Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2222/25 (Udruženje za borbu protiv korupcije „Transparency International u BiH“)
Odluka donesena 19. 02. 2026.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Građanska prava i obaveze - utvrđivanje i spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2222/25
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 02. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-2222/25, rješavajući apelaciju Udruženja za borbu protiv korupcije „Transparency International u BiH“, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Udruženja za borbu protiv korupcije „Transparency International u BiH“ podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 050360 25 Uvp od 12. marta 2025. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Udruženje za borbu protiv korupcije „Transparency International u BiH“ (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Boris Divjak, podnio je 15. maja 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 050360 25 Uvp od 12. marta 2025. godine.
2. Apelant je 29. avgusta 2024. godine dostavio Centralnoj izbornoj komisiji BiH (u daljnjem tekstu: CIK) podnesak, odnosno informaciju s dokazima koja se odnosila na eventualno kršenje odredbi člana 7.2a stav (2) Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Izborni zakon). Prijava se odnosila na načelnika Opštine Foča Milana Vukadinovića, koji je bio kandidat političke stranke Savez nezavisnih socijaldemokrata – SNSD – Milorad Dodik (u daljnjem tekstu: SNSD) na predstojećim izborima. Prijavom je načelniku Opštine Foča stavljeno na teret da je raspisivanjem javnih poziva o sufinansiranju i jednokratnoj pomoći kao načelnik Opštine koji je kandidat SNSD-a na predstojećim izborima direktno ili indirektno kupovao podršku birača, u smislu odredaba člana 7.2a stav (2) Izbornog zakona. CIK je podnesak cijenio kao inicijativu za pokretanje postupka, shodno odredbama člana 6.2 st. (2) i (3) Izbornog zakona, te je, po službenoj dužnosti, postupak vodio protiv SNSD-a.
3. Zaključkom CIK-a broj 05-1-07-5-1876-6/24 od 17. septembra 2024. godine obustavljen je postupak protiv SNSD-a pokrenut po službenoj dužnosti zbog navodnog kršenja odredbi člana 7.2a Izbornog zakona. CIK je u obrazloženju istakao da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da su aktivnosti koje su se odnosile na javne pozive o sufinansiranju i jednokratnoj pomoći bile planirane budžetom Opštine za 2024. godinu. Stoga je CIK zaključio da navedene aktivnosti predstavljaju izuzetak, u smislu relevantnih odredaba Izbornog zakona, te ne predstavljaju korišćenje javnih sredstava u svrhu kupovine podrške birača jer je u pitanju pružanje pomoći planirano u okviru predviđenih budžetskih subvencija.
4. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 Iž 049431 24 Iž od 27. septembra 2024. godine, ispravljeno Rješenjem Suda BiH broj S1 3 Iž 049431 24 Iž od 1. oktobra 2024. godine, donesenim u apelacionom vijeću sastavljenom od troje sudija, odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv zaključka CIK-a iz prethodne tačke ove odluke. Sud BiH je u obrazloženju naveo da je pravilno CIK zaključio da to što je opštinska uprava, na čelu s njenim načelnikom, realizovala svoje redovne aktivnosti na način kako je to predviđeno budžetom ne predstavlja kršenje odredaba Izbornog zakona, te da se te aktivnosti ne mogu posmatrati kao zloupotreba samo zbog toga što su planirane u izbornoj godini.
5. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 U 050360 24 U od 14. januara 2025. godine odbačena je kao neuredna apelantova tužba kojom je tražio da sud poništi rješenje Suda BiH od 27. septembra 2024. godine. Sud BiH se u obrazloženju pozvao na odredbe čl. 1, 4. i 8. Zakona o upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZUP). Navedenim odredbama propisano je, u suštini, da se upravni spor može voditi samo protiv konačnog upravnog akta kojim nadležna institucija rješava o izvjesnom pravu ili obavezi građanina ili pravnog lica u nekoj upravnoj stvari. U vezi s tim, sud je obrazložio da rješenje Suda BiH od 27. septembra 2024. godine, čije je poništenje apelant tražio tužbom, ne predstavlja konačni upravni akt i protiv njega se ne može voditi upravni spor. Stoga, sud je zaključio da ne postoje procesnopravni uslovi za meritorno rješavanje konkretnog spora.
6. Osporenom presudom Suda BiH od 12. marta 2025. godine odbijen je apelantov zahtjev za preispitivanje sudske odluke, rješenja Suda BiH od 14. januara 2025. godine. Sud je u obrazloženju naveo da je pravilno prvostepeni sud zaključio da rješenje Suda BiH od 27. septembra 2024. godine nema obilježja konačnog upravnog akta, u smislu relevantnih odredaba ZUS-a, pa da protiv tog rješenja nije dozvoljena tužba. Naime, kako je to Sud BiH obrazložio, postupak zaštite izbornih prava i pravni lijekovi za zaštitu tih prava uređeni su Izbornim zakonom i Uputstvom o procedurama za rješavanje po prigovorima i žalbama CIK-u i izbornim komisijama. Na taj način obezbijeđena je valjana zaštita izbornih prava gdje se kao najviša instanca odlučivanja o izbornim žalbama pojavljuje vijeće Apelacionog odjeljenja Suda BiH, čije su odluke konačne i obavezujuće, a samim tim i pravosnažne. Takođe, Sud BiH je obrazložio da je apelantu omogućeno da uputi zahtjev za pokretanje postupka po službenoj dužnosti CIK-u i da izjavi žalbu protiv zaključka CIK-a Sudu BiH, što je apelant i učinio u konkretnom slučaju.
7. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant ističe, između ostalog, da je udruženje građana registrovano s ciljevima i djelatnostima: suzbijanje korupcije, podrška razvoju dobre uprave, transparentnosti i odgovornosti rada javnih institucija, širih demokratskih vrijednosti, pružanje besplatne pravne pomoći građanima u borbi protiv korupcije, zaštita ljudskih prava, saradnja i razmjena iskustava sa srodnim institucijama i organizacijama u zemlji i inostranstvu i sl. Apelant smatra da je Sud BiH arbitrarno i pogrešno tumačio relevantne propise, pa o njegovoj tužbi nije odlučeno u meritumu, čime mu je povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek i pravo na pristup sudu.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
9. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
10. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
11. Razmatrajući apelantove navode o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li su član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjivi na konkretan slučaj.
12. Kada je u pitanju građanski aspekt člana 6. Evropske konvencije, Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) naglašava da za primjenjivost „građanskog“ aspekta člana 6. mora postojati spor o „pravu“ za koje se može reći da je, bar na dokazivim osnovama, priznato u domaćem pravu, bez obzira na to da li je to pravo zaštićeno Evropskom konvencijom. Spor mora biti stvaran i ozbiljan, može se odnositi ne samo na stvarno postojanje prava već i na njegov obim i način njegovog ostvarivanja i, konačno, rezultat postupka mora biti direktno odlučujući za pravo o kojem je riječ jer samo slabe veze ili neizvjesne posljedice nisu dovoljne za primjenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Károly Nagy protiv Mađarske, presuda od 14. septembra 2017. godine, predstavka broj 56665/09, tačka 60. s daljnjim referencama).
13. Polazeći od navedenih standarda, Ustavni sud zapaža da se u postupku koji je okončan osporenom odlukom zapravo odlučivalo o tome da li su ispunjeni procesnopravni uslovi za meritorno odlučivanje o apelantovoj tužbi. Dalje, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju vodio postupak protiv političkog subjekta prema Izbornom zakonu BiH, tj. odlučivalo se o poštovanju pravila u izbornom postupku, koji se odnosi samo na određena lica koja učestvuju u izborima. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je apelant udruženje za borbu protiv korupcije, da u apelaciji navodi koji su njegovi ciljevi i djelatnosti (vidi tačku 7. ove odluke), te da je svojim podneskom inicirao pokretanje konkretnog postupka protiv navedenog političkog subjekta. Međutim, Ustavni sud smatra do to nije dovoljno za zaključak da je konkretni „spor“ odlučujući za ostvarivanje nekog apelantovog građanskog prava. Naime, u konkretnom postupku se odlučivalo o tome da li je politička stranka SNSD prekršila odredbe Izbornog zakona, odnosno osporenom odlukom Suda BiH se samo odlučivalo o tome da li apelant može podnijeti tužbu u ovom izbornom postupku.
14. Dalje, Ustavni sud ističe da je u više predmeta u kojima je apelacije podnio isti apelant kao u ovom predmetu razmatrao slično činjenično i pravno pitanje. Tako je Ustavni sud u predmetu broj AP-648/25 zaključio da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine budući da se u osporenom postupku nije radilo o „sporu o građanskim pravima i obavezama“ apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, u tom predmetu je zaključkom CIK-a obustavljen postupak koji je, po prijemu apelantovog podneska o navodnom kršenju odredaba Izbornog zakona, vođen kao inicijativa za pokretanje postupka i sproveden po službenoj dužnosti, a odlukom Suda BiH je odbačena kao nedopuštena apelantova žalba podnesena protiv tog zaključka. Apelant je u tom predmetu ukazivao da je u identičnim postupcima Sud BiH meritorno odlučivao o osnovanosti njegove žalbe, ali da je nakon sprovedenih izbora počeo da mu odbacuje sve žalbe uz pogrešnu primjenu odredbi. Ustavni sud je u vezi s tim apelantovim navodima zaključio da „bez obzira na način odlučenja, posljedice za ostvarivanje apelantovih prava na koja ukazuje su jednake odlukama u ovom predmetu“. Naime, Ustavni sud je obrazložio da sama činjenica da postoji rješenje Suda BiH kojim je žalba odbijena a ne odbačena nije dovoljna da Ustavni sud zaključi da je apelantovo pravo da učestvuje u toj vrsti postupaka priznato u domaćem pravu, tj. da je u konkretnom slučaju primjenjiv „građanski“ aspekt člana 6. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-648/25 od 27. novembra 2025. godine, tačka 19, dostupna na www.ustavnisud.ba).
15. Prema tome, iako je u ovom predmetu apelantova žalba odbijena kao neosnovana, a tek potom je odbačena kao nedopuštena apelantova tužba, Ustavni sud smatra da su u konačnici posljedice za ostvarivanje apelantovih prava na koja ukazuje jednake odlukama u predmetu broj AP-648/25. Stoga, Ustavni sud smatra da ishod konkretnog postupka nije bio presudan za apelantova građanska prava.
16. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se u osporenom postupku ne radi o apelantovom „sporu o građanskim pravima i obavezama“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu takav zaključak, Ustavni sud ukazuje da su i navodi o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi s pravom na pravično suđenje takođe ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
17. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman