Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2404/25 (P. N.)
Odluka donesena 22. 01. 2026.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Šta se ne smatra imovinom
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2404/25
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 01. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine, u predmetu broj AP-
2404/25, rješavajući apelaciju Predraga Nešića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Predraga Nešićapodnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 044935 24 Uvp od 14. maja 2025. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Predrag Nešić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočnog Sarajeva, kojeg zastupa Advokatska kancelarija „Stevanović“ iz Bijeljine, podnio je 23. maja 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 044935 24 Uvp od 14. maja 2025. godine. Apelant je takođe podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio „nadležnim organima odlaganje svih radnji usmjerenih ka naplati navodnog duga po osnovu PDV-a, kao i suspendovanje statusa apelanta kao PDV obveznika dok se meritum ovog predmeta ne riješi“.
2. Rješenjem Uprave za indirektno oporezivanje (u daljnjem tekstu: Uprava), Sektora za poreze, Odsjeka za podršku, broj 04/1-17-1-UPJR/1-4213-1/22 od 29. jula 2022. godine izvršena je registracija i upis apelanta u Jedinstveni registar obveznika indirektnih poreza po osnovu poreza na dodatnu vrijednost (u daljnjem tekstu: Registar) po službenoj dužnosti, te mu je dodijeljen identifikacioni broj i utvrđena prava i obaveze po osnovu registracije za PDV od 16. oktobra 2018. godine.
3. Rješenjem Sektora za poreze broj 04/1-07-02-UPŽ/I-29-2/22 od 12. septembra 2022. godine odbijena je apelantova žalba podnesena protiv rješenja od 29. jula 2022. godine.
4. Rješenjem Uprave broj 01/4-2-UP/II-258/22 od 9. januara 2023. godine odbijena je apelantova žalba podnesena protiv rješenja od 12. septembra 2022. godine.
5. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 044935 23 U od 20. septembra 2024. godine odbijena je apelantova tužba podnesena protiv rješenja od 9. januara 2023. godine. Sud BiH je u obrazloženju istakao da iz spisa predmeta proizlazi da je donošenju rješenja o registraciji i upisu apelanta prethodio postupak kontrole u kojem je Uprava izvršila kontrolu i sačinila zapisnik o kontroli od 22. aprila 2022. godine, na koji apelant nije iznosio primjedbe. Sud BiH je ukazao da iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je apelantov upis u Registar izvršen jer je kontrolom utvrđeno da je apelant u toku kalendarske 2018. godine izvršio oporezivi promet u iznosu većem od 50.000,00 KM. Naime, kako je obrazloženo, 15. oktobra 2018. godine registrovan je ostvareni promet u iznosu od 57.000,00 KM, čime je apelant prešao prag oporezivog prometa propisan članom 57. Zakona o PDV-u i bio je dužan, u smislu citirane odredbe, da se registruje za PDV. Sud BiH je istakao da je osporeno rješenje Uprave pravilno i zakonito. Naime, kako je obrazloženo, članom 57. stav 1. Zakona o PDV-u propisano je da je svako lice čiji oporezivi promet dobrima ili uslugama i promet dobrima oslobođenim uz kredit u prethodnoj godini prelazi ili je vjerovatno da će preći prag od 50.000 KM dužno da se registruje prema tom zakonu kao poreski obveznik. Dalje je Sud BiH ukazao i šta je propisano odredbama člana 57. stav 9. Zakona o PDV-u, članom 12. stav 2. pod a) Zakona o postupku indirektnog oporezivanja i članom 29. stav 1. Pravilnika o registraciji i upisu u Jedinstveni registar obveznika indirektnih poreza. Imajući u vidu navedene odredbe, kao i nesporno utvrđeno činjenično stanje, tj. da je apelant po osnovu zaključenog Ugovora o zakupu s pravnim licem „Dukat“ d.o.o. Banja Luka 15. oktobra 2018. godine prešao prag prometa koji je oporeziv PDV-om, te bio dužan da se registruje za PDV, a to nije učinio, Sud BiH je zaključio da je pravilno Uprava u skladu sa svojim ovlašćenjima izvršila registraciju i upis apelanta u Registar po službenoj dužnosti. Apelantove navode da mu je pogrešno utvrđena obaveza Sud BiH je ocijenio kao neosnovane jer se zaključak o apelantovoj obavezi za PDV registraciju zasniva na činjenicama koje su utvrđene u postupku kontrole, na koji apelant nije imao primjedbi, niti je činjenično stanje dovedeno u pitanje kasnijim navodima žalbe i priloženom dokumentacijom. Sud BiH je istakao i da je neosnovan apelantov prigovor da mu je onemogućeno da učestvuje u postupku jer iz spisa predmeta, a posebno iz priloženih dostavnica, proizlazi da je apelant bio uredno obaviješten o usmenoj raspravi i na taj način mu je, suprotno prigovoru iz tužbe, omogućeno da zaštiti svoja prava i interese u postupku koji je vođen.
6. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 044935 24 Uvp od 14. maja 2025. godine odbijen je apelantov zahtjev za preispitivanje sudske odluke.
7. Apelant smatra da su mu povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant u suštini smatra da je protiv svoje volje i bez zakonskog osnova uveden u sistem PDV-a i time obavezan da plati određene iznose poreza iako nikada nije ostvario promet iznad zakonom propisanog praga. Takođe smatra da tokom cijelog postupka nije imao adekvatnu priliku da bude saslušan i da iznese svoje argumente i dokaze. Apelant je, između ostalog, istakao da zakonska obaveza registracije i plaćanja PDV-a nastaje tek nakon što poreski obveznik ostvari promet iznad 50.000 KM godišnje, a apelant nikada nije dostigao taj prag, što pokazuju njegovi prihodi. Apelant je istakao i da „je morao platiti ili će morati platiti znatan iznos PDV-a (13.222,21 KM) za promet koji realno nije ostvario u obimu koji bi ga činio obveznikom“.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
9. U vezi s apelantovim navodima o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam „građanskih prava i obaveza“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Lazauskai protiv Litvanije, odluka od 6. septembra 2016. godine, predstavka broj 4964/11, tačka 29. i Ustavni sud, Odluka broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze nesumnjivo spadaju i obaveze koje proizlaze iz poreskog i carinskog, odnosno javnog zakonodavstva. Stoga, u skladu s iznesenim stavovima, slijedi da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U vezi s apelacionim navodima o povredi prava na imovinu, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju osporavaju odluke kojima je apelant u konačnici registrovan i upisan u Registar PDV obveznika, te je utvrđeno da mu prava i obaveze po osnovu registracije za PDV teku od 16. oktobra 2018. godine. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi, kad je riječ o povredi prava na imovinu, već odlučivao o identičnom pravnom pitanju, tj. o odluci kojom se apelant po službenoj dužnosti registruje i upisuje u Registar, te mu se utvrđuje od kada počinju prava i obaveze po osnovu registracije za PDV (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1417/22 od 27. juna 2025. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud je konstatovao da je osporenim odlukama apelant samo upisan u Registar PDV obveznika, te je određeno od kada mu teku prava i obaveze po tom osnovu, ali mu nije naložena isplata nekog određenog novčanog iznosa na ime utvrđene PDV obaveze. Stoga je Ustavni sud, u predmetu broj AP-1417/22, zaključio da sama činjenica da je apelant upisan u PDV registar ne predstavlja „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (idem, tačka 16).
11. Ustavni sud zapaža da apelant navodi da je „morao platiti ili će morati platiti znatan iznos PDV-a (13.222,21 KM)“, ali osporenim odlukama mu nije utvrđena nikakva novčana obaveza koju mora izmiriti. Dakle, kao i u navedenoj odluci Ustavnog suda, osporenim odlukama je apelant samo upisan u Registar, te je određeno od kada mu teku prava i obaveze po tom osnovu, ali mu nije naložena isplata nekog određenog novčanog iznosa na ime utvrđene PDV obaveze. Stoga, a imajući u vidu navedenu praksu, Ustavni sud smatra da sama činjenica da je apelant upisan u PDV registar ne predstavlja „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da je apelacija i u odnosu na navodnu povredu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman