Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-648/25 (Udruženje za borbu protiv korupcije „Transparency International u BiH“)

Odluka donesena 27. 11. 2025.

  • Izbori
  • Građanska prava i obaveze - utvrđivanje i spor
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-648/25

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 11. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 27. novembra 2025. godine, u predmetu broj AP-648/25,rješavajući apelacije Udruženja za borbu protiv korupcije „Transparency International u BiH“ , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Udruženja za borbu protiv korupcije „Transparency International u BiH“ podnesene protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine

- broj S1 3 Iž 050595 24 Iž od 13. decembra 2024. godine,

- broj S1 3 Iž 050609 24 Iž od 16. decembra 2024. godine,

- broj S1 3 Iž 050672 24 Iž od 26. decembra 2024. godine,

- broj S1 3 Iž 051272 25 Iž od 19. februara 2025. godine, i

- broj S1 3 Iž 051376 25 Iž od 25. februara 2025. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP-648/25

1. Udruženje za borbu protiv korupcije „Transparency International u BiH“ (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Srđan Blagovčanin, podnio je 14. februara 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 Iž 050595 24 Iž od 13. decembra 2024. godine. AP-657/25

2. Apelant, kojeg zastupa Srđan Blagovčanin, podnio je 14. februara 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda BiH broj S1 3 Iž 050609 24 Iž od 16. decembra 2024. godine.

AP-831/25

3. Apelant, kojeg zastupa Srđan Blagovčanin, podnio je 25. februara 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda BiH broj S1 3 Iž 050672 24 Iž od 26. decembra 2024. godine.

AP-1740/25

4. Apelant, kojeg zastupa Boris Divjak, podnio je 16. aprila 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda BiH broj S1 3 Iž 051272 25 Iž od 19. februara 2025. godine.

AP-1954/25

5. Apelant, kojeg zastupa Boris Divjak, podnio je 30. aprila 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda BiH broj S1 3 Iž 051376 25 Iž od 28. februara 2025. godine.

Spajanje predmeta

6. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-648/25.

Uvodne napomene

7. Ciljevi i djelatnosti apelanta pod kojim je upisan u registar kod Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine su: „Suzbijanje korupcije, podrška razvoju dobre uprave, odgovornosti i transparentnosti rada javnih institucija, širih demokratskih vrijednosti i poštene tržišne utakmice; organizovanje stručnih seminara, okruglih stolova i drugih oblika javnog i stručnog raspravljanja i obuke; prikupljanje podataka o iskustvima suzbijanja korupcije; pripremanje prijedloga propisa i drugih dokumenata; širenje informacija o djelovanju udruženja putem štampanih, informatičkih i drugih medija; prikupljanje, obrada i javno obznanjivanje podataka o fenomenu korupcije; pružanje besplatne pravne pomoći građanima u borbi protiv korupcije i zaštita ljudskih prava; istraživanje javnog mnijenja; saradnja i razmjena iskustva sa srodnim institucijama i organizacijama u zemlji i inostranstvu; konsultacije, koje su u skladu sa vizijom, misijom Udruženja i u okviru propisanih djelatnosti Udruženja; stručno djelovanje i pružanje ekspertize u oblasti vladavine prava i borbe protiv korupcije; pružanje podrške prijaviocima korupcije i braniocima ljudskih prava“. Postupci u kojima su donesene osporene odluke

8. Apelant je u periodu od 1. avgusta do 22. oktobra 2024. godine dostavio Centralnoj izbornoj komisiji BiH (u daljnjem tekstu: CIK) podneske, informacije sa dokazima, koje se odnose na navodno kršenje odredbi čl. 7.1, 7.2 i 7.2a Izbornog zakona BiH.

9. Zaključcima CIK-a br. 05-01-07-5-3352-4/24 od 4. decembra 2024. godine, 05-01-07-5-3329-

6/24 od 9. decembra 2024. godine, 05-1-07-5-3408-7/24 od 18. decembra 2024. godine, 05-1-07-5-

1273-7/24 od 12. februara 2025. godine i 05-1-07-5-1349-7/24 od 20. februara 2025. godine, obustavljeni su postupci pokrenuti po službenoj dužnosti protiv određenih političkih subjekata, radi kršenja odredbi čl. 7.1, 7.2 i 7.2a Izbornog zakona BiH (sve bliže precizirano u izrekama navedenih zaključaka). U obrazloženju, CIK je istakao da apelantovi podnesci sadrže formalne nedostatke jer su podneseni od neovlaštenog lica, iz kojih razloga je CIK te podneske cijenio kao inicijative za pokretanje postupka i postupke proveo po službenoj dužnosti. Dalje je CIK obrazložio zašto je u ovim postupcima obustavio postupke.

10. Osporenim rješenjem Suda BiH br. S1 3 Iž 050595 24 Iž od 13. decembra 2024. godine, S1 3 Iž 050609 24 Iž od 16. decembra 2024. godine, S1 3 Iž 050672 24 Iž od 26. decembra 2024. godine, S1 3 Iž 051272 25 Iž od 19. februara 2025. godine i S1 3 Iž 051376 25 Iž od 25. februara 2025. godine, odbačene su apelantove žalbe podnesene protiv zaključaka, kao nedopuštene. U obrazloženjima, Sud BiH je ukazao da je odredbom člana 6.2 stav 1. Izbornog zakona BiH propisano da birač i politički subjekt čije je pravo ustanovljeno ovim zakonom povrijeđeno, može izbornoj komisiji uložiti prigovor. Zatim, član 6.6 stav 5. Izbornog zakona BiH propisuje da se prigovor ili žalba koji je prema članu 6.2 Izbornog zakona podnijelo neovlašteno lice, odbacuje. Dalje je ukazao da odredba člana 76. Zakona o upravnim sporovima BiH (u daljnjem tekstu: ZUS), propisuje da se protiv odluke CIK-a, kojom se krši Izborni zakon BiH, može uložiti žalba Apelacionom odjeljenju Suda BiH. Žalbu može uložiti svako lice, politička stranka ili koalicija čije je pravo, ustanovljeno Izbornim zakonom BiH i propisima koje donosi CIK na osnovu zakona, povrijeđeno ili koja imaju određeni pravni interes (član 78. navedenog zakona). U pojedinim osporenim odlukama, Sud BiH je istakao da navedene odredbe pružaju zaštitu za povredu prava ustanovljenih Izbornim zakonom BiH koje mogu ostvariti birači i politički subjekti. Naime, kako je obrazloženo, ovo pravo ne pripada apelantu, koji je udruženje za borbu protiv korupcije i kao takav nije ovlašten za podnošenje prigovora i žalbi prema odredbama Izbornog zakona BiH, niti ima pravni interes za utvrđenje prava koje mu nije obezbjeđeno zakonom ili drugim propisom CIK-a. U drugim osporenim odlukama, Sud BiH je istakao da iz navedenih odredbi proizlazi nesporna činjenica da apelant nije ovlašten za podnošenje prigovora i žalbi prema Izbornom zakonu BiH. Naime, kako je obrazloženo, odredbama Izbornog zakona BiH ostavljena je mogućnost da bilo ko može da podnese izbornoj komisiji inicijativu za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, ali kršenje odredbi Izbornog zakona BiH utvrđuje isključivo izborna komisija. Imajući u vidu navedeno, kao i relevantne zakonske odredbe kojim je propisano da je žalba koju je podnijelo neovlašteno lice nedopuštena (bliže navedeno u obrazloženju rješenja),Sud BiH je donio odluke kao u izreci rješenja.

11. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant je istakao, između ostalog, da je udruženje građana registrovano sa ciljevima i djelatnostima: suzbijanje korupcije, podrška razvoju dobre uprave, transparentnosti i odgovornosti rada javnih institucija, širih demokratskih vrijednosti, pružanje besplatne pravne pomoći građanima u borbi protiv korupcije, zaštita ljudskih prava, saradnja i razmjena iskustava sa srodnim institucijama i organizacijama u zemlji i inostranstvu i sl. Apelant smatra da je Sud BiH u konkretnom slučaju arbitrarno i pogrešno tumačio relevantne propise, pa apelantova žalba nije raspravljana u meritumu, čime mu je onemogućeno pravo na bilo kakav pravni lijek i pristup sudu. Apelant je istakao da u konkretnom slučaju nisu cijenjene odredbe člana 122. Zakona o upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZUP), iz kojih proizlazi da ako je obustavljen postupak pokrenut po službenoj dužnosti, da će se nastaviti ako to stranka zahtjeva, kao i da je protiv zaključka o obustavi postupka dopuštena posebna žalba. Apelant je istakao i da je Sud BiH do sada, u identičnim postupcima, postupao po apelantovim žalbama i odlučivao meritorno, dok nakon provedenih izbora uz pogrešno obrazloženje, ne primjenjujući odredbe ZUP-a i Izbornog zakona BiH, počeo sve apelantove žalbe da odbacuje (apelant nije dostavio odluke Suda BiH u kojima je meritorno odlučivao o njegovim žalbama). Relevantni propisi

12. Izborni zakon BiH („Službeni glasnik BiH“, br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 48/11 - Odluka US BiH, 63/11 - Odluka US BiH, 15/12 - Rješenje US BiH, 11/13 - Rješenje US BiH, 18/13, 7/14, 31/16, 1/17 – Odluka US BiH, 54/17 – Rješenje US BiH, 41/20, 38/22, 51/22, 67/22, 24/24, 24/24 – Ispravka). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:

Član 6.2 (1) Birač i politički subjekt čije je pravo ustanovljeno ovim zakonom povrijeđeno, može izbornoj komisiji uložiti prigovor najkasnije u roku od 72 sata od učinjene povrede, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. (2) Izborne komisije će, po saznanju za učinjenju povredu, iz svoje nadležnosti pokrenuti postupak po službenoj dužnosti protiv političkog subjekta i zaposlenog ili na drugi način angažiranog u izbornoj administraciji zbog kršenja odredbi ovog zakona. (3) Inicijativu za pokretanje postupka u smislu stava 2. ovog člana može podnijeti pravno ili fizičko lice nadležnoj izbornoj komisiji u pisanoj formi, u kojoj je obavezno navesti mjesto, vrijeme, sadržaj učinjenje povrede i učinioca. Član 6.6 stav 5. (5) Prigovor ili žalbu koje je prema članu 6.2 ovog Zakona podnijelo neovlašteno lice, ili ako prigovor ili žalba nisu blagovremeno podneseni, odbacuju se. Član 6.9 stav 1. (1) Apelaciono odjeljenje Suda Bosne i Hercegovine nadležno je da rješava po žalbama na odluke Centralne izborne komisije BiH. Žalba se podnosi Apelacionom odjeljenju Suda Bosne i Hercegovine u roku od dva dana od dana prijema odluke Centralne izborne komisije BiH.

13. Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br. 19/02, 88/07, 83/08 i 74/10). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:

IX - POSTUPAK PO IZBORNIM ŽALBAMA

Član 76. Protiv odluke Centralne Izborne komisije Bosne i Hercegovine (Centralna Izborna komisija) ili Izbornog vijeća za prigovore i žalbe kojom se krši Izborni zakon Bosne i Hercegovine (Izborni zakon) i propisi koje donosi Centralna Izborna komisija na osnovu zakona, može se uložiti žalba Apelacionom odjeljenju. Član 77. Žalba Apelacionom odjeljenju može se uložiti i protiv odluke bilo kojeg organa u Bosni i Hercegovini, u entitetima, kao i protiv odluke sudova posljednje instance Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, kojom se krši Izborni zakon i propisi koje donosi Centralna Izborna komisija na osnovu zakona, ukoliko to nije predmet druge redovne žalbe. Član 78. Žalbu iz čl. 76. i 77. može uložiti svako lice, politička stranka ili koalicija čije je pravo, ustanovljeno Izbornim zakonom i propisima koje donosi Centralna Izborna komisija na osnovu zakona, povrijeđeno ili koja ima određeni pravni interes.

14. Zakon o upravnom postupku („Službeni glasnik BiH", br. 29/02, 12/04, 88/07, 93/09, 41/13 i 53/16), u relevantnom djelu glasi:

Član 122. (1) Stranka može odustati od svog zahtjeva u toku cijelog postupka. (2) Kad je postupak pokrenut povodom zahtjeva stranke, a stranka odustane od svog zahtjeva, organ koji vodi postupak donijet će zaključak kojim se postupak obustavlja. O tome će biti obaviještena protivna stranka, ako je ima. (3) Ako je daljnje vođenje postupka potrebno u javnom interesu, ili ako to zahtijeva protivna stranka, nadležni organ produžit će vođenje postupka. (4) Kad je postupak pokrenut po službenoj dužnosti, organ može obustaviti postupak. Ako je postupak u istoj stvari mogao biti pokrenut i po zahtjevu stranke, postupak će se nastaviti, ako stranka to zahtijeva. (5) Protiv zaključka, kojim se obustavlja postupak, dopuštena je posebna žalba.

15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

16. Razmatrajući navode apelanta o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje je li član II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav

1. Evropske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj.

17. Kada je u pitanju građanski aspekt člana 6. Evropske konvencije, Evropski sud naglašava da za primjenjivost „građanskog“ aspekta člana 6. mora postojati spor o „pravu“ za koje se može reći da je, bar na dokazivim osnovama, priznato u domaćem pravu, bez obzira na to je li to pravo zaštićeno Evropskom konvencijom. Spor mora biti stvaran i ozbiljan, može se odnositi ne samo na stvarno postojanje prava već i na njegov opseg i način njegovog ostvarivanja i, konačno, rezultat postupka mora biti izravno odlučujući za pravo o kojem je riječ jer samo slabe veze ili neizvjesne posljedice nisu dovoljne za primjenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Károly Nagy protiv Mađarske, presuda od 14. septembra 2017. godine, predstavka broj 56665/09, tačka 60. s daljnjim referencama).

18. Evropski sud, također, podsjeća na to da smisao Evropske konvencije zahtijeva da se pojam „spor“ ne uzima u previše tehničkom smislu, u smislu dva proturječna zahtjeva, već da mu se da materijalna, a ne formalna definicija (vidi Evropski sud, Miessen protiv Belgije, presuda od 18. oktobra 2016. godine, predstavka broj 31517/12, tačka 43). Prilikom ocjenjivanja tog kriterija sud se mora udubiti i sagledati stvari ispod površine i jezika koji se koristi i usredotočiti se na realne okolnosti u datoj situaciji (vidi Evropski sud, Boulois protiv Luksemburga [VV], presuda od 3. aprila 2012. godine, predstavka broj 37575/04, tačka 92). U tom pogledu, karakter zakona koji regulira način na koji treba odlučiti o predmetu (građanski, komercijalni, administrativni itd.) i organa koji ima nadležnost odlučivati o pitanju (redovni sud, upravni organ itd.) nisu od odlučujuće važnosti (vidi Evropski sud, Bochan protiv Ukrajine (br. 2) [VV], presuda od 5. februara 2015. godine, predstavka broj 22251/08, tačka 43).

19. Ustavni sud zapaža, prije svega, da apelant navodi kako mu je u identičnim postupcima Sud BiH meritorno odlučivao o osnovanosti njegove žalbe, ali da je nakon provedenih izbora počeo da mu odbacuje sve žalbe uz pogrešnu primjenu odredbi. U vezi s tim, treba naglasiti da apelant uz apelacije te druge odluke nije dostavio. Međutim, Ustavni sud je utvrdio, uvidom u drugu apelaciju istog apelanta, da je Rješenjem Suda BiH broj S1 3 Iž 049431 24 Iž od 27. septembra 2024. godine, u identičnoj situaciji, Sud BiH meritorno odlučivao o osnovanosti apelantove žalbe. Međutim, u toj odluci Sud BiH je samo obrazložio zašto je neosnovana apelantova žalba podnesena protiv zaključka CIK-a, kojim je obustavljen postupak pokrenut protiv određenog političkog subjekta. Dakle, u tom predmetu uopšte nije navedeno na osnovu čega je zaključeno da je apelantova žalba dopuštena, a što je apelantu sporno u odlukama osporenim apelacijama. Stoga bez obzira na način odlučenja, posljedice za ostvarivanje apelantovih prava na koja ukazuje su jednake odlukama u ovome predmetu. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je u osporenim odlukama Sud BiH detaljno naveo odredbe iz kojih je zaključio da apelant nije ovlašteno lice da podnese žalbu. Stoga, sama činjenica postojanja navedenog rješenja Suda BiH od 27. septembra 2024. godine nije dovoljna da Ustavni sud zaključi da je apelantovo pravo da učestvuje u ovoj vrsti postupaka priznato u domaćem pravu, tj. da je u konkretnom slučaju primjenjiv „građanski“ aspekt člana 6. Evropske konvencije.

20. Imajući u vidu obrazloženje u osporenim odlukama, kao i da apelant u apelacijama navodi da je Sud BiH proizvoljno primijenio zakonske odredbe kada je odbacio njegove žalbe, Ustavni sud će dalje preispitati da li iz zakonskih odredbi proizlazi apelantovo pravo na sudjelovanje u ovim postupcima u svojstvu stranke. Ustavni sud podsjeća da se osporenim odlukama Suda BiH odlučivalo o dopuštenosti apelantovih žalbi podnesenih protiv zaključaka CIK-a, kojim je obustavljen postupak protiv političkih subjekata, radi kršenja odredbi Izbornog zakona BiH. Ustavni sud zapaža da je odredbom člana 6.2 stav 1. Izbornog zakona BiH propisano da birač i politički subjekt čije je pravo ustanovljeno tim zakonom povrijeđeno, može uložiti prigovor. S druge strane, član 6.6 stav 5. Izbornog zakona BiH propisuje da se prigovor ili žalba koji je prema članu 6.2 Izbornog zakona podnijelo neovlašteno lice, odbacuje. Zatim, Ustavni sud podsjeća da je shodno odredbi člana 6.9 stav

1. Izbornog zakona BiH, Sud BiH nadležan da rješava o žalbama podnesenim protiv odluka CIK-a. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je odredbama ZUS-a regulisan postupak po izbornim žalbama (glava IX ZUS-a, vidi relevantne propise). Naime, odredba člana 76. ZUS-a propisuje da se protiv odluke CIK-a, kojom se krši Izborni zakon BiH, može uložiti žalba Sudu BiH. Ustavni sud podsjeća da iz odredbe člana 78. ZUS-a proizlazi da žalbu protiv odluke CIK-a može podnijeti svako lice, politička stranka ili koalicija čije je pravo, ustanovljeno Izbornim zakonom BiH i propisima koje donosi CIK, povrijeđeno ili koja ima određeni pravni interes.

21. Imajući u vidu citirane odredbe, Ustavni sud ne može zaključiti da je proizvoljan stav Suda BiH da navedene odredbe pružaju zaštitu koju mogu ostvariti birači i politički subjekti za povredu prava ustanovljenih Izbornim zakonom BiH, a ne apelant, kao udruženje, kome takvo pravo nije obezbijeđeno navedenim zakonom ili drugim propisom CIK-a, pa samim tim nema ni pravni interes za utvrđenje povrede tog prava. Naime, iz navedenih odredbi proizlazi da se samo birači i politički subjekti mogu obratiti radi zaštite svojih prava ustanovljenih Izbornim zakonom BiH ili subjekti koji u vezi s tim imaju pravni interes. Vezano za odredbe člana 122. ZUP-a, na koje se poziva apelant, Ustavni sud podsjeća da iz odredbe stava 4. navedenog člana proizlazi da kad je obustavljen postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti, a ako je postupak u istoj stvari mogao biti pokrenut i po zahtjevu stranke, da će se postupak nastaviti ako stranka to zahtijeva. Međutim, ovdje treba imati u vidu o kojem se postupku radi i ko može biti stranka u tom postupku, odnosno ko može pokrenuti taj postupak. Ustavni sud ponovo podsjeća da iz gore navedenih odredbi proizlazi da stranka u ovoj vrsti postupka mogu biti birač i politički subjekt. S druge strane, u slučaju saznanja da je politički subjekt prekršio odredbe Izbornog zakona BiH pokreće se postupak po službenoj dužnosti (član 6.2 stav 2. Izbornog zakona BiH). Činjenica da iz člana 6.2 stav 3. Izbornog zakona BiH proizlazi da inicijativu za pokretanja postupka po službenoj dužnosti može podnijeti svako lice, ne daje tim licima status stranke u ovoj vrsti postupka. Analizirajući navedene odredbe, Ustavni sud ne može zaključiti da je apelantu relevantnim zakonskim propisima zagarantovano pravo da učestvuju u ovoj vrsti postupka.

22. Ustavni sud dalje treba utvrditi da li je ova vrsta postupka, tj. spora bila odlučujuća za ostvarivanje određenih apelantovih prava, tj. da je rezultat postupka bio izravno odlučujući za neko apelantovo pravo. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud, u predmetu Geraguyn Khorhurd Patgamavorakan Akumb protiv Armenije, koji se odnosio na izborni postupak koji je pokrenula nevladina organizacija, zaključio da taj postupak nije obuhvaćen područjem primjene člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Geraguyn Khorhurd Patgamavorakan Akumb protiv Armenije, odluka od 14. aprila 2009. godine, predstavka broj 11721/04). Naime, u tom predmetu, postupak koji je pokrenula nevladina organizacija odnosio se na navodni propust izborne komisije da dostavi kopije raznih dokumenata vezanih za izbore kojima je ta nevladina organizacija imala pristup zbog svog statusa posmatrača izbora. Ovaj status joj je dodijeljen izbornim zakonodavstvom i važio je za određene parlamentarne izbore. Pravo pristupa dokumentima vezanim za izbore koje je nevladina organizacija uživala u kontekstu parlamentarnih izbora stoga je predstavljalo dio šire javne funkcije koju obavljaju posmatrači izbora, a koja je imala za cilj osigurati javnost izbora i time doprinijeti njihovom pravilnom provođenju i ishodu. Dakle, dokumenti koje je nevladina organizacija nastojala dobiti putem predmetnog sudskog postupka nisu sadržavali nikakve informacije o toj organizaciji i bili su neophodni za njeno obavljanje gore navedene javne funkcije, koja nije bila ni plaćena. U takvim okolnostima, Evropski sud je zaključio da ishod tog postupka nije bio odlučujući za prava nevladine organizacije u privatnom pravu, već za efikasno obavljanje njene javne funkcije posmatrača izbora (ibid, tačka 28).

23. Ustavni sud podsjeća da se u konkretnom slučaju vodio postupak protiv političkih subjekata prema Izbornom zakonu BIH, tj. odlučivalo se o tome da li su ti politički subjekti poštivali pravila u izbornom postupku, koja se odnose samo na određene osobe koje sudjeluju u izborima. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je apelant udruženje za borbu protiv korupcije, te da je svojim podneskom inicirao pokretanje konkretnih postupaka protiv političkih subjekata. Međutim, Ustavni sud smatra do to nije dovoljno za zaključak da je konkretni „spor“ odlučujući za ostvarivanje nekog apelantovog građanskog prava. Ustavni sud zapaža da je apelant u registru upisao mnoge djelatnosti (vidi tačku 7. ove odluke), ali neučestvovanje u konkretnim izbornim postupcima ne sprječavaju apelanta u vršenju njegove djelatnosti. Ovo pogotovo jer apelantova „djelatnost“ nije utvrđivanje povrede izbornog zakona, nego je to u nadležnosti nadležnih državnih organa. Ustavni sud ponovo podsjeća da je apelantu omogućeno, u skladu sa Izbornim zakonom BiH, da prijavi putem inicijative sva navodna kršenja Izbornog zakona BiH. Također, Ustavni sud zapaža da je na osnovu tih inicijativa-prijava CIK proveo postupke da utvrdi da li je došlo do povrede Izbornog zakona BiH. To što je apelant nezadovoljan što je CIK odlučio da obustavi te postupke ne znači da se u tim postupcima odlučivalo o apelantovim privatnim pravima ili da je na bilo koji način apelant onemogućen da obavlja djelatnosti radi kojih je organizovan. Prema tome, u konkretnim postupcima se samo odlučivalo da li su politički subjekti prekršili odredbe Izbornog zakona BiH, odnosno osporenim odlukama Suda BiH se samo odlučivalo da li apelant može izjaviti žalbu u ovom izbornom postupku, a ne o nekim apelantovim privatnim pravima ili djelatnostima koje obavlja. Pri tome, bitno je podsjetiti na ustaljenu praksu Evropskog suda koja podržava stav da se politička prava ne smatraju građanskim pravima. Evropski sud je takav stav zauzeo u predmetu Pierre-Bloch protiv Francuske (presuda od 21. oktobra 1997. godine, predstavka broj 24194/94, tač. 48.-59), koji u bitnom nije mijenjao ni u novijoj praksi ostajući dosljedan stavu da sporovi vezani uz prava i obaveze koje izviru iz pasivnog biračkog prava u pravilu ne spadaju u okvire građanskog, ni krivičnog aspekata člana 6. Evropske konvencije (vidi, između ostalih, Karimov protiv Azerbejdžana, presuda od 25. septembra 2014. godine, predstavka broj 12535/06). Ustavni sud zapaža da je u svojoj dosadašnjoj praksi zauzimao sličan stav (vidi, Ustavni sud, mutatis mutandis, Odluka o dopustivosti broj AP-39/19 od 10. septembra 2019. godine, sa daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba). Dakle, shodno navedenoj praksi, u konkretnim postupcima se nije odlučivalo ni o građanskim pravima političkih subjekata. U takvim okolnostima, Ustavni sud smatra da ishod konkretnih postupaka nije bio presudan za apelantova građanska prava. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se u ovoj vrsti postupku ne može govoriti o postojanju „spora“ koji bi se odnosio na „građanska prava i obveze“ apelanta.

24. Stoga, Ustavni sud smatra da se u osporenim postupcima ne radi o „sporu o građanskim pravima i obvezama“ apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu takav zaključak, Ustavni sud ukazuje da su i navodi o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi s pravom na pravično suđenje također ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.

25. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

26. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-648/25 (Udruženje za borbu protiv… | Sudska praksa | Aktio