Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2897/24 (Hering d.d. Široki Brijeg i drugi)
Odluka donesena 15. 12. 2025.
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2897/24
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 12. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i suci Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 15. prosinca 2025. godine, u predmetu broj AP-2897/24, rješavajući apelacije koju su podnijeli Hering d.d. Široki Brijeg i drugi, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Hering d.d. Široki Brijeg protiv Rješenja Federalnog tužiteljstva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0008839 24 od 23. svibnja 2024. godine;
Šefik Ćufurović protiv Rješenja Federalnog tužiteljstva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0008938 24 od 9. srpnja 2024. godine;
Zlatan Međić protiv Rješenja Federalnog tužiteljstva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0008862 24 od 7. lipnja 2024. godine;
Biljana Miljatović protiv Rješenja Tužiteljstva Bosne i Hercegovine broj T20 0 KTP 0024548 24 od 19. srpnja 2024. godine i
„Leburić Komerc” d.o.o. Banjaluka protiv Rješenja Federalnog tužiteljstva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0006896 24 2 od 20. rujna 2024. godine,zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2897/24
1. Hering d.d. Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa ZOU „Irena Pehar & Ivan Pehar“ iz Mostara, podnio je 8. srpnja 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Federalnog tužiteljstva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno tužiteljstvo) broj T11 0 KTA 0008839 24 od 23. svibnja 2024. godine.
2. Nalogom o obustavi istrage Tužiteljstva HNK od 20. srpnja 2023. godine odlučeno je da se neće provesti istraga po apelantovoj kaznenoj prijavi protiv prijavljenog I. S., jer nema osnova sumnje da je prijavljeni izvršio kazneno djelo. Rješenjem Tužiteljstva HNK od 14. ožujka 2024. godine odbijena je kao neutemeljena apelantova pritužba izjavljena protiv navedenog naloga. Rješenjem Federalnog tužiteljstva od 23. svibnja 2024. godine odbijena je kao neutemeljena apelantova pritužba i navedeni nalog i rješenje ocjenjeni kao pravilni i zakoniti.
3. U obrazloženju rješenja Federalno tužiteljstvo je navelo da je apelant podnio kaznenu prijavu protiv federalnog inspektora za područje zaštite na radu, zbog produljenog kaznenog djela Primanje dara i drugih oblika koristi iz članka 380. stavak (1) Kaznenog zakona FBiH (u daljnjem tekstu: KZFBiH). Pri tome, ukazano je da je apelant svoje navode iz kaznene prijave zasnivao na tome da je prijavljeni, prilikom vršenja inspekcijskog nadzora, od apelantovih uposlenika na neizravan način zahtijevao primanje dara ili drugog oblika koristi, te da je, zbog toga što takvo nešto nije dobio, donio rješenje kojim se apelantu zabranjuje rad na nadziranom gradilištu. U vezi s tim, Federalno tužiteljstvo je navelo da je izvršen uvid u kompletan spis predmeta i detaljnom analizom priloženih dokaza utvrđeno je da ne postoje osnovi sumnje da je u konkretnom slučaju počinjeno kazneno djelo koje je prijavljeno.
2. AP-3413/24
4. Šefik Ćufurović (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 8. kolovoza 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Federalnog tužiteljstva broj T11 0 KTA 0008938 24 od 9. srpnja 2024. godine.
5. Naredbom o neprovođenju istrage Tužiteljstva USK od 25. lipnja 2024. godine odlučeno je da se neće provesti istraga po apelantovoj kaznenoj prijavi protiv više prijavljenih osoba, poimenično navedenih u obrazloženju naredbe, jer je iz prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije kazneno djelo. Rješenjem Tužiteljstva USK od 20. svibnja 2024. godine odbijena je kao neutemeljena apelantova pritužba izjavljena protiv navedenog naloga. Rješenjem Federalnog tužiteljstva od 9. srpnja 2024. godine odbijen je kao neutemeljen apelantov zahtjev za preispitivanje pravilne primjene KZFBiH i navedena naredba i rješenje ocjenjeni kao pravilni i zakoniti.
6. U obrazloženju rješenja Federalno tužiteljstvo je navelo da je Kantonalno tužiteljstvo USK u predmetu broj T01 0 KTA 0038564 21 postupalo po identičnoj kaznenoj prijavi, kao i u konkretnom predmetu, povodom koje je donesena Naredba o neprovođenju istrage, jer se radi o neriješenim imovinskopravnim odnosima, koji su predmet drugih postupaka. Imajući u vidu navedeno, Federalno tužiteljstvo je zaključilo da je Tužiteljstvo USK u konkretnom slučaju pravilno primijenilo odredbe
KZFBiH.
3. AP-3420/24
7. Zlatan Međić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Maglaja, kojeg zastupa Enis Muhamedović, odvjetnik iz Maglaja, podnio je 8. kolovoza 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Federalnog tužiteljstva broj T11 0 KTA 0008862 24 od 7. lipnja 2024. godine.
8. Naredbom o neprovođenju istrage Tužiteljstva ZDK od 21. ožujka 2024. godine odlučeno je da se neće provesti istraga po apelantovoj kaznenoj prijavi protiv prijavljenog S. P., jer je iz prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije kazneno djelo. Rješenjem Tužiteljstva ZDK od 9. travnja 2024. godine odbijena je kao neutemeljena apelantova pritužba izjavljena protiv navedenog naloga. Rješenjem Federalnog tužiteljstva od 7. lipnja 2024. godine odbijena je kao neutemeljena apelantova pritužba i navedena naredba i rješenje ocjenjeni kao pravilni i zakoniti.
9. U obrazloženju rješenja Federalno tužiteljstvo je navelo da je apelant podnio kaznenu prijavu protiv zapovjednika Policijske postaje Maglaj, zbog kaznenog djela Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz članka 383. stavak (1) KZFBiH. Pri tome, ukazano je da je apelant svoje navode iz kaznene prijave zasnivao na tome da je prijavljeni, kao zapovjednik Policijske postaje Maglaj, donio rješenje kojim se apelantu privremeno oduzima vatreno oružje, te se upućuje na izvanredni zdravstveni liječnički pregled, kojim je utvrđeno da je apelant zdravstveno sposoban držati oružje. U vezi s tim, istaknulo je da činjenica da je naknadno liječničkim pregledom ustanovljeno da apelant nema zdravstvenih problema koji utječu na dalje posjedovanje vatrenog oružja ne može biti dovoljna osnova za pokretanje kaznenog postupka.
4. AP-3429/24
10. Biljana Miljatović (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Rade Ćulibrk, odvjetnik iz Banjaluke, podnijela je 9. kolovoza 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Tužiteljstva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužiteljstvo BiH) broj T20 0 KTP 0024548 24 od 19. srpnja 2024. godine.
11. Naredbom o neprovođenju istrage Tužiteljstva BiH od 11. travnja 2024. godine odlučeno je da se neće provesti istraga po apelantičinoj kaznenoj prijavi protiv prijavljene pravne osobe Alternativna televizija Banjaluka i fizičke osobe M. K., jer je iz prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije kazneno djelo. Rješenjem Tužiteljstva BiH od 19. srpnja 2024. godine odbijena je kao neutemeljena pritužba izjavljena protiv navedene naredbe.
12. U obrazloženju rješenja Tužiteljstvo BiH je navelo da je apelantica podnijela kaznenu prijavu zbog kaznenog djela Povreda tajnosti postupka iz članka 237. stavak (1) Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine. Pri tome, ukazano je da je apelantica svoje navode iz kaznene prijave zasnivala na tome da su prijavljeni, emitiranjem emisije u programu prvoprijavljene, ugrozili vođenje istrage protiv osoba koje su osumnjičena za izvršenje kaznenog djela ubojstva. U vezi s tim, Tužiteljstvo BiH je navelo da je izvršen uvid u kompletan spis predmeta i detaljnom analizom priloženih dokaza utvrđeno da informacije koje su iznijete u spornoj emisiji ne predstavljaju informacije koje se ne smiju objaviti, niti su iste, odlukom suda, proglašene tajnim, te da je objava tih informacija bila u interesu javnosti. Imajući u vidu navedeno, Tužiteljstvo BiH je zaključilo da radnje prijavljenih nemaju obilježja kaznenog djela.
5. AP-4690/24
13. „Leburić Komerc“ d.o.o. Prnjavor (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Milan Malešević, odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 22. studenog 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Federalnog tužiteljstva broj T11 0 KTA 0006896 24 2 od 20. rujna 2024. godine.
14. Naredbom o obustavi istrage Tužiteljstva USK od 21. prosinca 2023. godine odlučeno je da se obustavlja istraga po apelantovoj kaznenoj prijavi protiv prijavljenog E. A., jer nema dovoljno dokaza da je osumnjičeni izvršio kazneno djelo. Rješenjem Tužiteljstva USK od 15. travnja 2024. godine odbijena je kao neutemeljena apelantova pritužba izjavljena protiv navedenog naloga. Rješenjem Federalnog tužiteljstva od 20. rujna 2024. godine odbijena je kao neutemeljena apelantova pritužba i navedena naredba i rješenje ocjenjeni kao pravilni i zakoniti.
15. U obrazloženju osporene odluke Federalno tužiteljstvo je navelo da je apelant podnio kaznenu prijavu protiv svog bivšeg uposlenika zbog kaznenog djela Pronevjera u službi iz članka 384. stavak (3) KZFBiH. Pri tome, ukazano je da je Tužiteljstvo USK provelo istragu, čiji je predmet istražnog postupka u konkretnom slučaju bio je li prijavljeni sastavljao fiktivne narudžbenice i nalagao vozačima, uposlenim kod apelanta, da istovare robu u skladištima određenih pravnih osoba, a potom tu robu uzimao i samostalno je prodavao, te da je neovlašteno u tu svrhu falsificirao potpis i pečat jednog od kupaca. Zatim, navelo je da je Tužiteljstvo USK u istražnom postupku saslušalo svjedoke, poimenično navedene u obrazloženju rješenja, te pribavio nalaz i mišljenje vještaka grafološke struke. U vezi s tim, istaknulo je da iz navedenih iskaza svjedoka i nalaza i mišljenja ne proizlazi osnovana sumnja da je prijavljeni dostavljenu robu naknadno preuzimao i prodavao i time pribavio sebi imovinsku korist, a potom umišljajno oštećenom dostavljao krivotvorenu poslovnu dokumentaciju ovjerenu pečatima navodnih kupaca robe. Imajući u vidu navedeno, Federalno tužiteljstvo je zaključilo da je Tužiteljstvo USK pravilno postupilo kada je donijelo naredbu o obustavi istrage.
Spajanje predmeta
16. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2897/24.
Apelacijski navodi
17. Apelanti u svim apelacijama ukazuju na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelanti u apelacijama AP-3429/24 i AP-4690/24 su se pozvali i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Zatim, apelant u apelaciji AP-4690/24 se pozvao na povredu prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Konačno, apelantica u apelaciji AP-3429/24 pozvala se na povredu prava na priziv u kaznenim stvarima.
18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacijsku nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom;
19. Razmatrajući pitanje jesu li u konkretnom slučaju na apelante primjenjive garancije iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud zapaža da se postupci u kojem su donesene osporene odluke, odnose na „utemeljenost kaznene optužbe“ protiv treće osobe, u kojem se apelanti pojavljuju u svojstvu podnositelja kaznene prijave. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, u kaznenim postupcima, članak 6. Europske konvencije garantira pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se „utvrđuje [...] utemeljenost bilo kakve kaznene optužbe“, zato što se samo takva osoba može smatrati „žrtvom“ u smislu tog članka. Obrnuto tumačenje članka 6. Europske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantiralo i nekome tko traži utvrđivanje utemeljenosti kaznene optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja navedenog članka 6. (vidi, Ustavni sud, između ostalih, Odluke o dopustivosti br. AP-
19/02 od 17. ožujka 2004. godine, AP-2641/17 od 7. rujna 2017. godine i AP-3809/20 od 12. siječnja 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje kaznenog postupka protiv trećih osoba. Budući da članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od članka
6. Europske konvencije, slijedi da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
20. Također, Ustavni sud ukazuje da su navodi apelanata, istaknuti u apelacijama AP-3429/24 i AP-4690/24, o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, kao akcesornoga prava, u vezi s pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
21. Zatim, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom nije odlučivalo o pravu na imovinu apelanta u apelaciji AP-4690/24 u smislu članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, odnosno osporena odluka ne pokreće pitanje prava na priziv u kaznenim predmetima u predmetu AP-3429/24, slijedom čega su i navodi o kršenju navedenih prava ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
22. Sukladno navedenom, imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
23. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman