Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2823/24 (M.R. i drugi)

Odluka donesena 15. 12. 2025.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2823/24

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 12. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i suci Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 15. prosinca 2025. godine, u predmetu broj AP-2823/24, rješavajući apelacije M. R. i drugih, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: M. R. protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 07 0 U 018495 23 Uvp od 22. ožujka 2024. godine;

A. H. protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 09 0 U 038425 24 Uvp od 12. rujna 2024. godine;

I. P. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 08

0 P 007670 23 Gvlž od 24. siječnja 2025. godine;

Hasan Družanović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 P 007967 24 Gvlž od 27. veljače 2025. godine;

Digitel Telekom d.o.o. Gradačac protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 28 0 Mal 007404 24 Gvlž od 13. ožujka 2025. godine i

Muharem Begić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 437872 25 Rsvlž od 15. srpnja 2025. godine,zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-2823/24

1. M. R. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Sadudin Zaklan, odvjetnik iz Mostara, podnio je 4. srpnja 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 07 0 U 018495 23 Uvp od 22. ožujka 2024. godine.

2. U postupku, u kojem je donesena osporena presuda Vrhovnog suda, odbijen je apelantov prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem Službe za nekretnine Grada Mostara-Odjela za financije i nekretnine (u daljnjem tekstu: Služba) od 20. lipnja 2012. godine. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da konačno i pravomoćno rješenje Službe od 20. lipnja 2012. godine ne utječe na apelantovo pravo niti njegov osobni neposredni interes zasnovan na zakonu, te da stoga apelant nema aktivnu stranačku legitimaciju za podnošenje prijedloga za obnovu tog postupka. S obzirom na to, ukazao je da je organ uprave trebao odbaciti navedeni prijedlog sukladno odredbi 253. Zakona o upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZUP), a ne odbiti, ali da takav nema utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari, te da stoga nije potrebno preinačiti odluku.

2. AP-5054/24

3. A. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Amra Gurda, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 13. prosinca 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 09 0 U 038425 24 Uvp od 12. rujna 2024. godine.

4. U postupku, u kojem je donesena osporena presuda Vrhovnog suda, odbačen je apelantov prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem Ministarstva stambene politike Kantona Sarajevo od 24. lipnja 2014. godine. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da apelant svoj prijedlog za obnovu postupka zasniva na navodu da mu je uskraćena mogućnost sudjelovanja u drugom postupku, a ne u postupku čiju obnovu u konkretnom slučaju traži. U vezi s tim, ukazao je da navedeni razlog ne predstavlja niti jedan od taksativno nabrojanih razloga za ponavljanje postupka propisanih odredbama članka 246. stavak (2) ZUP. Stoga, zaključio je da je organ uprave pravilno postupio kada je odbacio apelantov prijedlog za obnovu postupka u smislu članka 253. st. 1. i 2. ZUP.

3. AP-1672/25

5. I. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa ZOU Irena Pehar & Ivan Pehar iz Mostara, podnio je 10. travnja 2025 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 08 0 P 007670 23 Gvlž od 24. siječnja 2025. godine.

6. U postupku, u kojem je doneseno osporeno rješenje Kantonalnog suda, odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog pravomoćnom presudom Kantonalnog suda u Livnu od 10. rujna 2019. godine. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za ponavljanje postupka propisani odredbom članka 255. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Naime, ukazao je da iz nalaza vještaka medicinske struke, nasuprot apelantovim navodima, ne proizlazi da je S. P. (koji je bio ugovorna strana u ugovoru o doživotnom uzdržavanju, povodom kojeg se vodio prethodni postupak, te u kojem je utvrđeno da je bio sposoban za zaključenje tog ugovora), u trenutku sklapanja ugovora bio nesposoban za rasuđivanje. S obzirom na to, naveo je da i u slučaju da je navedeni nalaz vještaka medicinske struke upotrijebljen u prethodnom postupku, ne bi mogao dovesti do povoljnije odluka za apelanta.

4. AP-2143/25

7. Hasan Družanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, podnio je 12. svibnja 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 20 0 P 007967 24 Gvlž od 27. veljače 2025. godine.

8. U postupku, u kojem je doneseno osporeno rješenje Kantonalnog suda, odbačen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog pravomoćnom presudom tog suda od 8. prosinca 2022. godine. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za ponavljanje postupka propisani odredbom članka 255. stavak (1) ZPP. Naime, ukazao je da prilikom donošenja prvostupanjske presude u prethodnom postupku nisu sudjelovali suci koji su trebali biti isključeni, budući da činjenica da su prvostupanjski i drugostupanjski suci sudjelovali u nekom drugom postupku u kojem je apelant stranka ne predstavlja razlog da bi navedeni suci trebali biti isključeni sukladno odredbi članka 357. ZPP.

5. AP-2232/25

9. Digitel Telekom d.o.o. Gradačac (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 16. svibnja 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 28 0 Mal 007404 24 Gvlž od 13. ožujka 2025. godine.

10. U postupku, u kojem je doneseno osporeno rješenje Kantonalnog suda, odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog pravomoćnom presudom Općinskog suda u Gradačcu od 2. listopada 2023. godine. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je ukazao da nisu ispunjeni uvjeti za ponavljanje postupka propisani odredbom članka 255. ZPP. Naime, ukazao je da je, u situaciji kada iz sadržaja prijedloga za ponavljanje postupka proizlazi da razlozi predstavljaju žalbene razloge iz članka 208. ZPP, a ne razloge iz članka 255. ZPP koji opravdavaju ponavljanje postupka, pravilno zaključeno da navedeni razlozi ne mogu biti temelj za ponavljanje postupka.

6. AP-4001/25

11. Muharem Begić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, podnio je 1. rujna 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 437872 25 Rsvlž od 15. srpnja 2025. godine. Također, apelant je podnio „zahtjev za donošenje privremene mjere“.

12. U postupku, u kojem je doneseno osporeno rješenje Kantonalnog suda, odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 437872 17 Rs 3 od 15. studenog 2023. godine. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je ukazao da nisu ispunjeni uvjeti za ponavljanje postupka propisani odredbom članka

255. ZPP. Naime, naveo je da apelant navodi da se pravomoćna presuda kojom je okončan postupak čije ponavljanje traži zasniva na ispravi u kojoj je ovjeren neistinit sadržaj. U vezi s tim, ukazao je da bi se dozvolilo ponavljanje postupka iz takvog razloga neophodno je postojanje pravomoćne presude donesene u kaznenom postupku iz koje proizlazi da se odluka temelji na krivotvorenoj ispravi. Međutim, istaknuo je da apelant nije priložio dokaze koji bi ukazivali na takvo činjenično stanje, pa da se stoga ne može dozvoliti ponavljanje postupka iz tog razloga. Nadalje, naveo je da je rješenjem Kantonalne administrativne službe od 14. lipnja 2023. godine apelantu priznato pravo na starosnu mirovinu u određenom iznosu počev od 28. rujna 2022. godine, a da se kasnije izmjene tog rješenje odnose isključivo na usklađivanje iznosa te mirovine na dan donošenja rješenja, a što nije od utjecaja na sam nadnevak stjecanja prava na starosnu mirovinu. S obzirom na to, Kantonalni sud je zaključio da se na osnovi tih činjenica ne bi moglo u ponovljenom postupku za apelanta donijeti drugačija odluka, te da stoga one nisu od takvog značaja da bi prijedlog za ponavljanje postupka bio utemeljen.

13. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2823/24.

14. Apelanti se u svim apelacijama pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Pored toga, apelanti se u svim apelacija, osim u AP-5054/24, pozivaju i na povredu prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Konačno, apelanti u apelacijama br. AP-2143/25, AP-2232/25 i AP-4001/25 ukazuju na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, te se apelant u apelaciji broj AP-4001/25 pozvao i na kršenje opće zabrane diskriminacije iz članka 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju.

15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacijsku nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom;

16. Ustavni sud ukazuje da se navodi o povredi ustavnih prava odnose na odluke donesene u postupcima u kojim se odlučivalo o prijedlozima, odnosno tužbama za ponavljanje pravomoćno okončanih postupaka. Ustavni sud je, rješavajući brojne ovakve apelacije, konstantno ukazivao na praksu Europskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka u kojem je prijedlog za ponavljanje odbačen ili odbijen, u načelu, nije postupak u kojem se utvrđuju „građanska prava i obveze“ tj. ne raspravlja se o meritumu spora, nego se samo odlučuje o postojanju uvjeta da se odobri ponavljanje postupka (vidi, Ustavni sud, između ostalih, Odluka o dopustivosti broj AP-1040/07 od 26. lipnja 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Samo kada se u takvom postupku, s obzirom na okolnosti svakog konkretnog slučaja, radi o utvrđivanju apelantovih „građanskih prava i obveza“, može se utvrditi da su takve apelacije dopustive.

17. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u postupcima po prijedlozima i tužbama apelanata za ponavljanje postupaka nije odlučivalo o njihovim „građanskim pravima i obvezama“ u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, već samo o tome jesu li ispunjeni formalni zakonski uvjeti za ponavljanje postupaka. Također, osporenim odlukama se nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata. Stoga, takvi postupci ne ulaze u obim prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, niti prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.

18. Imajući u vidu ovakav zaključak, Ustavni sud ukazuje da su i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije (kao akcesorna prava) u vezi s pravom na pravično suđenje, koje su istaknuli pojedini apelanti (vidi točku 14. ove odluke), također ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.

19. Glede apelantovih navoda u predmetu broj AP-4001/25 o kršenju članka 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da navedeni članak sadrži opći princip zabrane diskriminacije i garantira uživanje svih prava određenih zakonom bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelant osporava odluku kojom se odlučivalo o postojanju uvjeta da se odobri ponavljanje postupka, a ne o meritumu spora, odnosno o njegovom pravu zasnovanom na zakonu. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.

20. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da apelant u predmetu AP-4001/25 nije konkretizirao što traži donošenjem privremene mjere. Stoga, Ustavni sud ne može razmatrati apelantov „zahtjev za donošenje privremene mjere“.

21. Sukladno navedenom, imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

22. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2823/24 (M.R. i drugi) | Sudska praksa | Aktio