Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2436/21 (E.R. i drugi)
Odluka donesena 27. 11. 2025.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Kamata
- Izvršni postupak
- Troškovi postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 16
- Zakon o izmjeni Zakona o obligacionim odnosima
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o izmjenama Zakona o obligacionim odnosima
- Zakon o obligacionim odnosima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-2436/21
Apelacija
Odluka o meritumu
27. 11. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2436/21, rješavajući apelaciju E. R. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Angelika Nußberger, potpredsjednica
Helen Keller, sutkinja
Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudija
Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 27. novembra 2025. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija E. R., I. S. i B. Š.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 721160 19 Gži od 8. aprila 2021. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Sarajevu koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. E. R., I. S. i B. Š. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Travnika, koje zastupa Enver Smajkan, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 9. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 721160 19 Gži od 8. aprila 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 721160 18 I od 27. novembra 2018. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Federacije Bosne i Hercegovine – Federalne uprave civilne zaštite (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 23. septembra 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud, Općinski sud i izvršenik dostavili su odgovore na apelaciju u periodu između 3. i 10. oktobra 2022. godine. Odgovori na apelaciju dostavljeni su 30. januara 2023. godine punomoćniku apelanata, koji je 6. februara 2023. godine dostavio izjašnjenje.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelanti su 27. augusta 2018. godine Općinskom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje protiv izvršenika na osnovu Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 553442 16 Rs od 18. maja 2018. godine kao izvršne isprave. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 721160 18 I od 4. septembra 2018. godine određeno je predloženo izvršenje. Izvršenik je protiv navedenog rješenja izjavio prigovor u kojem je, između ostalog, naveo da apelantima ne pripada pravo na isplatu zatezne kamate na troškove izvršnog postupka.
6. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 721160 18 I od 27. novembra 2018. godine djelimično je usvojen izvršenikov prigovor, stavljeno van snage rješenje o izvršenju u dijelu odluke o isplati zatezne kamate na troškove izvršnog postupka, te je izvršenje u tom dijelu obustavljeno. Općinski sud je u obrazloženju rješenja ukazao da je, shodno načelu formalnog legaliteta, radi naplate u izvršnom postupku neophodno da određeno potraživanje tražioca izvršenja bude određeno izvršnom ispravom. Pri tome je istakao da je izuzetak od tog pravila sadržan u odredbama člana 28. stav 2. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), iz kojih proizlazi da tražilac izvršenja ima pravo na zakonske zatezne kamate na troškove parničnog postupka iako te kamate nisu određene izvršnom ispravom. Ti troškovi se, kako je obrazloženo, određuju od dana donošenja izvršne isprave – u konkretnom slučaju presude Općinskog suda od 18. maja 2018. godine. Dalje je naveo da apelantima izvršnom ispravom nisu dosuđeni troškovi izvršnog postupka, te da nemaju pravo da traže naplatu zatezne kamate na troškove izvršnog postupka jer rješenje o izvršenju nije izvršna isprava. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je zaključio da apelantima ne pripadaju zatezne kamate na troškove izvršnog postupka.
7. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 I 721160 19 Gži od 8. septembra 2021. godine odbijena je žalba apelanata i potvrđeno je prvostepeno rješenje. Kantonalni sud je u obrazloženju odluke podržao zaključak da je sud u izvršnom postupku, shodno načelu „strogog formalnog legaliteta“, u cijelosti vezan za utvrđeno potraživanje iz izvršne isprave na osnovu koje se provodi izvršenje. Stoga, kako je to sud obrazložio, izvršnom sudu nisu data ovlaštenja da dosuđuje bilo šta van onoga što je utvrđeno izvršnom ispravom. U vezi s tim, Kantonalni sud je naveo da presudom Općinskog suda od 27. novembra 2018. godine, kao izvršnom ispravom na osnovu koje je pokrenut izvršni postupak, nije određena izvršenikova obaveza da plati zatezne kamate na troškove izvršnog postupka. Stoga, i prema ocjeni tog suda, apelanti nemaju pravo da traže naplatu zatezne kamate na troškove izvršnog postupka, kako je to utvrdio i prvostepeni sud. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da se u konkretnoj pravnoj stvari ne mogu primijeniti odredbe člana 277. stav (1) Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) jer izvršni sud ne može preuzeti ovlaštenje parničnog suda i odlučiti o postojanju i visini određenog prava, o kojem nije odlučeno izvršnom ispravom.
IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije
8. Apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, apelanti navode da su sudovi proizvoljno propustili primijeniti odredbu člana 277. stav (1) ZOO-a, te da za svoju odluku nisu dali jasno, logično i na zakonu zasnovano obrazloženje. Navode da u parničnom postupku nisu mogli zahtijevati isplatu troškova izvršnog postupka i kamata na te troškove jer se o tome odlučuje u izvršnom postupku shodno članu 16. stav (7) ZIP-a. Apelanti dalje navode da je proizvoljan stav da se odredba člana 277. stav (1) ZOO-a ne može primijeniti u konkretnom slučaju jer izvršni sud nema tzv. kognicijska ovlaštenja. U vezi s tim, ističu da odlučivanje o troškovima izvršnog postupka i kamatama na te troškove nije odlučivanje o postojanju i visini potraživanja koje je bilo predmet parničnog postupka. Apelanti navode da je članom 16. stav (4) ZIP-a propisano da je izvršenik dužan tražiocu izvršenja nadoknaditi troškove koji su bili potrebni za izvršenje. Stoga smatraju da je izvršenikov dug po osnovu troškova izvršnog postupka nastao danom donošenja rješenja o izvršenju i da on predstavlja glavni dug u izvršnom postupku na koji teku zakonske zatezne kamate. Apelanti ističu i da je članom 28. stav 3. Zakona o izvršnom postupku, koji je na snazi u Republici Srpskoj, eksplicitno propisano da se zatezne kamate na troškove parničnog postupka određuju od dana donošenja rješenja o izvršenju pa do naplate. Također su naveli da član 30. stav (3) Ovršnog zakona Republike Hrvatske propisuje da će sud odrediti naplatu zateznih kamata na troškove ovršnog postupka od dana kada su ti troškovi učinjeni. b)Odgovori na apelaciju i izjašnjenje apelanata
9. Kantonalni sud je naveo da prava apelanata nisu povrijeđena jer je osporena odluka donesena na zakonit način, uz jasno obrazloženje. Predložio je da Ustavni sud odbije apelaciju.
10. Općinski sud je naveo da prava apelanata nisu povrijeđena i da su u obrazloženju dati detaljni razlozi za donošenje osporene odluke.
11. Izvršenik je naveo da apelanti nisu iscrpili sve pravne lijekove jer nisu izjavili reviziju Vrhovnom sudu Federacije BiH. Osim toga, istakao je da su navodi apelanata neosnovani i da njihova prava nisu povrijeđena, te je ponovio obrazloženje iz osporenih odluka.
12. Izjašnjavajući se na navode iz odgovora na apelaciju, apelanti su naveli da sudovi ni u svojim odgovorima nisu naveli jasne, logične, objektivno prihvatljive i na zakonu zasnovane razloge za odluku koju su donijeli. Ističu da se sudovi pozivaju na odredbe člana 28. stav 2. ZIP-a iako apelanti nisu ni zasnivali svoj zahtjev na tim odredbama, već na odredbama člana 16. ZIP-a. Ističu da im je povrijeđeno pravo na imovinu te se u vezi s tim pozivaju na Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-1455/13 od 7. jula 2016. godine.
V.Relevantni propisi
13. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH, 25/20 – odluka USBiH i 19/25) u relevantnom dijelu glasi:
Član 16. st. (4) i (7)
Troškovi postupka (4) Izvršenik je dužan tražiocu izvršenja nadoknaditi troškove koji su bili potrebni za izvršenje. (7) O troškovima postupka odlučuje sud u izvršnom postupku i u tom postupku određuje, na prijedlog stranke, izvršenje radi njihova ostvarenja
Član 21. st. (1) i (3)
Primjena odredaba drugih zakona (1) U izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. (3) Na materijalno-pravne pretpostavke i posljedice provođenja izvršnog postupka na odgovarajući način primjenjuju se odredbe zakona kojima se određuju stvarna prava, odnosno obligacioni odnosi.
Član 27. st. (2) i (3)
Podobnost izvršnog dokumenta za izvršenje (2) Ako u izvršnoj ispravi nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze, taj rok određuje se rješenjem o izvršenju. (3) U slučaju iz stava 2. ovog člana sud će predloženo izvršenje odrediti uz uvjet da izvršenik u roku koji mu je određen ne ispuni svoju obavezu. Član 28.
Naplata zateznih kamata (1) Ako se nakon donošenja izvršne isprave ili zaključenja poravnanja izmijenila zatezna kamata sud će, na prijedlog stranke, rješenjem o izvršenju odrediti naplatu zatezne kamate po izmijenjenoj stopi za vrijeme na koje se ta izmjena odnosi. (2) Ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u samoj izvršnoj ispravi sud će, na prijedlog tražioca izvršenja, u rješenju o izvršenju odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno zaključenja poravnanja do naplate.
14. Zakon o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, „Službeni list RBiH“ br. 2/92, 13/93 i 13/94 i „Službene novine Federacije BiH“ br. 29/03 i 42/11)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst propisa sačinjen u Ustavnom sudu BiH, kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:
III - ZATEZNA KAMATA
Kad se duguje
Član 277. stav (1) (1) Dužnik koji zadocni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim zakonom.
VI.Dopustivost i meritum
15. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie ) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
16. Apelanti smatraju da su im osporenom odlukom povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
18. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
19. U vezi s navodima kojima apelanti problematiziraju način na koji su sudovi primijenili pravo, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).
20. Osim toga, pravo na obrazloženu odluku predstavlja neodvojiv dio prava na pravično suđenje i ono obavezuje sudove da obrazlože svoje odluke. Naime, nedostatak dovoljnih i relevantnih razloga u sudskoj odluci može ukazivati, između ostalog, na arbitrarno sudsko odlučivanje. Međutim, to ne znači i obavezu sudova da detaljno odgovore na svaki argument koji stranke iznesu u postupku, već moraju odgovoriti na one argumente koji su ključni i odlučujući za donošenje odluke (vidi, npr. Evropski sud, Petrović i drugi protiv Crne Gore, presuda od 17. jula 2018. godine, predstavka broj 18116/15, tačka 41, i Ustavni sud, npr. Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-81/21 od 2. novembra 2022. godine, stav 23. s daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).
21. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom postupku bilo sporno da li apelantima pripada pravo na naplatu zakonske zatezne kamate na troškove izvršnog postupka dosuđene rješenjem o izvršenju. Ustavni sud podsjeća da se u nizu svojih odluka bavio navedenim i sličnim pitanjima.
22. Tako je Ustavni sud u Odluci broj AP-3744/09 ocijenio proizvoljnim stav suda da troškovi postupka dosuđeni kao naknada za odbranu po službenoj dužnosti okrivljenog u krivičnom postupku ne predstavljaju troškove u smislu člana 28. stav (2) ZIP-a. Pri tome je istaknuto da je apelant u prijedlogu za izvršenje eksplicitno postavio jasan zahtjev za isplatu kamata i na troškove izvršnog postupka, pa nije jasno zbog čega sud smatra da apelant nema pravo na naplatu tih kamata, iako to nisu troškovi na koje se odnosi odredba člana 28. stav (2) ZIP-a (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3744/09 od 6. decembra 2012. godine, tač. 24. i 25, dostupna na www.ustavnisud.ba). Tu praksu Ustavni sud je slijedio i u nizu kasnijih odluka (vidi, primjera radi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-1455/13 od 7. jula 2016. godine, tač. 24–27, AP-4395/13 od 15. septembra 2016. godine, tač. 23–27, AP-3778/15 od 6. decembra 2017. godine, tač. 23–26, AP-1856/16 od 31. januara 2018. godine, AP-4646/17 od 23. aprila 2018. godine, te AP/3863-18 od 22. aprila 2020. godine, tač. 30. i 31, dostupne na www.ustavnisud.ba).
23. Također, Ustavni sud je zaključio da iz odredbi člana 28. stav 2. ZIP-a proizlazi da se u izvršnom postupku može tražiti naplata zatezne kamate samo na troškove postupka ako plaćanje te kamate nije određeno već u samoj izvršnoj ispravi, te da se u izvršnom postupku ne može tražiti naplata zatezne kamate na glavni dug iz parničnog postupka ako njeno plaćanje nije određeno izvršnom ispravom (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4870/19 od 19. maja 2021. godine, tačka 29, dostupna na www.ustavnisud.ba).
24. Osim toga, Ustavni sud je zaključio i da tražiocu izvršenja ne pripada pravo na naplatu zakonskih zateznih kamata na troškove parničnog postupka na osnovu člana 28. stav (2) ZIP-a u situaciji kada je izvršenik u paricionom roku određenom izvršnom ispravom ispunio svoju obavezu (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-4921/19 od 17. februara 2021. godine, tačka 32. i tačka 29, i AP-16/19 od 14. oktobra 2020. godine, tačka 30, dostupne na www.ustavnisud.ba). Konačno, Ustavni sud je odbacio kao prima facie neosnovanu apelaciju podnesenu protiv odluke kojom je sud obustavio izvršenje u dijelu koji se odnosi na zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na troškove izvršnog postupka na osnovu člana 28. stav (2) ZIP-a (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2499/22 od 23. marta 2023. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
25. Vraćajući se na konkretni predmet, Ustavni sud zapaža da su sudovi u ovom postupku također stavili van snage rješenje o izvršenju u dijelu odluke o isplati zatezne kamate na troškove izvršnog postupka na osnovu člana 28. stav (2) ZIP-a. Međutim, apelanti u konkretnom slučaju ukazuju da im pripada pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata na troškove izvršnog postupka na osnovu člana 277. stav (1) ZOO-a u vezi sa članom 16. stav (7) ZIP-a. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na svoj stav da je nesporno da kamata na troškove izvršnog postupka ne predstavlja kamatu na troškove na koje se odnosi odredba člana 28. stav (2) ZIP-a (op. cit., AP-3744/09, tačka 25). Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da troškovi izvršnog postupka utvrđeni rješenjem o izvršenju nesporno predstavljaju novčano potraživanje tražioca izvršenja. Na to novčano potraživanje, stoga, nesporno teku zakonske zatezne kamate od dana njegove dospjelosti, jednako kao i na svako drugo novčano potraživanje, shodno članu 277. stav (1) ZOO-a. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da je odredbama ZIP-a propisano da se na materijalno-pravne pretpostavke i posljedice provođenja izvršnog postupka na odgovarajući način primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuju stvarna prava, odnosno obligacioni odnosi (član 21. stav (3)). Također je propisano da ako u izvršnoj ispravi nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze, taj rok određuje se rješenjem o izvršenju (član 27. stav (2)). Dakle, nesporno je da tražilac izvršenja ima pravo na naplatu zakonskih zateznih kamata na troškove izvršenja kao novčanog potraživanja, jednako kao što ima pravo na naplatu zakonskih zateznih kamata na troškove dosuđene u parničnom postupku u smislu člana 28. stav (2) ZIP-a. Stoga je jedino u rješenju o izvršenju moguće dosuditi zakonsku zateznu kamatu na troškove izvršenja, pod uvjetom da izvršenik to novčano potraživanje ne izmiri u paricionom roku, u smislu člana 27. stav (3) ZIP-a. U suprotnom, tražilac izvršenja bi bio uskraćen za pravo na naknadu zakonske zatezne kamate na svoje pravomoćno utvrđeno novčano potraživanje, koje pravo mu je zagarantirano odredbama materijalnog zakona. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da postupajući na takav način, suprotno stavu iz osporenih odluka, izvršni sud neće povrijediti načelo „formalnog legaliteta“, odnosno neće odstupiti od izvršne isprave i dosuditi nešto van onoga što je utvrđeno izvršnom ispravom, kao što je to zahtijevano u citiranom predmetu broj AP-4870/19 (vidi tačku 23. ove odluke). Naime, za razliku od tog predmeta u kojem je apelant propustio u parničnom postupku zahtijevati zakonske zatezne kamate na glavno potraživanje, apelanti iz ovog postupka nesporno nisu mogli u parničnom postupku postaviti zahtjev za isplatu troškova izvršnog postupka s kamatama, već su to mogli isključivo u izvršnom postupku.
26. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi proizvoljno primijenili odredbe člana 277. stav (1) ZOO-a u vezi sa članom 16. stav (7) ZIP-a kada su stavili van snage rješenje o izvršenju u dijelu odluke o isplati zatezne kamate na troškove izvršnog postupka jer to potraživanje nije bilo utvrđeno izvršnom ispravom. Stoga je povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
Ostali navodi
27. S obzirom na izneseni zaključak o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud ne smatra potrebnim da posebno obrazlaže prigovore apelanata o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije jer su sudovi proizvoljno primijenili materijalno pravo kada su stavili van snage rješenje o izvršenju u dijelu odluke o isplati zatezne kamate na troškove izvršnog postupka jer to potraživanje nije bilo utvrđeno izvršnom ispravom.
29. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman