Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4062/24 (M. T.)

Odluka donesena 15. 12. 2025.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4062/24

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 12. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 15. decembra 2025. godine, u predmetu broj AP-4062/24 , rješavajući apelaciju Muamera Topalovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muamera Topalovića podnesena protiv Rješenja Komisije za uslovni otpust broj 01-12-5-

2/24-274 od 28. augusta 2024. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Muamer Topalović (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 9. oktobra 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Komisije za uslovni otpust (u daljnjem tekstu: Komisija) broj 01-12-5-2/24-274 od 28. augusta 2024. godine.

2. Rješenjem Komisije od 28. augusta 2024. godine odbijena je apelantova molba za uslovni otpust apelanta, koji se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u Kazneno – popravnom zavodu zatvorenog tipa u Zenici (u daljnjem tekstu: KPZ Zenica).

3. U obrazloženju osporenog rješenja Komisija je navela da se apelant nalazi na izdržavanju kazne zatvora u KPZ Zenica. Takođe, navela je da su, u skladu s odredbama člana 111. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federacije BiH, dostavljeni relevantni podaci za odluku Komisije i mišljenje o opravdanosti molbe. Dalje, na osnovu tih podataka, Komisija je zaključila da nema valjanih pokazatelja na osnovu kojih se može pouzdano utvrditi da su ispunjeni uslovi iz člana 45. Krivičnog zakona Federacije BiH za apelantov uslovni otpust, niti procjena činjenica i podataka iz člana 111. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Federacije BiH ukazuje da je postignuta svrha kažnjavanja. Konačno, u pouci o pravnom lijeku, navedeno je da se protiv osporenog rješenja ne može izjaviti žalba niti se može pokrenuti upravni spor.

4. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 14. Europske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio . (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju, apelant osporava odluku Komisije koja je donesena povodom molbe za uslovni otpust. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelant protiv te odluke nije imao mogućnost da izjavi žalbu niti da pokrene upravni spor. Međutim, apelant je, prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, imao mogućnost protiv osporene odluke nadležnom kantonalnom sudu podnijeti zahtjev za zaštitu sloboda i prava građana zagarantovanih Ustavom Federacije BiH u skladu s odredbama člana

60. Zakona o upravnim sporovima Federacije BiH (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud za ljudska prava, Šerbečić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 26. aprila 2022. godine, predstavka broj 51661/21 i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-641/22 od 27. februara 2025. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Budući da je apelant propustio iskoristiti ovaj pravni lijek, Ustavni sud smatra da nije iscrpio sve djelotvorne pravne lijekove moguće prema zakonu. S obzirom na to, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4062/24 (M. T.) | Sudska praksa | Aktio