Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2178/25 (Srpska demokratska stranka)
Odluka donesena 26. 03. 2026.
- Nema povrede
- Član 10. EK i član II/3.h) Ustava BiH (Sloboda izražavanja)
- Internet
- Kazna
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izbori
- Proporcionalnost
- Ograničenja prava iz čl. 10.
- Upravni spor
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić
Citirani propisi
- Izborni zakon Bosne i Hercegovine · čl. 6
- Odluka o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine uvrštavanjem, iza člana 18.9 u glavi 18., sljedeća dva člana koja glase: · čl. 6
- Odluka o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine · čl. 6
- Zakon o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine · čl. 6
- Ispravka Zakona o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine · čl. 6
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine · čl. 6
- Zakon o dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine · čl. 6
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine · čl. 6
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-2178/25
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 03. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 27. marta 2026. godine, u predmetu broj AP-2178/25, rješavajući apelaciju Srpske demokratske stranke, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka
h) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Srpska demokratska stranka protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 051653 25 Iž od 27. marta 2025. godine u odnosu na navode o povredi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Srpska demokratska stranka protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 051653 25 Iž od 27. marta 2025. godine u odnosu na navode o povredi člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Srpska demokratska stranka (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banje Luke, podnijela je 14. maja 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 Iž 051653 25 Iž od 27. marta 2025. godine. Takođe, apelantkinja je podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud privremeno odložio izvršenje Odluke Centralne izborne komisije BiH (u daljnjem tekstu: CIK) broj 05-1-07-5-1462/24 od 19. marta 2025. godine do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.
2. Odlukom CIK-a broj 05-1-07-5-1462/24 od 19. marta 2025. godine utvrđeno je da je apelantkinja odgovorna što je putem društvene mreže Facebook vršila preuranjenu izbornu kampanju i zloupotrijebila djecu u političke svrhe, čime je prekršila pravila ponašanja u izbornom periodu iz čl. 7.1 i 7.3 stav (1) tačka 8) Izbornog zakona BiH. Stoga joj je, na osnovu člana 6.7 stav (2) tačka 1) Izbornog zakona BiH i primjenom člana 19.9 stav (1), tač. 3) i 15) Izbornog zakona BiH izrečena novčana kazna u iznosu od 5.500,00 KM.
3. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 Iž 051653 25 Iž od 27. marta 2025. godine, odbijena je apelantkinjina žalba podnesena protiv odluke CIK-a. U obrazloženju, Sud BiH je istakao da je CIK zaprimio prigovor o kršenju odredbi čl. 7.1 i 7.3 stav 1. tačka 8. Izbornog zakona BiH jer je „Aktiva mladih SDS-a Teslić“ radila na uređenju igrališta u majicama s vidnim apelantkinjinim obilježjima i sloganom na njima „Jedan tim srcem svim“, okupivši djecu mlađeg uzrasta i fotografišući ih, nakon čega su fotografije objavili na društvenoj mreži Facebook. Dostavljeni prigovor CIK je cijenio kao inicijativu za postupanje po službenoj dužnosti, koju je dostavio na izjašnjenje apelantkinji. Sud BiH je istakao da je nakon uvida u spornu objavu od 7. avgusta 2024. godine CIK utvrdio da je apelantkinja odgovorna što je vodila preuranjenu izbornu kampanju tako što je objavila fotografije uređenja dječijeg i sportskog igrališta u majicama s tekstom „Aktivist mladih SDS Teslić pomogao uređenju dječijeg i sportskog igrališta“ ističući logo političke stranke. Naime, CIK je konstatovao da je apelantkinja na taj način vršila promociju svoje političke stranke prije zvaničnog početka izborne kampanje, a sve s ciljem uticaja na volju birača na Lokalnim izborima 2024. godine. Sud BiH je istakao da je CIK cijenio, prije svega, odredbu člana 1.1 a stav 1. tačka 8. Izbornog zakona BiH koja propisuje šta predstavlja preuranjena kampanja. Dalje je istakao da je odredbom tačke 7. citiranog člana propisano da period izborne kampanje počinje 30 dana prije otvaranja biračkih mjesta i završava 24 sata prije otvaranja biračkih mjesta, tokom kojeg perioda subjekti na zakonom utvrđen način upoznaju birače i javnost s programima i kandidatima za predstojeće izbore. Imajući u vidu navedeno, Sud BiH je istakao da je nesporno da je svaka promocija političke partije prije zakonom propisanog perioda preuranjena, pa tako i objava na društvenoj mreži Facebook, pod uslovom da njen sadržaj ima karakter izborne kampanje. Sud BiH je zaključio da sporna objava ima karakter izborne kampanje i da apelantkinjin logo, objavljen na stranici Facebook, ima za cilj pribavljanje podrške birača i promovisanje političke stranke. Budući da odredba člana 7.1 Izbornog zakona BiH zabranjuje preuranjenu izboru kampanju putem elektronskih, online i štampanih medija, putem društvenih mreža ili bilo kojeg oblika javnog oglašavanja kampanje, Sud BiH je istakao da je CIK pravilno ocijenio da sporna objava, kako u pogledu sadržaja objave tako i u pogledu načina i vremena objavljivanja, ima elemente preuranjene izborne kampanje. Zatim, Sud BiH je ukazao da je odredbom člana 7.3 stav 1. tačka 8. Izbornog zakona BiH propisano da nije dozvoljeno zloupotrijebiti dijete u političke svrhe. Dakle, osim što je sporna objava data u periodu preuranjene izborne kampanje, jasno je vidljivo da se na slikama nalaze djeca, pa je apelantkinja takvom objavom iskoristila djecu za promociju na Lokalnim izborima 2024. godine, što predstavlja i prekršaj iz člana 7.3 stav 1. tačka 8. Izbornog zakona BiH. Sud BiH je ocijenio i da je pravilnom primjenom odredbi člana 19.9 stav (1) Izbornog zakona BiH apelantkinji izrečena novčana kazna u iznosu od 5.500,00 KM. Naime, CIK je cijenio da se radi o ponovljenom prekršaju, da je apelantkinja kažnjena zbog vođenja preuranjene izborne kampanje u ovom izbornom ciklusu već četiri puta (posljednja novčana kazna iznosila 4.000,00 KM), te da se u konkretnom slučaju radi o dva prekršaja.
4. Apelantkinja se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije. Apelantkinja je u odnosu na povredu člana 10. Evropske konvencije istakla da smatra da su u konkretnom slučaju vrlo široko protumačene i primijenjene zakonske odredbe koje propisuju preuranjenu izbornu kampanju i zloupotrebu djece u političke svrhe, a za čije kršenje su propisane rigorozne novčane kazne u rasponu od 3.000 KM do 30.000 KM. Apelantkinja je istakla da je zanemaren njen odnos prema učinjenoj navodnoj povredi Izbornog zakona BiH, iako je u svim pismenima upućenim CIK-u i Sudu BiH isticala da aktivnosti koje je preduzimala ne potpadaju pod definiciju izborne kampanje, odnosno preuranjene izborne kampanje. Uređenje igrališta ne može biti aktivnost na upoznavanju birača i javnosti s programom i kandidatima političkih subjekata za predstojeće izbore. Apelantkinja je istakla da su prilikom donošenja osporenih odluka zanemareni osnovni uslovi koji proizlaze iz stava 2. člana 10. Evropske konvencije da bi se vlast uopšte mogla miješati u njeno pravo na slobodu izražavanja. Pored onog osnovnog, a to je da je to miješanje propisano zakonom, nedostaju još dva uslova koja moraju kumulativno biti ispunjena, i to: da to miješanje mora imati za cilj da zaštiti jedan ili više predviđenih interesa ili vrijednosti i da je to miješanje neophodno u demokratskom društvu. Apelantkinja smatra da nijedan od ta dva uslova nije ispunjen.
5. U odnosu na povredu člana 6. Evropske konvencije, apelantkinja je istakla, između ostalog, da joj je izrečena sporna novčana kazna u skladu s pravilima upravnog postupka jer se Zakon o upravnom postupku supsidijarno primjenjuje u postupcima koje CIK vodi, ali s kratkim i hitnim rokovima koje propisuje Izborni zakon BiH. Apelantkinja smatra da je u ovim postupcima potpuno zanemarena činjenica da se u suštini radi o prekršajnom sankcionisanju apelantkinje, gdje joj nije omogućen ni najmanji obim prava koje okrivljeni uživa u tim postupcima. Apelantkinja smatra da joj je uskraćeno pravo na pravično suđenje jer joj nije omogućen pristup sudu u prekršajnom postupku, primjenom Zakona o prekršajima BiH, već je imala samo ograničen pristup sudu u posebnoj vrsti vrlo skraćenog upravnog spora. Apelantkinja je istakla i da CIK nije nadležan da odlučuje po prigovorima iz člana 7.1 i člana 7.3 stav (1) tačka 8. IZ, već opštinska odnosno gradska izborna komisija. Apelantkinja je istakla i da je CIK prekoračio rok iz člana 6.6 stav 3. Izbornog zakona BiH za donošenje odluke po prigovoru, te da joj je uskraćeno pravo na obrazloženu presudu.
Relevantni propisi
6. Izborni zakon BiH („Službeni glasnik BiH“ br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 48/11 – odluka USBiH, 63/11 – odluka USBiH, 15/12 – rješenje USBiH, 11/13 – rješenje USBiH, 18/13, 7/14, 31/16, 1/17 – odluka USBiH, 54/17 – rješenje USBiH, 41/20, 38/22, 51/22, 67/22, 24/24, 24/24 – ispravka)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom djelu glasi:
Član 6.7 stav 2. tačka 1. (2) Centralna izborna komisija BiH ima ovlaštenja da izrekne sljedeće sankcije:
1. novčanu kaznu koja ne prelazi iznos od 30.000 konvertibilnih maraka;
Član 7.1
U periodu preuranjene izborne kampanje zabranjeno je vođenje izborne kampanje u elektronskim, onlajn i štampanim medijima i putem društvenih mreža ili bilo koji oblik javnog oglašavanja kampanje. Ova zabrana ne odnosi se na organiziranje zakonitih zvaničnih skupova organa i događaja političkih subjekata u svrhe koje nisu kampanja.
Član 7.3 stav 1. tačka 8. (1) Kandidatima i pristalicama političkih stranaka, listi nezavisnih kandidata, listi pripadnika nacionalnih manjina i koalicija, kao i nezavisnim kandidatima i njihovim pristalicama, te zaposlenima ili na drugi način angažiranim u izbornoj administraciji nije dozvoljeno: 8) zloupotrijebiti dijete u političke svrhe.
Član 19.9 stav 1. tač. 3. i 15. (1) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 KM do 30.000,00 KM kaznit će se politički subjekt za prekršaj ako on ili njegov kandidat:
3.u suprotnosti s članom 7.1, u periodu preuranjene izborne kampanje, izvrši radnju koja se smatra vođenjem izborne kampanje;
15.zloupotrebi dijete za političke svrhe u suprotnosti s članom 7.3, stavom (1), tačkom 8) ukoliko to ne predstavlja krivično djelo;
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: b)Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; (4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
a) U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje
8. U vezi s apelantkinjinim navodima o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud, prije svega, podsjeća na ustaljenu praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) koja podržava stav da se politička prava ne smatraju građanskim pravima. Evropski sud je takav stav zauzeo u predmetu Pierre-Bloch protiv Francuske (vidi Pierre-Bloch protiv Francuske, presuda od 21. oktobra 1997. godine, predstavka broj 24194/94, tač. 48−59), koji u bitnom nije mijenjao ni u novijoj praksi ostajući dosljedan stavu da sporovi u vezi s pravima i obavezama koje izviru iz pasivnog biračkog prava u pravilu ne spadaju u okvire građanskog ni krivičnog aspekta člana 6. Evropske konvencije (vidi, između ostalih, Karimov protiv Azerbejdžana, presuda od 25. septembra 2014. godine, predstavka broj 12535/06). Ustavni sud zapaža da je u svojoj dosadašnjoj praksi zauzimao sličan stav (vidi Ustavni sud, mutatis mutandis, Odluka o dopustivosti broj AP-39/19 od 10. septembra 2019. godine, s daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba).
9. Isto tako, Ustavni sud naglašava da se u području zaštite pasivnog biračkog prava pojedina pitanja, u zavisnosti od okolnosti konkretnog slučaja, mogu podvesti pod krivični aspekt člana 6. stav
1. Evropske konvencije. Međutim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već razmatrao slično činjenično i pravno pitanje u predmetima u kojima je takođe apelantima izrečena novčana kazna propisana Izbornim zakonom BiH (vidi, mutatis mutandis, odluke Ustavnog suda o dopustivosti i meritumu br. AP-4647/20 od 3. marta 2021. godine i AP-4726/22 od 23. marta 2023. godine). Naime, u navedenim odlukama Ustavni sud je zaključio da se ne radi o djelu koje je krivičnim ili Izbornim zakonom BiH propisano kao krivično djelo (kao i u konkretnom slučaju), da se norma kojom je propisano sankcionisanje odnosi samo na učesnike u izbornom postupku koji je, zbog svog značaja i specifičnosti, regulisan posebnim zakonom. Takođe, Ustavni sud je u navedenim odlukama zaključio da se, s obzirom na javni interes, ne može reći da se radi o naročito strogim kaznama koje su isključivo novčane. Ustavni sud je imao u vidu da je svrha propisane kazne prema Izbornom zakonu BiH regulisanje izbornog postupka i poštovanje pravila u izbornom postupku i da se odnosi samo na određena lica koja učestvuju u izborima. Stoga je Ustavni sud zaključio da je domet takve norme ograničenog karaktera i da se u tim slučajevima ne radi o „krivičnoj optužbi“. Imajući u vidu navedenu praksu, kao i okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da se ni u konkretnom slučaju ne radi o „krivičnoj optužbi“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
10. Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud zaključuje da se osporenom odlukom nije odlučivalo ni o apelantkinjinim „građanskim pravima i obavezama“ niti o „krivičnoj optužbi“, zbog čega garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na sprovedeni postupak. Stoga je je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.b)U odnosu na navode o povredi prava na slobodu izražavanja
11. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda, apelant mora navesti povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbejdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
12. U vezi s apelantkinjinim navodima o povredi prava na slobodu izražavanja, Ustavni sud podsjeća da se pravo na slobodu izražavanja iz člana 10. Evropske konvencije ne odnosi samo na „informacije“ ili „ideje“ koje su primljene pozitivno ili se smatraju neuvredljivim ili prema njima nema stava, već i na one koje vrijeđaju, šokiraju i uznemiravaju (vidi Evropski sud, Handzhiyski protiv Bugarske, presuda od 6. aprila 2021. godine, predstavka broj 10783/14, tačka 58. s daljnjim referencama i Odluka Ustavnog suda broj AP-1890/20 od 26. januara 2022. godine, tačka 39). Ova sloboda ipak nije apsolutna i može biti ograničena zbog okolnosti i pod uslovima navedenim u članu 10. stav 2. Evropske konvencije, pod kojima se javna vlast može miješati u uživanje slobode izražavanja. Stoga je ključna uloga i zadatak nezavisnog sudstva da u svakom pojedinačnom slučaju jasno utvrdi granicu između opravdanih i potrebnih, te neopravdanih i nepotrebnih ograničenja koja neki princip potvrđuju kao pravilo ili ga negiraju kao puku deklaraciju.
13. Kada se radi o ograničenjima iz člana 10. stav 2. Evropske konvencije, u praksi Evropskog suda, koju slijedi i Ustavni sud, primjenjuje se tzv. test neophodnosti koji odgovara na sljedeća pitanja: da li postoji miješanje u pravo na slobodu izražavanja, da li je miješanje propisano zakonom, teži li ostvarenju legitimnog cilja i, na kraju, da li je miješanje „nužno u demokratskom društvu“ (vidi, između ostalih, Evropski sud, Medžlis Islamske zajednice Brčko i drugi protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 27. juna 2017. godine, predstavka broj 17224/11, tačka 67).
14. Ustavni sud smatra da je osporenim odlukama došlo do miješanja u apelantkinjino pravo na slobodu izražavanja s obzirom na to da joj je tim odlukama izrečena novčana kazna, u suštini, zbog objave na društvenoj mreži Facebook. Dalje, Ustavni sud zapaža da je miješanje u to pravo izvršeno zbog povrede odredbi čl. 7.1 i 7.3 stav (1) tačka 8) Izbornog zakona BiH, kojim je, u suštini, propisana zabrana vođenja preuranjene izborne kampanje, između ostalog, i putem društvenih mreža, te zloupotreba djeteta u političke svrhe. Takođe, Ustavni sud zapaža da je odredbom člana 19.9 stav 1. tač. 3. i 15. Izbornog zakona BiH propisano da će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 KM do 30.000,00 KM kazniti politički subjekt ako u suprotnosti sa članom 7.1 u periodu preuranjene izborne kampanje izvrši radnju koja se smatra vođenjem izborne kampanje, te ako zloupotrijebi dijete za političke svrhe u suprotnosti sa članom 7.3 stav (1) tačka 8). Imajući u vidu navedeno, te dovodeći u vezu obrazloženja osporenih odluka s odredbama relevantnih propisa na koje su se CIK i Sud BiH pozvali u osporenim odlukama, Ustavni sud smatra da je navedeno miješanje u apelantkinjino pravo na slobodu izražavanja zasnovano na relevantnim odredbama Izbornog zakona BiH.
15. Shodno svemu navedenom, Ustavni sud smatra da je ograničenje koje je nametnuto apelantkinji propisano zakonom. Izborni zakon BiH je objavljen u službenom glasniku, te je kao takav dostupan apelantkinji koja je kao registrirani politički subjekat za učešće na izborima morala da bude upoznata s njegovim odredbama i posljedicama nepostupanja prema odredbama tih zakonskih propisa budući da oni predstavljaju lex specialis koji regulišu pitanje izbora, odnosno principa koji važe za izbore na svim nivoima vlasti.
16. Dalje, prema mišljenju Ustavnog suda, konkretno ograničenje slobode izražavanja ispunjava i uslov „neophodnosti u demokratskom društvu“ i „proporcionalnosti legitimnom cilju“.Ustavni sud ukazuje da, kako to ističe i Evropski sud, slobodni izbori i sloboda izražavanja, a posebno sloboda političke rasprave, predstavljaju temelje svake demokratije. Ta su dva prava međusobno povezana i djeluju tako da se međusobno jačaju. U periodu koji prethodi izborima naročito je važno da mišljenja i informacije svih vrsta mogu slobodno cirkulisati (vidi Evropski sud, Orlovskaya Iskra protiv Rusije, presuda od 21. februara 2017. godine, predstavka broj 42911/08, tačka 110). Međutim, u određenim okolnostima, kako ukazuje Evropski sud, ta dva prava mogu biti suprotstavljena i može se smatrati potrebnim, u periodu prije i tokom izbora, uvesti određena ograničenja slobode izražavanja, i to onu vrstu koja obično ne bi bila prihvatljiva, kako bi se osiguralo „slobodno izražavanje mišljenja naroda pri izboru zakonodavnih tijela”. Evropski sud priznaje da prilikom uspostavljanja ravnoteže između ta dva prava države ugovornice uživaju slobodu procjene, kao što je to generalno slučaj kada je riječ o organizaciji njihovih izbornih sistema (ibid, tačka 111). Dakle, odredbe Izbornog zakona BiH i podzakonskih akata treba posmatrati u kontekstu diskrecionog prava države da pri ostvarivanju određenih prava garantovanih Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom postavi izvjesna ograničenja s ciljem efikasnog i demokratskog sprovođenja izbornog procesa.
17. S druge strane, prema mišljenju Ustavnog suda, sporno ograničenje u apelantkinjinom slučaju, nasuprot apelantkinjinom mišljenju, na apelantkinju ne stavlja pretjeran teret jer joj je izrečena novčana kazna u iznosu 5.500,00 KM, što je iznos koji je dosta manji od maksimalno propisanog iznosa (najveća moguća kazna 30.000,00 KM), u situaciji kada je proglašena odgovornom za kršenje Izbornog zakona BiH vođenjem izborne kampanje u periodu u kojem je to zabranjeno, kao i zloupotrebom djece u političke svrhe. Naime, sporno ograničenje je proporcionalno radi zaštite šire društvene zajednice, koje, u smislu člana 10. stav 2. Evropske konvencije, ima za cilj očuvanje regularnosti izbornog procesa i sprečavanje nepravilnosti i nezakonitosti u vezi s njim, a što je neosporno interes svih učesnika u izbornom procesu (kako prilikom ostvarivanja aktivnog tako i pasivnog biračkog prava) i zapravo predstavlja cilj svakog razvijenog demokratskog društva.
18. Iz navedenih razloga se apelantkinjini navodi o povredi prava iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije moraju odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovani.
19. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ničega što ukazuje da apelantkinjini navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ničega što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
20. Imajući u vidu odredbe člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
21. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantkinjin zahtjev za donošenje privremene mjere.
22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman