Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-174/25 (H. V. R.)
Odluka donesena 25. 09. 2025.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Izručenje
- Ekstradicija
- Strani državljanin
- Obavještenje o na jeziku koji razumije
- Deportacija i ekstradicija u kontekstu člana 5. EK
- Sudsko preispitivanje zakonitosti lišenja ili hapšenja
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima
- Odluka o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03 i 26/04)
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05 i 48/05)
- ODLUKA KOJOM SE DONOSI ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KRIVIČNOM POSTUPKU BOSNE I HERCEGOVINE ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06 i 76/06)
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06 i 29/07)
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima
- Zakon o izmjeni Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-174/25
Apelacija
Odluka o meritumu
25. 09. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-174/25, rješavajući apelaciju koju je podnio Hendrik Van Rees, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Angelika Nußberger, potpredsjednica
Helen Keller, sutkinja
Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudija
Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 25. septembra 2025. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Hendrik Van Rees protiv rješenjā Suda Bosne i Hercegovine br. S1 3 K 049361 24 Kv 3 od 5. novembra 2024. godine i S1 3 K 049361 24 Eks 2 od 23. oktobra 2024. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Hendrik Van Rees (u daljnjem tekstu: apelant) iz Holandije, koji se nalazi u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera, kojeg zastupa advokat Lejla Čović iz Sarajeva, podnio je 14. januara 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenjā Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 3 K 049361 24 Kv 3 od 5. novembra 2024. godine i S1 3 K 049361 24 Eks 2 od 23. oktobra 2024. godine. Apelant je također podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojim je tražio da se do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji ukine mjera ekstradicionog pritvora određena rješenjem Suda BiH od 23. oktobra 2024. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 5. februara 2025. godine je od Suda BiH i Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH) zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.
3. Sud BiH i Tužilaštvo BiH su 11. i 17. februara 2025. godine dostavili odgovore na apelaciju, koje je Ustavni sud dostavio apelantu 19. februara 2025. godine. Apelant nije dostavio izjašnjenje na odgovore na apelaciju u ostavljenom roku. Ustavni sud je 14. jula 2025. godine izvršio uvid u sistem za automatsko upravljanje predmetima u sudovima (CMS) radi pribavljanja rješenja iz tač. 6. i 7. ove odluke.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način. Uvodne napomene
5. Pred Sudom BiH u toku je postupak izručenja apelanta kojeg su 14. septembra 2024. godine pripadnici Granične policije Bosne i Hercegovine lišili slobode po preciziranoj međunarodnoj potjernici NCB Interpola Wiesbaden, Njemačka od 28. juna 2023. godine, odnosno potjernici Interpola NCB Sarajevo od 14. septembra 2024. godine. Navedena potjernica je raspisana s ciljem vođenja krivičnog postupka pred nadležnim pravosudnim organom Savezne Republike Njemačke zbog sumnje da je apelant počinio precizirana krivična djela. Nalog za apelantovo hapšenje od 13. juna 2023. godine, na osnovu kojeg je raspisana međunarodna potjernica, izdao je lokalni sud u Hamburgu.
6. Rješenjem Suda BiH od 14. septembra 2024. godine apelantu je određena mjera privremenog pritvora koja po tom rješenju može trajati najduže osamnaest dana od dana lišenja slobode, odnosno od 14. septembra do 1. oktobra 2024. godine ili do nove odluke suda. U obrazloženju rješenja je navedeno da su ročištu održanom 14. septembra 2024. godine prisustvovali apelant kao potraživani i njegov branilac – advokat po službenoj dužnosti D. H. Dalje je navedeno da je na tom ročištu sudija za prethodni postupak, prije svega, utvrdio apelantov identitet, te da mu je saopćeno zbog čega se i na osnovu kojih dokaza traži njegovo izručenje. Na osnovu raspoloživih podataka, odnosno apelantove izjave i priložene dokumentacije, Sud BiH je utvrdio da apelant ima status stranca, odnosno da nema državljanstvo Bosne i Hercegovine te da je državljanin Holandije. Na navedenom ročištu apelant je pozvan da se izjasni na navode iz potjernice. Imajući u vidu da apelant ne razumije nijedan od službenih jezika koji su u upotrebi pred Sudom BiH, osigurano mu je simultano prevođenje od strane stalnog sudskog tumača za engleski jezik A. K. M. U vezi s tim je navedeno da je sudija za prethodni postupak pojasnio apelantu proceduru postupka izručenja, te je posebno ukazao na zakonsku mogućnost pojednostavljenog izručenja, u kojem slučaju bi se izbjegla redovna procedura izručenja i gdje postupak izručenja traje dosta kraće. Dalje je navedeno i da je apelantov branilac izjavio da se s apelantom opredijelio za redovni postupak i da se njegov branjenik – apelant ne odriče načela specijaliteta. Istovremeno je branilac naveo i da je apelant svjestan da je Njemačka vodila istragu koja je zaključena prije godinu dana, te da potjernica nije na snazi navedeni period. Zatim je navedeno i da se odbrana protivi privremenom pritvoru jer iz dokumentacije ne proizlaze dokazi da je apelant počinio krivična djela. Isto tako je navedeno da je odbrana predložila izricanje mjera zabrane umjesto pritvora. Konačno, Sud BiH je istakao da se apelant saglasio s izlaganjem svog branioca, te ujedno istakao da mu je poznato „da se vodila istraga odnosno koja je u toku/istražuje se“, da su dva zaposlenika iz njegove firme uhapšena, da su nakon dva dana pritvora puštena i da su se vratili kući.
7. Privremeni pritvor je produžen rješenjem Suda BiH od 30. septembra 2024. godine tako što može trajati do dostavljanja molbe za izručenje i ekstradicione dokumentacije od strane države moliteljice ili do nove odluke Suda BiH, a najduže 40 dana računajući od dana lišenja slobode, odnosno do 23. oktobra 2024. godine ili do nove odluke Suda BiH. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da je na održanom ročištu (od 14. septembra 2024. godine) saslušan apelant kao potraživani u prisustvu svog branioca, te da se „isti“ izričito izjasnio da ne želi biti izručen državi moliteljici na pojednostavljeni način. Zatim je navedeno i da je apelantov branilac D. H. u svom izjašnjenju prigovarao produženju roka državi moliteljici u vezi s dostavljanjem molbe za izručenje. U vezi s tim je istaknuto i da je sud imao u vidu navode apelantovog branioca kojim se pokušava osporiti osnovanost zahtjeva za produženje mjere privremenog pritvora argumentacijom da pravosudni organi već raspolažu dokazima protiv apelanta – potraživanog, zbog čega su trebali biti u prilici dostaviti ih u dosadašnjem toku postupka zamoljenoj državi. Kada su u pitanju konkretne okolnosti koje opravdavaju mjeru pritvora prema apelantu, Sud BiH je ocijenio da se one nisu izmijenile od donošenja rješenja o određivanju privremenog pritvora.
8. Tužilaštvo BiH je 23. oktobra 2024. godine dostavilo Sudu BiH prijedlog za određivanje ekstradicionog pritvora potraživanom apelantu te utvrđivanje zakonskih pretpostavki za izručenje. U prijedlogu je navedeno da su ispunjene zakonske pretpostavke za apelantovo izručenje te da postoji poseban zakonski razlog za određivanje ekstradicionog pritvora u smislu člana 39. stav (1) tačka a) Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima (u daljnjem tekstu: ZMPPKS). Tužilaštvo BiH je istaklo da je prilikom procjene opasnosti od apelantovog bjekstva, odnosno skrivanja, cijenilo njegova lična svojstva i ponašanje, odnosno da je svjesno, radi izbjegavanja krivičnog postupka u SR Njemačkoj, pobjegao u Bosnu i Hercegovinu. Osim toga, Tužilaštvo BiH je ukazalo da postoji realna opasnost da bi apelant, ukoliko protiv njega ne bi bila određena mjera ekstradicionog pritvora, mogao napustiti Bosnu i Hercegovinu, što bi spriječilo eventualno izručenje zemlji moliteljici.
9. Na ročište pred Sudom BiH, koje je održano 23. oktobra 2024. godine radi razmatranja prijedloga Tužilaštva BiH, pristupili su postupajući tužilac, apelant kao potraživani i njegova izabrana braniteljica (koja ga zastupa i pred Ustavnim sudom) te stalni sudski tumač za engleski jezik A. A.
Osporena rješenja
10. Rješenjem sudije za prethodni postupak Suda BiH broj S1 3 K 049361 24 Eks 2 od 23. oktobra 2024. godine (u daljnjem tekstu: prvostepeno rješenje) potraživanom apelantu ukinut je privremeni pritvor određen rješenjem Suda BiH od 14. septembra 2024. godine, te produžen rješenjem od 30. septembra 2024. godine. Istovremeno je prvostepenim rješenjem apelantu određen ekstradicioni pritvor zbog opasnosti da bi boravkom na slobodi mogao izbjeći postupak izručenja ili privođenja u smislu člana 39. stav (1) tačka a) ZMPPKS.
11. U obrazloženju rješenja je prije svega navedeno da je neosnovan prigovor odbrane da apelantu nije osiguran prevod na njegov maternji jezik (holandski). U vezi s tim navedeno je da se apelant prilikom određivanja privremenog pritvora od 14. septembra 2024. godine izjasnio da može komunicirati na engleskom jeziku i da razumije taj jezik. Pri tome je istaknuto da je navedeno ročište proteklo bez apelantovog prigovora ili prigovora njegovog tadašnjeg branioca u pogledu bilo kakvih jezičkih barijera ili razumijevanja prevoda s ročišta putem sudskog tumača. Imajući u vidu činjenicu da zbog nedovoljnog broja i spriječenosti tumača za holandski jezik nije bilo moguće osigurati tumača za holandski jezik u kratkom periodu (prijedlog Tužilaštva primljen je 23. augusta 2024. godine oko 14 sati, a privremeni pritvor je isticao istog dana), te činjenicu da je apelant na ročištu od 23. oktobra 2024. godine izlagao na engleskom jeziku i tom prilikom osporavao navode tužioca i molbe za izručenje, Sud BiH je zaključio da je ispunjeno apelantovo pravo da mu se u toku postupka osigura prevod na jeziku koji razumije. Osim toga, navedeno je da je sud na ročištu održanom 23. oktobra 2024. godine napravio pauzu i naložio tumaču za engleski jezik da apelantu usmeno prevede prijedlog Tužilaštva BiH, a nakon prigovora odbrane da navedeni prijedlog nije preveden ni na engleski jezik.
12. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 K 049361 24 Kv 3 od 5. novembra 2024. godine (u daljnjem tekstu: drugostepeno rješenje) odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja.
13. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da je neosnovan prigovor odbrane da je povrijeđeno apelantovo pravo da se služi maternjim jezikom (holandskim). U vezi s tim je navedeno da sudsko vijeće u potpunosti prihvata obrazloženje koje je sudija za prethodni postupak dao u prvostepenom rješenju. Naime, Sud BiH je naveo da se potraživani apelant na ročištu za određivanje privremenog pritvora od 14. septembra 2024. godine izjasnio da razumije i da može komunicirati na engleskom jeziku, da na tom ročištu ni apelant niti njegov tadašnji branilac nisu isticali prigovore u pogledu bilo kakvih jezičkih barijera ili razumijevanja prevoda na ročištu i uopće komunikacije putem sudskog tumača za engleski jezik. U obrazloženju je dalje, između ostalog, navedeno da je apelantova odbrana navela da je došlo do kršenja člana 131. u vezi sa članom 9. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPBiH) zbog toga što prvostepeno rješenje nije dostavljeno do momenta pisanja žalbe, odnosno da je moralo biti dostavljeno do 23. oktobra do 00.00. U vezi s tim žalbenim prigovorom navedeno je da je sudsko vijeće uvidom u spis predmeta utvrdilo da su ti navodi tačni. Naime, sudsko vijeće je ukazalo da je sudija za prethodni postupak dostavio prvostepeno rješenje na prevod u skladu sa članom 9. stav (3) ZKPBiH i da je ono prevedeno na engleski jezik kao jezik koji apelant razumije kako bi mogao biti upoznat s njegovom sadržinom. Zatim je navedeno da je prvostepeno rješenje s prevodom otpremljeno 25. oktobra 2024. godine, a da ga je apelant primio 29. oktobra 2024. godine, što također ukazuje na hitnost u postupanju. Stoga je zaključeno da apelantovo pritvaranje nije bilo nezakonito, kako to tvrdi odbrana, s obzirom na to da potraživani apelant ima osiguranu odbranu, koja je u zakonom previđenom roku primila prvostepeno rješenje i koja se efikasno stara o apelantovim pravima ulaganjem pravnog lijeka – žalbe, te da je, pored toga, i sam apelant nakon primanja prvostepenog rješenja imao pravo da izjavi pravni lijek.
IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije
14. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U vezi s tim, apelantova punomoćnica je navela da je apelantov privremeni pritvor isticao 23. oktobra 2024. godine i da je poziv od Suda BiH primila posljednji dan prije isteka pritvora (23. oktobra 2024. godine u 14.07) kako bi je obavijestili da je država moliteljica – SR Njemačka dostavila molbu za izručenje apelanta. Također je obaviještena da je Tužilaštvo BiH dostavilo prijedlog za određivanje ekstradicionog pritvora apelantu i utvrđivanje pretpostavki za njegovo izručenje, kao i da će se isti dan (23. oktobra 2024. godine) u Sudu BiH održati ročište na kojem će se razmotriti navedeni prijedlog. Shodno tome, apelantova punomoćnica/braniteljica je istakla da je imala izuzetno kratak rok za pripremu odbrane i da je zamolila Sud BiH da joj putem e-maila dostavi dokumentaciju kako bi spremila adekvatnu odbranu. Navodi da ju je Sud BiH obavijestio da će cjelokupnu dokumentaciju dobiti tek na ročištu, zbog čega joj je uskraćeno pravo na spremanje/pripremu apelantove odbrane. Pored toga, apelantova punomoćnica je istakla da je zahtijevala od Suda BiH da se apelantu na tom ročištu osigura prisustvo tumača za apelantov maternji jezik (holandski) imajući u vidu da je on državljanin Holandije. Dalje navodi da je dokumentacija bila prevedena na bosanski i njemački jezik, a da je na ročište pristupio sudski tumač za engleski jezik koji apelant ne poznaje dovoljno da bi u cijelosti bio upoznat s cijelim tokom suđenja. S obzirom na navedeno, apelantova punomoćnica je istakla da je u postupku izručenja postupanje nadležnih vlasti bilo proizvoljno i da apelant zbog neosiguravanja sudskog tumača za njegov maternji jezik (holandski) uopće nije bio upoznat s optužbama za koje se tereti. Imajući u vidu navedeno, predlaže da se apelacija usvoji, utvrdi kršenje navedenih prava, ukinu osporena rješenja, te dodijeli odšteta u pravičnom iznosu, kao i da se isplate troškovi „nastali utvrđivanjem povrede prava na pravično suđenje i suđenje u razumnom roku“. U odnosu na zahtjev za donošenje privremene mjere iz tačke 1. ove odluke, apelant je ukazao da bi daljnjim trajanjem ekstradicionog pritvora do konačne odluke o apelaciji bilo nastavljeno kršenje ljudskih prava s nesagledivim posljedicama, što bi dovelo i do nastanka štete koja se ne bi mogla nadoknaditi, niti na drugi način spriječiti.b)Odgovori na apelaciju
15. Sud BiH je naveo da ostaje pri razlozima navedenim u osporenom drugostepenom rješenju. Pri tome je istaknuto i da se apelant na ročištu prilikom određivanja privremenog pritvora od 14. septembra 2024. godine izjasnio da razumije engleski jezik i da može komunicirati na engleskom jeziku. To ročište je, kako je navedeno, proteklo bez prigovora apelanta i njegovog tadašnjeg branioca u pogledu bilo kakvih jezičkih barijera ili razumijevanja prevoda, odnosno uopće komunikacije putem sudskog tumača za engleski jezik.
16. Tužilaštvo BiH je istaklo da je Sud BiH pravilno cijenio sve okolnosti prilikom donošenja osporenih rješenja. U prilog tome je ukazano da je na ročištu od 23. oktobra 2024. godine apelant izjavio da može komunicirati na engleskom jeziku i da ga razumije, kao i da je na tom ročištu apelant izlagao na engleskom jeziku i tom prilikom osporavao navode tužioca i molbe za izručenje. Shodno tome, Tužilaštvo BiH smatra da je Sud BiH ostvario sve preduvjete za održavanje ročišta, odnosno ispunio apelantovo pravo da mu se u toku postupka osigura prevod na jezik koji razumije. U odnosu na apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere, Tužilaštvo BiH je istaklo da se nisu izmijenile okolnosti navedene u osporenom prvostepenom rješenju kojim je apelantu određen ekstradicioni pritvor.
V.Relevantni propisi
17. Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima („Službeni glasnik BiH“ br. 53/09 i 58/13)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 39. stav (1) tačka a) i stav (2) (Određivanje ekstradicionog pritvora) (1) Po prijemu molbe za izručenje, sudija za prethodni postupak Suda Bosne i Hercegovine, na prijedlog tužioca iz člana 36. stav (3) ovog zakona, određuje rješenjem ekstradicioni pritvor ako:
a) postoji opasnost da će lice, čija se ekstradicija traži, izbjeći postupak izručenja ili provođenje izručenja; (2) Ukoliko postoji jedan od razloga iz stava (1) tačaka a), b) i c) ovog člana, sudija za prethodni postupak, po prijemu molbe u smislu člana 36. stav (3) ovog zakona, donijet će rješenje, kojim će licu kojem je određen privremeni pritvor iz člana 38. stav (5) ovog zakona, ukinuti privremeni pritvor i odrediti ekstradicioni pritvor.
Član 97. (Shodna primjena drugih propisa)
Na pitanja koja nisu posebno regulirana ovim zakonom, a tiču se pružanja međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima, shodno se primjenjuju odredbe zakona o krivičnom postupku, krivičnih zakona, zakona o prekršajima i zakona o sudovima.
18. Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09, 72/13, 49/17 – odluka Ustavnog suda, 42/18 – rješenje Ustavnog suda, 65/18, 22/21 – odluka Ustavnog suda i 8/22 – rješenje Ustavnog suda)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 8. st. (2) i (4)
Jezik i pismo (2) Stranke, svjedoci i ostali učesnici u postupku imaju pravo služiti se maternjim jezikom ili jezikom koji razumiju. Ako osoba ne razumije jedan od službenih jezika Bosne i Hercegovine, osigurat će se usmeno prevođenje onoga što ona, odnosno drugi iznose, kao i isprava i drugog pisanog dokaznog materijala. (4) Prevođenje obavlja sudski tumač. VI.Dopustivost i meritum
19. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie ) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
20. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjem prekršena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. tačka e) Evropske konvencije. Međutim, Ustavni sud podsjeća da nije vezan pravnom kvalifikacijom iz apelacije, te da je, shodno pravilu iura novit curia, ovlašten na činjenice predmeta primijeniti relevantno ustavno i konvencijsko pravo. S obzirom na to da se apelantovi navodi prevashodno odnose na zakonitost njegovog lišenja slobode u kontekstu prava da bude obaviješten na jeziku koji razumije, Ustavni sud će navode iz apelacije ispitati s aspekta garancija prava na slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: [...]
d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.
22. Član 5. stav 1. tačka f) i st. 2. i 4. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Pravo na slobodu i sigurnost
1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom: [...]
f) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja osobe da bi se spriječio njezin neovlašteni ulazak u zemlju, ili osobe protiv koje se preduzima radnja radi deportacije ili ekstradicije.
2. Svako ko je uhapšen obavještava se bez odgađanja i na jeziku koji razumijeo razlozima svog hapšenja i o svakoj optužbi protiv njega.
4. Svako ko je lišen slobode hapšenjem ili pritvaranjem ima pravo pokrenuti postupak u kome će sud brzo odlučiti o zakonitosti njegovog pritvaranja i naložiti puštanje na slobodu ako je pritvaranje bilo nezakonito.
Zakonitost pritvora – pravo da bude obaviješten na jeziku koji razumije
23. Ustavni sud konstatira da je apelant lišen slobode 14. septembra 2024. godine i da se od tog dana nalazi u pritvoru. Taj pritvor je određen, a zatim i produžen u postupku pružanja međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima koji je pokrenut na molbu Njemačke za apelantovo izručenje. U takvim okolnostima apelantovo lišenje slobode nesporno potpada pod garancije člana 5. stav 1. tačka
f) Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4360/20 od 12. januara 2021. godine, tač. 43–46. s daljnjim referencama). Međutim, kako je apelant zakonitost svog daljnjeg lišenja slobode (ekstradicioni pritvor) na osnovu osporenih rješenja problematizirao isključivo u kontekstu navoda o pravu da bude obaviješten o razlozima lišenja slobode na jeziku koji razumije, odnosno vremenu potrebnom za pripremu odbrane, Ustavni sud će ove apelantove navode ispitati u smislu garancija iz člana 5. st. 2. i 4. Evropske konvencije. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) navedene odredbe člana 5. Evropske konvencije ne prave razliku između lica lišenih slobode hapšenjem ili onih lišenih slobode pritvorom (vidi Zokhidov protiv Rusije, presuda od 5. februara 2013. godine, predstavka broj 67286/10, tačka 169. s daljnjim referencama).
24. Ustavni sud dalje ukazuje da, prema praksi Evropskog suda, stav 2. člana 5. Evropske konvencije sadrži osnovnu zaštitu da svako uhapšeno lice treba znati zašto je lišeno slobode. Ova odredba sastavni je dio sistema zaštite koju pruža član 5. Evropske konvencije: svakom licu lišenom slobode moraju se jednostavnim, netehničkim jezikom koji razumije, objasniti bitni pravni i činjenični razlozi za lišenje njegove slobode kako bi se, ako smatra prikladnim, moglo obratiti sudu radi osporavanja njegove zakonitosti u skladu sa stavom 4. člana 5. Evropske konvencije. Iako se te informacije moraju prenijeti „odmah“, ovlaštena službena lica ih ne moraju u cijelosti prenijeti u samom trenutku lišenja slobode. Da li su sadržaj i pravovremenost prenesenih informacija bili zadovoljavajući treba procijeniti u svakom konkretnom slučaju s obzirom na njegove specifičnosti. Član 5. stav 2. Evropske konvencije ne zahtijeva da se pritvorenom licu razlozi daju u pisanom obliku ili u nekom drugom posebnom obliku. Razlozi se mogu navesti ili postati očiti tokom razgovora ili ispitivanja nakon hapšenja (vidi M. S. protiv Slovačke, presuda od 11. juna 2020. godine, predstavka broj 17189/11, tač. 98. i 102. s daljnjim referencama).
25. Dovodeći navedene stavove iz prakse Evropskog suda u vezu s okolnostima apelantovog slučaja, Ustavni sud prije svega zapaža da je nesporno da apelant ne poznaje nijedan od službenih jezika Bosne i Hercegovine. Dalje je nesporno da su u konkretnom slučaju javne vlasti odmah nakon apelantovog lišenja slobode preduzele aktivnosti iz svoje nadležnosti s ciljem da mu se kao stranom državljaninu osigura jezička pomoć za razumijevanje onoga šta mu se stavlja na teret i zbog čega je lišen slobode. Ono što jest sporno u konkretnom slučaju je adekvatnost prevođenja, odnosno angažiranja sudskog tumača za prevođenje. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je donošenju osporenog prvostepenog rješenja prethodilo ročište pred Sudom BiH od 23. oktobra 2024. godine, kojem je prisustvovao apelant, njegova izabrana braniteljica i sudski tumač za engleski jezik. Razlog za prisustvo navedenog sudskog tumača nadležni organi javne vlasti (Sud BiH i Tužilaštvo BiH) opravdali su činjenicom da se apelant prethodno, tj. prilikom određivanja privremenog pritvora od 14. septembra 2024. godine izjasnio da može komunicirati na engleskom jeziku i da razumije taj jezik. U vezi s tim u osporenim rješenjima je ukazano da je navedeno ročište proteklo bez prigovora apelanta i njegovog tadašnjeg branioca u pogledu bilo kakvih jezičkih barijera ili razumijevanja prevoda ročišta i uopće putem sudskog tumača za engleski jezik. Ovakvo obrazloženje redovnih sudova iz osporenih rješenja se ne čini proizvoljnim i paušalnim budući da iz stanja spisa predmeta (vidi Uvodne napomene, tač. 6. i 7. ove odluke) proizlazi da je apelant zajedno sa svojim tadašnjim braniocem aktivno učestvovao u postupku i osporavao osnovanost izručenja. To je uključivalo prvenstveno utvrđivanje apelantovog identiteta na osnovu njegove lične izjave, te insistiranje apelantove odbrane da se u konkretnom slučaju provede redovni postupak umjesto pojednostavljenog izručenja, kao i apelantovu svijest da se protiv njega vodi postupak – istraga u Njemačkoj i da postoji potjernica. Pri tome se apelant na navedenom ročištu od 14. septembra 2024. godine u potpunosti saglasio s izlaganjem svog branioca, pri čemu je tom prilikom i lično upoznao sud s određenim dodatnim pojedinostima u odnosu na druga lica iz njegove firme (vidi tač. 6. i 7. ove odluke) u svjetlu inkriminiranih radnji. Osim toga, Ustavni sud zapaža da apelant i njegov branilac sve do određivanja ekstradicionog pritvora na osnovu osporenih rješenja nisu niti jednom problematizirali pitanje razumijevanja (engleskog) jezika, kvalitet prevođenja i samo prisustvo sudskog tumača za engleski jezik prilikom određivanja i produženja privremenog pritvora. Svi prigovori apelanta i njegove odbrane su se u toj fazi postupka odnosili isključivo na (ne)osnovanost apelantovog izručenja i osporavanje dokaza u vezi s onim za šta se apelant tereti u državi moliteljici – Njemačkoj, kao i predlaganje blažih mjera umjesto pritvora. Istovremeno, Ustavni sud zapaža da iz stanja spisa predmeta ne proizlazi da su apelant, odnosno njegovi branioci naknadno ukazali (u redovnom postupku i pred Ustavnim sudom) da su apelantove izjave date na ročištu od 14. septembra 2024. godine eventualno rezultat kršenja nekog od prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, čime bi se otvorilo pitanje zakonitosti takvog dokaza. Osim toga, iz obrazloženja osporenog prvostepenog rješenja proizlazi da se apelant na ročištu povodom prijedloga za određivanje ekstradicionog pritvora od 23. oktobra 2024. godine koristio engleskim jezikom prilikom osporavanja navoda tužioca i molbe za izručenje. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se u okolnostima konkretnog predmeta može zaključiti da je jezička pomoć bila zadovoljavajuća u kontekstu apelantovog prvobitnog lišenja slobode, odnosno naknadnog određivanja ekstradicionog pritvora na osnovu osporenih rješenja. Pružena prevodilačka pomoć na engleskom jeziku je u apelantovom slučaju bila takva da mu je ipak omogućila da se upozna s predmetom protiv sebe i da svoju odbranu iznese putem branioca. Dakle, može se zaključiti da u konkretnom slučaju obaveza nadležnih vlasti u vezi s apelantovim lišenjem slobode (kako prilikom određivanja/produžavanja privremenog tako i ekstradicionog pritvora) nije bila ograničena samo na imenovanje sudskog tumača za jezik koji apelant razumije, već su redovni sudovi u postupku donošenja osporenih rješenja također izvršili i određeni stepen naknadne kontrole adekvatnosti prevođenja, odnosno apelantovog poznavanja engleskog jezika. Osim toga, iz stanja spisa predmeta ne proizlazi da je apelant i u jednoj fazi krivičnog postupka, uključujući i apelacioni postupak, problematizirao kvalitet zastupanja kako postavljenog branioca po službenoj dužnosti tako i braniteljice koju je sam izabrao. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju apelantu osigurano pravo iz člana 8. stav (2) ZKPBiH da se služi jezikom koji razumije. Shodno tome, ne može se zaključiti da je u okolnostima konkretnog predmeta prekršeno apelantovo pravo iz stava 2. člana 5. Evropske konvencije. Konačno, Ustavni sud smatra da je apelant u postupku određivanja ekstradicionog pritvora imao pristup redovnim sudovima na dvije sudske instance pune jurisdikcije, koji su izvršili brz i efektivan nadzor nad zakonitošću apelantovog lišenja slobode. S obzirom na to da su u apelantovom slučaju osigurane i „proceduralne garancije za konkretnu vrstu lišenja slobode“, ne može se zaključiti ni da je došlo do kršenja stava 4. člana 5. Evropske konvencije.
Ostali navodi
26. Apelant je također problematizirao i pitanje blagovremenog dostavljanja prijedloga za određivanje ekstradicionog pritvora njegovoj braniteljici. Prema ocjeni Ustavnog suda, tim se navodima – u kontekstu vremena za pripremu odbrane – pokreće pitanje „jednakosti oružja“ u svjetlu garancija člana 5. stav 4. Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Atilla Taş protiv Turske, presuda od 19. januara 2021. godine, predstavka broj 72/17, tač. 149. i 150. s daljnjim referencama). Međutim, iz stanja spisa predmeta proizlazi da apelantova odbrana ovaj prigovor nije istakla ni na ročištu (od 23. oktobra 2024. godine) povodom prijedloga Tužilaštva BiH za određivanje ekstradicionog pritvora apelantu, niti u žalbi protiv osporenog prvostepenog rješenja. Žalbom je, u svjetlu navoda o kršenju prava na odbranu, problematizirana samo blagovremenost dostavljanja osporenog prvostepenog rješenja (vidi tačku 13. ove odluke), ali ne i prijedloga za određivanje ekstradicionog pritvora. Dakle, navedeni prigovor u vezi s prijedlogom za određivanje ekstradicionog pritvora apelant, odnosno njegova izabrana braniteljica/punomoćnica, po prvi put ističe pred Ustavnim sudom, uslijed čega je prethodno onemogućeno redovnim sudovima da se očituju o tome. Zbog toga, Ustavni sud taj apelantov navod smatra očigledno neosnovanim (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-465/21 od 19. januara 2023. godine, tačka 34. s daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba).
27. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije došlo do kršenja prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. st. 2. i 4. Evropske konvencije. Budući da osporenim odlukama nisu povrijeđena apelantova prava, Ustavni sud zaključuje da apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
VII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. st. 2. i 4. Evropske konvencije jer se jezička pomoć u konkretnom slučaju može smatrati zadovoljavajućom u kontekstu zakonitosti apelantovog pritvora, pri čemu je apelantovo lišenje slobode bilo predmet kontrole u sudskom postupku u kojem apelantu nisu uskraćene proceduralne garancije osigurane zakonom.
29. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman