Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3272/24 (J. H.)

Odluka donesena 15. 12. 2025.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3272/24

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 12. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 15. decembra 2025. godine, u predmetu broj AP-3272/24 , rješavajući apelacije Jasminke Halilović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Jasminke Halilović podnesene protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 O 049535 24 Gž 4 od 14. maja 2024. godine i Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 V 049535 24 Rev 2 od 2. oktobra 2024. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Jasminka Halilović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Jasmina Pujagić-

Hasović advokat iz Sarajeva, podnijela je 30. jula 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 O 049535 24 Gž 4 od 14. maja 2024. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-3272/24.

2. Apelantica je 13. decembra 2024. godine podnijela novu apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 32 0 V 049535 24 Rev 2 od 2. oktobra 2024. godine i Rješenja Kantonalnog suda broj 32 0 O 049535 24 Gž 4 od 14. maja 2024. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-5096/24.

Spajanje apelacija

3. S obzirom na to da se navedene apelacije odnose na istu apelanticu i zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3272/24.

Činjenice

4. Rješenjem Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) od 9. marta 2024. godine odbijen je apelantičin prijedlog za povrat u pređašnje stanje podnesen 31. avgusta 2023. godine, a zaprimljen u sud 4. septembra 2023. godine.

5. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je 1. septembra 2023. godine donio rješenje o nasljeđivanju, nakon što je ostavinska rasprava zaključena 29. avgusta 2023. godine. Takođe, naveo je da je apelantica 28. avgusta 2023. godine podnijela zahtjev za odgodu ročišta, te da je sud taj zahtjev odbio. Pri tome, ukazao je da je apelantica u prijedlogu za povrat u pređašnje stanje navela da je 28. avgusta 2023. godine imala stomačne tegobe, da se 29. avgusta 2023. godine obratila zdravstvenoj ustanovi kako bi pribavila dokaz o pogoršanom zdravstvenom stanju, te da je zdravstvena ustanova e-mailom ljekarski nalaz proslijedila sudu. U vezi s tim, Općinski sud je ukazao da iz ljekarskog nalaza ne proizlazi da je apelantica zadržana ili upućena na bolničko liječenje, niti je propisano obavezno mirovanje. Takođe, ukazao je da je apelantica u trenutku zakazanog ročišta imala punomoćnika koji je bio ovlašten da je zastupa. Imajući u vidu navedeno, zaključio je da apelantica nije dokazala postojanje razloga koji bi opravdali povrat u pređašnje stanje.

6. Rješenjem Kantonalnog suda od 14. maja 2024. godine odbijena je apelantičina žalba i potvrđeno je prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je odredbom člana 328. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da ako stranka propusti ročište ili rok za preduzimanje neke radnje u postupku i zbog koga izgubi pravo na preduzimanje te radnje, sud će toj stranci na njen prijedlog dopustiti da naknadno obavi tu radnju (povrat u pređašnje stanje), ako ocijeni da je do propuštanja došlo usljed opravdanih razloga koji se nisu mogli izbjeći ili predvidjeti. U vezi s tim, ukazao je da je prvostepeni sud pravilno zaključio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uslovi za dopuštanje povrata u pređašnje stanje. Naime, ukazao je da iz nalaza zdravstvene ustanove ne proizlazi da je apelantici bilo predloženo mirovanje, niti da je apelantica po obavljenom pregledu bila upućena ili zadržana na bolničkom liječenju, niti da je postojala hitna potreba obavljanja daljnih pregleda. S obzirom na to, ukazao je da navedeno zdravstveno stanje ne predstavlja ,,opravdani razlog propuštanja“.

7. Rješenjem Vrhovnog suda od 2. oktobra 2024. godine odbačena je apelantičina revizija koju je izjavila protiv navedenog rješenja Kantonalnog suda. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 26. Zakona o vanparničnom postupku propisano da je revizija dopuštena protiv pravosnažnog rješenja donesenog u drugom stepenu u vanparničnim postupcima u kojima se odlučuje o stambenim stvarima i o naknadi za ekspropisanu nepokretnost. Pri tome, ukazao je da a contrario revizija ne bi bila dopuštena u drugim vanparničnim stvarima, ali nije isključeno da se posebnim zakonom za određeni vanparnični postupak predvidi revizija kao vanredno pravno sredstvo. U vezi s tim, ukazao je da je odredbom člana 214. Zakona o nasljeđivanju izričito propisano da protiv rješenja drugostepenog suda revizija nije dozvoljena. S obzirom na to, zaključio je da u konkretnom slučaju nikako nije dozvoljena revizija, te je u skladu sa odredbom 247. stav 1 ZPP apelantičinu reviziju odbacio kao nedopuštenu.

Apelacioni navodi

8. Apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencije) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelantica se pozvala i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz član 13. Evropske konvencije, te kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i na povredu člana 17. Evropske konvencije (zabrane zloupotrebe prava).

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

10. U pogledu apelantičinih navoda o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud, prije svega, mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom uopšte primjenjive na konkretni slučaj, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u konkretnom postupku odlučivalo o apelantičinim „građanskim pravima ili obavezama“. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u postupku u kojem su donesene osporene odluke odlučivali o ispunjenosti zakonskih uslova za povrat u pređašnje stanje, odnosno o ispunjenosti zakonskih uslova za odlučivanje o reviziji u navedenom vanparničnom postupku u kojem se odlučivalo o povratu u pređašnje stanje. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se osporenim odlukama nije odlučivalo o apelantičinim „građanskim pravima ili obavezama“, pa slijedi da su apelacije u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluke o dopustivosti br. AP-1007/22 od 6. jula 2022. godine i AP-3542/22 od 28. aprila 2025. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

11. Imajući u vidu ovakav zaključak, Ustavni sud ukazuje da su i apelantičini navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u nije odlučivalo ni o apelantičinim imovinskim pravima, iz čega slijedi da su apelacije u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da su apelacije u odnosu na navode o zabrani zloupotrebe prava, takođe, ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3272/24 (J. H.) | Sudska praksa | Aktio