Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-218/25 (A.M. i drugi)
Odluka donesena 19. 02. 2026.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-218/25
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 02. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-218/25, rješavajući apelacije koje su podnijeli A. M. i Pašan Brčaninović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: A. M. protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske broj T12 0 KTPR 0002204 24 od 14. novembra 2024. godine i
Pašan Brčaninović protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0009291 24 od 5. novembra 2024. godinezbog toga što su ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP-218/25
1. A. M. (u daljnjem tekstu: apelant), čiji je punomoćnik Ilija Đakić, advokat iz Banjaluke, podnio je 16. januara 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Republičko tužilaštvo) broj T12 0 KTPR 0002204 24 od 14. novembra 2024. godine.
2. Naredbom Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) od 22. jula 2024. godine obustavljena je istraga protiv fizičkog lica R. T., pokrenuta na osnovu apelantove krivične prijave, zato što se radi isključivo o građanskopravnoj stvari. Rješenjem Okružnog tužilaštva od 18. oktobra 2024. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba izjavljena protiv te naredbe. Osporenim rješenjem Republičkog tužilaštva od 14. novembra 2024. godine odbijen je kao neosnovan apelantov prigovor izjavljen protiv navedenog rješenja Okružnog tužilaštva.
AP-223/25
3. Pašan Brčaninović iz Živinica (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 16. januara 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno tužilaštvo) broj T 11 0 KTA 0009291 24 od 5. novembra 2024. godine.
4. Naredbom Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) od 27. juna 2024. godine odlučeno je da se neće sprovoditi istraga na osnovu apelantove krivične prijave protiv jednog fizičkog lica zbog toga što je zaključeno da ne postoje osnovi sumnje da je prijavljeno lice učinilo krivično djelo. Rješenjem Kantonalnog tužilaštva od 29. avgusta 2024. godine odbijena je kao neosnovana pritužba izjavljena protiv navedene naredbe. Osporenim rješenjem Federalnog tužilaštva odbijena je kao neosnovana apelantova predstavka protiv navedene naredbe i rješenja Kantonalnog tužilaštva.
5. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, shodno članu 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-218/25.
6. Apelanti se u svim apelacijama pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Takođe, u apelaciji broj AP-218/25 apelant ukazuje i na kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
9. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
10. Razmatrajući pitanje da li su u konkretnim slučajevima na apelante primjenjive garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se postupci u kojima su donijete osporene odluke odnose na „osnovanost krivične optužbe“ protiv trećih lica, u kojim se apelanti pojavljuju u svojstvu podnosilaca krivičnih prijava. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se „utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe“, zato što se samo takvo lice može smatrati „žrtvom“ u smislu tog člana. Obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja navedenog člana 6 (vidi Ustavni sud, između ostalih, odluke o dopustivosti br. AP-19/02 od 17. marta 2004. godine, AP-2641/17 od 7. septembra 2017. godine i AP-3809/20 od 12. januara 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
11. Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su stoga i navodi o povredi člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi s pravom na pravično suđenje, na koje se pozvao apelant u apelaciji broj AP-218/25, takođe ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se osporenim odlukama nije odlučivalo ni o pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, na koje su se pozvali apelanti. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da su i navodi apelanata o kršenju prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. U skladu s navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman