Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2384/23 (M.K.)
Odluka donesena 16. 04. 2026.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2384/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 04. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 16. aprila 2026. godine u predmetu broj AP-2384/23, rješavajući apelaciju M. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.K., u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu broj 65 0 P 960080 24 Gž, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. M.K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vogošće, kojeg zastupa Dunja Poropat, advokat iz Sarajeva, podnio je 19. maja 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine postupka koji je u vrijeme podnošenja apelacije bio u toku pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), a koji još nije okončan pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 P 960080 24 Gž.
2. Apelant je 12. aprila 2022. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog Privredno društvo „BH Gas“ d.o.o. Sarajevo, radi naknade štete zbog postavljanja plinovodnih cijevi na njegovoj parceli. Općinski sud je 7. jula 2022. godine donio rješenje kojim je pozvao apelanta da uredi tužbu, koju je apelant podneskom od 12. jula 2022. godine uredio.
3. Općinski sud je 16. avgusta 2022. godine dostavio uređenu tužbu tuženom na odgovor, koji je tuženi dostavio 16. septembra 2022. godine, dok je apelant 11. oktobra 2022. godine dostavio izjašnjenje na odgovor na tužbu. Pripremno ročište sud je zakazao 12. januara 2023. godine koje je odloženo radi preuzimanja predmeta od strane novog postupajućeg sudije. Općinski sud je 12. juna 2023. godine dostavio pozive parničnim strankama za pripremno ročište zakazano za 13. septembar 2023. godine, koje je odloženo, te ponovo zakazano i održano 30. novembra 2023. godine. Općinski suda je 1. decembra 2023. godine primio podnesak tuženog sa dokumentacijom u prilogu, kao dokaze u predmetnom postupku.
4. Općinski sud je 21. decembra 2023. godine donio rješenje o vještačenju po vještaku arhitektonske struke, a 14. marta 2024. godine je donio rješenje o dopuni vještačenja po navedenom vještaku. Nakon sačinjenog nalaza vještaka od 28. maja 2023. godine, Općinski sud je održao ročište za glavnu raspravu 10. jula 2024. godine, kada je i zaključena. Parnične stranke su obaviještene da će sud presudu donijeti u roku od 30 dana.
5. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 960080 22 P od 9. septembra 2024. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev. Apelant je 16. septembra 2024. godine podnio žalbu protiv prvostepene presude.
6. Iz odgovora na apelaciju Kantonalnog suda od 23. jula 2025. godine proizlazi da je 14. oktobra 2024. godine tom sudu dostavljen spis radi odluke o apelantovoj žalbi i da je postupak u toku.
7. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je istakao da je u vrijeme podnošenja apelacije postupak pred Općinskim sudom trajao duže od godinu dana, a da sud nije zakazao ni pripremno ročište. Predložio je da Ustavni sud naloži Općinskom sudu da zakaže pripremno ročište te da mu Ustavni sud odredi naknadu u iznosu od 2.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: b)Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
9. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
10. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, opravdanost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, predstavka broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38, i Delić protiv Bosne i Hercegovine, predstavka broj 59181/18 od 2. marta 2021. godine, stav 18).
11. Ustavni sud ukazuje da će kao relevantan period za ocjenu dužine trajanja parničnog postupka koji je apelant pokrenuo radi naknade štete, razmatrati period od 12. aprila 2022. godine, kao dana podnošenja apelantove tužbe, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, Ustavni sud ukazuje da postupak traje tri godine i oko 10 mjeseci.
12. Ustavni sud zapaža da je ovaj postupak relativno složen jer je za utvrđenje činjeničnog stanja bilo potrebno provoditi vještačenje i dopunu vještačenja, te da po zakonu nije hitan. Posmatrajući ponašanje apelanta, Ustavni sud zapaža da je apelant podnošenjem neuredne tužbe u određenoj mjeri uticao na tok i dužinu postupka, jer ga je sud morao pozvati da dopuni i uredi tužbu, što je apelant i učinio bez odlaganja. Ustani sud zapaža da je postupak od značaja za apelanta koji nastoji da dokaže osnovanost svog zahtjeva za naknadu štete. Pri tome je postupak pred prvostepenim sudom trajao dvije godine i oko pet mjeseci. Dakle, Ustavni sud zapaža da je postupak pred Općinskim sudom trajao nešto duže. Međutim, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud nakon prijema tužbe, nastojao osigurati procesne uslove za vođenje postupka, jer je pozvao apelanta da dopuni i uredi tužbu, a nakon što je apelant postupio po navedenom nalogu, sud je dostavio uređenu tužbu suprotnoj strani radi odgovora. Potom, sud je bez odlaganja zakazao i održao pripremno ročište. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u relevantnom periodu kontinuirano poduzimao procesne radnje, te da je nakon sticanja uslova bez odlaganja održao i zaključio ročište za glavnu raspravu. Imajući u vidu da se pred prvostepenim sudom provodi dokazni postupak, na osnovu kojeg se utvrđuje činjenično stanje koje služi kao osnov za donošenje sudske odluke, Ustavni sud ne primjećuje da je Općinski sud u okolnostima konkretnog slučaja neopravdano odugovlačio konkretni postupak. Stoga, Ustavni sud smatra da se navedeni period trajanja postupka pred Općinskim sudom ne može smatrati prekomjernim. Dalje, Ustavni sud zapaža da je 14. oktobra 2024. godine predmet dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje o apelantovoj žalbi protiv prvostepene presude. Imajući u vidu da postupak po žalbi traje nešto duže od godinu dana, Ustavni sud smatra da dužina trajanja postupka po žalbi pred Kantonalnim sudom još uvijek ne prelazi granicu „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud smatra da ukupna dužina trajanja navedenog postupka još uvijek ne prelazi granicu „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
13. Osim toga, apelant se pozvao i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njegovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
14. Apelant je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka tražio naknadu nematerijalne štete. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelantovog prava na suđenje u razumnom roku u predmetnom postupku apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman