Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3078/24 (B.P. i drugi)
Odluka donesena 19. 02. 2026.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Procesna odluka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3078/24
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 02. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-3078/24, rješavajući apelacije koje su podnijeli B. P. i D. P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1) i (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: B. P. protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 16 0 U 001397 22 Uvp od 23. maja 2024. godine i
D. P. protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 036144 24 Uvp od 11. decembra 2024. godine,zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP-3078/24
1. B. P. (u daljnjem tekstu: apelant), čiji je punomoćnik Mila Baltić, advokat iz Banjaluke, podnio je 18. jula 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud RS) broj 16 0 U 001397 22 Uvp od 23. maja 2024. godine.
2. Apelant je prvostepenom organu uprave podnio zahtjev za ispravku podataka u matičnoj knjizi rođenih (MKR) za treće lice I. P. Zaključkom prvostepenog organa uprave od 29. maja 2021. godine, koji je potvrđen rješenjem drugostepenog organa uprave od 7. jula 2021. godine, odbačen je ovaj apelantov zahtjev jer apelant nije dokazao da ima svojstvo stranke u postupku.
3. Presudom prvostepenog suda od 20. maja 2022. godine, koja je u relevantnom dijelu potvrđena osporenom presudom Vrhovnog suda RS, odbijena je apelantova tužba radi poništenja navedenog rješenja drugostepenog organa uprave. Sud je u obrazloženju presude istakao da apelant nije aktivno legitimisan za pokretanje ovog upravnog postupka jer nije dokazao da je član porodice trećeg lica I. P. i da za traženu ispravku ima neposredan i na zakonu zasnovan pravni interes.
AP-998/25
4. D. P. (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 10. marta 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda RS broj 11 0 U 036144 24 Uvp od 11. decembra 2024. godine.
5. Apelant je 25. januara 2024. godine pismenim putem zatražio od nadležnog policijskog organa uprave da ga zaštiti od zaposlenika „Elektrodistribucije“ koji su mu po nalogu svog direktora isključili struju u domaćinstvu i odnijeli električno brojilo.
6. Kako nadležni organ uprave nije odgovorio na taj apelantov podnesak, on je podnio tužbu sudu protiv drugostepenog policijskog organa uprave (u daljnjem tekstu: tuženi), kojom je pokrenuo upravni spor zbog šutnje uprave.
7. Rješenjem drugostepenog suda od 30. avgusta 2024. godine, koje je potvrđeno osporenom presudom Vrhovnog suda RS, odbačena je apelantova tužba. Sud je u obrazloženju presude naveo da je apelant ranije podnio tužbu drugostepenom sudu povodom istog zahtjeva, o kojoj je pravosnažno odlučeno rješenjem tog suda od 25. aprila 2024. godine tako što je odbačena kao prijevremena. Dalje, sud je istakao da je 24. aprila i 17. jula 2024. godine povodom apelantove tužbe zbog šutnje uprave tražio od apelanta da dostavi dokaz da je preduzimao radnje iz člana
17. Zakona o upravnim sporovima Republike Srpske (ZUS), tj. da je podnosio žalbu tuženom zato što prvostepeni organ nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po njegovom zahtjevu od 25. januara 2024. godine. Sud je istakao da je apelant kao dokaz da je preduzimao radnje iz navedenog člana dostavio urgenciju u kopiji na kojoj nije vidljiv datum podnošenja i „apel“ upućen tuženom od 23. aprila 2024. godine. U vezi s tim, sud je istakao da su navedeni apelantovi dokazi neuredni. Naime, kako je istakao, iz priložene kopije podnesene urgencije nije mogao da utvrdi kada je podnesena, dok je „apel“ tuženom podnesen 23. aprila 2024. godine, odnosno nakon podnošenja tužbe 27. marta 2024. godine. Stoga je sud utvrdio da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni procesni uslovi za podnošenje tužbe u upravnom sporu zbog šutnje uprave, a to je da je „šutnja uprave“ konačna sa stanovišta upravnog postupka i da je stranka posebnim podneskom tražila donošenje odluke po žalbi.
Spajanje predmeta
8. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3078/24.
Apelacioni navodi
9. Apelanti smatraju da su im osporenim odlukama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i/ili pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i/ili pravo da ne budu podvrgnuti mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
11. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi Ustavni sud, između ostalih, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16od 22. marta 2017. godine, dostupne na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
Ustavni sud ukazuje da apelanti osporavaju odluke redovnih sudova, navedene u dispozitivu ove odluke, donesene u postupcima u kojima su redovni sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima, tj. o procesnoj dopustivosti zahtjeva za ispravku upisa podataka u MKR i procesnoj dopustivosti tužbe. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u tim slučajevima nije raspravljano o „građanskim pravima ili obavezama“ apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Takođe, Ustavni sud zaključuje da se nije odlučivalo ni o njihovom pravu na „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već samo o procesnim pitanjima, kako je to već navedeno.
12. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjivi u konkretnim slučajevima, pa slijedi da su navodi apelanata u vezi s povredom prava na pravično suđenje i prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Budući da se osporenom odlukom u predmetu broj AP-998/25 odlučivalo samo o procesnoj dopustivosti tužbe, Ustavni sud ukazuje da se tom odlukom nije odlučivalo ni o apelantovom pravu iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, slijedom čega su i ti navodi ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. U vezi s apelantovim navodima u predmetu broj AP-998/25 o povredi prava da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, Ustavni sud najprije ukazuje da je u svojoj dosadašnjoj praksi naveo da član 3. Evropske konvencije štiti neke od osnovnih vrijednosti demokratskog društva. To je jedno od „apsolutnih prava“ Evropske konvencije, od čijeg poštovanja države nikada ne mogu odstupati, čak ni u periodu rata. U vezi s procesnim garancijama iz člana 3. Evropske konvencije, zabrana mučenja i nečovječnog postupanja nameće državi obavezu da efikasno istraži sve tvrdnje o takvom postupanju i da, prema potrebi, krivično goni navodne počinioce. Međutim, Ustavni sud, u okolnostima konkretnog slučaja smatra da se apelacioni navodi ni na koji način ne mogu dovesti u vezu s povredom navedenog prava, naročito u odnosu na konkretni postupak u kojem je odlučeno samo o procesnoj dopustivosti tužbe zbog šutnje uprave. Stoga apelantovi navodi ne ulaze u obim člana 3. Evropske konvencije, pa je apelacija i u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. U skladu s navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman