Dalje je apelant ukazao da je Okružni sud rješenjem od 10. oktobra 2024. godine predmet vratio Osnovnom sudu da odluči o njegovim prigovorima, odnosno žalbama, a da sud to nije učinio ni do danas. Apelant je naveo da se iz Njemačke odjavio 2023. godine i da je tražilac izvršenja to znao, te da je adresa Potočani b. b. (na koju mu je kontinuirano dostavljan značajan broj sudskih odluka) zapravo adresa na kojoj živi, između ostalog, i sin tražioca izvršenja D. Đ. koji je te odluke i primao u apelantovo ime, što je nedopustivo. Smatra da sve navedeno ukazuje na proizvoljnost i neosnovanost odgovora na apelaciju Osnovnog suda.

V.Relevantni propisi

50. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 – odluka USRS, 60/17 – odluka USBiH, 115/17 – odluka USBiH, 58/18 – rješenje USBiH i 66/18) u relevantnom dijelu glasi:

Sadržaj zakona

Član 1. stav (1) (1) Ovim zakonom uređuje se postupak po kojem sudovi u Republici Srpskoj sprovode prinudno ostvarenje potraživanja na osnovu izvršnih i vjerodostojnih isprava (u daljem tekstu: izvršni postupak) ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

Hitnost i redoslijed postupanja

Član 5. stav (1) (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Dostavljanje

Član 10. st. (1) i (2) (1) Po pravilima o dostavljanju tužbe iz Zakona o parničnom postupku dostavlja se rješenje po prijedlogu za izvršenje, rješenje po prigovoru na rješenje o izvršenju, rješenje o izricanju novčane kazne i zaključak iz člana 37. ovog zakona. (2) Kod izvršenja na osnovu izvršne isprave ukoliko se stranka kojoj pismeno treba dostaviti ne nalazi na adresi naznačenoj u prijedlogu, a niti na adresi, odnosno sjedištu prijavljenom kod nadležnog organa, dostava se vrši putem oglasne table suda i za slučaj dostave odluka navedenih u stavu 1. ovog člana.

Prigovor

Član 46. stav (1) (1) Rješenje o izvršenju može se pobijati prigovorom.

Rješenje o namirenju

Član 109. stav (5) (5) Protiv rješenja o namirenju nije dozvoljen prigovor, ali se može izjaviti žalba.

Predaja nepokretnosti kupcu

Član 93. stav (3) (3) Protiv rješenja o dosudi nije dozvoljen prigovor ali se može izjaviti žalba.

51. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 – odluka USRS, 45/09 – odluka USRS, 49/09, 61/13, 109/21 – odluka USRS i 27/24)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 – odluka USRS, 45/09 – odluka USRS, 49/09 i 61/13) sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Dostavljanje fizičkim licima

Član 345 Dostavljanje fizičkim licima, po pravilu, vrši se predajom pismena licu kome se dostava treba izvršiti.

Ako se lice kome se pismeno ima dostaviti ne zatekne u svom stanu, dostavljanje se vrši predajom pismena kome od njegovih odraslih članova domaćinstva koji je dužan da primi pismeno, a ako se oni ne zateknu u stanu, pismeno će se predati susjedu, ako on na to pristane.

Ako se dostavljanje vrši na radnom mjestu lica kome se pismeno ima dostaviti, a to lice se tu ne zatekne, dostavljanje se može izvršiti licu koje na istom mjestu radi ako ono pristane da primi pismeno.

Ako je predaja pismena izvršena drugom licu koje učestvuje u parnici kao protivnik lica kome se dostavljanje treba izvršiti, dostavljanje će se smatrati neurednim.

Lica kojima se po odredbama st. 2. i 3. ovog člana dostavljanje izvrši umjesto licu kome se pismeno ima dostaviti, dužna su pismeno predati tom licu, na što će ih dostavljač i upozoriti prilikom uručenja pismena.

Član 346

Ako se pismeno ne može dostaviti na način predviđen u članu 345. ovog zakona, a dostavljač utvrdi da lice kome se pismeno ima dostaviti stanuje na adresi na kojoj se dostavljanje pokušava izvršiti, ostaviće u stanu ili u prostorijama gdje to lice radi, ili pribiti na vrata stana ili prostorije, pismeno obavještenje da će pismeno biti ostavljeno u sudu i da ga to lice tamo može preuzeti u roku od 15 dana od dana pokušaja dostavljanja. U pismenom obavještenju navodi se i predmet spora, vrsta pismena koje se ima dostaviti, datum i čas kada je obavještenje ostavljeno, te naziv i adresa suda gdje se pismeno može preuzeti.

Dostavljanje će se smatrati izvršenim na dan kada lice kome se pismeno ima dostaviti preuzme pismeno u sudu, a ako pismeno ne bude preuzeto, istekom roka iz stava 1. ovog člana.

Član 347. st. (1) i (2)

Ako se dostavlja tužba, a tuženi kome se tužba ima dostaviti se ne zatekne tamo gdje se dostavljanje ima izvršiti, dostavljač će se obavijestiti kad bi i na kome mjestu mogao tuženog zateći, te će mu kod jednog od lica navedenih u članu 345. st. 2. i 3. ovog zakona ostaviti, ili, ako to nije moguće, na vrata stana ili prostorije gdje se dostavljanje vrši pribiti, pismeno obavještenje da radi primanja tužbe bude u određeni dan i čas u svom stanu, odnosno na svom radnom mjestu.

Ako dostavljač, i nakon što je postupio na način predviđen u stavu 1. ovog člana, u vrijeme određeno u obavještenju ne zatekne tuženog kome se tužba ima dostaviti, dostavljanje će se izvršiti po odredbama čl. 345. i 346. ovog zakona.

VI.Dopustivost

52. Apelant smatra da mu je u konkretnim postupcima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, kao i da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

U odnosu na vanparnični postupak

53. Prema odredbama člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

54. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud rješenjem od 8. jula 2024. godine nastavio prekinuti vanparnični postupak, dakle nakon apelantovog obraćanja tom sudu i zahtjeva usmjerenog u tom pravcu. Također, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud rješenjem od 5. septembra 2024. godine naložio računovodstvu tog suda da sporni novčani iznos isplati na transakcijski račun apelantovog punomoćnika. Međutim, Ustavni sud zapaža da iz obavještenja Osnovnog suda od 7. oktobra 2024. godine proizlazi da računovodstvo nije moglo postupiti po tom nalogu zbog toga što je na konkretnoj kartici depozita knjižena zabilježba na navedenim sredstvima na osnovu rješenja o izvršenju Osnovnog suda od 8. februara 2021. godine. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da je, kako proizlazi iz sudskih spisa, izvršni postupak u kojem je doneseno navedeno rješenje o izvršenju u toku pred Osnovnim sudom. Naime, taj sud tek treba da odluči o apelantovim prigovorima, odnosno žalbama izjavljenim protiv odluka donesenih u tom izvršnom postupku, između ostalog, i protiv navedenog rješenja o izvršenju Osnovnog suda od 8. februara 2021. godine na osnovu kojeg je upisana zabilježba na spornim sredstvima. Naime, ta odluka će imati odlučujući utjecaj na zabilježbu na spornim novčanim sredstvima, pa Ustavni sud smatra da u ovom dijelu ne može razmatrati apelantove navode jer bi, u suštini, na taj način prejudicirao postupanje suda u konkretnom postupku, kako je to već obrazloženo.

55. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da je postupak o predmetu apelacije u ovom dijelu u toku pred Osnovnim sudom. Zbog toga je u konkretnom slučaju u ovom dijelu apelacija preuranjena.

U odnosu na izvršni postupak

56. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

57. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. Međutim, Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

58. Ustavni sud zapaža da se apelacija odnosi na izvršni postupak koji je u toku i u kojem apelant ima procesni položaj izvršenika, te se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno stranka protiv koje se provodi izvršenje, ukoliko se izvršenje provodi na osnovu izvršne isprave, jer se o građanskim pravima i obavezama izvršenika odlučivalo u toj izvršnoj ispravi. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

59. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je izvršna isprava na osnovu koje je određeno izvršenje notarski ovjeren ugovor o zajmu kojim je ugovoreno da će potraživanje iz tog ugovora biti osigurano zasnivanjem hipoteke na založenim nekretninama (vidi tačku 6. ove odluke). Međutim, Ustavni sud dalje zapaža da je rješenjem o izvršenju Osnovnog suda od 8. februara 2021. godine izvršenje određeno na deponiranim sredstvima iz tačke 9. ove odluke (novac dosuđen apelantu na ime pravične naknade za eksproprirane nekretnine, deponiran u sudski depozit Osnovnog suda). Također, Ustavni sud zapaža da je rješenjem Osnovnog suda od 22. juna 2022. godine dozvoljena promjena predmeta i sredstava izvršenja zapljenom, procjenom i prodajom nekretnina. Međutim, tim nekretninama, kako proizlazi iz sudskih spisa, nisu bile obuhvaćene samo založene nekretnine navedene u izvršnoj ispravi na osnovu koje je određeno izvršenje, nego i druge apelantove nekretnine (vidi tačku 26. ove odluke).

60. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je posljedica osporenog postupka odlučujuća za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza jer se o njegovim građanskim pravima i obavezama, u spornom dijelu, nije odlučivao samo izvršnom ispravom na osnovu koje je određeno izvršenje. Stoga, Ustavni sud smatra da je u specifičnim okolnostima konkretnog slučaja član 6. Evropske konvencije primjenjiv.

VII. Meritum

a)Pravo na pravično suđenje

61. Apelant, u suštini, smatra da mu nije omogućeno da učestvuje u izvršnom postupku jer mu odluke suda nisu dostavljane na adresu na kojoj je živio, pa zapravo nije znao da su njegove nekretnine prodate u izvršnom postupku. U vezi s tim, apelant ističe da Osnovni sud već duže vremena ne odlučuje o njegovim prigovorima, odnosno žalbama koje je izjavio protiv tih odluka onda kada je za njih saznao, odnosno kada ih je pribavio. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelacija pokreće pitanje prava na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

62. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

63. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

64. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se pravo na pravično suđenje mora tumačiti u svjetlu vladavine prava, koja zahtijeva da sve stranke u postupku imaju djelotvoran pravni lijek koji im omogućava da ostvare svoja građanska prava. Svako ima pravo da bilo koji zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obaveze podnese sudu ili tribunalu. Na taj način, član 6. stav 1. utjelovljuje „pravo na sud“, čije je pravo na pristup, odnosno pravo na pokretanje postupka pred sudovima u građanskim stvarima jedan poseban aspekt (vidi Evropski sud, Naït-Liman protiv Švicarske [VV], presuda od 15. marta 2018. godine, predstavka broj 51357/07, tačka 113). Osim toga, Ustavni sud ukazuje da pravo na pristup sudu ne obuhvata samo pravo na pokretanje postupka, već i pravo na „rješavanje“ spora. Najvažnije je da je spor o kojem se odlučivalo u sudskom postupku stvarno ispitan (vidi, između ostalih, Evropski sud, Šimecki protiv Hrvatske, presuda od 30. aprila 2014. godine, predstavka broj 15253/10, tačka 42. s referiranjem na drugu relevantnu praksu).

65. Istina, pravo na pristup sudu nije apsolutno, ono može biti podložno ograničenjima. Podrazumijeva se kako su ona dopuštena jer pravo na pristup po samoj svojoj prirodi zahtijeva uređenje od države, koja uživa određenu slobodu procjene u tom pogledu (vidi Evropski sud, Zubac protiv Hrvatske [VV], presuda od 5. aprila 2018. godine, predstavka broj 40160/12, tačka 78). Kako je navedeno, ta ograničenja ne smiju ograničavati niti umanjiti pristup pojedincu na takav način ili u tolikoj mjeri da se naruši sama suština prava. Osim toga, takva ograničenja neće biti u skladu sa članom 6. stav 1. ako ne slijede legitiman cilj ili ako ne postoji razuman odnos proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi postići (vidi Evropski sud, Oktay Alkan protiv Turske, presuda od 20. juna 2023. godine, predstavka broj 24492/21, tačka 66).

66. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da je, npr. u predmetu broj AP-2970/16 ispitivao da li se moglo smatrati da je apelant bio obaviješten na efektivan način o donošenju odluke suda, te da li je sud u razumnoj mjeri pokazao marljivost pri pokušaju da kontaktira s apelantom u situaciji u kojoj je apelant na usmenom pretresu dao svoju adresu na koju je pokušana dostava, pa je, nakon što je pismeno vraćeno uz napomenu službenika pošte „da je apelant odselio s date adrese“, rješenje dostavio putem oglasne table suda. Ustavni sud je u navedenom predmetu zaključio da je povrijeđeno apelantovo (M. S.) pravo na djelotvoran pravni lijek u vezi s pravom na pravično suđenje kada je redovni sud prilikom dostavljanja odluke na koju apelant ima pravo žalbe s neprihvatljivim formalizmom primijenio zakonske odredbe o dostavljanju, čime je izostala razumna marljivost redovnog suda jer mu je bila poznata de facto apelantova adresa (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2970/16 od 11. oktobra 2018. godine, tačka 47, dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud je u obrazloženju konstatirao „da je ono što je poštar napisao oboriva pretpostavka koju apelant može istaći samo u žalbi, što je u konkretnom slučaju i uradio. Pored toga, Ustavni sud zapaža da je apelant i u podnesku koji je uputio sudu 21. marta 2016. godine ukazao da nije primio navedeno rješenje i da je saznao u pošti da je to rješenje vraćeno sudu. Međutim, tu okolnost prvo Osnovni sud nije ni na koji način ispitao nego je 'zdravo za gotovo' uzeo kao tačno isključivo ono što je napisala pošta, te slijedom tog 'vjerovanja' zaključio da je ispunjen i uvjet za dostavljanje rješenja putem oglasne table. Na taj način je Osnovni sud 'postavio rok' za izjavljivanje žalbe na rješenje od 1. februara 2016. godine, a to je bio 10. mart 2016. godine, slijedom čega je apelantovu žalbu od 3. maja 2016. godine odbacio kao neblagovremenu, učinivši je nedjelotvornim pravnim lijekom“ (ibid., tačka 42).

67. Vraćajući se na konkretan predmet, Ustavni sud zapaža da je tražilac izvršenja u prijedlogu za izvršenje kao apelantovu adresu naznačio istu adresu koju je naveo kao svoju adresu, ali je na poziv suda da dopuni prijedlog za izvršenje sudu dostavio pismenu opomenu datiranu deset mjeseci ranije koju je apelantu slao na adresu u Njemačkoj, kao i dokaz da je apelant tu opomenu primio upravo na adresu u Njemačkoj (vidi tač. od 21. do 23. ove odluke). Dalje, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u daljnjem toku postupka sve odluke koje je donosio dostavljao na adresu koju je tražilac izvršenja naznačio u prijedlogu za izvršenje ili na adresu Serdara Janka Vukotića 1, Banjaluka. U vezi s tim, Ustavni sud ipak ukazuje i na činjenicu da je upravo apelant u notarski obrađenom ugovoru, koji je u konkretnom predmetu imao svojstvo izvršne isprave na osnovu koje je određeno izvršenje, naveo da je njegovo prebivalište na adresi Serdara Janka Vukotića broj 1. Dakle, upravo je apelant u toj izvršnoj ispravi, a nakon što ga je notar poučio o pravnim posljedicama navedene isprave, potvrdio da je njegova adresa prebivališta Serdara Janka Vukotića broj 1. Međutim, Ustavni sud dalje zapaža da apelant lično nije primio niti jednu od tih odluka, već su se odluke vraćale s naznakom „odselio s adrese – po izjavi poštara“ ili „primio – odrasli član domaćinstva“ (vidi tač. od 24. do 32. ove odluke). Pri tome, Ustavni sud smatra da se u takvim okolnostima doista postavlja pitanje da li su prilikom dostavljanja relevantnih odluka od kojih zavisi ostvarivanje apelantovih prava primijenjene odredbe člana 10. ZIP-a u vezi sa članom 347. ZPP-a.

68. Također, Ustavni sud zapaža da je apelant u određenoj fazi postupka zatražio uvid u spis i kopiranje cijelog spisa predmeta. Nakon toga, apelant je opetovano Osnovnom sudu dostavljao podneske u kojima je isticao, između ostalog, da je član domaćinstva koji je „primao odluke za apelanta“ zapravo sin tražioca izvršenja, da apelant nije primio niti jednu odluku suda u konkretnom postupku, da na adresi Potočani b. b. ne živi od 1963. godine već da živi na adresi u Njemačkoj i da je sve to tražilac izvršenja znao (apelant je sudu dostavljao istu opomenu navedenu u prethodnim tačkama ove odluke koju mu je tražilac izvršenja slao na adresu u Njemačku). Apelant je u tim podnescima navodio da se podnesci imaju smatrati prigovorima, odnosno žalbama protiv rješenja o izvršenju od 8. februara 2021. godine, rješenja o promjeni predmeta i sredstava izvršenja od 22. juna 2022. godine i rješenja o dosudi od 8. maja 2023. godine, te je u više navrata od Osnovnog suda tražio da odluči o tim prigovorima, odnosno žalbama (vidi tač. od 33. do 41. ove odluke).

69. Međutim, kako proizlazi iz spisa predmeta, Osnovni sud na te podneske nije odgovorio, niti je odlučio o podnescima. Štaviše, Ustavni sud zapaža da je i Okružni sud rješenjem od 10. oktobra 2024. godine naložio Osnovnom sudu da odluči o tim apelantovim podnescima. Ustavni sud zapaža da je i predsjednik Osnovnog suda rješenjem od 29. novembra 2024. godine odredio rok od 15 dana za preduzimanje procesnih radnji u predmetu. Međutim, kako proizlazi iz spisa predmeta, Osnovni sud nije postupio ni po tim nalozima Okružnog suda i predsjednika Osnovnog suda.

70. Stoga, imajući u vidu sve navedene okolnosti konkretnog slučaja, te dovodeći ih u vezu s praksom Evropskog i Ustavnog suda kako je predočena u prethodnim tačkama ove odluke, Ustavni sud smatra da propust Osnovnog suda da odluči o apelantovim podnescima uprkos njegovim opetovanim zahtjevima iznesenim u tom pravcu, te nalogu višeg suda i predsjednika Osnovnog suda da to učini predstavlja povredu apelantovog prava na suštinski i djelotvoran pristup sudu kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

71. U odnosu na apelantove navode kojima osporava odluku suda da je tražilac izvršenja kao kupac njegovih nekretnina samo djelimično namiren, i to za iznos za koji su te nekretnine prodate, iako je njihova procijenjena tržišna vrijednost premašila vrijednost ukupnog potraživanja koje je tražilac izvršenja imao prema apelantu, Ustavni sud podsjeća da će se o tom rješenju Osnovni sud eventualno moći izjasniti nakon što se utvrdi da li je apelantu pravilno dostavljano to rješenje. Međutim, bez obzira na to, Ustavni sud smatra važnim da podsjeti da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP-4380/13 od 22. decembra 2016. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) razmatrao pitanje namirenja potraživanja povjerioca iz prodajne cijene izvršenikove nekretnine u situaciji kada je povjerilac ujedno i kupac te nekretnine. U navedenoj odluci Ustavni sud je napravio jasnu razliku između slučaja kada tražilac izvršenja kao jedini kupac postaje vlasnik založene stvari i slučaja kada treće lice postaje kupac takve stvari. Naime, Ustavni sud je u toj odluci istakao da redovni sud „zaboravlja da je, nakon izvršnog postupka, tražilac izvršenja postao vlasnik predmetne nekretnine a ne treće lice. Da je treće lice postalo vlasnik predmetne nekretnine, onda bi potraživanje tražioca izvršenja bilo namireno za iznos za koji je treće lice kupilo predmetne nekretnine. Ovdje se ne može zanemariti da je tražilac izvršenja postao vlasnik predmetne nekretnine koja je založena radi osiguranja njegovog potraživanja i čija je vrijednost procijenjena na iznos nekoliko puta viši od iznosa potraživanja prema apelantu. Ne može se dozvoliti povjeriocu (tražiocu izvršenja) da za bagatelan iznos postane vlasnik predmetnih nekretnina i da to uopće ne utječe na dug apelanta prema tražiocu izvršenja. Povjeriocu se čak dozvoljava da nastavi s izvršenjem protiv imovine apelanta i njegovih jamaca. Upravo na ovom mjestu, prema mišljenju Ustavnog suda, ključna je uloga redovnih sudova koji vode izvršni postupak i u njemu donose rješenje o namirenju na način da se uvijek moraju zapitati i dati valjan odgovor na pitanje šta je uopće svrha postupka koji oni vode na prijedlog tražilaca izvršenja“ (idem, tačka 44).

72. Stoga, Ustavni sud smatra da je u specifičnim okolnostima konkretnog slučaja došlo do povrede apelantovog prava na suštinski i djelotvoran pristup sudu kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je Osnovni sud propustio da odluči o apelantovim podnescima uprkos njegovim opetovanim zahtjevima iznesenim u tom pravcu, te nalogu višeg suda i predsjednika Osnovnog suda da to učini.

73. U kontekstu navedenog, Ustavni sud, ne ulazeći u sadržaj apelantovih prigovora u pogledu zakonitosti odluka donesenih u izvršnom postupku (o čemu tek treba da odluči Osnovni sud), smatra da je neophodno naložiti Osnovnom sudu da preduzme zakonom propisane radnje na koje je ukazano u prethodnim stavovima ove odluke s ciljem zaštite prava koja pripadaju apelantu kao izvršeniku u izvršnom postupku, u skladu s garancijama iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

Naknada nematerijalne štete

74. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, te da, shodno članu 74. stav (2) Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

75. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (npr. vidi Evropski sud, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine, i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine) i dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-

1613/19 od 3. februara 2021. godine, tačka 59, dostupna na www.ustavnisud.ba), te okolnosti konkretnog predmeta iz kojih proizlazi da Osnovni sud nije odlučio o apelantovim podnescima uprkos njegovim opetovanim urgencijama iznesenim u tom pravcu, te nalogu višeg suda, ali i predsjednika Osnovnog suda da to učini, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja apelantovih ustavnih prava apelantu treba isplatiti ukupan iznos od 500,00 KM.

76. Tu naknadu je dužna platiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

77. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.b)Ostala prava

78. Apelant je također naveo da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Analizom tih navoda Ustavni sud je utvrdio da se oni, suštinski, odnose na postupanje Osnovnog suda, koje je detaljno obrazloženo u prethodnim tačkama ove odluke, zbog čega apelantove navode o kršenju prava na imovinu nije potrebno posebno obrazlagati.

79. Apelant se pozvao i na kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Ustavni sud ukazuje da član 14. Evropske konvencije nije nezavisan nego ima važnu ulogu u nadopunjavanju ostalih odredaba Evropske konvencije i njenih protokola (vidi Evropski sud, Oreščanin protiv Hrvatske, odluka od 7. februara 2023. godine, predstavke br. 19544/15 i 44792/16, tačka 21). Imajući u vidu prethodna razmatranja Ustavnog suda, kao i činjenicu da apelant nije dostavio nikakav dokaz koji bi mogao učiniti vjerovatnim da je u postupku diskriminiran po nekom od zabranjenih osnova u vezi s uživanjem prava iz Evropske konvencije, niti da to proizlazi iz predočenih dokumenata, Ustavni sud te navode neće razmatrati.

80. U vezi s navodima o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, Ustavni sud, imajući u vidu utvrđenu povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, te navode neće razmatrati.

VIII.Zaključak

81. Ustavni sud zaključuje da je u specifičnim okolnostima konkretnog slučaja povrijeđeno apelantovo pravo na suštinski i djelotvoran pristup sudu kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je Osnovni sud propustio da odluči o apelantovim podnescima uprkos njegovim opetovanim zahtjevima iznesenim u tom pravcu, te nalogu Okružnog suda kao neposredno višeg suda, ali i nalogu predsjednika Osnovnog suda da to učini.

82. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (1) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

83. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

84. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2859/24 (M. Đ.) | Sudska praksa | Aktio