Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2131/22 (B.A.)

Odluka donesena 14. 05. 2026.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Krivični postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Istraga
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2131/22

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 05. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2131/22, rješavajući apelaciju B. A., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica

Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudija

Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 14. maja 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelomično se usvaja apelacija B. A.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu broj T09 0 KT 0063329 23 2.

Nalaže se Federalnom tužilaštvu Federacije Bosne i Hercegovine

– Posebnom odjelu Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine za suzbijanje organiziranog i međukantonalnog kriminala da bez odlaganja preduzme mjere propisane zakonom s ciljem okončanja postupka u predmetu broj T09 0 KT 0063329 23 2, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Federalnom tužilaštvu Federacije Bosne i Hercegovine

– Posebnom odjelu Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine za suzbijanje organiziranog i međukantonalnog kriminalada u roku od 30 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama preduzetim s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija B. A. podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 034162 20 Kv 3 od 16. septembra 2020. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 K 395044 13 od 7. decembra 2013. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. B. A. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vogošće podnio je 10. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja istrage u predmetu Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) broj T09 0 KT 0063329 23 2. Apelant je također osporio Rješenje Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 2 K 034162 20 Kv 3 od 16. septembra 2020. godine i Rješenje Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 K 395044 13 od 7. decembra 2013. godine. Apelant je u više navrata dopunjavao apelaciju dostavljajući dokumente kojima potkrjepljuje svoje navode koje je iznio u apelaciji.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH), Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine – Posebnog odjela Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine za suzbijanje organiziranog i međukantonalnog kriminala (u daljnjem tekstu: Federalno tužilaštvo) i Kantonalnog tužilaštva zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju. Odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu radi eventualnog izjašnjenja. Apelant je dostavio izjašnjenje na odgovore na apelaciju.

3. S obzirom na to da Kantonalno tužilaštvo nije dostavilo sve potrebne podatke potrebne za rad na ovom predmetu, Ustavni sud se, u skladu sa članom 34. Pravila Ustavnog suda, obratio tom tužilaštvu dodatnim dopisima od 16. jula i 2. septembra 2025. godine, uz upozorenje da će, ukoliko ne budu dostavljeni traženi podaci, odluku donijeti na osnovu apelantovih navoda i stanja u spisu.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je u apelaciji naveo da je 29. marta 2013. godine prvi put upoznat s tim da se protiv njega vodi istraga. Tog je datuma apelant saslušan u svojstvu osumnjičenika u prostorijama Federalne uprave policije (u daljnjem tekstu: FUP) zbog sumnje da je počinio krivično djelo prijevare u vezi s krivičnim djelom krivotvorenja isprave. Apelant je naveo da mu zapisnik o tom ispitivanju nikada nije uručen.

6. Općinski sud je donio Naredbu za pretres broj 11/5-546/13/SP od 5. decembra 2013. godine na osnovu koje su pretresene prostorije koje je apelant koristio i od njega su tom prilikom oduzeti određeni predmeti i novac.

7. Apelant je 6. decembra 2013. godine saslušan u svojstvu osumnjičenika u prostorijama FUP-a zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo prijevare u vezi s krivičnim djelom krivotvorenja isprave.

8. Apelantu je rješenjem Općinskog suda od 7. decembra 2013. godine bio određen pritvor u trajanju od jednog mjeseca. Kantonalno tužilaštvo je podnijelo prijedlog za produženje pritvora broj T09 0 KT 0043848 13 od 27. decembra 2013. godine, koji je Općinski sud odbio, ukinuo apelantu pritvor i naložio da se apelant odmah pusti na slobodu.

9. Iz dokumentacije u spisu dalje proizlazi da je apelant u predmetu broj T09 0 KTMPOM 0058969 13 od 3. marta 2016. godine saslušan u svojstvu osumnjičenika. Kantonalno tužilaštvo je postupalo na osnovu zamolnice Državnog tužilaštva Braunschweig broj MZS 701 AR 29442/13 od 3. jula 2013. godine za pružanje međunarodne pravne pomoći.

10. Apelant je 4. marta 2016. godine saslušan u svojstvu osumnjičenika u Odsjeku kriminalističke policije Vogošća zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo krivotvorenja isprave i krivično djelo prijevare u pokušaju.

11. Dalje iz spisa proizlazi da je pred Tužilaštvom BiH formiran predmet protiv apelanta na osnovu informacije Državne agencije za istrage i zaštitu BiH (u daljnjem tekstu: SIPA) u vezi s uočenom pojavom nezakonitih transakcija u periodu od 2014. do 2016. godine, ukupne vrijednosti od 473.826,77 eura, zbog sumnje da je počinjeno krivično djelo pranja novca. Nakon te informacije SIPA je Tužilaštvu BiH dostavila ukupno šesnaest izvještaja i dopuna izvještaja u kojima su obuhvaćena saznanja o milionskim transakcijama koje se dovode u vezu s više od 36 osoba. Apelant je u tom predmetu bio jedna od prijavljenih osoba za koje su početkom 2020. godine dostavljena konkretna saznanja.

12. Tužilaštvo je u odnosu na apelanta 10. juna 2020. godine donijelo naredbu o provođenju istrage zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivična djela udruživanja radi činjenja krivičnih djela i pranja novca u vezi s krivičnim djelom krivotvorenja isprave.

13. Tužilaštvo BiH je u odgovoru na apelaciju navelo da je tokom istrage saslušalo veliki broj svjedoka, ispitalo osumnjičenike, izvršilo pretrese na brojnim lokacijama i oduzelo obimnu materijalnu dokumentaciju i uređaje koji su bili predmet pretresa i analitičke obrade, prikupilo brojnu dokumentaciju od banaka, provedene su posebne istražne radnje, a sve je dovedeno u uzajamnu vezu s obimnim dokazima pribavljenim putem međunarodne saradnje iz Austrije, Savezne Republike Njemačke i Republike Hrvatske. Tužilaštvo je istaklo da je u sklopu predmeta preduzimalo provjere i istražne radnje i u odnosu na drugih 36 osoba u vezi s milionskim transakcijama. Spis se sastojao od 17 registratora i osam kutija dokumentacije i dokaza.

14. U okviru istrage Sud BiH je donio Naredbu za pretres osoba, stana i ostalih prostorija i pokretnih stvari koje koristi apelant broj S1 2 K 034162 20 Krn 3 od 12. juna 2020. godine.

15. Apelantu je Rješenjem Suda BiH broj S1 2 K 034162 20 Krn 4 od 19. juna 2020. godine bio određen pritvor u trajanju od mjesec dana. Pritvor je produžen rješenjem od 21. jula 2020. godine za dva mjeseca, te rješenjem od 16. septembra 2020. godine za još dva mjeseca. Rješenjem Suda BiH od 19. novembra 2020. godine apelantu je ukinuta mjera pritvora i određene su mjere zabrane.

16. Dalje je Tužilaštvo BiH navelo da su tokom istrage tom tužilaštvu uz dopise Kantonalnog tužilaštva broj T09 KTPOM 0150456 19 od 23. juna 2020. godine i broj T09 0 KT 0063329 13 od 20. maja 2021. godine dostavljeni na nadležno postupanje predmeti iz Kantonalnog tužilaštva, gdje se vodio postupak apelanta i drugih osoba na osnovu osam izvještaja FUP-a o počinjenom krivičnom djelu i na osnovu krivičnog spisa, ustupljeni iz Savezne Republike Njemačke. Tužilaštvo BiH je te predmete nakon analize vratilo Kantonalnom tužilaštvu u nadležnost jer radnje za koje je apelant prijavljen ne sadrže elemente krivičnog djela pranja novca ili drugog krivičnog djela iz nadležnosti Tužilaštva BiH, ali se radi o krivičnim djelima iz nadležnosti Kantonalnog tužilaštva.

17. Tužilaštvo BiH je 5. septembra 2023. godine obustavilo istragu koju je provodilo protiv apelanta zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo udruživanja radi činjenja krivičnih djela i pranja novca u vezi s krivičnim djelom krivotvorenja isprave.

18. Iz odgovora Kantonalnog tužilaštva od 22. jula 2025. godine proizlazi da je tom tužilaštvu 3. novembra 2023. godine dostavljen akt Tužilaštva BiH od 5. septembra 2023. godine naslovljen kao „dostava spisa na nadležno postupanje“. Prema evidentiranom podatku na aktu naznačen je predmet broj 63329. Tužilaštvo je uvidom u podatke TCMS-a utvrdilo da se radi o predmetu broj T09 0 KT 0063329 23 2 protiv apelanta. Također, prema podacima iz TCMS-a koji se odnose na predmet broj T09 0 KT 0063329 13, utvrđeno je da je s tim predmetom spojen i predmet broj T09 0 KT 0043848 13.

19. S obzirom na to da se radi o predmetu formiranom od 2013. godine, s inkriminiranim radnjama od 2012. do 2016. godine, koji ima elemente međunarodnog karaktera, Kantonalno tužilaštvo je smatralo da je Tužilaštvo BiH ipak nadležno za postupanje, zbog čega je podnijelo prijedlog za rješavanje sukoba nadležnosti. Federalno tužilaštvo je svojim aktom broj TI I 0 KTA 0008687 24 od 30. maja 2024. godine obavijestilo Kantonalno tužilaštvo da je zahtjev preuranjen, te da ne vidi osnovanost iniciranja postupka pred Koordinacionim tijelom glavnih tužilaca.

20. Kantonalno tužilaštvo je navelo da je, u skladu sa Zakonom o suzbijanju korupcije i organiziranog kriminala u Federaciji Bosne i Hercegovine, 21. augusta 2025. godine cjelokupni spis dostavilo na nadležno postupanje Posebnom odjelu Federalnog tužilaštva Federacije BiH za suzbijanje korupcije, organiziranog i međukantonalnog kriminala (u daljnjem tekstu: POSKOK).

IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije

21. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

22. Apelant smatra da se istragom Tužilaštva Bosne i Hercegovine, koja je i dalje u toku, godinama kontinuirano krši njegovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku. Ukazuje da je obaveza suda, tužilaštva, kao i svih drugih koji učestvuju u postupku da osiguraju pravilno administriranje pravde, što uključuje i okončanje istrage u razumnom roku. Smatra da je uprkos navodima da se radi o složenom predmetu narušena ravnoteža između zahtjeva za efikasan i brz postupak i pravilnog administriranja pravde. Smatra da je istraga koja traje već devet godina i tri mjeseca u potpunosti nerazumna. Apelant ukazuje da ni Kantonalno tužilaštvo ni Tužilaštvo BiH nisu ponudili uvjerljive i logične razloge kojima bi se moglo opravdati trajanje konkretnog postupka i da su propustili da u skladu sa zakonom preduzmu potrebne mjere i radnje s ciljem okončanja istrage. Apelant ističe da je za dužinu istrage odgovorno Kantonalno tužilaštvo koje mu, prema članu 240. stav 4. ZKP-a, nikada nije dostavilo obavijest iz stava 3. istog zakona, zbog čega mu nije bilo dostupno ulaganje pritužbe na dužinu istrage. Apelant osporava i rješenja Općinskog suda i Suda BiH kojima mu je bio određen pritvor. Apelant je naveo da mu je dužina istrage i neizvjesnost koja je nastala nanijela značajnu egzistencijalnu štetu budući da je propala firma čiji je bio vlasnik, te da nije u mogućnosti uplaćivati doprinose i zarađivati plaću.b)Odgovori na apelaciju

23. Tužilaštvo BiH je u odgovoru na apelaciju navelo da je istragu protiv apelanta vodilo zbog krivičnih djela udruživanja radi činjenja krivičnih djela i pranja novca u vezi s krivičnim djelom krivotvorenja isprave. Dalje je navedeno da je predmet pred Tužilaštvom BiH formiran na osnovu informacije SIPA-e u vezi s uočenom pojavom nezakonitih transakcija u periodu od 2014. do 2016. godine, ukupne vrijednosti od 473.826,77 eura, te da je nakon te informacije SIPA dostavila 16 novih izvještaja i dopuna izvještaja u kojima su obuhvaćena saznanja o milionskim transakcijama koje se dovode u vezu s više od 36 osoba. Apelant je u tom predmetu bio jedna od prijavljenih osoba za koje su dostavljena konkretna saznanja početkom 2020. godine. Tužilaštvo BiH je u odnosu na apelanta 10. juna 2020. godine donijelo naredbu o provođenju istrage. U okviru te istrage saslušan je veliki broj svjedoka, ispitani su osumnjičenici, izvršeni su pretresi na brojnim lokacijama i oduzeta je obimna materijalna dokumentacija, kao i uređaji koji su bili predmet pretresa i analitičke obrade. Također je prikupljena brojna dokumentacija od banaka, provedene su posebne istražne radnje, te je sve dovedeno u vezu s obimnim dokazima pribavljenim putem međunarodne saradnje iz Republike Austrije, Savezne Republike Njemačke i Republike Hrvatske. Tužilaštvo je izdalo naredbu za prijevod dokumentacije dostavljene iz Savezne Republike Njemačke, te je ta dokumentacija bila predmet analize i dovođenja u vezu sa svim ostalim prikupljenim dokazima. Tokom istrage Tužilaštvu BiH su uz dopise Kantonalnog tužilaštva od 23. juna 2020. godine i od 20. maja 2021. godine dostavljeni na nadležno postupanje predmeti iz Kantonalnog tužilaštva, gdje se vodio postupak protiv apelanta i drugih osoba na osnovu osam izvještaja o počinjenom krivičnom djelu FUP-a. Te predmete je Tužilaštvo BiH nakon analize vratilo Kantonalnom tužilaštvu jer radnje za koje je apelant prijavljen nisu sadržavale elemente krivičnog djela pranja novca ili drugog krivičnog djela iz nadležnosti Tužilaštva BiH, ali se radilo o krivičnim djelima iz nadležnosti Kantonalnog tužilaštva. Tužilaštvo BiH je 5. septembra 2023. godine obustavilo istragu protiv apelanta zbog krivičnih djela udruživanja radi činjenja krivičnih djela i pranja novca u vezi s krivičnim djelom krivotvorenja isprave. Tužilaštvo BiH je u vezi s pritvorom navelo da smatra da u konkretnom slučaju nije došlo do povreda apelantovih prava na koja se pozvao u apelaciji jer je apelant u tom složenom predmetu povezan s velikim brojem osoba i transakcija. Pri tome, iz privremeno oduzete dokumentacije i uređaja proizlazi da je apelant nezakonito djelovao u međunarodnom cyber prostoru, zbog čega je dokazivanje u tom predmetu bio složen proces, naročito ukoliko se ima u vidu potreba za međunarodnom saradnjom, koja je u tom postupku i ostvarena. Tužilaštvo BiH je ukazalo da je glavni tužilac Tužilaštva BiH u zakonskom roku, u skladu s odredbom člana 225. ZKPBiH, donio Rješenje broj A-2-7/21 od 25. januara 2021. godine, kojim je određeno da će postupajući tužilac okončati istragu u dodatnom roku od šest mjeseci, odnosno do 10. juna 2021. godine. No, za to vrijeme je trajala pandemija COVID-19, te je 5. juna 2021. godine stupio na snagu Zakon o privremenim mjerama u radu pravosudnih i drugih organa BiH za vrijeme stanja prirodne ili druge nesreće na teritoriji BiH. Navedeno je utjecalo na dužinu trajanja istrage jer je članom 3. navedenog zakona propisano da rokovi za ostvarivanje prava stranke u svim postupcima pred pravosudnim organom određeni zakonom prestaju teći za vrijeme stanja prirodne ili druge nesreće na teritoriji Bosne i Hercegovine.

24. Federalno tužilaštvo je navelo da je spis predmeta od Kantonalnog tužilaštva zaprimilo 10. septembra 2025. godine. Dalje je navedeno da se radi o izuzetno obimnom spisu i da Federalno tužilaštvo nije u mogućnosti da se u razumnom roku upozna s predmetom, zbog čega nije moglo dati informacije o istražnom postupku i fazi u kojoj se nalazi.

25. Kantonalno tužilaštvo je navelo da apelacija nije osnovana i da ne postoji nijedna povreda prava na koju se apelant pozvao u apelaciji a koja se odnosi na postupanje Kantonalnog tužilaštva, niti je učinjena bilo kakva povreda zakona koja bi utjecala na nezavisnost i zakonitost postupanja tog tužilaštva. Kantonalno tužilaštvo je ukazalo da je Tužilaštvo BiH spis ponovo dostavilo tom tužilaštvu, koje je preduzelo radnje s ciljem daljnjeg prikupljanja dokaza (formirani su tužilački timovi, upućeni zahtjevi nadležnim agencijama i dr.). Međutim, stupanjem na snagu Zakona o suzbijanju korupcije i organiziranog kriminala u Federaciji Bosne i Hercegovine utvrđeno je da taj predmet spada u nadležnost Federalnog tužilaštva Federacije BiH, zbog čega je i proslijeđen tom tužilaštvu na daljnje postupanje.

26. U izjašnjenju na odgovore na apelaciju apelant je ponovo problematizirao dužinu trajanja istrage u predmetu. Apelant je dalje ukazao da Kantonalno tužilaštvo u svom odgovoru nije dalo nikakvo objašnjenje za period od 2013. do kraja 2019. godine, iako je on taj period jasno osporio. Pri tome je ukazao da u toj fazi postupka Kantonalno tužilaštvo nije donijelo bilo kakvu tužilačku odluku koju bi apelant mogao osporavati pred drugim, višim organima. Apelant je naveo da nedostatak jasnih informacija o tom periodu dodatno otežava njegovu situaciju i ostavlja prostor za sumnju u transparentnost postupanja Kantonalnog tužilaštva. U odgovoru na izjašnjenje Federalnog tužilaštva apelant je naveo da je tim odgovorom potvrđeno ono na što je ranije ukazivao, a to je da poslije trinaest godina od otvaranja predmeta nadležni organ izričito kaže da se u razumnom roku ne može ni upoznati s predmetom, što znači da postupak nije organiziran tako da dođe do epiloga i da u tom trenutku nema efektivnog nosioca. Ukazuje da ga takvo postupanje i dalje drži u statusu osumnjičenika bez optužnice i bez obustave te u stalnoj pravnoj neizvjesnosti. Smatra da protek vremena, izostanak suštinskih radnji i nemogućnost organa da Ustavnom sudu iznesu elementarne podatke predstavljaju povredu prava na suđenje u razumnom roku i pokazuju nedjelotvornost pravnih puteva – formalna korespondencija postoji, ali nema suštinskog napretka ni odlučivanja. Pri tome, iako je imovina oduzeta 2013. i 2020. godine, i dalje nema konačnu, obrazloženu odluku. Privremene mjere traju godinama, suprotno članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga apelant traži od Ustavnog suda da naloži nadležnom tužilaštvu da donese meritornu odluku (optužnica ili obustava), uz obrazloženje da je u konkretnom predmetu zbog proteka vremena i priznate nemogućnosti upoznavanja sa spisom jedina zakonita mjera obustava. Apelant je također predložio da Ustavni sud naloži da se u roku od 30 dana odluči o restituciji ili statusu privremeno oduzetih predmeta, uz obrazložen test razmjernosti, da naloži da se apelantu dostave kopije akata o kretanju spisa i ovjeren primjerak popisa spisa kako bi se uspostavila procesna transparentnost, te da odredi da organi periodično izvijeste Ustavni sud o izvršenju tih naloga u rokovima koje odredi Ustavni sud. Apelant je napomenuo da se trajanje postupka direktno odražava i na parnični postupak, koji je prekinut upravo zbog čekanja na odluku u krivičnom predmetu.

V.Relevantni propisi

27. Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09, 72/13, 49/17 – odluka USBiH, 42/18 – rješenje USBiH, 65/18, 22/21 – odluka USBiH i 8/22 – rješenje USBiH) u relevantnom dijelu glasi:

Član 35.

Prava i dužnosti (1)Osnovno pravo i osnovna dužnost Tužioca je otkrivanje i gonjenje učinitelja krivičnih djela koja su u nadležnosti suda. (2)Tužilac ima pravo i dužan je da:a)odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je počinjeno krivično djelo preduzme potrebne mjere s ciljem njegovog otkrivanja i provođenja istrage, pronalaženja osumnjičenog, rukovođenja i nadzora nad istragom, kao i radi upravljanja aktivnostima ovlaštenih službenih lica vezanim za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza,b)provede istragu u skladu s ovim zakonom, […]

Član 225. (Okončanje istrage) (1) Tužilac okončava istragu kad nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica. Okončanje istrage će se zabilježiti u spisu. (2) Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o provođenju istrage, tužilac će obavijestiti glavnog tužioca o razlozima neokončanja istrage. Glavni tužilac odredit će u roku od 30 dana novi rok za okončanje istrage koji ne može biti duži od šest mjeseci, odnosno koji ne može biti duži od jedne godine za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju od 10 godina ili teža kazna, te naložiti preduzimanje potrebnih mjera da bi se istraga okončala. […]

28. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/03, 37/03 – ispravka, 56/03 – ispravka, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20)

U konkretnom slučaju primjenjuje se neslužbeni prečišćeni tekst Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/03, 37/03 – ispravka, 56/03 – ispravka, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 14. Pravo na suđenje bez odgađanja (1) Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred sud i da mu bude suđeno bez odgađanja, a najkasnije u roku od jedne godine od dana potvrđivanja optužnice. (2) Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku. […]

Član 45. Prava i dužnosti (1) Osnovno pravo i osnovna dužnost tužioca je otkrivanje i gonjenje počinilaca krivičnih djela koja su u nadležnosti suda. (2) Tužilac ima pravo i dužan je da:

a) odmah po saznanju da "postoje osnovi sumnje" da je počinjeno krivično djelo preduzme potrebne mjere s ciljem njegovog otkrivanja i provođenja istrage, pronalaženja osumnjičenog, rukovođenja i nadzora nad istragom, kao i radi upravljanja aktivnostima ovlaštenih službenih lica vezanih za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza,

b) provede istragu u skladu sa ovim zakonom, […]

Član 240. Okončanje istrage (1) Tužilac okončava istragu kada nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica. Okončanje istrage će se zabilježiti u spisu. (2) Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o provođenju istrage, potrebne mjere da bi se istraga okončala poduzeće kolegijum tužilaštva.

29. Zakon o privremenim mjerama u radu pravosudnih i drugih organa Bosne i Hercegovine za vrijeme stanja prirodne ili druge nesreće na teritoriji Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 32/21) u relevantnom dijelu glasi:

Član 3. (Rokovi u sudskom postupku) (1) Rokovi za ostvarivanje prava stranke u svim postupcima pred pravosudnim organom određeni zakonom prestaju teći za vrijeme stanja prirodne ili druge nesreće na teritoriji Bosne i Hercegovine, osim u hitnim postupcima iz člana 5. ovog zakona.

VI.Dopustivost i merituma)U odnosu na rješenja o pritvoru

30. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda.

31. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

32. Član 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

33. U pogledu pritvora koji je apelantu bio određen rješenjem Općinskog suda od 7. decembra 2013. godine, Ustavni sud zapaža da je taj pritvor apelantu ukinut rješenjem tog suda od 3. januara 2014. godine. U rješenju o ukidanju pritvora je navedeno da je apelant imao punomoćnika koji je učestvovao u postupku. Pri tome, nema navoda o tome da apelant nije primio rješenje o određivanju pritvora. U skladu s tim, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema rješenja o određivanju pritvora od 7. decembra 2013. godine budući da se podrazumijeva da ga je apelant primio prije nego što je doneseno rješenje kojim mu je ukinut pritvor.

34. U pogledu pritvora koji je apelantu bio određen i produžavan rješenjima Suda BiH, Ustavni sud zapaža da je posljednje rješenje kojim je apelantu produžen pritvor doneseno 16. septembra 2020. godine. Dalje, Ustavni sud zapaža da je u rješenju Suda BiH od 19. novembra 2020. godine kojim je apelantu ukinut pritvor i određene mjere zabrane navedeno da je apelant 17. novembra 2020. godine podnio prijedlog za ukidanje pritvora i određivanje mjera zabrane. U skladu s tim, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema rješenja o produženju pritvora od 16. septembra 2020. godine budući da se podrazumijeva da ga je apelant primio prije nego što je doneseno rješenje kojim mu je ukinut pritvor.

35. Apelant je podnio apelaciju 10. juna 2022. godine pa proizlazi da je apelacija protiv rješenja o određivanju i produženju pritvoru podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u tom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio rješenja o određivanju, odnosno produženju pritvora.b)U odnosu na navode o dužini trajanja istrage

36. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

37. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

38. U konkretnom slučaju apelant osporava dužinu trajanja istrage u predmetu koji se vodi protiv njega. Stoga, iako nema konačne odluke, apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja apelantovih prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Osim toga, apelacija u tom dijelu ispunjava uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

39. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer istraga nije okončana u razumnom roku.

Pravo na pravičan postupak

40. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

41. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. (...)

42. Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak odnosi na krivičnu istragu koja je u toku zbog postojanja osnovane sumnje da je apelant počinio krivična djela iz Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine i Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine. U vezi s tim se postavlja pitanje primjenjivosti člana 6. Evropske konvencije na konkretan slučaj. Ustavni sud je u svojoj praksi, slijedeći praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), utvrdio da „optužba“, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ima autonomno značenje i da postoji od trenutka kada država preduzme mjere koje impliciraju tvrdnje da je neka osoba počinila krivično djelo, „što značajno utječe na situaciju osumnjičene osobe“. Dakle, od tog trenutka osobi protiv koje postoji „optužba“ moraju biti pružene sve garancije prava na pravično suđenje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2130/09 od 28. maja 2010. godine, tačka 46).

43. U konkretnom slučaju apelant je saslušan u svojstvu osumnjičenika, nakon čega su pretresene prostorije koje je apelant koristio i od njega su tom prilikom oduzeti određeni predmeti i novac te mu je određen pritvor. Iz navedenog proizlazi da su prema apelantu preduzete mjere koje impliciraju tvrdnju da je počinio krivično djelo i koje značajno utječu na njegovu situaciju. Navedene mjere preduzete su protiv apelanta u istražnom postupku, koji je, u vrijeme donošenja ove odluke, još uvijek u toku. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u apelantovom slučaju postoji „optužba“, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da mu moraju biti pružene sve garancije prava na pravično suđenje, uključujući i pravo na donošenje odluke u razumnom roku u krivičnom postupku.

a) Relevantna načela

44. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, dužina trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Vidak protiv Hrvatske, presuda od 23. septembra 2021. godine, aplikacija broj 67141/14, tačka 58).

b) Period koji se uzima u obzir

45. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda, period koji se uzima u obzir prilikom utvrđivanja dužine krivičnog postupka počinje danom kada je apelant ispitan kao osumnjičeni u konkretnom slučaju (vidi Evropski sud, Dimitar Vasilev protiv Bugarske, presuda od 10. aprila 2012. godine, predstavka broj 10302/05, tačka 25). Dalje, kao kraj relevantnog perioda uzima se trenutak u kojem je okončana nesigurnost u pogledu pravne pozicije lica koje je u pitanju. U tom smislu, Evropski sud je utvrdio da u krivičnim stvarima period na koji se primjenjuje član 6. uključuje cijeli postupak. U obzir se uzima cjelokupni period tokom kojeg je osoba pod utjecajem (istrage) ili trpi zbog neizvjesnosti koja se tim jamstvima nastoji ograničiti (vidi Evropski sud, Nakhmanovich protiv Rusije, presuda od 2. marta 2006. godine, predstavka broj 55669/00, tačka 89).

46. Iz predočenog Ustavnom sudu proizlazi da je prva mjera koja je implicirala tvrdnju da je apelant počinio krivično djelo preduzeta 29. marta 2013. godine kada je apelant saslušan u svojstvu osumnjičenika u prostorijama FUP-a u okviru istrage Kantonalnog tužilaštva broj T09 0 KT 0043848

13. Taj postupak do danas nije okončan. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da relevantni period u konkretnom slučaju obuhvata više od 12 godina.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

47. Rukovodeći se kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda u analizi razumnosti trajanja postupka, Ustavni sud će prvo ispitati složenost predmeta.

48. U konkretnom slučaju apelant je pred Kantonalnim tužilaštvom osumnjičen da je počinio krivično djelo prijevare u vezi s krivičnim djelom krivotvorenja isprave. Pred Tužilaštvom BiH protiv apelanta se istraga vodila zbog krivičnih djela udruživanja radi činjenja krivičnih djela i pranja novca u vezi s krivičnim djelom krivotvorenja isprave. Apelanta se sumnjiči da je nezakonito djelovao u međunarodnom cyber prostoru, prijevarno vršeći novčane transakcije. Iz odgovora tužilaštava proizlazi da u konkretnom predmetu postoji veliki broj osumnjičenika, te da je dokazivanje bio složen proces koji je zahtijevao saslušanje velikog broja svjedoka i osumnjičenika, provođenje posebnih istražnih radnji te radnji pretresanja. Osim toga, s obzirom na međunarodni karakter preduzetih radnji od osumnjičenika, u postupku je bila potrebna međunarodna saradnja, koja je i ostvarena. Rezultat međunarodne saradnje je to da je prikupljen veliki broj dokaza koji je bio na stranom jeziku. Te je dokaze bilo potrebno prevesti kako bi se mogli analizirati. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o izuzetno složenom predmetu kako u pogledu činjeničnih tako i u pogledu pravnih pitanja.

49. Sljedeći kriterij koji će Ustavni sud ispitati jest ponašanje stranaka u postupku, polazeći pri tome od Tužilaštva BiH i Kantonalnog tužilaštva. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, naglašava da član 6. Evropske konvencije nalaže da sudski postupak treba biti brz, ali da uspostavlja i generalno načelo o pravilnom administriranju pravde. Da li su organi koji učestvuju u postupku uspostavili pravedan balans između tih načela ocjenjuje se prema okolnostima konkretnog slučaja (vidi Evropski sud, Sociedade de Construções Martins & Vieira, Lda i drugi protiv Portugala, presuda od 30. oktobra 2014. godine, predstavke br. 56637/10, 59856/10, 72525/10, 7646/11 i 12592/11, tačka 44).

50. Iz predočenog Ustavnom sudu proizlazi da je Tužilaštvo BiH, u skladu sa zakonskim ovlaštenjima koje ima, protiv apelanta 10. juna 2020. godine donijelo naredbu o provođenju istrage. U okviru te istrage saslušan je veliki broj svjedoka, ispitani su osumnjičenici, izvršeni su pretresi na brojnim lokacijama i oduzeta je obimna materijalna dokumentacija i uređaji koji su bili predmet pretresa i analitičke obrade. Također je prikupljena brojna dokumentacija od banaka, provedene su posebne istražne radnje, te je sve dovedeno u vezu s obimnim dokazima pribavljenim putem međunarodne saradnje. Tokom istrage Tužilaštvo bih je analiziralo i predmete koji su mu dostavljeni od Kantonalnog tužilaštva a koji su se odnosili na apelanta. Dalje, Ustavni sud zapaža da je u ovom predmetu glavni tužilac Tužilaštva BiH donio Rješenje broj A-2-7/21 od 25. januara 2021. godine, kojim je određeno da će postupajući tužilac okončati istragu u dodatnom roku od šest mjeseci, odnosno do 10. juna 2021. godine. Međutim, tada je nastupila pandemija COVID-19, te je 5. juna 2021. godine stupio na snagu Zakon o privremenim mjerama u radu pravosudnih i drugih organa BiH za vrijeme stanja prirodne ili druge nesreće na teritoriji BiH. Te su okolnosti utjecale na dužinu trajanja istrage jer su u svim postupcima pred pravosudnim organima prestali teći rokovi određeni zakonom. Tužilaštvo BiH je 5. septembra 2023. godine obustavilo istragu pokrenutu protiv apelanta zbog krivičnih djela udruživanja radi činjenja krivičnih djela i pranja novca u vezi s krivičnim djelom krivotvorenja isprave. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je Tužilaštvo BiH aktivno radilo na toj istrazi, bez nepotrebnih odugovlačenja. Imajući u vidu složenost postupka, pred tim se tužilaštvom pojavila potreba za produženjem roka za provođenje istrage, koju je glavni tužilac i odobrio, što ukazuje da je Tužilaštvo BiH aktivno radilo s ciljem donošenja tužilačke odluke. Dužini postupka je pridonijela i činjenica da je tokom istrage nastupila pandemija COVID-19, što je svakako doprinijelo dužini postupka.

51. U pogledu postupka pred Kantonalnim tužilaštvom, Ustavni sud zapaža da je pred tim tužilaštvom predmet postojao još u 2013. godini. Apelant je u okviru istrage više puta saslušavan, određen mu je pritvor, pretresene su prostorije koje je koristio i oduzeti su mu određeni predmeti koji mu još uvijek nisu vraćeni. Ustavni sud podsjeća da ZKPFBiH u skladu s načelom akuzatornosti utvrđuje da je odluka o pokretanju, obustavljanju i okončanju istrage u isključivoj nadležnosti tužioca. Također, tužilac, u skladu sa zakonom, ima zakonsku obavezu da preduzme krivično gonjenje kada postoje dokazi da je počinjeno krivično djelo, te da vodi računa o rasvjetljavanju kako činjenica koje terete osumnjičenika tako i onih koje mu idu u prilog. Osim toga, odredbom člana 240. stav 2. ZKPFBiH propisano je da će, ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o provođenju istrage, potrebne mjere da bi se istraga okončala preduzeti kolegij tužilaštva.

52. U konkretnom slučaju Ustavni sud, prije svega, primjećuje da se iz stanja u spisu ne može zaključiti kada je Kantonalno tužilaštvo donijelo naredbu o provođenju istrage protiv apelanta, ali iz rješenja Općinskog suda kojim je odbijen prijedlog za produženje pritvora od 3. januara 2014. godine proizlazi da Kantonalno tužilaštvo „provodi istragu protiv apelanta i drugih“, što upućuje na nedvojben zaključak da je istraga protiv apelanta pokrenuta i prije. Ustavni sud podsjeća da ZKPFBiH ne propisuje da se istraga mora okončati u roku od šest mjeseci, kao ni najduži rok u kojem se istraga mora završiti. Najzad, zakonom nije propisano ni koliko istraga može trajati, odnosno do kada mora biti okončana i u slučaju kada Kolegij tužilaštva preduzme potrebne mjere i radnje. Međutim, tumačenje navedenih zakonskih rješenja kao pravo Kantonalnog tužilaštva da istragu može voditi neograničeno dugo bilo bi suprotno jednom od osnovnih prava osumnjičenika da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred sud i da mu bude suđeno bez odgađanja.

53. Ustavni sud je već zaključio da se u konkretnom slučaju radi o predmetu koji pokreće složena činjenična i pravna pitanja. S obzirom na složenost istrage, iz predočenog Ustavnom sudu ne može se zaključiti zašto je Kolegij tužilaštva propustio da preduzme mjere i radnje radi njenog okončanja. Dalje, iz predočenog Ustavnom sudu ne može se zaključiti koje je tačno radnje Kantonalno tužilaštvo preduzimalo tokom istrage. Kantonalno tužilaštvo u odgovoru na apelaciju nije ponudilo niti jedan razlog zbog kojeg Kolegij tužilaštva nije preduzeo mjere i radnje radi okončanja istrage, niti je navelo poteškoće s kojim se eventualno suočilo. Naime, nema niti jednog navoda koji bi uputio na zaključak da je Kantonalno tužilaštvo aktivno preduzimalo radnje kojima bi na jedan od načina propisanih zakonom okončalo istragu u konkretnom slučaju. U odgovoru Kantonalnog tužilaštva ukazano je na to da je predmet tokom 2020. godine bio proslijeđen Tužilaštvu BiH na nadležnost, odakle je vraćen, a da je zatim proslijeđen na nadležnost POSKOK-u. Kantonalno tužilaštvo nije ponudilo odgovor o bilo kojim radnjama preduzetima u periodu od 2013. godine do vremena kada je predmet predat na nadležnost Tužilaštvu BiH. Ustavni sud u potpunosti uvažava zakonsko pravo i obavezu tužioca da pokrene istragu onda kada smatra da postoji dovoljno osnova za sumnju da je počinjeno krivično djelo, kao i obavezu i ovlaštenje da rasvijetli sve okolnosti slučaja, da ocijeni da li je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da bi obustavio, odnosno okončao istragu. Također, Ustavni sud ima u vidu složenost konkretnog istražnog postupka, ali izostanak bilo kakvog obrazloženja Kantonalnog tužilaštva koje bi opravdalo trajanje konkretnog istražnog postupka upućuje na zaključak da ne postoje razumni razlozi za dužinu trajanja te istrage.

54. Dalje, Ustavni sud nije mogao zaključiti da je apelant svojim ponašanjem na bilo koji način doprinosio dužini istražnog postupka. S obzirom na postojeća zakonska rješenja koja osumnjičenom ne nude mogućnost da pitanje dužine trajanja postupka pokrene u okviru samog istražnog postupka, efektivni pravni lijek predstavlja podnošenje apelacije Ustavnom sudu. Pri tome je nesporno da se radi o stvari koja je značajna za apelanta. Naime, apelant je osumnjičen za krivična djela iz KZFBiH. S obzirom na to, nesporno je da apelant ima interes da neizvjesnost u kojoj se nalazi, zbog eventualnog podizanja optužbe i izricanja kazne, bude što prije otklonjena. S druge strane, obaveza tužilaštva, kao i svih drugih koji učestvuju u postupku jest da osiguraju pravilno administriranje pravde, prije svega, pravilan i fer postupak koji pruža garancije da niko nevin neće biti osuđen. Pri tome, organi koji učestvuju u postupku moraju zaštititi i opći interes, tj. da počinilac krivičnog djela bude izveden pred sud i kažnjen kad za to postoje uvjeti propisani zakonom. Stoga, Ustavni sud smatra da neizvjesnost u kojoj se nalazi apelant predstavlja pretjeran teret koji se ne može opravdati osiguranjem pravilnog administriranja pravde.

55. U konkretnom slučaju istražni postupak traje više od 12 godina, a Kantonalno tužilaštvo nije ponudilo niti jedan razlog ili obrazloženje koji bi se mogli smatrati prihvatljivim i opravdanim za tako dugo trajanje postupka. Stoga, Ustavni sud smatra da je taj istražni postupak, uprkos činjenici da se radi o složenom predmetu te imajući u vidu značaj koji ima za apelanta, narušio ravnotežu između zahtjeva za efikasan i brz postupak i pravilnog administriranja pravde, odnosno da istraga, koja traje više od 12 godina, nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

56. Iako u konkretnom slučaju za dužinu trajanja postupaka nije utvrdio odgovornost POSKOK-a pred kojim se predmet trenutno nalazi, Ustavni sud smatra da je svrsishodno naložiti POSKOK-u da po hitnom postupku donese tužilačku odluku u tom predmetu (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3834/22 od 23. marta 2023. godine, tačka 24, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

Pitanje naknade nematerijalne štete

57. Ustavni sud, u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da za razliku od postupka pred redovnim sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud zapaža da apelant nije tražio naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje, zbog čega, u smislu svega navedenog, utvrđivanje povrede tog ustavnog prava, samo po sebi, predstavlja primjerenu i dovoljnu pravnu zaštitu (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4461/16 od 20. decembra 2017. godine, tačka 38, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba; Evropski sud, Kožul i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 38695/13 od 22. oktobra 2019. godine i Kahriman protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 4867/16 od 17. oktobra 2017. godine).

VII.Zaključak

58. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada nadležno tužilaštvo provodi istragu više od 12 godina protiv više osoba, u predmetu koji je okarakteriziran kao izuzetno složen i od posebnog značaja za apelanta. Pri tome, Kantonalno tužilaštvo nije ponudilo niti jedan razlog koji bi se mogao smatrati razumnim i opravdanim za trajanje tog postupka, te je propustilo da u skladu sa zakonom preduzme mjere i radnje s ciljem okončanja istrage.

59. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka c) i člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

60. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2131/22 (B.A.) | Sudska praksa | Aktio