Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-364/23 (R. B.)

Odluka donesena 11. 06. 2026.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Invalid
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni postupak
  • Invalidnina
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-364/23

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 06. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-364/23, rješavajući apelaciju Roberta Bilića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Angelika Nussberger, potpredsjednica

Helen Keller, sutkinja

Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudija

Larisa Velić, sutkinja na sjednici održanoj 11. juni 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Roberta Bilića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan aktom Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata broj UP-I-03-41-ZKZ-484/13 – 1 od 27. decembra 2022. godine. Na temelju člana 74. stava (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da apelantu Robertu Biliću u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke isplati iznos od 700,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obvezu da nakon isteka tog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju člana 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Robert Bilić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Darislav Paponja, advokat iz Zajedničkog odvjetničkog ureda „Paponja – Bunoza“ iz Mostara, podnio je 19. januara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog prekomjerne dužine postupka koji je okončan aktom Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP-I-03-41-ZKZ-

484/13 – 1 od 27. decembra 2022. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i Ministarstva zatraženo je 30. januara 2023. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Vrhovni sud je 2. februara 2023. godine dostavio traženi odgovor, a Ministarstvo 5. jula 2023. godine.

4. Odgovori na apelaciju su 1. avgusta 2023. godine dostavljeni apelantovom punomoćniku radi eventualnog izjašnjenja, koji nije dostavio izjašnjenje u ostavljenom roku.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

6. Rješenjem Službe za zaštitu prava boraca i njihovih obitelji, Odjela za društvene djelatnosti Grada Mostara (u daljnjem tekstu: Služba) broj UP-i-09 -43-3596/06 od 16. jula 2007. godine, apelantu je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida (u daljnjem tekstu: RVI) V. grupe sa 70 % vojnog invaliditeta – trajno, po osnovi ozljeđivanja kao pripadnik HVO-a, s pravom na ličnu invalidninu i ostalim pravima propisanim zakonom.

Osporeni postupak

7. Rješenjem Ministarstva broj UP-I-03-41-ZKZ-484/13 od 22. februara 2013. godine, donesenom po službenoj dužnosti u postupku kontrole zakonitosti korištenja apelantovog prava na ličnu invalidninu, ukinuto je rješenje Službe od 16. jula 2007. godine i riješeno da apelantu prestaje svojstvo ratnog vojnog invalida i pravo na ličnu invalidninu. Apelant je 28. marta 2013. godine podnio tužbu Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv rješenja Ministarstva od 22. februara 2013. godine.

8. Presudom Vrhovnog suda broj 70 0 U 003716 13 U od 17. decembra 2015. godine usvojena je apelantova tužba i rješenje Ministarstva od 22. februara 2013. godine poništeno, te je predmet vraćen Ministarstvu na ponovni postupak.

9. Postupajući u ponovnom postupku Ministarstvo je donijelo rješenje broj UP-I-03-41-ZKZ-

484/13 - 1od 22. marta 2019. godine kojim je ukinuto rješenje Službe od 16. jula 2007. godine i odlučeno da apelantu prestaje svojstvo RVI i pravo na invalidninu, zaključno sa danom donošenja rješenja (22. mart 2019. godine).

10. Presudom Vrhovnog suda broj 70 0 U 003716 19 U 2 od 11. marta 2020. godine uvažena je apelantova tužba i poništeno rješenje Ministarstva od 22. marta 2019. godine, te je predmet vraćen Ministarstvu na ponovno rješavanje.

11. Iz odgovora Ministarstva od 5. jula 2023. godine proizlazi da je, aktom Ministarstva broj UP-I-

03-41-ZKZ-484/13 – 1 od 27. decembra 2022. godine data saglasnost na konačno rješenje Službe broj UP-i-09 -43-3596/06 od 16. jula 2007. godine, shodno odredbama člana 24. Pravilnika o načinu i postupku vršenja revizije (u daljnjem tekstu: Pravilnik), čime je okončan postupak kontrole zakonitosti korištenja apelantovog prava na ličnu invalidninu.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Stoga, predlaže da mu se dosudi naknada na ime nematerijalne štete u iznosu od 2.000,00 KM, kao i naknada za sastav apelacije u iznosu od 561,60 KM. Iz istih razloga, apelant se pozvao i na kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

b) Odgovori na apelaciju

13. Vrhovni sud i Ministarstvo su naveli da nisu povrijeđena apelantova prava. U odnosu na navode o dužini trajanja postupka, Ministarstvo je prezentiralo hronologiju postupka u konkretnom slučaju ukazujući da je dužina postupka pred Vrhovnim sudom najviše utjecala na tok i trajanje obnove postupka pred Ministrstvom. Vrhovni sud smatra da je postupak pred tim sudom proveden u skladu sa zakonskim propisima i da je okončan u razumnom roku.

14. V. Relevantni propisi

15. Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98, 48/99 i 61/22). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 2/98 i 48/99) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

16. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“ broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 55. Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

17. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:

Član 10. (1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

18. Pravilnik o načinu i postupku vršenja revizije („Službene novine Federacije BiH“ broj 92/15) u relevantnom dijelu glasi:

Član 24.

Federalno ministarstvo će u predmetima porodične invalidnine, nakon provjere uvjerenja o pripadnosti i okolnostima stradanja, provjeriti ostalu dokumentaciju, te ili staviti oznaku izvršene revizije na posljednjem rješenju ili će o predmetu odlučiti svojim rješenjem prema utvrđenom činjeničnom stanju.

VI. Dopustivost i meritum

19. Ustavni sud podsjeća da su kod podnošenja apelacije zbog dužine trajanja postupka koji je okončan prije podnošenja apelacije, apelanti dužni poštovati rok od 60 dana iz člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U konkretnom slučaju apelant ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku u smislu odredbe člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud zapaža da je postupak okončan prije podnošenja apelacije, aktom Ministarstva broj UP-I-03-41-ZKZ-484/13 – 1 od 27. decembra 2022. godine, a apelacija je podnesena 23. januara 2023. godine. Dakle, apelacija je podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-

213/21 od 26. januara 2022. godine, tačka 20, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud zapaža da apelacija ispunjava i ostale uslove dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

20. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom roku“, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]

23. Ustavni sud ponavlja da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, dužina trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, predstavka broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, tačka 38., i Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. marta 2021. godine, predstavka broj 59181/18, tačka 18.).

24. Ustavni sud će u okolnostima konkretnog predmeta kao relevantan period ispitati period od kada je Ministarstvo po službenoj dužnosti, u postupku kontrole zakonitosti apelantovog korištenja prava na ličnu invalidninu donijelo rješenje od 22. februara 2013. godine pa do donošenja akta od 27. decembra 2022. godine kojim je postupak pred Ministarstvom meritorno okončan. Iz navedenog proizlazi da je relevantan period od devet godina i oko 10 mjeseci. Osim toga, radilo se o predmetu koji je od većeg značaja za apelanta, Ustavni sud smatra da se radilo o relativno složenom predmetu, jer je trebalo vršiti reviziju relevantne dokumentacije i provoditi medicinsko vještačenje, što je u izvjesnoj mjeri uticalo na tok i dužinu postupka. U odnosu na doprinos apelanta dužini postupka, Ustavni sud ne može zaključiti da je apelant svojim postupcima doprinio dužini trajanja postupka.

25. Analizirajući postupanje Ministarstva i Vrhovnog suda, Ustavni sud prvenstveno zapaža da je predmet više puta vraćan na ponovni postupak, odnosno da je u relevantnom periodu doneseno više odluka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realizuju svoja prava, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4843/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 38, dostupna na www.ustavnisud.ba). Naime, Ustavni sud zapaža da je nakon što je Ministarstvo po službenoj dužnosti donijelo rješenje od 22. februara 2013. godine, Vrhovnom sudu trebalo dvije godine i oko devet mjeseci (17. decembar 2015. godine) da donese presudu po apelantovoj tužbi u upravnom sporu protiv navedenog rješenja Ministarstva. Dalje Ustavni sud zapaža da je Ministarstvo, postupajući po presudi Vrhovnog suda u ponovnom postupku, tek nakon tri godine i oko tri mjeseca (22. mart 2019. godine) donio rješenje koje je Vrhovni sud u roku od jedne godine, presudom poništio i predmet vratio Ministarstvu na ponovni postupak. Nakon toga Ministarstvu je trebalo dvije godine i oko devet mjeseci da u ponovnom postupku donese akt (27. decembar 2022. godine) kojim je meritorno okončan postupak u konkretnoj upravnoj stvari. Ustavni sud zapaža da Ministarstvo i Vrhovni sud u odgovorima na apelaciju nisu ponudili opravdanje u odnosu na dužinu trajanja postupka. Imajući u vidu navedeno, kao i to da je Ustavni sud u nizu svojih odluka utvrdio da postoji sistemski problem s rješavanjem predmeta pred sudovima u Bosni i Hercegovini u razumnom roku, što je posljedica sistemskih nedostataka u organizovanju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1680/16 od 10. maja 2017. godine, tač. 53–66. i druge odluke od 10. maja 2017. godine, sve dostupne na www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da dužina postupka u konkretnom slučaju ne zadovoljava standard „razumnog roka“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

26. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Naknada nematerijalne štete

27. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. septembra 2022. godine, tač. 32–34), Ustavni sud smatra da, u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplatiti iznos od 700,00 KM. Tu naknadu je dužna platiti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostala prava

28. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na to da povredu tih prava zasniva na identičnim navodima koje je iznio u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da nema potrebe posebno ispitivati te naavode u odnosu na pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Naknada troškova sastavljanja apelacije

29. U pogledu zahtjeva apelanta da mu Ustavni sud dosudi troškove sastavljanja apelacije, Ustavni sud podsjeća da, prema Pravilima Ustavnog suda, nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije.

VIII. Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav1. Evropske konvencije s obzirom na to da je postupak kontrole zakonitosti korištenja prava na ličnu invalidninu,koji je značajan za apelanta, trajao devet godina i oko 10 mjeseci, čemu su doprinijeli Ministarstvo i Vrhovni sud svojim neažurnim postupanjem, kao i višestruko vraćanje na ponovni postupak.

31. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), te člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-364/23 (R. B.) | Sudska praksa | Aktio