Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4529/22 (M. M.)
Odluka donesena 20. 10. 2026.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Izvršni postupak
- Legitimno očekivanje
- Miješanje u imovinu
- Propisano zakonom
- Proporcionalnost
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4529/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 10. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2026. godine, u predmetu broj AP-4529/22, rješavajući apelaciju Milan Marinković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milana Marinkovića podnesena protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banjoj Luci broj 57 0 Ip 112526 22 Pž 2 od 18. oktobra 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Milan Marinković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trna, podnio je 1. decembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ip 112526 22 Pž 2 od 18. oktobra 2022. godine i rješenja Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 57 0 Ip 112526 15 Ip od 19. jula 2022. godine. Uvodna napomena
2. Presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 029211 08 P od 23. decembra 2010. godine obavezan je „Igo Steel Company“ d.o.o. Laktaši (u daljnjem tekstu: izvršenik) da isplati apelantu precizirane novčane iznose na ime neisplaćenih plata za 2007. godinu sa zakonskim zateznim kamatama, te da mu nadoknadi troškove postupka. Izvršni postupak u kome su donesene osporene odluke
3. Apelant je na osnovu izvršne isprave - pravosnažne presude Osnovnog suda od 23. decembra 2010. godine podnio Osnovnom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda broj 71 0 I 112846 11 I od 14. marta 2011. godine određeno je predloženo izvršenje i to prenosom novčanih sredstava sa izvršenikovog računa na apelantov račun.
4. Osnovni sud je, na apelantov prijedlog, donio rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja broj 71 0 Ip 112846 13 I 2 od 19. maja 2015. godine kojim je određeno da će se izvršenje provesti na izvršenikovim nekretninama.
5. Zaključkom Osnovnog suda broj 71 0 I 112846 13 I 2 od 2. aprila 2018. godine je određeno da će apelant stupiti u ranije pokrenuti izvršni postupak koji se vodi pred Okružnim privrednim sudom u predmetu broj 57 0 Ip 112526 15 Ip. U obrazloženju, Osnovni sud je naveo da je Okružni privredni sud, na prijedlog Banke Srpske a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja), donio rješenje o izvršenju broj 57 0 Ip 112526 Ip od 15. aprila 2015. godine kojim je određeno izvršenje protiv izvršenika na istim nekretninama kao u apelantovom slučaju. Također, Osnovni sud je naveo da je u zemljišnim knjigama izvršena zabilježba izvršenja na nekretninama u korist tražioca izvršenja. U vezi s tim, Osnovni sud je istakao da se nakon zabilježbe izvršenja na nepokretnosti ne može provesti poseban izvršni postupak za namirenje potraživanja istog ili drugog tražioca izvršenja na istoj nepokretnosti. Dakle, u skladu sa odredbama člana 73. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) tražilac izvršenja za čije je potraživanje kasnije određeno izvršenje na istoj nepokretnosti će stupiti u već pokrenuti izvršni postupak.
6. Rješenjem o dosudi broj 57 0 Ip 112526 15 Ip od 5. maja 2022. godine nekretnine u vlasništvu izvršenika su prodate trećem licu [„Bioles horizont“ d.o.o. Maribor] za iznos od 420.000,00 KM.
7. U zapisniku Okružnog privrednog suda sa ročišta o diobi od 10. juna 2022. godine, kojem je prisustvovao apelant, je utvrđeno da je tražilac izvršenja hipotekarni povjerilac prvog reda i da je njegovo potraživanje utvrđeno nalazom vještaka finansijske struke u iznosu od 1.994.297,62 KM.
8. Rješenjem o djelimičnom namirenju Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ip 112526 15 Ip od 19. jula 2022. godine je određeno da se za ukupni iznos prodajne cijene od 420.000,00 KM namiruje tražilac izvršenja i to za iznos troškova postupka od 14.208,38 KM, te dio kamata na glavni dug u iznosu od 405.791,62 KM, dok za ostali dio potraživanja tražilac izvršenja ostaje nenamiren.
9. Rješenjem Višeg privrednog suda broj 57 0 Ip 112526 22 Pž 2 od 18. oktobra 2022. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno rješenje od 19. jula 2022. godine. U obrazloženju, Viši privredni sud je naveo da je izvršni postupak pokrenut po prijedlogu tražioca izvršenja kao hipotekarnog povjerioca prvog reda. Zatim, sud je naveo da je tražilac izvršenja pokrenuo izvršni postupak na osnovu izvršne isprave - otpravka originala u svrhu izvršenja Ugovora o zasnivanju hipoteke broj OPU-158/08 od 25. marta 2008. godine i aneksa Ugovora o zasnivanju hipoteke broj OPU-1429/09 od 10. novembra 2009. godine. Dalje, sud je naveo da je tražilac izvršenja platio troškove postupka u iznosu od 13.808,38 KM i troškove arhitektonsko-građevinskog vještačenja u iznosu od 400,00 KM, što ukupno iznosi 14.208,38 KM. Zatim, sud je ukazao da je odredbama člana
98. ZIP regulisano prvenstveno namirenje. Naime, stavom 1. tog člana je propisano da se iz iznosa dobijenog prodajom namiruju prvenstveno: troškovi izvršnog postupka, potraživanja založnih povjerilaca koja se po redu prvenstva namiruju prije tražioca izvršenja, potraživanja tražioca izvršenja po čijem je prijedlogu određeno izvršenje, potraživanja založnih povjerilaca koja se po redu prvenstva namiruju poslije tražioca izvršenja i naknada za lične služnosti koje se prodajom gase. Također, stavom 3. istog člana je propisano da se više lica unutar iste tačke iz stava 1. namiruju po redu sticanja založnog prava i prava na namirenje tražioca izvršenja koji su predložili izvršenje, odnosno po redu sticanja ličnih služnosti, a ako je bio ustupljen prvenstveni red, tada se lica iz stava 1. ovog člana namiruju po uspostavljenom prvenstvenom redu. Kako je sud ukazao, kada se iz iznosa dobijenog prodajom namiruje više tražilaca izvršenja, onda se redoslijed namirenja potraživanja, uz shodnu primjenu odredaba člana 98. ZIP, određuje prema vremenu sticanja založnog prava ili drugog prava koje prodajom stvari prestaje. Dakle, odredbama člana 98. ZIP uspostavljena su pravila o redoslijedu i prvenstvu namirenja između lica koja se namiruju, a koja su određena odredbama člana 97. istog zakona. Prema ocjeni Višeg privrednog suda, pravilno je rješenje o djelimičnom namirenju tražioca izvršenja kao hipotekarnog povjerioca prvog reda koji je pokrenuo ovaj izvršni postupak, tako da Okružni privredni sud nije ni mogao odlučiti o apelantovom prijedlogu za namirenje.
10. Apelant se poziva na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo da nije uspio naplatiti svoja potraživanja preko žiro računa, niti pljenidbom i prodajom izvršenikove pokretne imovine koja je bila „lažna“. Dalje, apelant je ukazao da je promijenio predmet izvršenja i nakon toga je „pripojen“ u izvršni postupak kojeg je pokrenuo tražilac izvršenja. Također, apelant je ukazao da je vrijednost nekretnina procijenjena na iznos od 791.869,50 KM, a one su prodate za 420.000,00 KM. Kako je apelant istakao, on nije dužan da trpi i da bude oštećen zbog toga što je tražilac izvršenja nekontrolisano davao kredite koje izvršenik nije vraćao.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
12. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno..
14. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16 tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
15. U odnosu na navode o povredi prava na imovinu, Ustavni sud zapaža da apelant, u suštini, iskazuje nezadovoljstvo činjenicom što u izvršnom postupku nije uspio namiriti svoje potraživanje. Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o apelantovoj postojećoj imovini. Ipak, Ustavni sud smatra da je apelant imao „legitimno očekivanje“ da će u izvršnom postupku, temeljem relevantnih odredaba ZIP kojima je propisan postupak izvršenja na nepokretnostima, naplatiti pravosnažno utvrđeno potraživanje iz prodajne cijene izvršenikovih nekretnina. Dalje, Ustavni sud ukazuje da je relevantnim odredbama ZIP regulisan postupak izvršenja na nekretninama. Naime, odredbama člana 97. ZIP je propisano da se iz prodajne cijene nekretnine namiruju tražioci izvršenja na čiji je prijedlog određeno izvršenje, založni povjerioci i kad nisu prijavili svoja potraživanja itd. Također, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 98. stav 1. ZIP, na kojem je Viši privredni sud utemeljio svoje odlučenje, propisan redoslijed kojim se namiruju potraživanja iz iznosa dobijenog prodajom nekretnine (prvenstveno namirenje). Shodno članu 98. stav 1. ZIP prvo se namiruju troškovi izvršnog postupka, potraživanja založnih povjerilaca koja se po redu prvenstva namiruju prije tražioca izvršenja, potraživanja tražioca izvršenja po čijem je prijedlogu određeno izvršenje itd. Također, prema odredbi člana 98. stav 3. ZIP, više osoba unutar iste tačke iz stava 1. ovog člana namirit će se po redu sticanja založnog prava i prava na namirenje tražilaca izvršenja koji su predložili izvršenje. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da iz činjenica predmeta proizilazi da je apelant je stupio u već započeti izvršni postupak kojeg je pokrenuo tražilac izvršenja koji je u zemljišnim knjigama imao upisano založno pravo (hipoteku) na predmetu izvršenja. Dalje proizilazi da, za razliku od tražioca izvršenja, apelant nije imao upisano založno pravo, već je imao status tražioca izvršenja čije je potraživanje na istoj nepokretnosti u smislu člana 73. stav 2. ZIP kasnije određeno. Dakle, tražilac izvršenja je u smislu relevantnih odredaba ZIP imao pravo prvenstva namirenja u odnosu na apelanta. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da je tražilac izvršenja, u skladu sa činjenicama i relevantnim odredbama ZIP, imao pravo prvenstva namirenja u odnosu na apelanta pa proizilazi da je miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo zakonito. Pri tome, nesporna je činjenica da iznos dobijen prodajom izvršenikovih nekretnina nije bio dovoljan ni za namirenje cjelokupnog potraživanja tražioca izvršenja zbog čega je i doneseno rješenje o djelimičnom namirenju. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je u datim okolnostima uspostavljena pravična ravnoteža između javnog interesa koji se ogleda u dosljednom poštovanju relevantnih zakonskih odredaba i apelantovog prava na zaštitu imovine. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu očigledno (prima facie) neosnovani.
16. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.
17. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman