Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-534/25 (VSTV BiH)

Odluka donesena 19. 02. 2026.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Procesna odluka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-534/25

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 02. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-534/25, rješavajući apelacije koje su podnijeli Visoki sudski i tužilački savjet Bosne i Hercegovine i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Visoki sudski i tužilački savjet Bosne i Hercegovine protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 028930 24 Gvlž od 2. decembra 2024. godine;

Đ. B. protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 036915 24 U od 24. decembra 2024. godine;

Hilmo Batlak i Almedina Batlak protiv Rješenja Opštinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 272296 23 P od 27. februara 2025. godine i

Mladen Đorđić protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 048407 24 Gž od 24. februara 2025. godinezbog toga što su ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP-534/25

1. Visoki sudski i tužilački savjet Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelant), koji zastupa Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, podnio je 10. februara 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 P 028930 24 Gvlž od 2. decembra 2024. godine.

2. U postupku koji je okončan presudom Suda BiH od 29. januara 2024. godine obavezan je apelant da tužiocu A. H. isplati utvrđeni novčani iznos na ime nematerijalne štete.

3. Apelant je podnio prijedlog za ponavljanje tog postupka, na osnovu člana 222. stav (1) tačka 3) Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH (u daljnjem tekstu: ZPPBiH). Apelant je isticao da je u postupku čije ponavljanje traži učestvovalo lice (tužilac) koje ne može biti stranka u postupku jer je umrlo a postupak nije bio završen, pa smatra da je sud trebao obustaviti postupak.

4. Rješenjem Suda BiH od 2. septembra 2024. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Suda BiH, odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka. Sud je u obrazloženju rješenja ukazao da se prema članu 222. stav 1. tačka 3. ZPP-a postupak koji je odlukom suda pravosnažno završen može na prijedlog stranke ponoviti, između ostalog, ako je u postupku kao tužilac ili tuženi učestvovalo lice koje ne može biti stranka u postupku. Naveo je da je tužilac umro u toku žalbenog postupka pred drugostepenim sudom, koji nije bio obaviješten o tome. Istakao je da u to vrijeme nijedna parnična radnja nije preduzeta i da pred drugostepenim sudom nije vođena rasprava. Istakao je da ta okolnost ne bi dovela do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari čak i da je bila poznata drugostepenom sudu. Naime, kako je istakao, tužiočev punomoćnik imao je valjanu punomoć za sve radnje koje je preduzeo u parničnom postupku u ime i za račun tužioca, i to od dana podnošenja tužbe pa do posljednje preduzete radnje, izjavljene žalbe od 22. novembra 2023. godine, u kojem periodu je tužilac bio živ. Iz tih razloga je zaključio da nisu ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka iz člana 222. stav 1. tačka 3. ZPPBiH.

AP-578/25

5. Đ. B. (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 10. februara 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 036915 24 U od 24. decembra 2024. godine.

6. Rješenjem načelnika Opštine Gradiška od 9. marta 2017. godine, koje je potvrđeno rješenjem drugostepenog organa uprave od 30. marta 2017. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za priznavanje prava na vojnu invalidsku penziju zbog invalidnosti koja je nastala u Jugoslovenskoj narodnoj armiji.

7. Presudom Okružnog suda od 24. avgusta 2017. godine uvažena je apelantova tužba i poništeno rješenje drugostepenog organa uprave od 30. marta 2017. godine jer je o navedenom apelantovom zahtjevu odlučio nenadležni prvostepeni organ uprave.

8. Rješenjem drugostepenog organa uprave od 7. septembra 2017. godine, koje je doneseno u izvršenju navedene presude, poništeno je rješenje načelnika Opštine Gradiška od 9. marta 2017. godine i predmet je vraćen nadležnom prvostepenom organu na ponovni postupak.

9. Zaključkom nadležnog prvostepenog organa uprave od 29. septembra 2017. godine, koji je potvrđen rješenjem drugostepenog organa uprave od 6. februara 2018. godine, navedeni apelantov zahtjev odbačen je kao nedopušten jer je članom 130. stav 1. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske regulisano da će se zahtjev za priznavanje statusa i prava povodom okolnosti vršenja vojne službe prije 17. avgusta 1990. godine, kao i poslije 31. decembra 2005. godine odbaciti kao nedopušten.

10. Apelant je 24. jula 2024. godine podnio Okružnom sudu zahtjev za donošenje upravnog akta u izvršenju presude Okružnog suda od 24. avgusta 2017. godine prema članu 52. stav 2. Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS).

11. Osporenim rješenjem Okružnog suda od 24. decembra 2024. godine odbijen je taj apelantov zahtjev kao neosnovan. Sud je u obrazloženju osporenog rješenja istakao da je drugostepeni organ uprave izvršio presudu tog suda od 24. avgusta 2017. godine tako što je donio rješenje od 7. septembra 2017. godine. Zbog toga je zaključio da nisu ispunjeni razlozi propisani članom 52. stav 2. ZUS-a. Pri tome je istakao da je apelant mogao pokrenuti upravni spor protiv zaključka od 29. septembra 2017. godine i rješenja od 6. februara 2018. godine.

AP-1995/25

12. Hilmo Batlak iz Austrije i Almedina Batlak iz Mostara (u daljnjem tekstu: apelanti), čiji su punomoćnici Mirsad Sipović i Amar Sipović, advokati iz Sarajeva, podnijeli su 5. maja 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Opštinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) broj 58 0 P 272296 23 P od 27. februara 2025. godine.

13. Pravno lice iz Slovenije (u daljnjem tekstu: tužilac) podnijelo je tužbu protiv apelanata radi utvrđenja. Nakon toga, apelanti su podnijeli protivtužbu protiv tužioca.

14. Osporenim rješenjem Opštinskog suda razdvojen je parnični postupak po tužiočevoj tužbi protiv apelanata i po protivtužbi apelanata protiv tužioca tako što će se o tužbenom i protivtužbenom zahtjevu odvojeno raspravljati i donijeti posebna odluka. Odlučeno je da će se protivtužbeni zahtjev zavesti u informacionom sistemu suda kao posebna tužba. Opštinski sud je u obrazloženju rješenja naveo da je protivtužbenim zahtjevom obuhvaćen ugovor u kojem je ugovorna strana i treće pravno lice. Stoga je sud, radi ekonomičnosti postupka, razdvojio postupke raspravljanja o tužbi i protivtužbi primjenom člana 83. stav 2. Zakona o parničnom postupku (ZPP).

AP-2005/25

15. Mladen Đorđić s prebivalištem u Australiji (u daljnjem tekstu: apelant), čiji su punomoćnici advokati iz Zajedničke advokatske kancelarije „Baštinac“ iz Banjaluke, podnio je 3. maja 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda BiH broj S1 3 P 048407 24 Gž od 24. februara 2025. godine.

16. Presudama Suda BiH od 10. juna 2021. godine i od 11. juna 2021. godine proglašena su krivim optužena lica da su počinila krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Navedenim presudama apelant je kao oštećeni s imovinskopravnim zahtjevom upućen na parnicu.

17. Apelant je podnio Sudu BiH tužbu protiv Federacije Bosne i Hercegovine i Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: prvotužena i drugotužena) radi naknade nematerijalne štete, na osnovu čl. 173, 174. i 200. Zakona o obligacionim odnosima.

18. Rješenjem Suda BiH od 1. oktobra 2024. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Suda BiH, Sud BiH se proglasio stvarno nenadležnim za postupanje u toj pravnoj stvari i odredio da će se po pravosnažnosti rješenja spis dostaviti stvarno i mjesno nadležnom Opštinskom sudu u Sarajevu. Sud BiH je u obrazloženju osporenog rješenja naveo da se apelantov tužbeni zahtjev odnosi na objektivnu odgovornost države i entiteta na čijoj teritoriji je pričinjena štetna radnja povodom koje se traži utužena nematerijalna šteta. Ukazao je da prema članu 72. Zakona o odbrani Bosne i Hercegovine, koji je stupio na snagu 1. januara 2006. godine, entitetske vlade odgovaraju za obaveze entitetskih ministarstava odbrane nastale prije stupanja na snagu tog zakona i koje nisu prenesene s prijašnjih entitetskih ministarstava odbrane. Stoga je sud utvrdio da je u odnosu na prvotuženu nadležan Opštinski sudu Sarajevu, shodno članu 27. stav 2. tačka a) Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine i članu 30. stav 1. Zakona o parničnom postupku. U odnosu na drugotuženu, Sud BiH je utvrdio da je nadležan on. Međutim, sud je ukazao da su tužene u tom postupku materijalnopravni suparničari, u smislu člana 300. stav 1. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH jer su njihove obaveze zasnovane na istom činjeničnom i pravnom osnovu. Istakao je da je jedini osnovan kriterijum za određivanje stvarno nadležnog suda u odnosu na prvotuženu i drugotuženu ocjena u odnosu na koju tuženu je nastupila izvorna obaveza. Kako je izvorna obaveza nastupila u odnosu na prvotuženu, jer je štetni događaj bio na njenoj teritoriji, te da jaču privlačnu snagu za odlučivanje u predmetu ima sud stvarne nadležnosti za nju, sud je utvrdio da se u takvoj procesnoj situaciji primjenjuje pravilo o atrakciji stvarne nadležnosti. Kako su za tužene stvarno nadležni sudovi prvog stepena i da odlučuju primjenom istog materijalnog propisa, sud je utvrdio da atrakcija neće povrijediti princip jedinstvene primjene zakona. Spajanje predmeta

19. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-534/25.

Apelacioni navodi

20. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se u predmetu broj AP-1995/25 pozvao i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant u predmetu broj AP-2005/25 ukazuje i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, a zajedno s apelantima u predmetu broj AP-1995/25 i na kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelanti su se u predmetu broj AP-1995/25 pozvali i na kršenje čl. I/2. i II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 7. i 17. Evropske konvencije, opšte zabrane diskriminacije iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, te čl. 2. i 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.

21. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

22. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.

23. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

24. Ustavni sud primjećuje da je apelant u predmetu AP-534/25 nosilac javne vlasti. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, tač. 14. i 15, i AP-

3444/19 od 7. aprila 2021. godine, tačka 28, objavljene na www.ustavnisud.ba), ali ne i Evropske konvencije. Međutim, primjenljivi standardi su isti.

25. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije, kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi Ustavni sud, između ostalih, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-

766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenim rješenjem Suda BiH u predmetu broj AP-534/25 odbijen apelantov prijedlog za ponavljanje postupka jer nisu ispunjeni uslovi iz člana 222. stav 1. tačka 3. ZPPBiH. Dalje, osporenim rješenjem Okružnog suda u predmetu broj AP-578/25 odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje upravnog akta jer nisu ispunjeni razlozi propisani članom 52. stav 2. ZUS-a. Osporenim rješenjem Opštinskog suda u predmetu broj AP-1995/25, radi ekonomičnosti postupka, razdvojeni su postupci raspravljanja o tužbi i protivtužbi, primjenom člana 83. stav 2. ZPP-a. U konačnici, Ustavni sud ukazuje da se osporenim rješenjem Suda BiH u predmetu broj AP-2005/25 Sud BiH proglasio stvarno nenadležnim za postupanje u toj pravnoj stvari i odredio da će se po pravosnažnosti rješenja spis dostaviti stvarno i mjesno nadležnom sudu, shodno članu 72. Zakona o odbrani Bosne i Hercegovine, članu 27. stav 2. tačka a) Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine i članu 30. stav 1. i članu 300. stav 1. ZPPBiH. Ustavni sud zapaža da apelanti osporavaju odluke redovnih sudova donesene u postupcima u kojima su redovni sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima, tj. o razdvajanju postupaka raspravljanja o tužbi i protivtužbi, o svojoj stvarnoj i mjesnoj nadležnosti, o procesnoj dopustivosti zahtjeva za donošenje upravnog akta te o ispunjenosti uslova za ponavljanje postupka. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u tim slučajevima nije raspravljano o „građanskim pravima ili obavezama“ apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Takođe, Ustavni sud zaključuje da se nije odlučivalo ni o njihovom pravu na „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već samo o procesnim pitanjima, kako je to već navedeno.

26. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjivi u konkretnim slučajevima, pa slijedi da su navodi apelanata u vezi s povredom prava na pravično suđenje, a time i navodi apelanata u predmetu broj 1995/25 o povredi prava na imovinu, ratione materiaeinkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.

27. Ustavni sud ukazuje da su iz istih razloga i apelantovi navodi u predmetu broj AP-

2005/25 o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, odnosno navodi apelanata u predmetima br. AP-1995/25 i AP-2005/25 o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.

28. U pogledu apelantovih navoda u predmetu broj AP-1995/25 o kršenju člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da navedeni član sadrži opšti princip zabrane diskriminacije i garantuje uživanje svih prava određenih zakonom bez diskriminacije po bilo kojem osnovu. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelanti osporavaju odluku kojom je odlučeno o razdvajanju postupaka raspravljanja o tužbi i protivtužbi, a ne o meritumu, odnosno o njihovom pravu zasnovanom na zakonu. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija i u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine. U vezi s pozivanjem apelanata na član II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da se ne radi o materijalnom pravu na čije se kršenje apelanti mogu samostalno pozvati, već se radi o ustavnoj odredbi kojom se Evropskoj konvenciji daje supremacija nad domaćim zakonima. Ustavni sud ukazuje da ta osporena odluka ne pokreće ni pitanje kršenja člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, slijedom čega su i ti navodi ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine. Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom u tom predmetu nije odlučivalo ni o pravima iz čl. 2. i 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanata o kršenju tih prava takođe ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine. Ustavni sud podsjeća da član 17. Evropske konvencije ne uspostavlja neko posebno individualno pravo, nego predviđa pravilo tumačenja čiji je cilj zaštita ideje, kao i cilja same Evropske konvencije. Stoga su i navodi apelanata o kršenju člana 17. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine. Konačno, Ustavni sud ukazuje da se postupak u kojem je doneseno osporeno rješenje u tom predmetu ne može dovesti u vezu s pravima iz člana 7. Evropske konvencije. Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanata o njegovom kršenju takođe ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.

29. U skladu s navedenim, te imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-534/25 (VSTV BiH) | Sudska praksa | Aktio