Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-951/25 (M.Š.)

Odluka donesena 19. 02. 2026.

  • Nije krivična optužba
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-951/25

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 02. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i suci Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. veljače 2026. godine, u predmetu broj AP-951/25, rješavajući apelaciju koju je podnio M. Š., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio M. Š. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 K 047701 24 Iksž 3 od 17. siječnja 2025. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. M. Š. (u daljnjem tekstu: apelant), čiji je punomoćnik Mladen Šimić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 7. ožujka 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 63 0 K 047701 24 Iksž 3 od 17. siječnja 2025. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio prvostupanjskom sudu da mu odloži izvršenje kazne zatvora do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po ovoj apelaciji. Apelant je dopisom od 23. lipnja 2025. godine urgirao postupanje Ustavnog suda po njegovom zahtjevu za donošenje privremene mjere.

Uvodne napomene

2. Uputnim aktom prvostupanjskog suda od 27. studenog 2023. godine naloženo je apelantu da se obvezno javi u ustanovu za izdržavanje kazne zatvora (zatvor) radi izdržavanja kazne zatvora u trajanju od dvije godine po Presudi Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 K 241395 16 K od 4. rujna 2019. godine, koja je pravomoćna s danom 2. prosinca 2019. godine, Presudi broj 71 0 K 241395 22 Kv od 23. svibnja 2023. godine kojom je opozvana uvjetna osuda, te Presudi Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 K 241395 23 Kž od 28. srpnja 2023. godine zbog produljenog kaznenog djela prijevare iz Kaznenog zakona Republike Srpske.

3. Rješenjem prvostupanjskog suda od 21. listopada 2024. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 6. studenog 2024. godine, odbijena je apelantova molba za odlaganje izvršenja kazne zatvora, pa je naloženo apelantu da se 2. prosinca 2024. godine javi u zatvor radi početka izdržavanja kazne zatvora.

4. Apelant je 29. studenog 2024. godine ponovno podnio istu molbu, a kao razlog je opet naveo svoje zdravstveno stanje.

5. Rješenjem prvostupanjskog suda od 2. prosinca 2024. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 16. prosinca 2024. godine, odbačena je apelantova molba za odlaganje izvršenja kazne zatvora, pa je naloženo apelantu da se javi u zatvor radi početka izdržavanja kazne zatvora. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja ukazao da će sud, shodno članku 28. stavak 8. Zakona o izvršenju kaznenih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon), odbaciti molbu za odlaganje izvršenja kazne zatvora ako je ponovno podnesena zbog istih razloga zbog kojih je ranija molba odbijena. Dalje, sud je ukazao da se, prema odredbi članka 27. stavak 1. točka 1. i stavak 2. točka 1. Zakona, izvršenje kazne u slučaju da je osuđena osoba oboljela od teže akutne bolesti može odložiti najdulje godinu dana. U svezi s tim, istaknuo je da je sud ranije već tri puta udovoljavao apelantovim molbama za odlaganje izvršenja kazne zatvora zbog zdravstvenih razloga, odnosno zbog akutne bolesti, pa odlaganje traje deset mjeseci, a od dana uručenja uputnog akta prošlo je skoro godinu dana. Stoga je sud utvrdio da je apelantu određeno odlaganje kazne zatvora u maksimalnom trajanju. Pri tome je sud ukazao da, prema odredbama čl. 45.–47. Zakona, osuđena osoba u slučaju potrebe ima pravo na adekvatnu zdravstvenu zaštitu i izvan zatvora a da se tako provedeno vrijeme uračunava u izvršenje kazne zatvora.

6. Uputnim aktom prvostupanjskog suda od 18. prosinca 2024. godine naloženo je apelantu da se obvezno javi u KPZ 30. prosinca 2024. godine radi izdržavanja kazne zatvora u trajanju od dvije godine po prethodno navedenim presudama. Apelant se nije javio u zatvor 30. prosinca 2024. godine po uputnom aktu od 27. studenog 2023. godine, pa je sud izdao naredbu sudbenoj policiji za prinudno provođenje apelanta u zatvor na izdržavanje kazne zatvora.

Postupak u kojem je doneseno osporeno rješenje

7. Apelant je 30. prosinca 2024. godine ponovno sudu podnio molbu za odlaganje izvršenja kazne zatvora, a kao razlog za odlaganje je naveo svoju bolest.

8. Rješenjem Općinskog suda od 7. siječnja 2025. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda od 17. siječnja 2025. godine, odbačena je apelantova molba za odlaganje početka izdržavanja kazne zatvora po uputnom aktu od 27. studenog 2023. godine. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja ukazao da će sud, shodno članku 28. stavak 8. Zakona, odbaciti molbu za odlaganje izvršenja kazne zatvora ako je ponovno podnesena zbog istih razloga zbog kojih je ranija molba odbijena. U konačnici, sud je istaknuo da je iz stanja spisa vidljivo da apelantovo zdravstveno stanje nije takvo da u odnosu na njega u zatvoru ne bi mogao imati adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Pri tome je sud ukazao da, prema odredbama čl. 45.–47. Zakona, osuđena osoba, u slučaju potrebe, ima pravo na adekvatnu zdravstvenu zaštitu i izvan zatvora a da se tako provedeno vrijeme uračunava u izvršenje kazne zatvora.

9. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje, te prava na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant smatra da su redovni sudovi u postupku u kojem je donesena osporena odluka pogrešno primijenili relevantne propise.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda.

11. Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:b)Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

12. Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

13. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, za utvrđivanje primjenjivosti članka 6. stavak 1. Europske konvencije na konkretan slučaj potrebno je odgovoriti na pitanje je li postupak povodom molbe za odlaganje izvršenja kazne zatvora predstavljao postupak u kojem je „utvrđivana osnovanost kaznene optužbe“ protiv apelanta, u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

14. Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u postupku koji je okončan osporenim rješenjem Kantonalnog suda odbacili apelantovu molbu za odlaganje izvršenja kazne zatvora zbog bolesti jer su po toj osnovi već tri puta udovoljavali njegovim molbama i odlagali izvršenje kazne zatvora u maksimalnom trajanju od godinu dana, kako je to propisano člankom 27. stavak 1. točka 1. i stavak 2. točka 1. Zakona. Dalje, redovni sudovi su odbacili tu apelantovu molbu jer njegovo zdravstveno stanje nije takvo da u odnosu na njega u zatvoru ne bi mogao imati adekvatnu zdravstvenu zaštitu, a u slučaju potrebe apelant ima pravo na adekvatnu zdravstvenu zaštitu i izvan zatvora i to vrijeme bi mu bilo uračunato u izvršenje kazne zatvora, shodno čl. 45.–47. Zakona.

15. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku po apelantovoj molbi za odlaganje izvršenja kazne zatvora u kojem je donesena osporena odluka Kantonalnog suda. U svezi s tim, Ustavni sud smatra da se taj postupak ne tiče odlučivanja o osnovanosti kaznene optužbe protiv apelanta, već se tiče isključivo ispunjenosti zakonskih uvjeta za odlaganje izdržavanja kazne zatvora (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-5679/18 od 13. veljače 2019. godine, odluka dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud smatra da se u konkretnom postupku nije utvrđivala osnovanost kaznene optužbe protiv apelanta, u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa taj članak u konkretnom slučaju nije primjenjiv.

16. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije nisu primjenjivi u konkretnom slučaju, pa slijedi da su apelantovi navodi u svezi s povredom prava na pravično suđenje ratione materie inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.

17. U skladu s navedenim, te imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

19. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-951/25 (M.Š.) | Sudska praksa | Aktio