Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1737/21 („Krajina Borac“ d.o.o. Banja Luka)

Odluka donesena 24. 10. 2025.

  • Izmijenjene pravne okolnosti
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1737/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 10. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 24. oktobra 2025. godine, u predmetu broj AP-1737/21, rješavajući apelaciju „Krajina Borac“ d.o.o. Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka g), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Krajina Borac“ d.o.o. Banja Luka podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 57 0 Ps 100770 21 Rev 2 od 3. marta 2021. godine, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.

OBRAZLOŽENJE

1. „Krajina Borac“ d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banje Luke, podnio je 18. maja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 57 0 Ps 100770 21 Rev 2 od 3. marta 2021. godine.

Uvodne napomene

2. Presudom Okružnog privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud), broj 57 0 Ps 100 770 12 Ps od 30. septembra 2017. godine (koja je ispravljena rješenjem o ispravci tog suda od 2. oktobra 2017. godine), donesenoj po apelantovoj tužbi i protivtužbi drugotuženog „Allegro Prometa“ d.o.o. Prijedor (u daljnjem tekstu: drugotuženi), utvrđeno je da je ništavan i da ne proizvodi pravno dejstvo ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora u Prijedoru koji su 20. aprila 2004. godine zaključili prvotuženi Grad Prijedor (u daljnjem tekstu: prvotuženi) kao prodavac i drugotuženi kao kupac (u daljnjem tekstu: sporni ugovor). Područnoj jedinici Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove RS naloženo je brisanje svih upisa koji su izvršeni na osnovu spornog ugovora. Drugotuženi je obavezan da apelantu preda u posjed poslovni prostor u Prijedoru, koji je preciznije opisan u izreci presude (u daljnjem tekstu: sporni poslovni prostor). Odbijen je apelantov tužbeni zahtjev u dijelu kojim je traženo obavezivanje drugotuženog na isplatu naknade na ime sticanja bez osnova, odnosno naknade zbog izostale zakupnine u periodu od 20. aprila 2004. do 1. maja 2017. godine, u ukupnom iznosu od 334.933,50 KM s kamatama. Odbijen je kao neosnovan protivtužbeni zahtjev drugotuženog (sve preciznije navedeno u izreci presude).

3. Presudom Višeg privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ps 100770 17 Pž od 24. aprila 2018. godine djelimično je uvažena apelantova žalba i prvostepena presuda preinačena tako što su prvotuženi i drugotuženi obavezani da apelantu solidarno isplate iznos od 164.632,00 KM s kamatama na ime sticanja bez osnova, dok je apelantova žalba preko dosuđenog iznosa odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

4. Presudom Vrhovnog suda broj 57 0 Ps 1007070 18 Rev od 16. januara 2019. godine djelimično je usvojena revizija prvotuženog i presuda Višeg privrednog suda od 24. aprila 2018. godine preinačena u dijelu kojim su prvotuženi i drugotuženi obavezani da apelantu solidarno isplate iznos od 164.632,00 KM na ime sticanja bez osnova s kamatama tako što je tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženog u tom dijelu odbijen. Istom presudom revizija drugotuženog je odbijena u cijelosti (sve preciznije navedeno u izreci presude).

5. Drugotuženi je protiv presude Vrhovnog suda od 16. januara 2019. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu. Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-1641/19 od 10. decembra 2020. godine Ustavni sud je djelimično usvojio apelaciju i ukinuo presudu Vrhovnog suda od 16. januara 2019. godine u dijelu kojim je drugotuženi obavezan na isplatu, pa je predmet u tom dijelu vratio Vrhovnom sudu na ponovno odlučivanje. Ustavni sud je u citiranoj odluci, između ostalog, ukazao na praksu iz predmeta AP-603/15 u kojem je Ustavni sud „podsjetio na član 38 Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koji propisuje da savjestan držalac nije dužan da plati naknadu za korišćenje stvari, niti odgovara za pogoršanje i propast stvari koji su nastali za vrijeme njegovog savjesnog držanja“ (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-603/15 od 10. novembra 2016. godine, tačka 36, dostupna na internet stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba)“. Osporena presuda

6. Vrhovni sud je nakon navedene odluke Ustavnog suda donio presudu broj 57 0 Ps 100770 21 Rev 2 od 3. marta 2021. godine kojom je reviziju prvotuženog djelimično usvojio i presudu Višeg privrednog suda od 24. aprila 2018. godine preinačio u dijelu kojim su prvotuženi i drugotuženi obavezani da apelantu solidarno isplate iznos od 164.632,00 KM tako što je tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženog u tom dijelu odbijen. Istom presudom revizija drugotuženog je djelimično uvojena tako da je drugotuženi po navedenom osnovu obavezan da apelantu isplati iznos od 58.135,66 KM sa zakonskom zateznom kamatom.

7. Drugotuženi je protiv presude Vrhovnog suda od 3. marta 2021. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu. Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-1582/21 od 10. jula 2025. godine Ustavni sud je usvojio apelaciju drugotuženog i utvrdio da je došlo do povrede njegovog prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te je ukinuo presudu Vrhovnog suda od 3. marta 2021. godine. U smislu člana 62. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, pri čemu je ostavljena na pravnoj snazi presuda Okružnog privrednog suda od 30. septembra 2017. godine u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo obavezivanje drugotuženog („Allegro promet“ d.o.o. Prijedor) na isplatu naknade na ime sticanja bez osnova. Ustavni sud je zaključio da je u konkretnom slučaju u odnosu na apelantov tužbeni zahtjev relevantno utvrditi savjesnost drugotuženog u smislu člana 38 ZOSPO. S tim u vezi je utvrdio da je drugotuženi sve do pravosnažnosti presude Okružnog privrednog suda, kojom je utvrđena ništavost spornog ugovora, opravdano mogao smatrati da koristi svoju, a ne tuđu imovinu. Dalje, drugotuženi je odmah po pravosnažnosti presude Okružnog privrednog suda u paricionom roku predao apelantu u posjed sporni poslovni prostor. Ustavni sud je smatrao da su te okolnosti bile relevantne za procjenu savjesnosti drugotuženog, što je Vrhovni sud zanemario. Zbog toga, Ustavni sud je zaključio da je Vrhovni sud proizvoljno primijenio član 38. stav 2. ZOSPO i da se na taj način nezakonito umiješao u imovinu drugotuženog.

8. Apelant smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da je u konkretnom slučaju došlo do proizvoljnosti u postupanju Vrhovnog suda u dijelu osporene presude kojim je drugotuženi obavezan da apelantu isplati naknadu na ime sticanja bez osnova sa zakonskom zateznom kamatom u nižem iznosu od onog koji mu je dosuđen presudom Višeg privrednog suda.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

g) ako su izmijenjene pravne okolnosti; […]

10. U konkretnom slučaju, apelant je podnio apelaciju protiv presude Vrhovnog suda broj 57 0 Ps 100770 21 Rev 2 od 3. marta 2021. godine. Međutim, Ustavni sud zapaža da je i drugotuženi podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv navedene presude Vrhovnog suda od 3. marta 2021. godine, koju je Ustavni sud usvojio Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-1582/21 od 10. jula 2025. godine, te ukinuo presudu Vrhovnog suda od 3. marta 2021. godine. U smislu člana 62. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ostavljena je na pravnoj snazi presuda Okružnog privrednog suda od 30. septembra 2017. godine u dijelu kojim je odbijen apelantov tužbeni zahtjev kojim je traženo obavezivanje drugotuženog („Allegro promet“ d.o.o. Prijedor) na isplatu naknade na ime sticanja bez osnova.

11. Imajući u vidu da je odluku koju apelant osporava apelacijom, nakon podnošenja apelacije, Ustavni sud Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-1582/21 od 10. jula 2025. godine ukinuo, teda je tom svojom odlukom konačno odlučio o spornom ustavnopravnom pitanju, Ustavni sud zaključuje da su nakon podnošenja apelacije nastupile izmijenjene pravne okolnosti, zbog čega je razmatranje apelantovih navoda postalo bespredmetno (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-514/21 od 7. septembra 2022. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1737/21 („Krajina Borac“ d.o.o. Banja Luka) | Sudska praksa | Aktio