Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-993/25 (S. O.)

Odluka donesena 02. 07. 2026.

Povreda
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Pritvor
  • Krivični postupak
  • Hitno privođenje nadležnoj sudskoj vlasti
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-993/25

Apelacija

Odluka o meritumu

02. 07. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-993/25, rješavajući apelaciju Strahinje Obrenovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Angelika Nußberger, potpredsjednica

Helen Keller, sutkinja

Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudija

Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 2. jula 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Strahinje Obrenovića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda jer apelant Strahinja Obrenović, nakon što je 22. februara 2025. godine lišen slobode na osnovu Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 K 019662 14 Kpp 9 od 31. januara 2014. godine, nije izveden pred sud sve do 21. marta 2025. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Strahinja Obrenović (u daljnjem tekstu: apelant), kojega zastupaju Nina Kisić i Goran Dragović, advokati iz Sarajeva, podnio je 11. marta 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 K 019662 14 Kpp 9 od 31. januara 2014. godine. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru i naredi Kantonalnom sudu da što hitnije omogući izvođenje apelanta pred sud.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju. Pozvani su dostavili tražene odgovore koji su dostavljeni apelantovim braniocima radi eventualnog izjašnjenja. Izjašnjenje na apelaciju nije dostavljeno u ostavljenom roku.

III.Činjenično stanje

3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 K 019662 14 Kpp 9 Sarajevo od 31. januara 2014. godine u krivičnom predmetu protiv apelanta zbog krivičnog djela organiziranog kriminala u vezi s krivičnim djelom razbojništva apelantu je određen pritvor. Određeno je da pritvor po tom rješenju može trajati jedan mjesec, te da će se pritvor početi računati od dana i sata lišenja slobode.

5. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Tužilaštvo podnijelo prijedlog za određivanje pritvora od 30. januara 2014. godine. Navedeno je da se apelant nalazi u bjekstvu, kao i da postoji osnovana sumnja da je počinio krivična djela koja su mu stavljena na teret. Pritvor je predložen iz razloga propisanih članom 146. stav 1. tačka a) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP). Predloženo je također da se za apelantom raspiše međunarodna potjernica.

6. Sud je iz dokaza priloženih uz prijedlog za određivanje pritvora i Izvještaja o izvršenom krivičnom djelu MUP-a Kantona Sarajevo od 10. januara 2014. godine, naredbe o provođenju istrage, i drugih dokaza utvrdio da nesumnjivo proizlazi da je apelant osnovano sumnjiv da je zajedno s drugim licima počinio krivična djela koja su mu stavljena na teret.

7. Nadalje, sud je ocijenio da je osnovan prijedlog Tužilaštva za određivanje pritvora iz razloga propisanog članom 146. stav 1. tačka a) ZKP-a. Sud je ukazao da je Tužilaštvo u prijedlogu za određivanje pritvora navelo da se apelant udaljio s adrese stanovanja nakon što je saznao da su njegovi saučesnici lišeni slobode. Naime, ovlaštena službena lica MUP-a Kantona Sarajevo su operativnim radom na terenu došla do saznanja da se apelant nalazi u bjekstvu u Republici Srbiji, pa je za njim raspisana potraga. Stoga je sud, utvrdivši da se apelant krije, odnosno da se nalazi u bjekstvu, donio naredbu o raspisivanju međunarodne potjernice za njim. Sud je pri tome ocijenio da su navedeni razlozi dovoljni da se apelantu odredi pritvor iz razloga propisanih članom 146. stav 1. tačka a) ZKP-a.

Osporeno postupanje

8. Granična policija Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine je 22. februara 2025. godine apelanta lišila slobode na Međunarodnom aerodromu Sarajevo, o čemu je sačinjen Zapisnik o lišenju slobode broj 17-16-3-04-8-12/25 od 22. februara 2025. godine.

9. Advokati Nina Kisić i Goran Dragović su 3. marta 2025. godine dostavili Kantonalnom sudu punomoć za zastupanje apelanta. Također su podnijeli zahtjev za uvid i kopiranje rješenja po kojem je apelant lišen slobode i tražili hitno izdavanje dozvole za posjetu.

10. Rješenjem Kantonalnog suda od 4. marta 2025. godine apelantu je za branioca po službenoj dužnosti postavljen advokat Amir Hadžić.

11. Advokat Amir Hadžić je u apelantovo ime podnio žalbu protiv rješenja o određivanju pritvora. Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 K 019662 25 Kv 9 od 6. marta 2025. godine ta žalba je odbijena.

12. Kantonalni sud je 11. marta 2025. godine rješenjem razriješio advokata po službenoj dužnosti Amira Hadžića jer su u sudski spis punomoć uložili advokati Kisić i Dragović.

IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije

13. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. st. 2. i 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

14. Apelant je naveo da ga je Granična policija Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine 22. februara 2025. godine lišila slobode na aerodromu u Sarajevu, o čemu je sastavljen Zapisnik o lišenju slobode broj 17-16-3-04-8-12/25 od 22. februara 2025. godine. Tada mu je Granična policija BiH omogućila da telefonom kontaktira svoju braniteljicu, advokata Ninu Kisić, što je i učinio i obavijestio braniteljicu o činjenici lišenja slobode. Apelant je nakon toga odveden u Kazneno-popravni zavod Zenica (u daljnjem tekstu: KPZ Zenica), bez ispitivanja u svojstvu osumnjičenog kod Tužilaštva ili izvođenja pred sud. Stoga smatra da se u pritvoru nalazi po potpuno nezakonitoj proceduri. U trenutku podnošenja apelacije apelant je bio 16 dana u pritvoru.

15. Apelant je napomenuo da je rješenje kojim mu je određen pritvor doneseno bez izjašnjenja, odnosno da mu nije čak ni fiktivno postavljen branilac kako bi se izjasnio o prijedlogu Tužilaštva za određivanje pritvora. Pri tome, ukazano je da taj prijedlog ni u trenutku podnošenja apelacije nije dostavljen apelantu kako bi, eventualno, mogao podnijeti žalbu.

16. Nadalje, navedeno je da su opunomoćeni apelantovi branioci, nakon što ih on nije kontaktirao desetak dana nakon lišenja slobode (niti je u tom periodu kontaktirao svoju porodicu), 3. marta 2025. godine, ujutro, uložili u pisarnicu Kantonalnog suda punomoć (koju je potpisao apelantov otac) sa zahtjevom za odobrenje zahtjeva za posjetu i omogućavanje uvida u spis i naznakom hitno. Kantonalni sud je 4. marta 2025. godine donio rješenje kojim je apelantu po službenoj dužnosti postavio advokata Amira Hadžića. U vezi s tim, apelant tvrdi da je u pritvoru proveo 10 dana bez branioca, što je povreda njegovih prava sama po sebi. Nakon toga, dan nakon što su njegovi opunomoćeni advokati predali punomoć direktno Kantonalnom sudu, apelant ukazuje da mu je određen drugi advokat po službenoj dužnosti. Pri tome, također navodi da su njegovi opunomoćeni branioci tek 6. marta 2025. godine oko 13 sati dobili dozvolu za posjetu.

17. Apelant ističe da u predmetu ne postoji zapisnik o ispitivanju apelanta u svojstvu osumnjičenog (s braniocem ili bez njega), iz čega jasno proizlazi da nije obaviješten o razlozima lišenja slobode. Osim toga, nije izveden pred sud nakon lišenja slobode, nego je odveden u KPZ Zenica, gdje se i nalazio u trenutku podnošenja apelacije.

18. Apelant je naveo da on ovom apelacijom ne postavlja pitanje usklađenosti rješenja o određivanju pritvora od 31. januara 2014. godine sa standardima člana 5. Evropske konvencije, nego pitanje procedure, odnosno činjenice da se nalazi u pritvoru u proceduri koja je suprotna svim primjenjivim garancijama iz navedenog člana. Pri tome je napomenuo da nije imao pristup svom advokatu i da u trenutku uručenja rješenja Kantonalnog suda od 31. januara 2014. godine nije imao branioca iako je odbrana u pritvorskim predmetima obavezna.b)Odgovori na apelaciju

19. Kantonalni sud je naveo da su navodi o povredi prava garantiranih Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom paušalni i da nisu navedeni argumenti u čemu se te povrede sastoje.

20. Tužilaštvo je opisalo hronologiju postupanja u ovom predmetu. Navedeno je, između ostalog, da je 14. marta 2024. godine Tužilaštvo izdalo naredbu Centru sudske policije u Zenici za dovođenje apelanta u Tužilaštvo radi ispitivanja u svojstvu osumnjičenog te da je apelant u prisustvu braniteljice 17. marta 2025. godine ispitan u skladu s odredbom člana 92. ZKPFBiH. Tom prilikom apelant je izjavio da će se braniti šutnjom. Kantonalni sud je 21. marta 2025. godine održao sjednicu za produženje mjere pritvora i istog dana donio rješenje kojim je apelantu pritvor ukinut i izrečene mjere zabrane.

V.Relevantni propisi

21. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/03, 37/03 – ispravka, 56/03 – ispravka, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 14.

Pravo na suđenje bez odgađanja (1) Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred sud i da mu bude suđeno bez odgađanja, a najkasnije u roku od jedne godine od dana potvrđivanja optužnice. (2) Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku. (3) Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme.

Odjeljak 6. Pritvor

Član 145.

Opće odredbe (1) Pritvor se može odrediti ili produžiti samo pod uvjetima propisanim u ovom Zakonu i samo ako se isti cilj ne može ostvariti drugom mjerom. (2) Pritvor određuje ili produžuje rješenjem sud na prijedlog tužitelja a nakon što sud prethodno sasluša osumnjičenog odnosno optuženog na okolnosti razloga zbog kojih se pritvor predlaže, osim u slučaju iz člana 146. stav (1) tačka a) ovog Zakona. (3) Tužitelj je dužan sudu podnijeti obrazložen prijedlog za produženje pritvora najkasnije pet dana prije isteka roka iz rješenja o pritvoru. Sud odmah dostavlja prijedlog osumnjičenom, odnosno optuženom i njegovom branitelju. (4) Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme. Ako se osumnjičeni, odnosno optuženi nalazi u pritvoru, dužnost je svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku i organa koji im pružaju pravnu pomoć da postupaju sa posebnom hitnošću. (5) U toku cijelog postupka pritvor će se ukinuti čim prestanu razlozi na osnovu kojih je određen, a pritvorenik će se odmah pustiti na slobodu. Po prijedlogu optuženog ili branitelja za ukidanje pritvora koji je zasnovan na novim činjenicama sud će održati ročište odnosno sjednicu vijeća o čemu će obavijestiti stranke i branitelja. Nedolazak stranaka i branitelja koji su uredno obaviješteni ne sprečava održavanje ročišta, odnosno sjednice vijeća. Protiv rješenja o odbijanju prijedloga za ukidanje pritvora žalba nije dozvoljena.

Član 146. stav (1) točka a) Razlozi za pritvor (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice počinilo krivično djelo, pritvor mu se može odrediti:

a) ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva,

VI.Dopustivost i meritum

22. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. st. 2. i 3. Evropske konvencije.

Pravo na ličnu slobodu i sigurnost

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.

24. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:

c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja osobe u svrhu njezinog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinila krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo [...] bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;

2. Svako ko je uhapšen obavještava se bez odgađanja i na jeziku koji razumijeo razlozima svog hapšenja i o svakoj optužbi protiv njega.

3. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu s odredbama iz stava 1. tačka c) ovog člana izvodi se bez odgađanja pred sudiju ili drugu službenu osobu ovlaštenuzakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uvjetovano jamstvima da će se osoba pojaviti na suđenju.

4. Svako ko je lišen slobode hapšenjem ili pritvaranjem ima pravo pokrenuti postupak u kome će sud brzo odlučiti o zakonitosti njegovog pritvaranja i naložiti puštanje na slobodu ako je pritvaranje bilo nezakonito.

25. Ustavni sud zapaža da se apelant, kako to proizlazi iz stanja u spisu, nalazio u bjekstvu sve do 22. februara 2025. godine, kada je lišen slobode. U vrijeme kada je apelant bio nedostupan sudu, odnosno dok je bio u bjekstvu, određen mu je pritvor, i to u skladu s odredbom člana 145. stav 2. ZKP-a, bez njegovog prethodnog saslušanja. Međutim, nakon što je apelant lišen slobode po potjernici koja je bila raspisana za njim, postojala je zakonska obaveza da se apelant sasluša na okolnosti zbog kojih je pritvor određen.

26. Ustavni sud podsjeća da je svako lice lišeno slobode zaštićeno određenom sudskom kontrolom u smislu garancija obuhvaćenih članom 5. stav 3. Evropske konvencije, koja mora ispuniti zahtjev hitnosti i koja ne smije zavisiti od prethodne predstavke lica o kojem je riječ (mora biti „automatska“), a pritvoreno lice mora biti lično izvedeno „odmah“ ili „promptno“ pred sudiju ili pred „drugog službenika ovlaštenog po zakonu“ da odluči da li da naredi njegovo puštanje na slobodu tokom suđenja. Sudska kontrola pri prvom pojavljivanju uhapšenog lica mora se, prije svega, provesti u najkraćem roku kako bi se omogućilo otkrivanje bilo kakvog zlostavljanja i kako bi se na najmanji nivo svelo neopravdano miješanje u slobodu pojedinca. Strogo vremensko ograničenje određeno ovim zahtjevom se ne može fleksibilno tumačiti, inače bi došlo do ozbiljnog slabljenja procesnog jamstva na štetu pojedinca i rizika od narušavanja same biti prava zaštićenog ovom odredbom (vidi Evropski sud, McKay protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 3. oktobra 2006. godine, aplikacija broj 543/03, tač. 33–35). Pri tome, Ustavni sud podsjeća da čak i kada je redovni (domaći) sud prvobitno odredio pritvor, to ne isključuje naknadnu primjenu navedenog „zahtjeva hitnosti“ ako, između ostalog, to lice nije saslušano prilikom razmatranja njegovog pritvora (vidi Evropski sud, Milošević protiv Srbije, aplikacija broj 31320/05, presuda od 28. aprila 2009. godine, tačka 52).

27. Članom 5. stav 3. nisu predviđeni mogući izuzeci od zahtjeva da se neko lice u najkraćem roku izvede pred sudiju ili drugo tijelo sudske vlasti nakon njegovog hapšenja ili pritvaranja, čak ni na osnovu prethodnog sudskog postupanja (vidi Evropski sud, Bergmann protiv Estonije, presuda od 29. maja 2008. godine, predstavka broj 38241/04, tačka 45). Evropski sud je u svojoj praksi utvrdio da će odgovor na to šta je „odmah“ i „promptno“ zavisiti od okolnosti svakog pojedinačnog slučaja. Međutim, Evropski sud je utvrdio da je bilo koji period duži od četiri dana prima facie predug (vidi Evropski sud, Oral i Atabay protiv Turske, presuda od 23. juna 2009. godine, predstavka broj 39686/02, tačka 43). Ovu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u svojim odlukama (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-533/21 od 23. juna 2021. godine, tač. 62–67, dostupna na www.ustavnisud.ba).

28. U konkretnom slučaju Ustavni sud ima u vidu da je apelant lišen slobode po međunarodnoj potjernici 22. februara 2025. godine. Ustavni sud zapaža da je apelant imao i iskoristio mogućnost da odmah po lišenju slobode kontaktira svoju braniteljicu Ninu Kisić. Stoga, Ustavni sud ocjenjuje neosnovanim apelantove navode da nije imao pristup braniocu. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant po lišenju slobode nije ispitan u svojstvu osumnjičenog kod Tužilaštva, niti je izveden pred sud. Naime, iz odgovora Tužilaštva Ustavni sud uočava da je apelant ispitan u svojstvu osumnjičenog tek 17. marta 2025. godine, te da je izveden pred sud tek 21. marta 2025. godine kada je pred Kantonalnim sudom održana sjednica za produženje mjere pritvora. Apelant je, dakle, saslušan tek 26 dana nakon što je lišen slobode, i to u postupku po prijedlogu Tužilaštva za produženje pritvora. Ustavni sud podsjeća da iz prakse Evropskog suda jasno proizlazi da su rokovi za izvođenje pred sud veoma kratki, te da Evropska konvencija, prema dosadašnjoj praksi, tolerira rok za izvođenje pred sud do četiri dana.

29. Stoga, Ustavni sud zaključuje da Kantonalni sud nije ispoštovao standard hitnosti i nije osigurao da apelant bude izveden pred sud „odmah“, kako je utvrđeno članom 5. stav 3. Evropske konvencije. Dakle, u konkretnom slučaju postoji kršenje apelantovog prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 3. Evropske konvencije.

VII.Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da je došlo do povrede apelantovog prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 3. Evropske konvencije jer apelant kao lice lišeno slobode nije „odmah“ izveden pred „sudiju“ radi saslušanja o okolnostima na osnovu kojih se pritvor određuje.

31. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. S obzirom na odluku o meritumu u ovom predmetu, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-993/25 (S. O.) | Sudska praksa | Aktio