Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2928/24 (Ć. M.)

Odluka donesena 27. 11. 2025.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Procesna odluka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2928/24

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 11. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 27. novembra 2025. godine, u predmetu broj AP-2928/24 , rješavajući apelaciju Ćazima Malkoča, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ćazima Malkoča podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 06 0 U 017238 24 Uvp 2 od 17. januara 2024. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Ćazim Malkoč (u daljnjem tekstu: apelant) iz Berlina, podnio je 14. juna 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 06 0 U 017238 24 Uvp 2 od 17. januar 2024. godine.

Uvodne napomene

2. Ustavni sud je, Odlukom o dopustivosti broj AP-2172/24 od 19. decembra 2024. godine, u odnosu na predmet broj AP-2928/24, odbacio kao nedopuštenu apelaciju koju je apelant podnio protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 06 0 U 017238 24 Uvp 2 od 17. januara 2024. godine, zbog toga što je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju. U obrazloženju odluke, Ustavni sud je naveo da je dopisom od 12. jula 2024. godine zatražio od apelanta da, u roku od osam dana od dana prijema dopisa, dopuni apelaciju. Ustavni sud je ukazao da je apelant 22. jula 2024. godine primio navedeni dopis Ustavnog suda, ali da nije dopunio apelaciju u ostavljenom roku, odnosno da je apelant nakon proteka ostavljenog roka dopunio apelaciju.

3. Ustavni sud je Rješenjem broj AP-2928/24 od 10. jula 2025. godine, usvojio apelantov zahtjev za preispitivanje Odluke o dopustivosti Ustavnog suda broj AP-2172/24 od 19. decembra 2024. godine, u odnosu na predmet broj AP-2928/24. U obrazloženju, Ustavni sud je konstatovao da su tačni apelantovi navodi da je dopunio apelaciju u ostavljenom roku od osam dana od dana prijema dopisa Ustavnog suda, te je zaključio da je apelant blagovremeno dopunio apelaciju.

Postupak u kojem je donesena osporena odluka

4. Presudom Vrhovnog suda od 14. septembra 2023. godine, odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) od 6. februara 2023. godine, kojom je odbijena apelantova tužba podnesena protiv konačnog upravnog akta, kojim apelantu nije priznato pravo na invalidsku mirovinu.

5. Rješenjem Vrhovnog suda broj 06 0 U 017238 24 Uvp 2 od 17. januara 2024. godine, odbačen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Vrhovnog suda od 14. septembra 2023. godine. U obrazloženju odluke, Vrhovni sud je istakao da iz odredbe člana 41. Zakona o upravnim sporovima, jasno proizilazi da se zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke može podnijeti samo protiv pravosnažne odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu. Dakle, kako je obrazloženo, mogućnost podnošenja zahtjeva za vanredno preispitivanje protiv odluke Vrhovnog suda uopšte nije propisana. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je konstatovao da je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, podnesen protiv presude Vrhovnog suda, nedozvoljen.

6. Iz apelacionih navoda proizlazi, da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je istakao da apelaciju podnosi jer su mu organi uprave „oduzeli pravo na invalidsku penziju“, jer su presude Kantonalnog suda „nezakonite i nepravedne“ i jer su presuda i rješenje Vrhovnog suda „nepravedne“.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenim konačnim rješenjem Vrhovnog suda odbačen apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, kao nedopustiv. Iz navedenog slijedi da se u konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopustivosti apelantovog zahtjeva (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-445/23 od 27. juna 2025. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o „građanskim pravima ili obavezama“ apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Osim toga, Ustavni sud zaključuje da se nije odlučivalo ni o pravu apelanta na imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već samo o procesnom pitanju.

9. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Europske konvencije, te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjivi u konkretnom slučaju, pa slijedi da su apelantovi navodi u vezi sa povredom prava na pravično suđenje i prava na imovinu ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2928/24 (Ć. M.) | Sudska praksa | Aktio